MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

REPORTAŽA U "PODRAVSKOM LISTU" O MANASTIRU LEPAVINI




U broju "Podravskog lista" od ponedeljka, 2. 7. 2012. godine, objavljena je reportaža o manastiru Lepavini. Novinari tog lista su boravili u manastiru i prisustvovali Svetoj liturgiji i molebanu ispred ikone Presvete Bogorodice Lepavinske. Obavili su razgovor sa arhimandritom Gavrilom (Vučkovićem), nastojateljem manastira, kao i sa pojedinim hodočasnicima... 
 


03.07.2012. 
 

KOMENTARI SA FEJSBUK PROFILLA O.GAVRILA

o.Gavrilo
REPORTAŽA U "PODRAVSKOM LISTU" O MANASTIRU LEPAVINI

http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=6192
Milica Zlatkovic
Molim se Bogu i Bogorodici i svim Svecima nebeskim da i mojoj mami pomognu u borbi sa ovom opakom bolešću...
Dragan Petrovic
Slava Bogu.
Sale Radanov
Gospode Bože,neka ti je Slava i Hvala za sve + + +
Milena Madzar
Slava Bogu i Majci Bozijoj Lepavinskoj i Ocu Gavrilu,tako je ohrabrujuce kad covijek ovako nesto procita.
Slavica Culum Culibrk
Da samo vjera u Gospoda moze nas spasiti u ovom okrutnom svijetu...
Sladjan Lazić
Slava Bogu i Majci Božijoj Bogorodici Lepavinskoj!
Aleksandar Aca
Slava Majci Bozijoj i svim svetima! Amin!
Maja Lazic Djordjevic
slava Bogu i Majci Bozijoj Bogorodici!
Aleksic Sandra
Slava Bogu!
Marija Micevska
Slava na Boga...
Dragana Berak
Slava Bogu ! Sve je moguće Bogu i majci Božijoj !!!
Zoran Cavkoski
Slava Bogu i hvala za sve+++
Saska Deretic
Slava Gospodu...
Zeljko Vlatka Javorina
Slava Bogu i Majci Božijoj! TREBA SAMO IMATI VJERU.
LJiljana Botić Vilotić
Blagoslovite oče Gavrilo! Rečeno je : Po vjeri Vašoj neka vam bude! Sve je moguće onome ko vjeruje!Slava Tebi Gospode u vek vekova Amin.
Sreto Stojakovic Luzanski
Slava Bogu i Bogorodici (*..*)
..uz Boziju milost, cudotvornu blagodat ikone Bogorodice Lepavinske i Vas blagoslov, tu u manastiru osjecamo Ljubav i moc molitve.., a oni koji vjeruju, mogu i da se nadaju..
Dejana Deja
Svaki dan se molim Bogu, Bogorodici Lepavinskoj, Svetom Vasiliju Ostroskom i svim svecima za zdravlje moje djece....
Goran Milenković
Presveta Bogorodice Lepavinska, moli Boga za nas grešne!
Branka Delac
Draga Majko,sve nas zastiti i Blagoslovi izmoli nam milost da uzljubimo tvoga SINA
Kaja Bozovic
Presveta Bogorodice,Lepavinska;Oprosti sagresenja nasa,moli sina tvoga a Boga naseg zivoga ,za zdravlje i mira svima nama.
Zeljka Krsmanovic
ovo je divno...Slava Gospodu i Presvetoj Bogorodici. Nasa jedina istina, pomoc i nada.
Radojka Savić
Presveta Bogorodice spasi nas!
Ognjen Panić
Molim vas da nam postavite još sličnih priča,iscelenjima o karcinoma i drugih bolesti,HVALA ! :)
Gordana Gavric
Slava Bogu i Presvetoj Bogorodici!
Milena Petrović
Slava Bogu milostivom, Isusu Hristu,Presvetoj Bogorodici i svim svetcima i andjelima bozijim!
Milanka Pandurevic
Slava i hvala Gospodu i Presvetoj Bogorodici a i vama dragi nas o. Gavrilo....
Dušan Jaguzović
Slava Ti Presveta!!!
Saša Lazić
Prema vjeri i nadanju, pomoć se pred Čudotvornom Ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske uvijek nalazi...nekada odmah, a nekada uz strpljivo i trpljivo čekanje, ali uvijek dolazi...
