MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KO JE DOMAĆIN U KUĆI?




o.Gavrilo
Reči da je muž – glava porodice, mnoge savremene žene danas primaju sa osmehom. One stiču obrazovanje i odlaze na posao, kao i muškarci, dok, često zarađuju i više. Nije to samo zbog toga što one toliko žele da budu nezavisne, već, u današnje vreme ne može svaki muž da obezbedi ženu i decu u potpunosti. Danas u porodičnim odnosima nije sve baš tako jednostavno, naročito ne - kao što je to nekada bilo u patrijarhalno vreme. 
 
A, Sveto Pismo kaže: »Žene, pokoravajte se svojim muževima kao Gospodu» (Efescima 5,22), kao i «Velika je nevolja, bruka i sramota, ako žena vlada nad svojim mužem» (Knj. premudrosti Isusa sina Sirahova. 25,24)
 
O tome, kakvi odnosi treba da budu u porodici, sa pravoslavne tačke gledišta, razgovaramo sa starešinom hrama u čast ikone Majke Božije «UTEHA TUŽNIMA I BOLNIMA» grada Saratova, sveštenikom Andrejem Jevstignjejevim. 
 
- U toku venačanja sveštenik, koji vrši Tajnu braka, čita odlomak iz poslanice svetog apostola Pavla Efescima: «...i da se žena boji muža». To mnoge zbunjuje, a neko ove reči čak smatra diskriminacijom žena...
 
- Čoveku, koji ne poznaje Sveto Pismo u kome se kaže: «Nema više Judejaca ni Jelina (mnogobožaca); nema ni roba ni slobodnog, nema više ni muškog ni ženskog: jer, svi ste vi j e d n o u Hristu Isusu» (Galatima 3, 28), to može tako da zvuči. Upravo hrišćanstvo izjednačava ženu i muža, uzvisivši ženu od položaja robinje do samostalne ličnosti. Do tad je žena u mnogim zemljama, a na Istoku i do današnjih dana, potpuno bila potčinjena mužu. Jednakost muža i žene pred Bogom kao članovima Crkve Hristove, ipak ne znači ravnopravnost u svemu: u porodici svako ima svoju obavezu i svoju ulogu. Istorijski posmatrano, obaveze muškarca su uvek bile teže, odgovronije i opasnije od obaveza žene. Kao fizički jači upravo je muškarac bio lovac, hranilac i zaštitnik svoje porodice. A žena je bila domaćica kućnog ognjišta i negovala porodičnu toplinu. To je kao i kod drveta – postoji koren i postoje grane. Žilama drvo obezbeđuje vodu i pričvršćuje se za zemlju, što mu omogućava da se razvija i da odoli svakom vetru. Tek na granama su listovi i plodovi.
 
Zašto žena treba da se boji muža?
 
- Reči apostola Pavla uopšte ne znače da žena treba da oseća strah od muža. Pre svega, ona njega treba da poštuje i uvažava – ne kao despota ili okrutnog čoveka, koji radi samo ono ono što on želi, već kao glavu porodice, koji je odgovoran, koji brine, pomaže i štiti je. A muž, i o tome se kaže u Poslanici apostola Pavla Efescima, mora da voli svoju ženu - kao samoga sebe. 
 
- U naše vreme možemo da čujemo od žena da im muževi nisu potrebni: one same mogu da rode i da vaspitavaju dete, a ako je potrebno da ukucaju ekser, uvek mogu da pozovu majstora, koga i onako zovu «muž na sat vremena». 
 
- Uništavanje porodice i njene tradicije dovodi do ozbiljnih posledica. Danas imamo veliki broj nepotpunih porodica, gde se deca vaspitavaju bez očeva, i, kad odrastu, ni sami ne mogu pravilno da ustroje hijerarhiju u svojoj porodici. Čak se i u kompletnim porodicama sve izmešalo. Tu, gde žena preuzima rukovođenje kućom, muškarac leži na krevetu i gleda televizor. Ipak, na psihološkom planu, nije svaki muškarac spreman da se potčini ženi, što dovodi do konflikta. Porodica počinje da liči na nakaradno drvo, čije grane pokušavaju da puste žile do zemlje, ali, takve žile izlaze napolje. Pa čak i ako žile uspeju da prodru u tlo, one ne mogu da hrane drvo, a na žilama nikada ne mogu da izrastu plodovi. 
 
