MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NIKOLO-SOLJBINSKI ŽENSKI MANASTIR



Budućim sestrama - Kako stupiti u manastir
 
Sveti oci savetuju da manastir biraš po Nastojateljici. Prvo treba manastir da posetiš i da ga upoznaš, da bi mogla da osetiš čemu se tvoje srce više priklanja. Jer, kao što su ljudi različiti, tako je i sa manastirima. Zato, pogledaj šta ti više prija. Osnovno je da sagledaš vrline sestara... Ako spoljašnje odgovara unutrašnjem, ako je među sestrama dobar odnos, ako sestre sa strahopoštovanjem vrše Bogosluženja i izvršavaju poslušanja, onda ima smisla da se opredeliš i da okončaš svoj izbor. Međutim, postoje određene specifičnosti i u unutrašnjem poretku manastira, zatim mesto, gde se nalazi, kao i čime se bavi. 
 
Nisu nevažni ni životni uslovi, jer, u današnje vreme ljudi su slabi, bolesni, navikli na komfor, a onda, lišavajući se najelementarnijeg, kao na primer, dnevnog svetla u keliji, toplog kupatila i tuša, i to ne ličnog, već zajedničkog koje se nalazi u hodniku konaka, čovek malo po malo počinje duhovno da slabi i da pada u uninije, ne shvatajući čak ni zašto je to tako.
 
Za savremenog, novopridošlog poslušnika mera podviga – odsecanje svoje volje i savesno izvršavanje datog poslušanja uz molitvu – više je nego dovoljna. 
 
On mora da jede do sitosti 2-3 puta dnevno, samo da se ne prejeda i da između obroka ne uživa u hrani, već da se uzdržava do sledećeg obroka, čije je vreme određeno pravilima manastira. U naše vreme ljudi se rađaju već bolesni, dišu zatrovan vazduh, hrane se zatrovanom hranom, žive u prenapregnutom metežu i nervnoj napetosti. Ako takvog čoveka hlebom i vodom hranimo jednom dnevno - šta ćemo dobiti? Poremećaj telesnog zdravlja. A telo je ipak, naš prijatelj. U prošlosti jeste bilo velikih podvižnika koji su se usrdno podvizavali, kako telesno, tako i duhovno, ali, i vremena su tada bila drugačija... Hrana je bila zdrava, vazduh je bio čist, a i ljudi su bili jači.
 
Svaka poslušnica ili monahinja ima potrebu da koristi medicinsku pomoć i da čuva svoje zdravlje. 
 
Sveti oci kažu da je za mladog monaha korisno da boluje, inače, kakve mu sve gluposti ne dolaze u glavu... Ali, kada je reč o bolestima, zbog kojih ne može da se vrši poslušanje ili koje jako opterećuju bližnje, onda ih je potrebno lečiti. Pa, i lekari su od Boga. Neposlušanje je često uzrok bolesti mnogih poslušnica. Na primer, kada se sestra samovoljno podvizava, prekomerno posti, diže nešto teško ili kad noću vreme, koje je određeno za spavanje, koristi u prazno ili samovoljno preduzima neke poslove – to dovodi do loših posledica: narušava se i fizičko i duhovno zdravlje.
 
Osnovna pažnja u manastiru ipak se posvećuje radu na unutrašnjem čoveku. Svako delo, koje se vrši po blagoslovu starešinstva, kada se, pokoravajući se pred licem Nasušnog i Svevidećeg Boga, iskreno izvršava zadati posao, kako fizički, tako i u nedrima duše svoje, jeste poslušanje. Kod onih, koji se podvizavaju i neprekidno usavršavaju u poslušanju i molitvi – to se naziva služenje Bogu.
 
U manastiru postoje pravila, utvrđena od strane nadležnog Arhijereja, koja svaka sestra mora da poštuje. Ova pravila su takva, da ako ih savesno izvršava – sestra se preporodi. Najveći značaj za svakog člana porodice ima okruženje u kome živi. U teškom trenutku svako će pružiti ruku da ti pomogne. Sestre se mole jedna za drugu i tako se i spasavaju jedna preko druge, a kada se jave razne nemoći, jedna drugu uči kako da se smiri, da bude snishidljiva, da voli bližnje.
 
U našem kolektivu pozdravljaju se dobre inicijative sestara, koje su usmerene na opšte dobro ili na ukrepljenje monaškog predanja. Takođe se praktikuje mogućnost da se sestre obrazuju, pri čemu se uzima u obzir sposobnost i talenat, a stvaraju se i specijalni uslovi za razvoj potencijala.
 
U našem manastiru osnovali smo radionice za ručni rad: šivenje, kermika, suveniri, a uskoro će biti otvorena i umetnička radionica, kao i mnoge druge.
 
Naravno, ne može sve da se nabroji, jer, u manastiru je – poseban život i posebna atmosfera. Koga privlači manastirski život, treba da dođe, da neko vreme ovde boravi i da tako sam sebe preispita: da li kod njega zaista postoji prava želja da svoj život posveti Bogu i da li je ta želja iskrena? Jedna je stvar kada čitaš o monaštvu, kada ideš na poklonička putovanja, kada imaš visoko mišljenje o tome, a druga – kada sebe proveriš na delu. Za to vreme sa vama se upoznaje starešinstvo manastira, kao i sestre, koje takođe utvrđuju vašu sposobnost i spremnost da ostavite svet i da svom dušom svojom služite Gospodu Bogu. Kasnije se obično vode razgovori, koji takođe pomažu da sestra, koja je zainteresovana da donese ispravan zaključak, a kasnije – i izbor, ako od strane starešinstva manastira dobije saglasnost za prijem, dobije status kandidata. Nakon toga Vi se pokoravate svim pravilima manastira, sve dok ne sazri potpuna odluka Nastojateljice da Vas primi kao poslušnicu. Tada dobijate podrjasnik, pojas i brojanice i od Nastojateljice dobijate lično molitveno pravilo i poslušanje. To je prvi stepen monaštva.
 