Tankosava Damjanovic
„Pomiluj me, Bože, po velikoj Milosti Svojoj...“, kaže Psalmopojac. Ovo svedočenje braće i sestara o isceljenju u manastiru Lepavini upravo govori o velikoj Milosti Gospodnjoj, koju nam šalje po veri našoj i blagodati i dopuštenju Njegovom. A sestra Danica se usrdno pomolila Bogu i Presvetoj Bogorodici i to čak ne u manastiru, već u svojoj kući, i, ozdravila. Kako? Mi to zovemo čudom Božijim, a, eto, Bogu je sve moguće. Bogomajka sestri Danici po Milosti Božijoj i njenim usrdnim molitvama u viđenju dolazi u kuću, ali, i pastir i sluga Božiji, arhimandrit otac Gavrilo takođe u viđenju dolazi bolesnoj Danici, moli se, razgovara sa njom, i, Danici nestaje opaka bolest...Ovo je jedno od najupečatljivijih svedočenja koliko nam može pomoći vera i molitva. „To je najjače oružje, nema jačeg“,uvek naglašava otac Gavrilo, tražeći od poklonika da veruju i da se mole, i da Milost Božija neće nikoga napustiti. Koliko je molitava oca Gavrila pred ikonom Bogomajke Lepavinske i koliko Molebana...? I – koliko isceljenja! Slava Tebi, Gospode!
Gordana Knezevic
Slava Ti Presveta!!!
Vera Babic Djordjevic
Slava bogu i hvala Presvetoj Vladicici...
Borislav Štulić
Slava ti Bože, sve ti se može!!! Zaista predivan tekst! Sve čestitke autorima uz želju da nastave sa odličnim radom... Neka bi dobri Gospod Bog molitvama svoje Prečiste Matere i uvijek Djeve Marije podario Vama, bratiji i svakom dobronamjernom gostu obilje duhovnih i svakih drugih dušekorisnih dobara! Živjeli o. Gavrilo, na mnogaja ljeta!
Natasa Ilic Milovac
Slava Bogu! Slava Precistoj Majci Nasoj!
Dusan Milosavljevic
Slava Gospodu Bogu i Presvetoj Bogorodici!
Hvala Vam oče Gavrilo što ste sa nama podelili ovu bogonadahnutu reportažu!
"Vera i ljubav su najvažniji", kaže otac Gavrilo. Ali nama koji živimo mirjanskim životom u ovom uzburkanom moru svakodnevice i turbulentnim vremenima često nedostaje baš to.
Zato je od neprocenjive vrednosti da imamo gde da se napojimo vode žive koja nam daje okrepljenje i vraća veru, ljubav, nadu. Manastir Lepavina je jedan od tih izvora. O čudima isceljenja čitao sam i u knjizi "Čuda Bogorodice Lepavinske" kao i na sajtu manstira. Ovakve reortaže, objavljene u novinama i časopisima, dolaze do velikog broja ljudi i svima svedoče o sili Božijoj i potrebi duhovnosti svakome od nas, bez obzira da li nam u životu sve išlo dobro ili trnovitim putevima hodili.
Posebno me je dirnulo to što pokazuje da Bog voli svakoga od nas i svima daje utehu, nadu, ozdravljenje, ljubav i sve što nam je potrebno u životu, bez obzira na veru i naciju!
Hvala autoru reportaže na divnom tekstu i svedočanstvima, a Vama oče Gavrilo hvala što ste reportažu podelili sa nama.
Živeli oče Gavrilo na mnogaja ljeta!
Vama, bratstvu manastira i svim hodočasnicima, stvarnim i virtuelnim, svako dobro od Gospoda Boga, Presvete Bogorodice i svih svetih!
Nenad Badovinac
Reportaža Podravskog lista je dokaz kreativnog rada oca Gavrila. U današnje vreme, kreativni rad ima mnoge perspektive. Da bi očev kreativni rad pronašao svoju zonu delovanja, kreativni ljudi, poput oca Gavrila pronalaze način za veću efektivnost svog kreativnog rada.