Znate li kako danas može da se utvrdi ko je glavni u kući? Onaj kome se prvom sipa supa u tanjir. Danas, u većini slučajeva, to je – dete. Upravo ono postaje centar porodice, iako fizički ne može da vrši tu ulogu, jer još ne može da odgovara ni za sebe, a kamo li za druge. Takvi unakaženi odnosi često dovode do raspada porodice, jer, kada deca odrastu, roditelji shvate da njih više ništa i ne veže.

- Pa, šta je potrebno da se učini da bi se sačuvala porodica?
 
- Temelj hrišćanske porodice je lj u b a v – požrtvovana, trpeljiva, pronicljiva, odgovorna. Glava porodice mora da bude muž, i žena treba to da priznaje, a muž – da odgovorno vrši svoju ulogu. Čak i ako žena zarađuje više, ona se bolje razume u porodična pitanja i češće donosi ispravna rešenja. Pametna žena nikada neće dozvoliti da njen muž oseti da ima drugorazrednu ulogu. Svako mora da bude na svom mestu – da se ne bore za vlast, već da rade ono što je na dobro porodice. Porodični mir samo tako može da se sačuva.
 
 
Olga Novikova
Prevod: Tankosava Damjanović

Novine «Pravoslavna vera»  


Aleksandra Dragutinović
zavisi oce... kod nas na primorju se kaze - muskarac drzi jedan ugao kuce, zena ostala tri... ako je Bog stvorio muskarca i zenu, postoji razlog tome - nije u strahu, vec da jedno drugo mogu voljeti, pomoci, dopunjavati se, slusati jedno drugo sa postovanjem.
Drago Savcic
zadnji stotinjak godina žene se bore za svoja prava. a kadih dobiše sve strmoglaviše zajedno sa nesavjesnim muževima , itako svi ispraštamo svi
NemanjaiDanijela Mladenovic
Mnogo je knjiga i članaka napisano na ovu temu, a opet, ovo je nešto što uvek najviše interesuje bračne hrišćane radi svog ličnog napredovanja i oboženja a preko ličnog, realnog iskustva. To je polje našeg spasenja, ne raspravljanje i filozofiranje o raznim teološkim dubinama i visinama, već smiravanje pored žive ličnosti koju smo odabrali sami, a opet, po Božjem promislu. Nema veće blagodati za ženu ako stalno ispred sebe, u umu i postupcima, stavlja svog muža i veće radosti za muža kada se dobrovoljno, iz ljubavi, žrtvuje za svoju ženu. Traženjem najpre Carstva Božjega zaista Bog daje sve ostalo da se uredi u muško-ženskim odnosima, da sve bude savršeno i blago, i da se voda pretvara u vino, tj.zaljubljenost na početku braka da se preobrazi u pravu, žrtvenu ljubav.
Vukasin Momcilovic
Pomaze Bog. pitajte vecinu zena i dobicete vecinski odgovor: 'pogresile smo. Natovarile smo na sebe sve obaveze da smo od muskaraca napravili da ih jos manje zanima i ono sto ih je zanimalo' Meni licno, ako vec sa zenama ne mogu da izadjem na kraj, ova emancipacija odgovara savrseno, posto ne mogu da je promenim. Dobile su sta su trazile i neka placaju cenu. ili one ili neka naredna generacija...
Radomir Vucic
Sve je to malo komplikovanije. A na tradiciju se može uticati. Npr. u knjizi "World Revolution and Family Patterns" (Svjetska revolucija i porodični modeli), sociolog po imenu William Goode istražuje porodične odnose širom svijeta i za svaki civilizacijski krug u jednom dužem vremenskom periodu. Knjiga je prastara (1963) za jedno sociološko istraživanje, ali su kasnije rađena i druga. Uglavnom lepeze tradicionalnih porodičnih mustri su tako šarolike da recimo imate djelove subsaharske Afrike, muslimane gdje je matrijarhat tj. glava porodice je majka i brine se o finansijama, iako joj je glava pokrivena. U knjizi se pominje predbračno ponašanje u svim zemljama, vrijeme stupanja u brak, da li postoje trendovi i u kom se pravcu razvijaju tj. da li se tu išta mijenja ili je sve kasnije stupanje u brak. Takođe se istražuje u jednom dužem vremenskom periodu procenat