MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MOŽDA JESTE, MOŽDA NIJE



 

o.Gavrilo
Nekada davno postojalo je jedno selo gdje je živio veoma mudar starac. Seljani su vjerovali da je on u stanju da odgovori na sva njihova pitanja. Jednoga dana, farmer iz sela ode do mudraca i usplahirenim glasom zavapi:

“Mudri čovječe, pomozi mi. Dogodilo se nešto strašno. Vo mi je uginuo i nemam drugu životinju koja bi mi pomogla da zaorem njivu. Zar to nije nešto najgore što je moglo da mi se desii?” Mudrac je odgovorio:

“Možda jeste, možda nije.”

Čovjek je požurio natrag u selo i svima ispričao kako je mudrac poludio. Sigurno da je to bila najgora stvar koja je mogla da se desi. Zašto on to nije mogao da vidi? Međutim, sljedećeg dana, u blizini kuće farmer ugleda mladog, jakog konja. Pošto više nije imao vola da mu pomogne u obrađivanju zemlje, on riješi da uhvati konja. Tako je i uradio. Kako je farmer bio srećan! Oranje nikada nije bilo lakše. Čovjek se vratio mudracu da se izvini:

“Bio si u pravu, mudri čoveče. Gubitak vola nije bilo najgore što je moglo da se dogodi. To je bila sreća u nesreći! Nikada ne bih imao konja, da se to nije dogodilo. Moraš se složiti da je to najbolja stvar koja se mogla desiti.” Mudrac je još jednom odgovorio:

“Možda jeste, možda nije.”

Ne opet, pomislio je farmer. Mudrac je sada sigurno poludio. Poslije nekoliko dana konj zbaci farmerovog sina dok je jahao. On je povrijedio nogu i nije mogao da pomogne pri žetvi.

“Ooo ne!” pomisli čovjek, “sada ćemo umrijeti od gladi.”

Još jednom, farmer ode do mudraca.

“Kako si znao da nije dobro što sam uhvatio konja? Opet si bio u pravu. Sin mi je povrijeđen i neće moći da mi pomogne. Sad sam siguran da je to najgore što je moglo da se desi. Ovog puta se i ti moraš složiti.” Mudrac je mirno gledao i snishodljivim glasom rekao:

“Možda jeste, možda nije.”

Bijesan što je mudrac tako arogantan, farmer se vratio u selo. Sljedećeg dana u selu je počela mobilizacija zbog rata koji je iznenada buknuo. Farmerov sin bio je jedini koji zbog povrede noge nije morao da ode.

Ričard Karlson – Ne gubite živce zbog malih stvari
Mirjana Jovicic
Blagodarim o.Gavrilo za ovu interesantnu i veoma poučnu priču., i fotografija me impresionirala, pa to iskazah kroz dve strofe:
MONAH SVETOGORAC
Monah je čvrst vazda bio.
Iz njega energija silna zrači...
Desnu preko leve je prekrstio,
moli, da u Gospodu bude jači.

Da l' kome ispriča starina,
dok prizivom Oca, Duha, Sina,
posta prekaljen k'o čelik,
spoznaju monaških godina,
da Gospod je blag i velik?
NemanjaiDanijela Mladenovic
I ovim putem, oče Gavrilo, Vi nas poučavate da imamo poverenje u Boga, Koji nam mudro šalje sve situacije koje nas snalaze. Mi, svojim ograničenim umom, često pogrešno umujemo pa zato i pogrešno određujemo šta je za nas dobro, a šta ne. Potpuno poverenje u Božju volju sačuvalo bi nam "živce" i donelo mir u život...Hvala oče.
Dragica Mamić
Pomaže Bog oče Gavrilo,blagoslovite! Naš narod za ovo ima odličnu izreku "U dobru se ne uzvisi, a u lošem ne ponizi."
Adronika Orlovic
Pomaze Bog,oce Gavrilo.Receno je :"Svako zlo za dobro je."Mir vam!
Radojka Savić
Pomaže Bog, oče Gavrilo, blagoslovite! ja sam ovu priču shvatila,da sve što nam se dogodi na dobro nam bude.
BoZi BO Zii BoZi
mozda jeste, mozda nije ;-)
Saša Lazić
Eto mudrosti u par riječi možda jeste-možda nije... u biti uvijek od goreg ima gore, ako se ne izmiriš sa današnjim danom, kakav god bio težak i možda loš, nesumnjivo je da te čeka lošije da se naučiš pameti i budeš zadovoljan ubuduće kako god da je...
Bojana Srbljak
...Možda jeste, možda nije, ali jedno je sigurno- ne ispitujemo sudove Božije.
Dragan Matic
Gospod nam daje razne situacije od kojih zeli da nas ocvrsne kao dijamant, da zasijamo u ovom svetu kao najveca svetlost! Ko pretrpi iskusenja i ustraje u borbi biva nagradjen na kraju! Trazimo da dobijemo od Boga samo njegov MIR!!! Smirenje je cak jace od dijamanta!!! U smirenju covek dobija duhovne oci, otvara mu se novi zivot, Bog mu daje da vidi krasote koje naslika najveci slikar nad slikarima-GOSPOD!!!
Dragan Matic
Pod tvojim nebeskim svodom,hodim putevima tvojim, noseci me snovi tvoji. U srcu je ponovo stari zar ali je samo vatra jos veca! U ovom bezdanu i mraku imam sunce ispred sebe,hodim uzdignute glave,jer znam ko su mi ledja! Drugim ocima gledam zivot,kao da telesno nemam,kao da sam vazduh,treperim,osecaj ljubavi me nosi daleko iznad ovog polja crnog kukuruza koji zapomaze za svoj spas ali na trenutak videh to i nastavih dalje. Preda mnom nebo plavo bez oblaka,tako lepo da mi srce zaigra i zaplace,a kad pogledah dole,sve zeleno,zivo,nestvarno, sve je razdragano,sve je u ljubavi,sve me zove u njihov zagrljaj. Osetim mirise koje do sad ne mirisah,videh sve sto samo u masti i snovima imah! Bacih se u mirisnu prirodu. Samo sto sam posmatrao to prelepo nebo,preda mnom ispruzena ruka,ali i lice ozareno. Prihvatih je i povede me sa sobom. Stadosmo pred dolinom,i sapnu mi tiho:ljubav...krenuh za njom,iza prelepog brda sve je pesma,sve je masta stvarnosti. Na jednom nam se ruke spojise,pogledom me je ljubila, pogledom izjavljivala ljubav,pogledom me je grlila. Zatvorih oci,ali ne bese san,bese java! Sada i ovde!
Nenad Badovinac
Koliko često sebi postavimo pitanje: da li nešto je istina ili nije? Kada nešto loše čujemo od drugoga, mi odmah pomislimo da je to istina i kada mi nešto kažemo drugome, ne znamo kako će na njega to uticati. Zato je dobro primeniti mudru poslovicu: "Ne veruj sve što čuješ, nit kazuj sve što znaš"!
  

(ova tema ima 5104 posete)  

Pročitano: 4688 puta