MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

SVEŠTENIK DIMITRIJ SVERDLOV: NEOPHODNI SU OBJEKTIVNI KRITERIJUMI OCENE INTERNET-AKTIVNOSTI




U Američkoj Pravoslavnoj Crkvi (PCA) su prihvaćene preporuke za sveštenike kako da koriste socijalne mreže. Komentira pravila sveštenik Dimitrij Sverdlov.

U celini, ja sam spreman da pozdravim inicijativu PCA za regulisanje aktivnosti sveštenika u socijalnim mrežama.

Sam fakt regulisanja, postojanje propisa – nije loša stvar. Propisi – to su razumljiva „pravila igre“. Tačnije, pravila života. Postojanje jasnih pravila snižava neodređenost, definiše prozračnost aktivnosti svih učesnika procesa i povećava međusobnu odgovornost. Odsustvo propisa, posebnih pravila, daje prostor za voluntarizam.

Propis postaje u potpunosti koristan, kada uzima u obzir interese i mišljenja svih strana i primenjuje se posle prethodne diskusije i rasprave – tj. savetovanja.

Naša Ruska Crkva, takođe, ide putem propisivanja nekih oblasti crvenog života, pokušavajući da ode od zavodljivog haosa i subjektivizma, što donosi svoju korist. Primeri – to su: „Osnovi socijalne koncepcije“, iz poslednjih na primer, Pravila o Crkvenom sudu, Pravila o bogoslužbeno-hijerarhijskim nagradama, Pravila o mitropolijama.

Razumljivo je da preterana propisanost i regulacija crkvenog života, takođe, šteti Crkvi. Dobro bi bilo, kao i obično, ostati negde na teškodostižnoj tački zlatne sredine.

Ako razmatramo konkretno te „Propise“ PCA, oni su, po meni, pomalo „američki“. To jest, zatvoreni u okvire problema i specifičnosti američkog načina života. Na primer, velika pažnja koja se u dokumentu posvećuje kontaktima s nepunoletnim osobama, je odraz američkog prilaza problemu pedofilije. Kod nas pedofilija takođe postoji, ali mi se čini da se ona ne inicira na internet-prostorima na kojima komuniciraju sveštenici s tinejdžerima…

Neka me Amerikanci isprave, ali taj akcenat je izazvan opštom sumnjičavošću (verovatno opravdanom) američkog maloletničkog sistema, koji je sklon da u svakom kontaktu s nepunoletnima pretpostavlja mogućnost postojanja seksualnog podteksta – svojevrsnoj pretpostavci krivice u odnosu s odraslim čovekom. Zato je razumljiva želja Američke Pravoslavne Crkve da se unapred ogradi od svih mogućih sumnji…
Pretpostavljam, da su indirektni uzroci takve velike pažnje k toj temi, veliki skandali, izazvani nekorektnim ponašanjem pojedinih katoličkih sveštenika u USA.

Ukoliko pokušavamo da te propise primenimo u našoj realnosti, pojavljuje se nekoliko poteškoća. „Propisi“ ne preporučuju „frendovanje“ nepoznatih „u realnom životu“ ljudi… Ja sam svojevremeno priključio u svoje prijatelje na mreži Facebook predstavnike redakcije „Pravmira“ i da nije bilo takve moje aktivnosti, naša saradnja s portalom, verovatno, ne bi ni postojala. Ukoliko bih primenjivao to pravilo, ja nikada ne bih upoznao ljude, koji su postali moji pravi prijatelji – kasnije i u off-line životu. Ja ne bih imao prilike da porazgovaram sa izuzetnim sveštenicima, aktivnim u mreži. Naša parohija ne bi dobila mladog i talentovanog umetnika, koji predaje zadovoljnoj deci u školi nedeljom… Sve u svemu, ovde je slaba tačka.

Isto tako ni mnogi dobri mirjani (nesveštena lica) nikada ne bi bili u prilici da komuniciraju sa izuzetnim pastirima, kao što je luganski pisac otac Aleksandr Avdjugin (rebrik) ili „aeromonah“ iguman Agafangel (Belih)(igumen_aga), koji služi unutar Polarnog Kruga u Tiksi.