Novinari Podravskog lista, nakon nekoliko bezuspešnih pokušaja ipak dolaze do oca Gavrila. Svojom upornošću uspeli su pre neki dan nakon dugog čekanja na suncu, dočeti oca. Njihova upoznost urodila je plodom. Stvorena je reportaža koja je prihvaćena sa velikim oduševljenjem od svih čitaoca. Da bi reportaža imala bolju efektivnost, trudu je potrebno dodati i kreaciju.

Osim u novinama, do Reportaže je došlo mnogo ljudi putem interneta. Osim što je više od 500-tinjak lajkova dobila obajva Reportaže putem Facebook stranice - o.Gavrilo. Čak više od 10700 ljudi je videlo reprotažu pomoću očeve objave na Facebook-u. Njih 5400 posetioca videlo je objavu na "uobičajen način", a još više, čak njih 5540, na "viralni način". Ovde dolazimo do fantastičnog zaključka, a to je, da Viralni marketing, kada govorimo o kreativnom radu oca Gavrila doprinosi fantastičnim, uspešnim rezultatima.

Što je uopšte Viralni marketing? Što nam govori broj od 5536 viralnih posetioca? Kako Viralni marketing služi Pravoslavlju i Pravoslavnom misionarenju?

Viralni marketing je tehnika koja iskorištava Facebook (društvene mreže) za širenje informacije putem interneta. Uspešnost širenja inforamcije o reportaži Podravskog lista korišćenjem Viralnog marketinga slična je virusu. Od tuda i naziv Viralni marketing. Viralni marketing je u slučaju objavljene reportaže koristio otac Gavrilo. Osim što je objavu na uobičajen način posetilo 5400 očevih članova, sa druge strane, ti članovi prosledili su objavu svojim prijateljima, i na taj način, viralno je objavu videlo čak 5536 članova ili ukupno više od 10.000 ljudi.

Dolazimo do zaključka da ovaj virusni-viralni način širenja informacije svakodnevno koristi otac Gavrilo u svom kreativnom radu. Po svemu sudeći dolazi vreme da se dobar glas daleko čuje, a bolji još dalje - uz Viralni marketing.
Mirjana Kimeva
Slava na Boga
Đurđica Nišević
Presvete Bogorodice Lepavinska moli Milostivog Gospoda za nas grešne i bolesne!!
Stamenko Mijatović
Taj dan sam bio prisutan u manastiru (onaj što lenstvuje pored izvora) ,bilo je interesantno posmatrati novinare kako su pokušavali dobiti neku izjavu od pristiglih hodočasnika, prvo u Crkvi , pa ispred Crkve i na kraju došli na izvor . Pitali su ljubazno ljude međutim niko im nije odgovarao , da bi na kraju jedna žena kod izvora im rekla da se u manastiru ne radi ništa bez blagoslova Igumana pa tako ne može dati ni izjavu za njihov list . Bili su malo razočarani i pošli su sa izvora nazad(mislim čak kući) . Ostao sam sipati vodu na izvoru i poslije nekog vremena pošao u Crkvu na moleban i bio sam prijatno iznenađen kad sam vidio dvoje novinara u ljubaznom i veselom razgovoru sa arhimandritom Gavrilom i hodočasnicima. Blagoslovom oca Gavrila počele su priče o molitvenim iscelenjima Presvete Bogorodice lepavinske, kako ličnim svedočenjima tako i onim koje su čuli od svojih bližnjih. Bilo lijepo vidjeti osmijehe na licima novinara koji su ustvari postali i sami hodočasnici ali sa poslušanjem da još na jedan način pronesu slavu Boga i Presvete Majke lepavinske.
Vera Stojanov
BOGORODICE LEPAVINSKA MOLI BOGA ZA SVE NAS, HVALA NA SVIM ZNANIM I NEZNANIM ISCELJENJIMA...
Gavril Jovevski
Presveta Bogorodica Lepavinska spasi nas !
Sanja Martić
Slava Bogu
Stojan Gavrilovic
SLAVAQ BOGU
Biljana Cvikic
slava joj i hvala!!!
Snjezana Savkovic-Ponjavic
Slava Bogu i Presvetoj Bogorodici Lepavinskoj
Nada Grabovac
Bogu hvala i PRESVETOJ BOGORODICI,uz njihovu pomoc sve poteskoce mog zivota lako sam podnijela!Slava Bogu i Dragoj majci Lepavinskoj!!
Rozika Tot
HVALA BOGU I PRESVETOJ BOGORODICI LEPAVINSKOJ ZA SVA ČUDA OZDRAVLJENJA
Vladica Ribitsch
Slava i hvala presveta Bogorodice Lepavinska!
Soka Pisarevic-Lukic
slava i hvala presvetoj Bogorodice Lepavinska