razvoda u pomenutim zemljama; odnosi između muškarca i žene za svaki krug; odnos prema vanbračnoj djeci; godište kada se rodi prvo dijete; zatim razne državne projekte za planiranje i formiranje porodice; uspješne i neuspješne, stopa razvoda brakova itd. Za sve modele postoje paralelno i biblijske priče. Recimo sv. Joakim i Ana relativno kasno dobijaju dijete, dok sama Presveta Bogorodica rađa Gospoda Isusa Hrista relativno rano. U knjizi o Ruti sasvim se druga porodična situacija prikazuje, a opet negdje Bog zabranjuje drevnom Izrailju da se miješa sa drugim narodima. Na drugom mjestu pominje se slučaj Davidov.. Uglavnom u pomenutom istraživanju od William-a Goode-ya mnogo diferenciranija je slika svijeta, pa i tadašnjeg balkanskog svijeta, za koje takođe ima podatke. U istraživanjima raznih balkanskih porodičnih tradicija prije skoro jednog vijeka, rađena su istraživanja od strane tadašnje Kraljevske Akademije Nauka o svakom kraju ondašnje države. Tu dobijamo sasvim neobičnu sliku tzv. srpskog patrijarhata u raznim djelovima etničkog prostora. Seksualne slobode u nekim krajevima u to vrijeme su bile skoro kao danas, a negdje se susrećemo sa porodičnim odnosima kao danas u nekoj arapskoj muslimanskoj zemlji. U nekim knjigama se takođe mogu pronaći strukture muslimanske porodice pred kraj otomanske vladavine na Balkanu. Tu se može primjetiti određena kriza kod prosječne muslimanske porodice tog vremena, koju bi neko okarakterisao kao dekadenciju. Danas u tim istim krajevima imamo sasvim drugu "bolju" sliku. Uglavnom, bitno je prepoznati vrijeme i naći pravi ključ. Zapadni napredak i ideja o industrijskom i privrednom napretku je zahtijevala uključenje žene u radni proces i njen izlazak iz kuće. S tim paralelno je išao i proces borbe za ženska prava. To je već odavno identifikovano kao jedan od faktora, koji su značajno uticali na privredni razvoj zapadnih društava, ali to je dovelo i do krize klasične porodice, mada po većini statistika porodična zajednica( muž, žena, djeca i eventualno baba ili djed) postoji od vremena industrijskog društva, a prije toga su bile i na Zapadu zadruge tj. porodica je uveliko zavisila od načina proizvodnje i privređivanja i poreskog sistema, i kako je plemstvo naseljavalo zavisne seljake. Velike patrijarhalne zajednice na srpskom tlu su nastale kao reakcija na način oporezovanja u Osmanskoj Carevini. Porez se plaćao po broju odžaka, a ne po broju ljudi. Tako da je ljudima odgovaralo da imaju jedan odžak, pod kojim bi bilo po više nuklearnih porodica. Danas se sjećamo tih vremena kao tradicionalnih i sa nostalgijom. O kojoj tradiciji je to zapravo riječ? U vrijeme Nemanjića nisu postojale tako velike porodice. Svako vrijeme nosi svoj poseban znak. Zavodi za statistiku u svakoj zemlji imaju dovoljno aktuelnih podataka na osnovu kojih se može napisati jedan ipak informativan tekst, a ne samo propaganda. Publikacija "Pregled Srbije" takođe daje dosta dobre podatke za našu zemlju.
Valentina Terzic
Iskreno,meni pomalo smetaju ovakvi tekstovi i knjige.Ne postoji savršen recept.Brak je Sveta Tajna.Ono što odgovara jednom bračnom paru,ne odgovara drugom.Bilo je u jednoj knjizi pitanje od žene: Oče,ako vidim da muž ne može da iznese teret i da propada ono što je zamislio,šta da radim?A odgovor je: Neka propadne-bolje,nego da vam se zamene uloge.Ja ne razumem ovakvu perspektivu ali sa druge strane,da li bi se ikada otac iz pripovetke Laze Lazarevića pokajao da nije bilo onako smirene,svete žene(Prvi put s ocem na Jutrenje) Kad iziđoh napolje, pritrčim plotu, pa sve pored plota, a ispod višanja, dovučem se do bunara i čučnem iza njega.

