MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Počećemo sa kratkom ali istinitom pričom. Dijete dolazi iz škole kući i ugleda da je pod posvuda posut rižom. „Mama, šta se desilo?“, upita on. „Istjerujem lošu energiju iz kuće,“ odgovara ona sinu, objašnjavajući praksu nekih istočnjačkih mistika ili drugih, posipanjem „začarane“ riže svuda po podu. Ko bi pomislio da će se u 21. stoljeću, pored elektronike, visoke tehnologije i ostalih naučnih dostignuća, održati ista stara sujevjerna privlačnost okultizma. Svi znaju da su mnogi moderni pjevači i glumci privrženi kabali. Na primjer, Madona lično je osnovala centar za proučavanje kabale u Londonu, a i drugi su slijedili njen primjer – da navedemo samo neke od njih: Elizabet Tejlor, Mik Džeger, Pariz Hilton, Kurtni Lov, Filip Kirikorov, Lolita Milijavskaja. Norveška princeza Marta Luiz objavila je 2010. godine njenu posvećenost ezoteričnim (tajnim) učenjima i spiritualizmu. Biznismeni pažljivo prate astrološke prognoze, dok neki političari i sportisti čak idu vidovnjacima i drugim vračevima prije nego što donesu ozbiljne odluke.

Okultizam (od latinske riječi occultus, što znači tajno, skriveno) predstavlja tajanstvena učenja i kultove koji izražavaju želju da se prodre u duhovni svijet, upozna sa njegovim moćima i da ih se posjeduje. Ovo izgleda jednako tajanstveno kao i škripa starih vrata napuštene štale, kada djeca zaviruju u nju sa mješavinom straha i radoznalosti. Okultizam smatra da se u čovjeku, prirodi i kosmosu nalaze tajanstvene, natprirodne moći koje mogu biti otkrivene. Okultizam poziva ljude da uzmu u posjed ove moći i da ih koriste kako bi dostigli što savršeniji život na zemlji. Ali zar to nije ono što religija poziva ljude da čine? U religiji (ovdje prvenstveno mislimo na hrišćanstvo, kao istinitu vjeru) znanje o duhovnom svijetu dolazi nakon stalne komunikacije sa Bogom. U okultizmu čovjek pokušava da se probije do duhovnih moći zaobilazeći Boga.

„Kada sam krenuo da se oprobam u okultizmu“, autor sljedećih redova je bivši mag koji posjeduje psihičke sposobnosti, „bio sam zadivljen efektima i mogućnostima koje mi je otvarala magija. Oni koji su mi dolazili po savjet ili pomoć bili su potpuno ubijeđeni u nevidljive moći koje su radile za njih kroz moju praksu.“ Okultizam vidi duhovni svijet kao sredstvo za ličnu dobit – egoizam je osnovna motivaciona sila okultiste. Moto uspješnog okultiste je sljedeći: „Ja nisam kao drugi; ja mogu dobiti ono što je izvan granica drugim ljudima.“ Okultizam je najočiglednije izražen u magiji. Magija je pokušaj da se posjeduju natprirodne i prirodne moći kroz čini, rituale i posebne mistične radnje.

Kada se pojavio okultizam?

Postoji drevni predmet, akadski pečat, koji datira još iz drugog milenijuma prije Hrista. U centru ovog cilindra je prikazano drvo sa sedam grana i dva ploda. Sa obje strane stabla nalaze se dvije figure sa raširenim rukama – sudeći prema frizurama, muškarca i žene. Iza žene se izdiže zmija. To je drevni opis grijeha naših predaka. Zavođenje okultizmom je direktno povezano sa prvim čovjekovim padom u grijeh. Đavo je iskušavao našeg praoca i pramajku govoreći im da će, ako okuse zabranjeno voće, dobiti tajna znanja koja će ih učiniti moćnima, poput bogova: nego Bog zna da će vam se u onaj dan u koji okusite s njega (zabranjeno voće) otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi, poznajući dobro i zlo (Post. 3,5).