NAJAVA 

o.Gavrilo
U sutrašnjem broju "Podravskog lista" (ponedeljak, 2. 7. 2012.) biće objavljena reportaža o manastiru Lepavini. Novinari tog lista su prošle subote boravili u manastiru i prisustvovali Svetoj liturgiji i molebanu ispred ikone Presvete Bogorodice Lepavinske, te obavili više razgovora sa hodočasnicima. Jedan duži i neformalni, spontani intervju imali su i sa mnom, ispred ulaza u crkvu. Čitaćemo sutra...
Stana Meseldzija
Blagodarim dragi oče Gavrilo, kako i gdje bi mi u Srpskoj Republici mogli da nabavimo taj list ?
Saša Lazić
Iako netko do lista neće moći, ali sigurno je da će članak biti čitan ili prezentiran putem očeve stranice ili putem radia blagovjesti tako da će svi imati priliku čuti...
Podravski list
Dragi naši, reporteri Podravskog doživjeli su u Lepavini nezaboravno iskustvo družeći se s ocem Gavrilom i vjernicima. Redakcija zahvaljuje na toplom dočeku i razgovorima ugodnim.
o.Gavrilo
Hvala vam, novinari i članovi redakcije Podravskog lista su uvek dobrodošli u manastiru Lepavini. I nama je vaš boravak sa nama i sa vernicima koji dolaze u našu svetinju bio veoma ugodan.
Stana Meseldzija
Hvala Bogu i Presvetoj Bogorodici -neka Vas čuvaju dragi oče Gavrilo, zahvaljujući Vama i savremenoj tehnologiji koju koristite- sve možemo dušekorisno naći i pročitati.Nekako se u duši radujem i kao da sam tamo i ja boravila -sve mi one tople riječi i savjeti, molitve radost i suze same poteku.Baš su divno sve opisali u malo riječi a mnogo rečeno o svetinji i manastiru , bratstvu.
  

(ova tema ima 11232 poseta )
 
 

 
O sakralnom ženskom - povodom teksta u Podravskom listu o manastiru Lepavini 
 
Na onom mjestu gdje se poklope vladajući duhovni arhetipovi u jednoj predstavi, to je mjesto za sve, nezavisno od vjerskog naslijeđa i  duhovne orjentacije svakog pojedinca. Prepoznati to mjesto, taj tren, može samo onaj ko je prošao kroz iglene uši i bio go  pred Bogom mimo svih mimeza. Pomenuta gospođa, koja se iscjelila lepavinskim čudom, a  koja se spominje u Podravskom listu je prošla.  Bog je prepoznao njenu dušu i srce, a ona je prepoznala jedan od univerzalnih arhetipova sakralnog ženskog. U tom susretu i prepoznavanju dešavaju se čuda. Da se radilo o dobitku u igrama na sreću, ili nekom drugom dobitku, dotična osoba, srećnik, svjedok čuda pripisala bi sve to riječima: „Biti na pravom mjestu, u pravo vrijeme.“
 