Noć je bila u boga divota! Nebo se sija, mesec se cakli, vazduh svež - nigde se ništa ne miče. Onda videh babu kako se nadviri nad prozor od momačke sobe, pa opet ode dalje. Stade najzad pod krov od ambara, pa izvadi pištolj.

Ali u isti par, ne znam otkud, stvori se moja majka uz njega.

Prenerazi se čovek. Upro pogled u nju, pa bleji.

- Mitre brate, gospodaru moj, šta si to naumio?

Moj otac uzdrhta. Stoji kao sveća, šupljim pogledom gleda moju majku, a glas mu kao razbijeno zvono:

- Idi, Marice, ostavi me ... Ja sam propao!

- Kako si propao, gospodaru, bog s tobom! Što govoriš tako!

- Sve sam dao! - reče on, pa raširi ruke.

- Pa ako si, brate, ti si i stekao!

Moj otac ustuknu jedan korak, pa blene u moju mater.

- Ama sve! - reče on. - Sve, sve!

- Ako će! - reče moja mati.

- I konja! - reče on.

- Kljusinu! - kaže moja mati.

- I livadu!

- Pustolinu!

On se primiče mojoj majci. Gleda je u oči, čisto prožiže. Ali ona kao jedan božji svetac.

- I kuću! - reče on, pa razrogači oči.

- Ako će! - reče moja mati. - Da si ti živ i zdrav.

- Marice!

- Mitre!

- Šta ti to veliš, Marice?

- Velim: da bog poživi tebe i onu našu dečicu! Nije nas hranila ni kuća, ni livada, nego ti, hranitelju naš! Nećemo mi biti nijedno gladni, dok si ti međ' nama!

Moj otac kao da se malo zanese, pa se nasloni laktom na rame materino.

- Marice - poče on - zar ti? ... - Zagrcnu se, pa pokri oči rukama i ućuta.

Majka ga uhvati za ruku:

- Kad smo se mi uzeli, nismo imali ništa osem one ponjave, jedne tepsije i dva-tri korita, a danas, hvala bogu, puna kuća!

Ja vidim kako ispod babina rukava kanu kap i blesnu spram mesečine.

- Pa zar si zaboravio na čardak pun šišarke?

- Pun je! - kaže otac glasom mekanim kao svila, a rukav prevuče preko očiju i spusti ruku.

- Pa šta radi ona moja niska dukata? Što će onaj ležeći novac? Uzmi ga u trgovinu!

- Uložićemo u žito!

- Pa zar smo mi neki prestari ljudi? Zdravi smo, hvala bogu, a zdrava su nam dečica. Molićemo se bogu, pa raditi.

- Kao pošteni ljudi!

- Nisi ti neki tunjez, kao što ima ljudi. Ne dam ja samih tvojih ruku za sav kapital Paranosov, pa da je još onoliki!

- Pa ćemo opet steći kuću!

- Izvešćemo našu decu na put - kaže mati.

- Pa me neće mrtvog kleti ... Otkad ih nisam video!