Šta je kušač mogao ponuditi prvim ljudima? Najprije, od samog početka čovjek je pozvan da bude kao Bog, i Bog je dao prvostvorenom muškarcu i ženi vlast nad cijelim zemaljskim svijetom: I blagoslovi ih, i reče im Bog: Rađajte se, množite se i napunite zemlju, i vladajte njom, i imajte vlast nad ribama morskim i pticama nebeskim, i nad svim životinjama koje se zemljom miču (Post. 1,28). Istina, čuvanje te vlasti i carskog dostojanstva bilo je moguće jedino putem sjedinjenja s Bogom, i zahtijevalo je da čovjek primora sebe i radi na sebi u skladu sa tim.  Izgleda da se satana dosjetio jednostavnijeg, lakšeg načina. On je nagovijestio da plodovi navodno imaju neku tajnu moć koja će čovjeka učiniti jednakim Bogu. Žena vide da je plod na drvetu dobar za jelo, i lep na pogled, i da je dragocen za otvaranje razuma... (Post. 3,6). Na nagovor zmije Eva je probala zabranjeno voće zato što je željela da primi to posebno znanje, koje je navodno skriveno u voću. Greška napravljena od strane prvog čovjeka i žene je što su oni smatrali da je drvo u raju neka vrsta tajanstvene amajlije, koju oni mogu uzeti na silu i odmah postati nezavisni vladari cijelog svijeta.

Otuda, pad prvostvorenog čovjeka u grijeh bio je početni izvor okultne prakse, osnova magije i potrage za tajnim znanjem. Ako su prije grijeha čovjek i žena bili u vrlo bliskom opštenju sa Bogom, i ako je njihovo blagostanje zavisilo od toga, onda je njihovim padom Bog prestao da bude najdraže, najprisnije dobro koje je osvećivalo život iznutra. Sada, zabranjeno voće, taj vanjski a opet zavodljivi objekt, postao je „zlatni ključ“ za čovjeka, kojim je on mislio da ostvari nezavisnu sreću i postane samodovoljni vladar spostvenog postojanja. Ako je vlast prvostvorenog čovjeka nad svijetom mogla biti ostvarena u prisustvu njegove lične harmonije sa Bogom, danas čovjek pokušava da dostigne savršenstvo „kroz zadnja vrata“. Od tog vremena imamo ljude koji žele da posjeduju mistične moći i sposobnosti, i dolaze sa raznim magijskim ritualima ili usmenim formulama kako bi uticali na svijet, kako bi postali „poput bogova“ ali bez Boga. Ljudi stiču mistična znanja, ponosni su na njega, i zatim, kao i naši praroditelji, gube apsolutno sve.

U prostoriji vidovnjaka naići ćete na posebno hipnotizirajuću atmosferu, tajanstveni polumrak, svijeće u svijećnjacima, kristalnu kuglu. Posjetiocima se takođe daje poseban čaj za opuštanje. U ovako uljuljkanoj atmosferi osoba spušta svoj gard i njegovo početno nepovjerenje u vidovnjaka je smanjeno. Zatim vidovnjak učini nekoliko pokreta kako bi skoncentrisao posjetioca, fokusira njegovu pažnju i stupa sa njim u interakciju. Vidovnjak zatim vidljivo prikazuje svoju prevlast i sposobnosti. Pacijent osjeća potpunu zavisnost o „čudotvorcu“ i brzo pristaje na svaku preporuku koju „stručnjak“ ubjedljivo predloži. Na ovaj način vidovnjak postepeno baca čini nad posjetiocem, baš kao što je zmija bacila čini nad prvostvorenom Evom.

Upravo kao što su navedene prakse povezane sa okultizmom, tako su prilično jasni crkveni obredi kojima se odriče praktikovanje okultnog. Nakon detaljne ispovijesti o praktikovanju okultnog, prije nego što se očita molitva, sveštenik postavlja pitanja na koja pokajnik odgovara korištenjem fraza odricanja. U obredu čitamo:

„Pitanje: Da li priznajete da ste se bavili raznim oblicima okultizma, kao što je vidovnjaštvo, bioenergija, beskontaktna masaža, hipnoza, narodno liječenje, kodiranje, otklanjanje magije, čarobnjaštvo, magično čaranje, proricanje, kontakt sa duhovima, prizivanje duhova, spiritualizam, astrologija, kontaktiranje sa „višim umom“, NLO, zadiranje u „kosmičku energiju“, parapsihologija, telepatija, „duboka psihologija“, joga i drugi istočnjački kultovi, meditacija kao i ostali oblici okultnog koji vode do dublje saradnje sa palim duhovima?“

„Odgovor: Priznajem i odričem se tih praksi.“

Dakle, svi vidovnjaci, narodni ljekari, psihoterapeuti koji koriste hipnozu, bioenergetičari koji rade na ljudima preko svojih „biopolja“, gatare, vještičari, proroci, astrolozi, ufolozi i slični, svi su okultisti.