Neki inspirisani pjesnici bi rekli da je u svemu ovome oko iscjeljenja izvjesni gospodin umješao svoje prste. Vjernici bi zavapili: „Gospode, Gospode!“  Nevjernici bi sumnjičavo odmahivali, a kuvari bi pričali o kojekakvim supama, koje se tu kuvaju. Možda bi se našao i neko da  konstatuje i to da postoje posebni  ljekari  u punom smislu  zakletve, a koji nisu samo u jednom pravcu medicine i života usmjereni  kao što se ni tokovi rijeka ne slijevaju  svi u jedno more.  Na koncu  to ipak bude jedno more, ili pak svjetski okeanski prostor ili sfera voda, ma kako da se imenuje.  Pomenuti ljekari su bliski duhovnicima poput oca Gavrila Lepavinskog, koji se nose sa moralnim dilemama našeg vremena . Jedan ljekar, jednom prilikom mi je rekao da ljekar da bi iscijelio čovjeka ponekad mora i sam da se razboli istom bolešću. Zar to nije u izvjesnoj mjeri hristoliko!  Takvi  ljekari bezgraničnog srca, slobodni duhovi na talasima i strujama moralnog zakona slobodni poput djece, koja se igraju prelaze horizonte medicinskih , duhovnih i idejnih spoznaja  pokušavajući  da bol čovjekovu i ljudsku bolest sagledaju interdisciplinarno i može se reći transdisciplinarno. 
Nagovještava se vrijeme kreiranja  sinteza i traženja novih duhovnih prohodnosti. Zato je povratak vjerskom obrascu kulture ključan. Od praroditeljke Eve do obrasca Bogorodice, to je skoro cijeli put. 
 
Medicinari otvorenog duha ipak  priznaju da medicina graniči sa šamanizmom, čak da se preklapa  sa vjerom u najmanju ruku onom  apolonskom, askelepijevskom, premda su mnogi riječ vjere i etosa u svom prkosu,  a imajući slobodu izbora poput nestrpljivog i tvrdoglavog djeteta bili odbacili gubeći osnovno povjerenje u život i  u snagu duha u iscjeljenju, možda nekad i opravdano  zbog istorijskog i biografskog razočarenja u grozote, koje su se dešavale u ime vjere, ili zbog sasvim jednodimenzionalnog i nametnutog shvatanja pojma duhovnog prosvećenja, ali i tako oni bi priznali da se ipak u slučaju medicine, a i iscjeljenja ne radi o egzaktnoj nauci. Indirektno svako iscjeljenje je malo čudo. To sad slutimo, a nekad budući da je čovjek bio pod stegama istorijskog procesa, toga nije mogao ni da bude svjestan. Otuda potiču njegova lutanja u vremenu i prostoru i zablude. Nije se bilo ispunilo vrijeme i kako tu onda postavljati pitanje krivice.
Bila se tako  prekinula nit sa kultnim, „ antičkim“  i jevanđeoskim izvorima duhovne spoznaje, ali i nit neprekinutog toka življenja. Dugoročno to je vodilo ka bolu. Pokušaj odgovora na bol, bili su novi i novi radikalni  medicinski rezovi.  Eto, kao i uvijek dolaze  vremena rađanja novih sinteza  baš kao u vrijeme Gospoda Isusa Hrista, vrijeme nove sinteze  globalne helenizma, rimskog prava, grčke antike, jevrejskog otkrovenja i svih drugih sistema spoznaja i poimanja. Zato je povratak vjerskom obrascu kulture tako važan i njegova kreativna prerada u ovom vremenu.  Ima  velikih naučnika, koji tvrde da kada se dosegnu određeni vrhovi nauke, naučnik postaje u određenoj mjeri religiozan, čak i ako prije toga nije bio. Na vrhu i na dubini, na polovima života nalazi se izvor iscjeljenja, ali i boli.  O tome se dosta govorilo u biblijskoj priči o praroditeljima u vrtu.  Ovo iskustvo duhovnog i vjerskog obrta pominje  i američki fizičar  Kapra u svojoj knjizi „Tao fizike“, gdje objašnjava svoje obraćanje dalekoistočnom kultu nakon što je proučavao subatomarni svijet. To je samo jedan od  primjera gdje se na nekim mjestima spoznaja ponovo susreće sa svojim duhovnim izvorom i gdje se zatvara krug kao što se zatvara energetsko  kolo.  
 