Po ustavu, u manastir mogu da stupe lica koja nisu vezana za porodični život, devojke, žene, udovice, koje nemaju loše navike, kao i psihički zdrave osobe. Ako neko ima decu, neophodno je da ih, nakon njihovog punoletstva, prvo osposobi za život. Prvo mora da se ispuni roditeljski dug prema deci, a onda da se stupi u manastir. Sa maloletnom decom u manastir ne može da se dođe.
 
 
Prevod sa ruskog: Tankosava Damjanović

20.09.2012


Izvor: http://solba.ru/about/budushhim-sestram/kak-postupit-v-monastyr/  ;


Natasa Ilic Milovac
Hvala Oce sto nam pomazete da upoznamo bolje monaski zivot i da ga razumemo. Ovo objasnjenje je toliko jasno da i mi koji smo tako daleko od ovog uzvisenog poziva razumemo.
NemanjaiDanijela Mladenovic
Ko je bio student u našim studentskim domovima, gde je delio kupatilo sa mnogo njih, kupao se sa skoro hladnom vodom, učio u zajedničkim čitaonama, trpeo gladan i stezao poslednje novčiće da bi kupio neku knjigu ili imao za put kući...lako se može privići na spoljašnje uslove manastirskog života.
Sladjana Brnjilovic
Poucno za razmisljanje jer zdravo monastvo jedini nacin SLUZBA BOGU a mir u manastiru,HVALA.
Izvorinka Lazarevic
Predivni Kosovski božuri
Milica Perunovic Ivanovic
Hvala oče,što nam pomožete da sagledamo koliko je velika žrtva biti monah-inja, i omogućavate nam da se duboko zagledamo u sebe, susretnemo se sa sobom, i vidimo da li smo stvarno stvorenie za ono čemu nike od nas često razmiljaju. Biće kako Bog zapovijeda. Blagoslovite oče, od Boga vam zdavlje.
Nataša Saraginova
samo da vratim kretit:) pa navratiču tako negde ...
Nada Kokoruš Duvnjak
Hvala Oce na predivnoj pouci , samo dok mi djeca zavrse studiranje , zaposle se i udaju, ako Bog da i molim se da nadju sebi pobozne muzeve, pa onda one druge bake nek cuvaju unucad a ja ako Bog da sve to prezivim , put pod noge ...pa u monahinje, ako i to bude volja Bozija.Eh , da sam kao mlada djevojka sve o pravoj nasoj vjeri znala,kao sto sad znam ja bih odavno bila pri nekom masnastiru.Oprostite na ovoj preopsirnoj poruci , jer Vas komentar je izazvao u meni buru emocija i ljubavi prema ljudima , koji sve ostave u svijetu, pa krenu ka podvizima u manastirima.Blagoslovite Oce i svako dobro Vam zelim
Tankosava Damjanovic
Pomaže Bog, oče, blagoslovite! Evo šta je napisao brat Daroslav za ovaj tekst:"Tankosava, sestro draga, ovom slikom si razrešila svu moju dugogodišnju dilemu i pitanje koje me mučilo, "Šta nas to upućuje na Boga?" "Šta On voli kod nas, svoje dece?" Mislim da je to unutrašnja lepota, pouzdan dokaz da nam je on Otac. Ovde je sve tako jasno; ova fotka tako divno miriše!"
Saša Lazić
Zato se prvo bude iskušenik, tada se vidi dali ide ili ne, nije to lagan put, ali spasonosan ako se izdrži...
Nenad Badovinac
Kako stupiti u manastir? Sa žarom u očima, kao da ste pronašli smisao života. Tražimo smisao života, ako ga nadjemo u ovom svetu, onda smo srećni ovde, i ne moramo tražiti dalje, ako ga ne nadjemo, onda treba tražiti dalje. Neko smisao nađe u svom pekarskom zanatu, a neko u sinajskoj pustinju u isposničkoj pećini. Po meni je u prednosti onaj koji zna šta traži.
Dunja Neda
Pomaže Bog oče Gavrilo! Pomaže Bog braćo i sestre! I nakon veoma napornog dana,sigurna sam ne samo meni nego i vama svima,milo mi beše ugledati ovu fotografiju koja i za mene toliko mnogo znači.Provesti dane iskušenja u manastiru je moja podsvesna želja,ali nisam imala snage da o tome govorim.Hvala dragom Gospodu i Presvetoj Majci na svemu.Hvala ocu Gavrilu koji nam u svemu pomaže uz milost Božiju i olakšava razrešiti neke naše dileme.Svako vam dobro od Gospoda i Presvete Majke! Amin! Bože daj!
Tankosava Damjanovic
"Evo sluškinje Božije", reče Prva Monahinja, Presveta Bogorodica. A šta na ovoj forografiji vidimo - šumske jagode, božuri, brojanice, a u očima ljubav, Ljubav Božija,jer, ove ugodnice Božije u srcu nose Hrista, a na usnama molitvu, neprekidnu molitvu za sve nas. Slava Tebi, Gospode!
Sanja Martić
HVALA OCE NA PREDIVNOM TEKSTU.
Blagoslovite me gresnu
Bojan Pucar
Slika govori vise od rijeci. Odlican tekst za sve one koji su u nedoumici kakav je to monaski zivot...
 

  
 
(ova tema ima 4734 posete)

Pročitano: 7772 puta