Sami vidovnjaci insistiraju da oni liječe ljude koristeći se posebnim moćima koje posjeduju, a koje nazivaju biološkim strujama, bioenergijom, nakupljenom kosmičkom energijom i tako dalje. Mnogi od njih za sebe smatraju da posjeduju moći dane im od samoga Boga. Zapravo, okultizam je u suštini povezanost sa svijetom zlih duhova koji je Bog zabranio; kao što stoji u obredu, okultno znanje „vodi do dublje saradnje sa palim duhovima.“

Dakle, da li je okultizam istinski način spoznaje duhovnog svijeta?

Ako želimo da vidimo šta je u galeriji slika, mi možemo ući kroz ulaz dostupan svima, pobrinuvši se da smo ispunili sve neophodne uslove i da smo platili ulaznicu, i zatim ćemo vidjeti autentična remek-djela. Mogli smo tamo otići noću, nakon zatvaranja, šunjajući se kroz prozor stražnjeg hodnika i slijedeći ga kuda vodi. Nijedan nezakonit način nikad nije vodio istinskom viđenju umjetnosti, zato što potpuno odgovarajuće ocjenjivanje zahtijeva uzvišeno emocionalno rukovođenje, a ne radoznalost lopova, koji može vidjeti istinsku umjetničku izložbu izdaleka ali ne može shvatiti njenu dubinu. Okultizam nikad nije dizao ljude do istinskih duhovnih visina; on je samo ograničio njihovo učešće na sfere, koje, iako nematerijalne, i dalje jesu veoma daleko od svetog. Stanovnici tog svijeta su podjednako pali, kao što je i sam čovjek.

Okultizmu je strano Božansko Otkrovenje. Ako ono koristi Bibliju, ono je koristi samo kao jednu od tajanstvenih knjiga preko koje okultisti mogu čak gatati, ali koju ne smatraju za neoborivu Riječ Božiju. Poznati okultni teoretičar i praktičar Rudolf Štajner je napisao: „Kada okultista govori, on ne daje dogme; on daje njegovo životno iskustvo. On govori šta je vidio u astralnim i duhovnim područjima, ili ono što mu je otkriveno od strane njegovih učitelja koje je on prepoznao kao takve.“ Na primjer, autoritativni mag Alister Krouli napisao je svoju Knjigu zakona u stanju transa, kroz diktat nevidljivog duha. Poznati (ruski) vidovnjak Alan Čumak piše u svojoj knjizi Za one koji vjeruju u čuda, da je on učio na poseban način putem glasova u njegovoj glavi. On je sumirao „otkrovenje“ i koristio ga kao vodič u njegovim iscjeljivačkim praksama. Štaviše, Čumak insistira da su ga glasovi naučili da koristi njegove vlastite metode za iscjeljenje ljudi, koje navodno nikom nisu naštetile; glasovi su mu takođe rekli kako je svijet uređen.

Okultizam je u velikoj mjeri iskrivljena duhovnost u kojoj osoba teži da se afirmiše uz pomoć „skrivenih“ moći, umjesto kroz zajednicu sa Bogom i jačanjem sebe kroz Božiju milost. Stoga, okultizam se uvijek javlja na onim mjestima gdje je malo ili nimalo znanja o istinskom duhovnom životu. U Rusiji je 1990-ih godina okultizam došao kao zamjena za materijalizam, preplavivši cijelom dužinom i širinom našu rodnu zemlju kao kada pukne kanalizaciona cijev (ova zamjena materijalizma desila se nekoliko decenija ranije na Zapadu, dok su okultisti Štajner i Krouli, koje autor spominje, živjeli na prelazu iz dvadesetog stoljeća). Talasi okultizma uvijek se mogu posmatrati u periodima kriza i socijalnih promjena, kada ljudi žele da riješe svoje nevolje kroz neku vrstu nevidljive pomoći, da znaju budućnost, otklone propast preko jednostavne magije, a drugi ljudi koriste tu situaciju za njihovu vlastitu laku dobit. Iako je akutna faza ovog privlačenja „tajnom znanju“ prošla, privlačenje je ostalo u svom hroničnom obliku. Ono se javlja u svakodnevnom životu kao čini i amajlije, sujevjerni znaci i astrološke prognoze, i kao sve moguće metode proširene svijesti i otkrića unutrašnjih, skrivenih sposobnosti.

