MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

o.Gavrilo Jedan moj prijatelj je došao kod mene jedan dan i dao mi ikonu svetitelja po imenu Jefrem. Uzeo sam je ljubazno, ali sam u sebi mislio kako da je se što prije riješim zato što nisam vjerovao u Boga. Na kratko vrijeme stavio sam je na trpezarijski sto.

Nekoliko dana kasnije, u ponoć, vidio sam blijedu crvenu svjetlost ispred svetiteljeve ikone. Isprva sam se uplašio, ali ubrzo sam osjetio neku vrstu unutrašnje radosti. Cijelu noć mogao sam vidjeti kako gori crvena svjetlost, kao svijeća. Sljedećeg dana ispričao sam svojim komšijama o čudu koje se desilo. Svi su bili iznenađeni jer su znali da ne vjerujem u Boga.

Prošlo je nekoliko dana ali nisam ponovo uočio svjetlost. Nisam želio da dodirnem ikonu jer sam postao veoma uplašen. Odlučio sam da uklonim ikonu jer nisam želio da opet vidim crveni plamen. Kada sam te noći otišao na spavanje usnio sam Sv. Jefrema. Bio je visok i strogo je izgledao. Nosio je dugu mantiju koja je dosezala do njegovih stopala, a oko struka je imao brojanicu. Naročito se sjećam njegovih vizantijskih sandala. Osjetio sam se grešnim i nisam ga mogao pogledati u lice. Rekao je upečatljivim glasom: „Nećeš ponovo vidjeti svjetlost zato što si rekao da tako želiš, ali budi svjestan – moju ikonu možeš ukloniti ali ja ću uvijek biti ovdje!“

Zahvaljujući Sv. Jefremu ja sada vjerujem u Boga.

Katarina Kalogeratos (Neos Kosmos, Atina)
Prevod sa engleskog mr Dragana Pećanac
22.novembar 2011.god.
http://www.johnsanidopoulos.com/2010/05/st-ephraim-of-nea-makri-and-atheist.html

Milena Madzar sva se najezih kad procitah,ovo je dokaz kako je nas otac nebeski dobar i koliko nas voli'i kolika je milost njegova.kad i nevjerujucim salje svoje sledbenike na spasenje,neka mu je slava u sve vjekove i da nas gresne pomiluje i preobrati,amin.

Dusko Brankovic Ruzno je kad covek unapred samog sebe osudi govoreci da neveruje, odsjeca granu na kojoj stoji,i zatvara vrata svome umu i dusi,a ni sam nije svestan zbog cega to cini . Nemoze se ziveti bez vjere i ljubavi jer nas zivot tada nema smisla i postaje ulica bez izlaza.Molimo se gospodu i za takve jer ipak svi smo mi njegova bica....

Svetlana Ležaić Pomaže Bog nešto se slično desilo u mojoj porodici.
Moja sestra je rođena na Svetu Petku, ali kako nije bila verujuća, nije bila svesna koju zaštitnicu ima.
Natovarena životnim problemima ona se nije setila Svetiteljke. Prosto ne mogu da opišem, imala sam osećaj da debeli čelični zid brani da se dopre do tanane duše moje sestre. A onda mi je milostivi Bog podario san u kome dolazim do njenih ulaznih vrata i tu zatičem monahinju, koju pozivam da uđe sa mnom, ali ona odbija i kaže da ona ne može da uđe u kuću dok je moja sestra ne pozove.
I šta reći, sutradan sam zvala sestru i ispričala joj i blago je opomenula, sa druge strane je nastupio tajac , a onda se čulo jecanje. Plakala sam i ja, ali sam bila presrećna,i Bogu slava i hvala jer se,uz pomoć naše drage Svetiteljke, srušio hladni čelični zid.

Bojana Srbljak Osoba postaje verujuća ne zato što ga je neko argumentima ubedio da veruje, već zato što je u jednom momentu svoga života njegova duša došla u dodir sa božanskim - videla je sjaj večnog života na licu druge osobe :)

Zarko Lazic Pomaže Bog draga braćo i sestre, i hvala Bogu na svemu što nam svakodnevno daje!

Saša Lazić Svatko je sigurno došao u doticaj Svetosti ali pitanje je u kakvom je stanju tad bilo srce i dali je to osjetilo, a osjećaj je " neprikosnoven " i istera suze...

Slavica Radjevic Slava i hvala Bogu sto mi je dao najvecu milost,da verujem!Ima li lepseg osecanja od ovog?

Aleksandra Dimitrijevic Pomaze Bog dragi oce Gavrilo. Evo kad sam ovo procitala setila sam se da ste vec jednom na sajtu manastira Lepavina objavili zitije ovog svetitelja. Evo ovde je link, nadam se da nemate nista protiv da ga stavim: http://manastir-lepavina.org/vijest.php?id=5066 Ovaj svetitelj mi je ostao u secanju, jer kada sam citala kako su ga turci mucili i kako je on stradao za Hrista i pritom jos ostao miran, mene je to sokiralo. Takodje me je posetio na moju sopstvenu nesmirenost i uopste slabost. Ali ne samo nesmirenost, nego i slabost vere. Jer kakvi smo mi danas slabi hriscani i nemozemo nista da izdrzimo, nikakvo maltretiranje ili nerviranje od bliznjih, najmanja uvreda nas pogadja i zlopamtljivi smo, a sveti Jefrem je ostao miran kad su "Varvari su vukli svetitelja za bradu i mučiše ga dok nije oslabio. Njegova krv je tekla, i njegova odjeća bijaše sva u dronjcima. Njegovo tijelo bilo je gotovo golo, i prekriveno brojnim ranama. I dalje Hagarjani ne bijahu zadovoljni, već su željeli da ga još više muče. Jedan od njih uze zapaljen štap, te ga divlje gurnu u svetiteljev pupak. Njegovi krici bili su srceparajući, tako velika bijaše njegova bol. Krv je tekla iz njegovog stomaka, ali ni to nije zaustavilo turke. Ponavljali su ista bolna mučenja mnogo puta. Njegovo tijelo se previjalo od bolova, i svi njegovi udovi su se tresli."

Ljiljana Bokan Fischenich ponekad ni ja ne verujem...


(ova tema ima 8685 poseta )