Generalno, ruski problem – ogromnih rastojanja – se izuzetno dobro rešava pomoću Interneta i socijalnih mreža. Ljudi iz provincije i unutrašnjosti imaju priliku da komuniciraju sa bilo kojim sveštenikom, koji je aktivan na Internetu, a sveštenici – između sebe. Pri čemu, većina njih ne poznaje jedan drugog u off-line životu. Uzimajući u obzir hiljade kilometara i državne granice – i ljude koji na drugi način ni nisu u mogućnosti da upoznaju jedan drugog, sem preko Interneta. Socijalne mreže nude ljudima udobne servise za organizaciju međusobne komunikacije. Ako ih lišimo takve mogućnosti, ljudi će ostati sami sa sobom ili sa svojim putujućim duhovnicima, što ne utiče uvek dobro na čoveka, recimo to otvoreno.

„Pravila“, koja zahtevaju od sveštenika da brišu iz „frendova“ svoje parohijane prilikom smene mesta služenja, mi izgledaju previše stroga i nemotivirujuća. Time će biti pokidane već u potpunosti realne lične veze, uzajamno teško stečene godinama komuniciranja, parohijani će na veštački način izgubiti jednu od mogućnosti komunikacije s bliskim čovekom, duhovnikom. Ja ne razumem tu neophodnost.

Pretpostavljam, ukoliko reč ide o presecanju moguće konkurencije među starim i novim sveštenikom u korist novog, da je takvo ograničenje tim pre jednostrano i pristrasno.

Ovaj posebni propis – je dobar i zato, što on stavlja sve sveštenike, korisnike socijalnih mreža, u ravnopravan položaj – nezavisno od položaja, punomoćja i statusa. Ukoliko bi mi imali takva pravila, onda ne bi, u principu, dolazilo do događaja koji se desio letos u Ivanovu.

Tamo je disciplinska komisija zabranila aktivnosti na Internetu i samim tim kaznila popularnog korisnika Twittera jeromonaha Ilariona (Sokolovskij). Dramatični incident se ogleda u tome, što je crkveni činovnik, eparhijski sekretar iguman Vitalij (Utkin) – takođe, veoma aktivni korisnik socijalnih mreža. Oca Ilariona optužuju za političku agitaciju i sumnjive bogoslovske poruke, ali baš time se odlikuju i poruke njegovog pretpostavljenog: tako, u poslednjem intervjuu „Ruskoj gazeti“ Mitropolit Ilarion (Alfejev), predsednik OVSC, je rekao da tekstovi igumana Vitalija „šokiraju“, zvuče kao „svetogrđe“, nazivajući ih „besmislicom“ i pretpostavio, da je autor „prosto rešio da šokira svoje čitaoce“…

I tako, o pravilniku: ukoliko bi mi imali poseban dokument, koji reguliše internet-aktivnost sveštenstva, sličan američkom, onda bi u spornim situacijama, kao u Ivanovu, kod nas postojali neki objektivni kriterijumi ocene internet-delatnosti.  Pri izradi takvog pravilnika bi mogli apelovati za ravnopravne uslove svih članova internet-društva. Do sada se situacija u Ivanovu razvijala po klasičnoj šemi „ko je jači, taj je i u pravu“. Gore pomenute kolege po mnogim pitanjima imaju suprotne političke i bogoslovske pozicije – i u jarkoj formi, podjednako javno ih izražavaju, ipak samo jedan od njih je preveden u drugi manastir radi „sticanja iskustva monaškog života“.

Kompetentno regulisanje internet-aktivnosti – ali ne i pretvoreno u cenzuru i pri postojanju dobre volje – omogućilo bi izbegavanje dramatičnih konflikata. Minimalno, jednog.

Prevod sa ruskog S.M.
20 novembar 2011 god

http://www.pravmir.ru/svyashhennik-dimitrij-sverdlov-nuzhny-obektivnye-kriterii-ocenki-internet-deyatelnosti/
 

Pročitano: 3872 puta