- 'Odi da ih vidiš! - reče mati pa ga kao neko dete povede za ruku.
Saša Lazić
Još kada bi se čitalo Sveto Pismo i po njemu živjelo...
Radomirdrugi Vucic
Svoditi priču i razmišljanje o ovoj značajnoj temi na pitanje ko je domaćin u kući je prilično provokativno, jer za riješavanje mnogih problema potrebni su temeljni i pravi uvidi. Tek tada se mogu usvajati uspješni zakonski okviri i određivati poreske mjere, koje bi dugoročno stimulisale pozitivne trendove. Ovako neka mjera može dugoročno da dovede do katastrofalnih posljedica. Npr. Goran Penev, koji se inače temeljno bavi demografijom, na osnovu brojeva tvrdi da se demografski trend još dugo u Srbiji ne može po inerciji promijeniti, pa makar sve mlađe srpske porodice odjednom imale 5 djece, jer je suviše dugo trajao negativni trend. Duhovne mjere su uvijek iste, ali je važno dati pravi akcenat na osnovu punih duhovnih i po mogućnosti ostalih spoznaja, koje čine život jedne zajednice.
Radomir Vucic
Uostalom, od Duha zavisi ko je domaćin u porodici. Kod pravoslavnih Srba postoji krsna slava tj. kućni zaštitnik kao što su nekad stari Rimljani imali kućne lare. Ako već gledamo duhovnu tradiciju, u skicama bi krsna slava mogla biti neka smjernica u pogledu, koji duh vlada u jednoj porodici u idealnom smislu.
Vukasin Momcilovic
braco i sestre u Hristu, sve je to lepo na papiru i o svemu tome mozemo lepo pricati samo sa jednim malim potpitanjem: a gde su nam te porodice? lako cemo se dogovoriti ko je glavni :) abortusima pobismo celu naciju, nasilja u porodicama koliko je volja sto mentalnog sto fizickog samo se cuti... lakse su neke druge varijante a kada zatreba neko tamo negde u sezdesetim da ima neko drugi da makar se dovuce do telefona da pozove hitnu onda ce se pitati o emancipaciji, o tome ko je glavni i sl... mislim da smo najstarija ili jedna od najstarijih nacija... pa zene, izvolte. trazile ste, gledajte (ne generalizujem)
Lana Vasovic
ljudi se previše zamaraju ovom tematikom. U današnjem braku je toliko različitih poremećaja: neusklađenost dva bića zajedničkom životu, unutrašnja nespremnost da to mijenjaju, različita vaspitanja koja su teško pomirljiva. Ako se sve ovo ne poravna , onda je nesuvisno pitanje ko je domaćin u kući. To nije stvar emancipacije (koja sama po sebi ne bi trebalo da je loša, ako žena ne izgubi svoje lijepo biće) ili pitanja ko više privređuje ili ko rađa ili ko je fizički jači. Ne trebaju ovdje nekakve velike disertacije: domaćin u srećnoj kući je LJUBAV.
Neda Vasiljevic
BRAVO !!!
Radomir Vucic
Načelno bi ljubav trebala uvijek biti domaćin. Ipak kuća, domaćinstvo ( u smislu zajednice življenja, privređivanja i trošenja sredstava), porodica, brak ne moraju uvijek biti podudarne kategorije. To sva istraživanja na svim hemisferama pokazuju. Takođe, ako promijenimo perspektivu, ako bi želili da prodajemo televizore npr., a svako domaćinstvo danas nastoji da ima televizor u kući, onda nam kao prodavcu više odgovara da su fragmentizovane porodice i domaćinstva tj. da ima sve više samaca, jer umjesto što će jedan televizor biti na 4-5 ljudi, imaćemo po jedan televizor na jednog čovjeka, čak i ako se radi o siromašnom društvu, jer će ljudi kupovati i televizore na kredit. To se direktno odražava na profit. O svemu ovome postoje istraživanja i disertacije, koje su manje više svima dostupne. Nije to ništa novo, ali je velika iluzija