Okultizam ima svoju vlastitu tehnologiju: uradi ovo ili ono, i sasvim sigurno ćeš dobiti ono što tražiš. Nažalost, ovo se često prenosi na religiju, kada se crkveni obredi i molitve posmatraju kao preventivni rituali, koji sami po sebi daju osobi svaku moguću korist. Prvo dijete Adama i Eve, Kain, već je posmatrao religiju kao magičnu zaštitu od zemaljskih problema. Izgubivši Božiji blagoslov, on je rekao, sada, i koji me god udesi ubiće me (Post 4,14). To jeste, da nisam pao pod Tvoj gnjev ne bih izgubio posebnu zaštitu, i moj zemaljski život bi bio imun na bilo kakvu opasnost. On je smatrao samu religiju kao ništa više od sredstva za sticanje zemaljskog blagostanja, kao neki magični ključ koji otvara bravu zemaljske sreće.

Ljudi koji imaju magičnu svijest na račun religije misle da dobijaju zemaljsku udobnost, dok je sam Bog za njih suvišan. Hristos je rekao takvim ljudima, Ne tražite vi mene što čudesa videste, nego što jedoste hleba i nasitiste se (Jn 6,26). Osoba sa magičnom sviješću bi voljela da dobije taj zlatni ključ, magični štapić, i da ga upotrijebi kako bi dobila razne koristi. Na primjer, savremeni sljedbenik kabale (ili bilo koje druge magije) može se prepoznati po crvenom vunenom konopcu na njegovoj ruci. Oni smatraju da osoba koja te voli treba vezati sedam čvorića na komad konopca i izreći posebne magične riječi koje treba da vas zaštite od ljubomore, zlih očiju i drugih negativnih čini. Sve se to svodi na određeni ritual ili verbalnu formulu kao neku vrstu alata ili instrumenta koji vam pomaže da okrenete vaš životni prekidač od bolesnog na zdravo, ili od patnje do blagostanja.

Hrišćanski duhovni život, sa druge strane, počiva na potpuno drugačijim principima. Najdragocjenija stvar koju čovjek posjeduje je njegova vječna duša, i samim tim duhovno blagostanje dolazi prije tjelesnog blagostanja. Nebesko blago ima više smisla od zemaljskog blaga. Čovjek je stvoren po Božijem obličju, i zato on može biti istinski sretan samo sa Bogom. Živi razgovor sa Bogom, sa pokajničkim odricanjem grijeha, je stabilno jezgro duhovnog života. Držanje Božijih zapovijesti sa iskrenom, toplom molitvom i ispovijesti, kao i učešćem na bogosluženjima, daju duši slobodu i radost kakvu ništa drugo na ovom svijetu ne može dati. Ako okultizam laskanjem mami u nemoć, pri čemu nemilosrdni demoni zarobljavaju dušu, Hrišćanstvo čini osobu koja ispunjava Božiju volju istinski jakom, jer kada je neko sa Bogom njemu ne nedostaje ništa – unutrašnje blago ispunjava spoljašnje nedostatke. Naravno, ovdje nema mističnih letova koji oduzimaju dah, kao što duša uhvaćena u okultizam misli da je to let u visine, dok je to, u stvari, pad u ambis. Istinski duhovni život dolazi mirnim putem, prirodno, jednostavno, postepeno preobražavajući dušu i potičući je prema čistom, jasnom i razumnom životu. To je put uspona na kome mi ponovo zadobijamo rajsku harmoniju i jedinstvo sa Gospodom, jednom izgubljeno kroz laskavo zavođenje okultizma.


Valerij Dukhanin, doktorant iz teologije

prijevod s engleskog: Dragana Pećanac, 27. 11. 2011.

Izvor: http://www.pravoslavie.ru/english/44909.htm