Ako je tačno da moderna medicina nije mnogo starija od jednog vijeka i da je  medicina drevna nauka stara kao i ljudsko pamćenje, onda postoji neka skrivena logika predrasuđivanja koja objašnjava čudesna iscjeljenja, ali možda i uzroke ljudske boli i dilema. Gledajmo to u terminološkom ključu, ali i ne zaboravimo ni duhovnu istinu da su boli su na stranputicama rajskog naslijeđa, a iscjeljenja  se događaju povezano sa posebnim mjestima, vremenima i događanjima vjerskog kulta po vjeri bolesnika,  a primjer  za to je Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske, okruženje manastira Lepavine i čuda koja se tu događaju.  Pomenuta predrasuđivanja ogledaju se u onoj pouci pravoslavnih duhovnika kada kažu da ne osuđujemo drugog,  a u islamu to shvatanje o predrasudi izgleda da  je skriveno u pojmu kismeta, koji se odnosi na prednatalno stanje ljudske duše... 
 
Posmatrajmo tokove bogoslužbenog procesa, u pravoslavnom hrišćanstvu to je liturgija, i posmatrajmo ujedno kako se smjenjuje  i preklapa bogosluženje sa mnogim drugim procesima,  koje možemo registrovati u našoj okolini, pa i u nama samima. Ako pogledamo slobodni tok bogosluženja, i ako ga usporedimo sa kruženjem voda u prirodi i promjenom agregatnih stanja, možda možemo prepoznati izvjesnu logiku. Nešto se čudesno dešava u prirodi, nešto  kao da je neobjašnjivo. To neobjašnjivo postaje objekat naučnog istraživanja, imenovanja i normiranja, a u sferi medicine to je bolest tj. mjera čovjekovog bola, koju naučnik istražuje saživljavajući se u dubini svoje duše sa ljudskom patnjom, a zapravo on se možda u trenutku dok razmišlja o iscjeljenju i o zakonitosti bolesti i njenom uzroku, već nalazi u ulozi starozavjetnog proroka mojsijevskog stila, koji pred nesagorivom kupinom čeka da mu neka zagranična tajanstvena sila kao nekom animističkom medijumu razotkrije naučni zakon tj. podari otkriće, koje će on definisati, zapisati i potpisati svojim imenom i pomoći mnogi ljudima, koji će opet vjerovati naučnoj istini. Mnogi naučnici će vam priznati da su neke spoznaje dobili u snu. Sve se rješavalo u jednoj noći. Eto, i prorok islama u jednoj noći imao je čudesno otkrovenje putem svjetlosti iz udaljene džamije kada mu je Džibril tj. Arhanđel Gavrilo pokazao put. Bila je to  udaljena svjetlost u proročanskoj noći, koja je onda pokrenula cijeli okean jedne kulture, koju zovemo islamskom. Iz okrilja jednog takvog duhovnog vala, modernoj civilizaciji prenosi se naslijeđe algebre, znanje matematičko i mnoge druge spoznaje. Ovo se može uzeti kao jedan primjer doticanja i prepoznavanja arhetipa. Dešavalo se tako da glavna spoznaja Boga u pravoslavnoj isihiji potekne upravo iz ponornih dubina najtiše noći, odakle se javljala Božanska misao. Pred takvim spoznajama čovjek zanijemi i ponekad čeka empirijsku ili iskustvenu potvrdu sa druge neke strane i kada je dobije, postaje duboko religiozan,ili ispunjen, ma šta radio ili postaje proslavljeni naučnik, ili iscjeljen, ili začuđen i oduševljen poput pjesnika ili djeteta, koje je razotkrilo određenu tajnu; po Božijem dopuštenju i Božijom Milošću, čak i ako nije toga svjesno.  Pravoslavac to može nazvati i trpljenjem.
 