da se jedna zajednica ( pa, i bračna) može suočiti sa izazovima današnjice koristeći jednostavne formule i kalupe. Preko medija se promovišu vrijednosti i obrasci ponašanja. Ako je još uvijek televizijski medij dominantan, onda se čovjek zapita da li je u duhovno smislu medij sa svojim sadržajima taj, koji je zapravo domaćin u kući i koliko je uopšte proces odlučivanja u jednom domaćinstvu oslobođen medijske sugestije. Ako imamo recimo industriju dječijih igračaka danas (transformere, paja patke i miki mause), onda je iluzija da u takvim industrijama se ne prave istraživanja temeljna o svim ovim pitanjima. Takođe podsjetimo se da nisu rakete i tenkovi srušili berlinski zid, nego upravo paja patak i miki maus. Čitave imperije, narodi se ruše ili uzdižu na ovom pitanju. Zato je ono provokativno.
Radomirdrugi Vucic
Inače odgovor na ovo pitanje trebali bi da znaju sveštenoslužitelji kao što i sama slika, koju je uz tekst postavio otac Gavrilo, pokazuje...svako u svom domenu.
Nenad Badovinac
Muskarac, a ne žena, mora biti glava porodice. To je velika odgovornost i njegova životna obaveza. Žena je na njenu sreću oslobodjena ove odgovoronosti, ali današnje žene nikako da shvate da su po prirodi pošteđene ove teške obaveze, već se stalno poistovjećuju sa muškarcem. I onda kada se poistovjete, onda upadnu u probleme koji su po prirodi za ženu teže rešivi.
Jelena Kovac
Opet mi tražimo rupu na saksiji:) Jesam li ja pametnija od muža jer ja imam završen fakultet, a on ne - NISAM (dokazano) SLAVA BOGU. Da li je moj muž pametniji od mene, s obzirom na činjenicu da je muškarac - NIJE NI TO. Imam ja dosta svojih obaveza (kao majka i žena) u kući, a on svojih briga (kao otac i suprug). Poslušanje je veće od posta i molitve, a muž je glava porodice. Ako poremetim ovo (dokazano na sopstvenom iskustvu) poremetila sam celu porodicu (naročito decu). Zaključak: Domaćin kuće je moj suprug i njega treba da slušamo:)
Tankosava Damjanovic
Marica je, bez svake sumnje, sibol i simvol majke hrišćanke, majke - Ljubav, majke – supruge, majke Srpkinje, majke – Hristove sluškinje, majke...!!!
«Izvešćemo našu decu na put « - kaže mati. (dakle, ovo izgovara mati Ljubav, mati supruga, mati Srpkinja...)
- «Pa me neće mrtvog kleti ... Otkad ih nisam video!» (zavapi pokajani razbojnik, pokajani otac, pokajani bludni sin, pokajani Hristov vojnik, pokajani...)
- «'O d i d a i h v i d i š ! « - reče mati pa ga kao neko dete povede za ruku».
Koliko Ljubavi Božije «kriju» ove reči?! Spasila je SUPRUGA muža muža, spasila je MAJKA porodicu, spasila je HRISTOVA SLUŠKINjA decu od večnog tereta sprečivši ljihovog oca da počini strašan greh - hulu na Duha Svetoga, samoubistvo, jedini greh koji Gospod ne oprašta, i zato slomljeno očevo srce kaže: «Pa me neće mrtvog kleti ...» . A, onda se seti praznine u svom srcu, koje zajeca roditeljskom ljubavlju: «... Otkad ih nisam video!»
Dakle, stub i glava porodice jeste LjUBAV - HRISTOVA LjUBAV, koja je iznad svih surovih statistika, koje, niti daju odgovor, niti rešenje.
Tankosava Damjanovic
Reči apostola Pavla «...i da se žena boji muža» i juče i danas znače isto, ali ih ni juče ni danas ne smemo izvući iz konteksta, jer mogu da postanu i, evidentno, postaju predmet manipulacije. To se nikako ne sme dozvoliti, jer se onda obezvređuju i prosto skrnave spasonosne reči apostola Pavla, koji dalje u Poslanici kaže: «...A muž da voli svoju ženu kao Hristos što voli Crkvu Svoju». Koja se to žena ne bi «bojala muža», odnosno, bojala se da ne učini neki greh pred mužem, koji nju voli kao što Hristos voli Crkvu Svoju?
