MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

O. Rafail Nioca: Ne treba očajavati



 
o.Gavrilo
“…Dozvolite mi da ponovim riječi: ‘Drži um svoj u paklu, i ne očajavaj ‘. Kada je o. Sofronije prvi put čuo ove riječi osjetio je da su to božanske riječi, ne samo za Sv. Siluana i njegovo spasenje, već za sve generacije, za svo beznađe koje se uobličava u svijetu punom očaja, spoznajući to tada, nakon Prvog svjetskog rata. Volio bih da ovim riječima još dodam: jer Bog kaže ‘ne očajavajte‘, vidio sam mnoge koji su preopterećeni – koji su toliko pod stresom da se pitaju šta da rade da ne očajavaju i da na taj način ne razgnjeve Boga? Ne, braćo, ne radi se uopšte o tome, Bog ne brani nedostatak nade, već nam On govori da... ne trebamo gubiti nadu! Ne trebamo očajavati!


Kada ne možete više izdržati, kada osjećate da ćete poluditi… učinite kao što je jednom o. Sofronije rekao jednom isposniku: ‘idi i napravi šolju čaja ‘. Ili kao što je Sv. Isak Sirin rekao jednom drugom isposniku: ‘kada osjetiš da te nadvladavaju hulne pomisli, pokrij se i idi na spavanje’. Ja bih takođe dodao na našem modernom jeziku: ‘Odrijemajte‘, dozvolite da se fizički oporavite, i onda nastavite... O. Sofronije je rekao tom isposniku stvari koje je on sam iskusio, vidjevši duhovno stanje u kom je ovaj bio (isposnik je tražio riječi spasenja) – on ga je ugostio ponudivši ga čajem, nekim keksom i šta je već imao. Dakle: utješi sebe. I kada povratiš snagu, onda možeš nastaviti. On je to isto radio. Nastaviti na koji način? Znajući da Božija promisao čini nešto što još niste otkrili.


U najtežim trenucima naših života, ne samo da je potrebno ne gubiti nadu, niti prepustiti se smrti, niti zaključati se u očaju, već više od toga: često, ako ne i svaki put, najteži trenuci u našem životu su, potencijalno, najzahtjevniji. To su trenuci kada morate ići za još jednim trenutkom... Razmislite o mornaru koga je uhvatio talas na palubi broda i da će paluba za sekund ili dva biti pod vodom: pa da li je to pravo vrijeme da pustite jarbol? Čak nije ni trenutak da pokušate pobjeći kako ne biste izgubili kabinu. Ne, tada uradite samo jednu stvar: uhvatite se za jarbol. I još zadržite dah dok talas ne prođe. Kada se brod ponovo izdigne nad talase, e to je onda vrijeme da krenete, brzo, u kabinu... Dakle, najteži, najbolniji i najtragičniji trenuci su potencijalno najzahtjevniji (…)


Ja sam sada govorio o našim ličnim životima, ali to se može primijeniti na sve u svijetu. Na primjer, mi pričamo o eshatološkom periodu, što znači o kraju... Uzeo sam ovaj period kao onaj koji je tragičan…, zapravo, ne: što je tragičniji i okrutniji, to će biti zahtjevniji, ne samo vezano za naše lične živote već i naše „adamsko stanje“, našu istoriju. Šta će biti? Vidjećemo, ali živimo sa nadom u našeg Gospoda.


I mi tražimo od Boga da u nama usavrši ono što čovjek sam ne može postići, a prema Njegovim riječima: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije; jer sve je moguće Bogu”. I više sada nego u bilo koje drugo vrijeme često moramo ponavljati ovu molitvu: „Gospode, dođi i useli se u mene, i Ti sam čini u meni stvari koje su Ti ugodne!“. Od stvari koje su danas ugodne Bogu, trebamo vjeru koja će nas provesti kroz najteže događaje koji postaju sve više i više nezamislivi. Ne samo da ovo nije vrijeme da gubimo nadu, već je ovo vrijeme kada se moramo snažnije no ikad držati za jarbol, dok talas ne prođe. Ko zna šta će biti i na koji način? Suštinske riječi koje ostaju su: ‘Drži um svoj u paklu, i ne očajavaj’ (…)


Od vremena industrijske revolucije i Prvog svjetskog rata počeo je novi svijet. I u tom svijetu mi se trudimo, koliko god možemo, da živimo kako su živjeli naši oci. Kada možemo nešto da uradimo mi kažemo: „Hvala Ti Gospode... a kada nešto ne možemo da uradimo: ...strpljenje! Kao što bi rekao o. Kleopa (Ilije): strpljenje, strpljenje, strpljenje.... Neka Gospod da vama i svima nama utješnu božansku blagodat, kako bismo prevazišli stvari! Onu vrstu utjehe koju je imao mornar znajući da talas mora proći, ali za sada, jedno znam: držim se za ovaj jarbol...“


(Sa Konferencije, Dobrotoljublje – Inkarnacija i eshatološke pretpostavke)


http://www.razbointrucuvant.ro/2012/07/07/father-raphael-noica-we-do-not-need-to-despair-eng/
Slavica Culum Culibrk
Krasno receno i vrlo poucno!Hvala vam od srca!
Ranka Škorić
kao da ste mi u dušu pogledali. kako Oče da se izvučem doživjela sam živčani slom i završila na hitnoj. Pitam se zašto mi se to desilo. Ni u crkvu nisam mogla doć, nemogu vozit auto
Snežana Škorjanc
Ta poduka me privodi u duboko razmišljanje...otkriva moje misli, iako ne rezultira moja dejanja...
Nataša Saraginova
Hvala!Idem ja da popijem caj/kafu i da odremam:)
Dušan Petrović
Jer traže od tebe munjevito brzo da reaguješ u deliću sekunde. Moli se za smirenost Bog zna da prepozna trud i patnju pa čak i kad izgleda da se ne možemo uhvatiti za Jarbol. A kad se dobije mir treba se držati za za pravi Jarbol što snažnije koji je za nas tvrd u veri i ljubavi prema nama. Nedeljom se treba odmarati i raditi samo Bogo ugodne i sebi ugodne stvari.
Ljiljana Popović
Hvala, Oče na ovom podsećanju, pouka je zaista potrebna u ovom užurbanom vremenu.
Saša Lazić
... ovakvi takstovi i najdublja očajanja tjeraju od čitaoca, prelijepo...
Branka Krneta
Hvala Bogu za sve. Hvala vama oce Gavrilo.
LJiljana Botić Vilotić
Blagoslovite oče Gavrilo! stara poslovica kaže : Strpljen,spašen!
 
 
(ova tema ima 3734 posete)
 

Pročitano: 5994 puta