Jednom jedinstvenom niti vođen postojeći i dotadašnji duhovni sistem se u vidu  ishodišta   istače  preko „medija“, a često  to može da bude nadahnuti i talentovani naučnik, ili ljekar naučnik koji spoznaju pretače  u  naučni model,  koji opet naslijednici tzv. učenici,  praktični ljekari prenose u  sistem objašnjenja i primjene prijemčiv za određeni krug ljudi, koji vjeruju naučnom otkriću, i tako sve dok po Božijem dopuštenju i ljudskoj zasluzi tj. zasluzi ljudskih srca, opet se novi vid spoznaje čovjeku ne otkrije i opet ne počne novi krug posvećivanja.  Čak i kad nema deklarativne vjere, vjera je tu. Vjerski motiv je jedan od pokretačkih. U pravoslavlju se kaže i za to čudesno iscjeljenje putem vjere: „Kad se dosegne punoća vremena...“
 
 Čovjek je u raju imao dostojanstvo da mu sve služi. Od čovjeka i danas zavisi da li će mu sve biti na dohvat ruke.  I kada se sjetimo jedne skoro rajske idile manastira Lepavine i teksta u Podravskom listu o svjedočanstvima ljudi, koji su iscjeljeni, u ovom slučaju je riječ svjedočanstva porodice Kaminski, onda ne moramo ni da se pitamo o čudu Presvete Bogorodice Lepavinske, jer iza nje se krije sjenka  Božanskog Logosa, koja se otkriva po mjeri ljudskih srca i čistoti duše. Žena, koja se isplakala čistom suzom vjere u svom jadu i čemeru, kada je čula da je oboljela smrtno, kao da je posegla sa samog izvora Božanskog Milosrđa i ušla u srce bogoslužbenog  ciklusa i jasno je da se iscijelila na tim bistrim vodama duhovnog stvaranja.  Morao je tu opet, kao i u svakom vremenu da bude neki arhetipski Gavrilo.
 Ona nit uvjerenja koja se bila prekinula, opet se na tim kultnim strujama lepavinskim uspostavila kao da nikada nije ni došlo do prekida. Njih nekoliko se skupilo u ime Božije na Božanskoj liturgiji i nemoguće je postalo moguće.  Sve je postalo na dohvat ruke, na dlanu. Tim čudesnim iscjeljenjem  pomenuta je gospođa ušla kao svjedok pred sudom duhovnoistorijskog razvoja u sferu pripovijesti o Bogorodičinom čudu i u njen obrazac  i ujedno se sama vratila kultnom izvoru.  Zašto se ne bi moglo desiti da pripadnik jedne vjeroispovijesti doživi čudo na kultnom mjestu druge vjeroispovijesti? Pa, može se to desiti , i to tamo gdje se jedan od najmoćnijih duhovnih arhetipova i motiva univerzalno prepoznaje. Eto, zapitajmo se? Pa, svako ima svijest o majci. Kod rimokatolika posebno se poštuje Djeva Marija kao duhovni arhetip majke. Kod pravoslavnih je to  Presveta Bogorodica, kod muslimana može da bude Mirjam ili Isa i Marjam...kod Jevreja na mikrosocijalnom polju pozicija majke je od ključnog značaja, kod afričkih naroda, kod latinoameričkih starosjedilaca kod Bogorodice od Guadalupe.... Skoro da nema čovjeka, koji ne može da shvati važnost majke, tog jedinstvenog mosta u istoriji roda. Na lepavinskom mjestu, gdje se spajaju mnoge struje voda izvirući u pravoslavnom kultu, kako bi to rekao otac Vasilije, jeromonah lepavinski  Presveta Bogorodica Lepavinska predstavlja onaj rajski arhetip majke u čijem okrilju svako nađe svoj mir, iscjeljenje, savjet i duhovnu utjehu. Ovaj univerzalni arhetip jeste predstavljen u okviru Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, ali se on ujedno dotiče svih duša i pripada svima.
 



Radomir Vučić,
07.07.2012.
 
 
 

Pročitano: 41827 puta