Naravno, bez ovih postulata, emancipacija i industrijalizacija uzimaju svoj danak, i, na žalost, većina porodica trpi strašne posledice, jer muž i žena često menjaju uloge u «modernoj» porodici, rušeći i tako sve mostove ka Bogu.
Mira Stasevic Kovacevic
Ko ljubi bliznjeg svoga kao samog sebe,taj je pravi domacin kuce bilo da je muz ili zena!Zasto bi srecan covjek ili srecna zena isli u grijeh???
Mira Stasevic Kovacevic
U grijeh idu nesrecnici,a Bog jedini zna ko se kako prema kome vlada,te tako nas i nagradjuje!
Radomirdrugi Vucic
Evo, postavlja se i slijedeće pitanje: "Da li je neko nedavno zalazio uveče na neke splavove po Beogradu, ili u noćne klubove, ili negdje u inostranstvu u tzv. zone javnih kuća i stripiz barova?" Ko, i iz kojih porodičnih krugova se tu sve kreće, koja su godišta ženskog svijeta, koji tu možemo sresti, šta se tu radi i koja je omasovljenost...i da li se uopšte neko zapita na koji način se može duhovno prići tu..." Na nekim mjestima ovdje pomenutim bude više ljudi svake subote veče, nego za najveći praznik u nekom velikom manastiru. Da bi se jedna osoba odatle izvukla još ako je zavisnik, potrebno je duhovne snage i hrabrosti koliko za pokretanje 1000 ljudi na litiji, a tek da formira porodicu u hrišćanskom duhu...koliko tu tek treba molitava, snage i suza. Pomenuću jednog blagorodnog brata iz inostranstva, koji je svjevremeno još kao mlad i nevin dečko od svog društva dobio kao rođendanski poklon kupon i ulaznicu za javnu kuću ne bi li doživio prvo "ljubavno" tj. seksualno iskustvo. Nagovorili su ga uz zezanje i izrugivanje da mora da ide tamo iako se on nećkao. Pošto je ulazio tek u vjeru i po prirodi blage naravi, pristao je da ide s njima, gdje je sreo jednu djevojku, koja je bila pravoslavno krštena, a eto bila je tu angažovana daleko od svoje rodne zemlje. Elem, kad su se našli u sobi umjesto da se desi to što se trebalo desiti, taj brat je počeo njoj da priča o duhovnosti: "Sestro pravoslavna nije dobro to što radiš itd..." Njegovo društvo, koje ga je i pozvalo tamo slušalo je to i posmatralo iza skrivenog ogledala iz susjedne prostorije. Naravno valjali su se od smijeha i kasnije ga zezali. Ništa se nije desilo. Poznajem neku braću i sestre, koji su vjernici. Nekad svjesno odu na takva mjesta i rano nakon neprospavane noći u paklenoj atmosferi odu na jutrenje. Neko od fariseja bi mogao pomisliti kakvi su ovo lažni hrišćani, ali eto ima i toga. Možda imaju više duhovne snage od nekih, koji samo obilaze manastire. Uglavnom sjetimo se nekih svetitelja npr. sv. Jovana Kronštatskog kako je počeo u Kronštatu u kojim krugovima i kako se okončala njegova misija. Kada neko ode danas tamo gdje iz Crvenog Krsta djele dnevne obroke za socijalno ugrožene, može da sretne mase ljudi, čak i onih u najboljim godinama, koji gladuju, koji su izgubili sve. To je masovna pojava. Sve su to mahom ljudi, koji su do skora imali svoje porodice, bili tzv. srednji sloj u društvu, a sada su beskućnici ili na porodičnim ruševinama. Ne trebamo se puno zanositi. Ako se ne pojavi duhovno prije svega veća mjera solidarnosti tj. hrišćanskog saosjećanja među ljudima i LJUBAVI o kojoj svi pričamo, uskoro će veliki potres uzdrmati ovaj prostor, a svi pokazatelji u prirodi čak svjedoče o tome.
Mira Stasevic Kovacevic
Ako je muz satanizovan npr picem,pa tuce i zlostavlja i zenu i djecu....moze li on da bude glava kuce???Ne moze!To je ispravno pred Bogom,koji nam zapovijeda da se molimo za neprijatelja koji je npr usao u naseg muza.Ali ako se nas muz ne popravlja nego cini isto,ne ide za Hristom....onda je umjetnost pobjeci od njega!
Mira Stasevic Kovacevic
Ovo se isto odnosi i na zene!
Mira Stasevic Kovacevic
Svaki covjek treba da radi na sebi...kad bi se svaki dan duhovno kritikovao...bio bi sposoban i drugom da pomogne!A taj drugi prihvata pomoc ili ne prihvata???Bira sam svoj put,svako od nas!Hoces li za Hristom ili neces???Druge nema!
Mira Stasevic Kovacevic
Mislim da su ljudi jako neupuceni sto se tice Bozijih zapovijesti,Sv Liturgije i svega duhovnog!Vecina ide za uzivanjima....Tesko onima koji danas uzivaju,a blago onima koji se danas muce!Kad upadnu u problem...e onda traze pomoc u Crkvi..Bog svima pomaze...pa dao nam je pokajanje i pricest,Slava mu!Tako da se mozemo ispravljati...Samo treba ici kako treba dalje i dalje....i znati sta je poenta tog puta?
Mira Stasevic Kovacevic
Samo mi je na umu recenica U cemu te zateknem,u tome cu ti i suditi!
Mira Stasevic Kovacevic
Divan prvi psalam-Blago onom ko ne sjedi u drustvu bezboznickom i u drustvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi!
Mira Stasevic Kovacevic
Bezboznicko drustvo prvo zavodi,pa te strelicama otrovnim ubija!
Mira Stasevic Kovacevic
Mir moj lijepi uz Zitija Svetih!
Radomir Vucic
„Uništavanje porodice i njene tradicije dovodi do ozbiljnih posljedica. Danas imamo veliki broj nepotpunih porodica, gde se deca vaspitavaju bez očeva i, kad odrastu, ni sami ne mogu pravilno da ustroje hijerarhiju u svojoj porodici. Čak se i u kompletnim porodicama sve izmešalo. „ Ovakvi iskazi o „pravilnom ustrojstvu“ iznjedreni su iz tradicije srednjovjekovnog bogoslovskog vjerovanja da se božanski izvor ideje o poretku prije svega hrani iz rimske pravne misli, učenja sv. Pavla o mističnom tijelu Hristovom, prevashodno učenja o hijerarhiji od Dionisija Aeropagita i filozofije istorije sv. Avgustina o Božijoj državi. Jasno je da se ovdje pred očima imaju socijalni odnosi, pa time i familijarni odnosi kakvi su bili u drevnoj crkvi. Međutim ni u doba srednjovjekovlja nije se baš sve tako podudaralo, a kamo li danas, inače nas to ne bi dovelo do događaja 1789. Fascinantna je ideja o jednom statičnom poretku gdje stepeni anđeoskih horova imaju direktnu analogiju sa zemaljskim poretkom i da se to preslikava na porodicu, pa i da se model može primijeniti i u politici tj. na svjetovnom planu. Ipak postavlja se pitanje kako jedna takva statična ideja o hijerarhiji u porodici, društvu, državi i crkvi može da se nosi sa idejom o konkurenciji na svakom ovom polju, jer ako živimo u kapitalizmu, da bi se napredovalo potrebno je rivalstvo. Statični poredak međutim isključuje rivalstvo, jer su svi u „ harmoniji“, ali to onda znači da npr. istinski progres nije na prvom mjestu. Konkretno, to su pitanja, koje je jednom otac Gavrilo imenovao kao utaborenja i tabore tj. tvrđave, koji su zavladali u ovom društvu. To vodi sveopštoj okamenjenosti tj. okoštalosti i to u vrijeme kada se neviđene promjene dešavaju na planeti.
 
 
(ova tema ima 2982 posete)

Pročitano: 22099 puta