MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

VOJNIK HRISTOV - IN MEMORIA



(Beseda arhimandrita Dositeja na sahrani mati Angije)

Igumanija manastira Koporin, mati Hadži Agnija upokojila se u Gospodu u subotu 1. oktobra 2011.godine, iznenada, u 61.godini života.

Sahranjena je u prisustvu velikog broja naroda u nedelju 2. oktobra na manastirskom groblju.

Svetu arhijerejsku liturgiju i opelo služili su arhimandrit Dositej iz manastira Grgeteg (Fruška Gora), arhimandrit otac Stefan i sveštenstvo braničevske eparhije.

Obraćajući se prisutnima arhimandrit otac Dositej je rekao da iz „proređenih redova srpskog monaštva odlazi još jedan izučeni, potvrđeni i okaljeni vojnik Hristov“, i potom naglasio:

- Svete monaške obitelji na pravoslavnom istoku, već više od 17 vekova liče i odgajaju se kao prave cvetne bašte u kojima Gospod povremeno šalje svoje anđele da beru najracvetalije i najmirisnije plodove devstva, podvižništva i trudoljublja.

Na jučerašnji dan je Gospod poslao Angela hranitelja koga je isto poslao ravno pre 61 godinu da uvede u zemaljski tužni život mladu žensku osobu. Taj isti Angeo hranitelj je juče došao da ubere rascvetali i mirisni monaški cvet, ružu koja širi miris, ali ima i velike bodlje, dušu, sada već novoprestavljene igumanije Agnije.

Kada je Gospod pristupio mati Agniji, u danu za koji se ona ceo život spremala, jer je zaista samu sebe i sav život svoj Hristu Bogu predala, jedini njen odgovor iz monaške perspektive je mogao da bude: „Gospode, u Tebi je izbrojano potucanje moje, suze su moje u sudu kod Tebe.“

To je, draga braćo i sestre, najveća najznačajnija i najduža himna koje monaštvo iza tvrdih i zatvorenih fizičkih zidova, a iza tvrde i zatvorene volje za postojanim služenjem Hristu, neprestano, iz minuta u minut, iz dana u dan i iz časa u čas, pevaju svome podvižniku, položniku Hristu.

Mati Agnija spada u plejadu našeg najelitnijeg srpskog monaštva 20. i 21.veka kada gledamo istorijski presek obnove srpskog monaštva koje je zahvaljujući turskom dugogodišnjem ropstvu potpuno zamrlo. Gospod je na pozornici srpskog duhovnog ratništva, izveo tri neprevaziđene monaške ličnosti, a to su: igumanija Melanija, nastojateljica Svetosavskog manastira Kuveždina; igumanija mati Jefimija, nastojateljica našeg prestonog srpskog manastira, odnosno domaćica u manastiru Svetog Cara Lazara i treća je, blaženopočivša shi-igumanija Sara, nastojateljica mnogih značajnih srpskih manastira, počev od Ljubostinje, Ćelija i slavnoga Koporina.

Godine 1964. se posle mnogih trudova i stradanja u idenju za Hristom, upokojila igumanija Sara i tada se kao i danas, čim se neko upokoji, postavljalo pitanje- ko će da je nasledi.

Mnogi duhovni ljudi koji su se podvizavali, čuvali čistotu pravoslavne vere u Braničevu, Šumadiji i dalje, su isto to, ali ne znatiželjno i poročno raspitivali, nego su Gospodu upućivali pitanje: Ko će te velikane da nasledi?

Duhovnik ovog manastira, jeromonah Mihailo, je u snu imao viđenje da mu se posle 40 dana javila mati Sara i kazala: „Gospod će, posle godinu dana, da dovede u obitelj Koporinsku osobu koja će moći da prihvati i da nosi dalje krst“.

Prvi pogled je bio da je Igumanija Serafima, koja jeste bila, ali tačno posle godinu dana je Gospod pozvao, danas počivšu igumaniju Agniju, da se kao petnaestogodišnja devojka odvaži da uzme taj veliki neispitivi i neistraživi krst Hristov i krene za Gospodom. To je i učinila svojim dolaskom ovde, gde je njen život bio ispunjen velikim trnjima, a kretanje jednom uskom, monaškom stazom koju niko nije uspeo da proširi pa ni ona nije pokušavala.

Njena glavna osobina je bila što je svoju obitelj prihvatila kao predvorje Raja. Nije poput nekih drugih menjala manastire tražeći ugodnosti i slavu ovoga sveta, jer je po blagoslovu oca Mihaila, koji je bio duhonosni naslednik naših pravih duhovnih otaca, smatrao za prvi manastir, te je Bog pozvao. Sve ostalo drugo je u monaškom životu samohtjenje, odnosno pronalaženje svoje volje.

Život mati Agnije ovde je svima vama poznat i priznat, što ste vi pokazali svojim prisustvom u ovolikom velikom mnoštvu naroda.

Ne bih pričao njeno žitije, rekao sam ga na početku „suze su moje u sudu kod Tebe, u Tebe je izbrojano sve potucanje moje“.

Moleći se danas pastirenačalniku Hristu, koji je voleo, mnogo je voleo mati Agniju, i u momentima kada ona nije mogla da ide za njim zbog životnih iskušenja i malaksalosti, on je nosio na svoje ruke, tako da životni krst i put igumanije Agnije nije bio prekidan.

Danas možemo da uputimo dve molitve: jednu pastirenačalniku Hristu, da je primi i prizna za svoju, „da slugo dobri i verni uđe u radost Gospodara svoga“, a druga je, naša molba mati Agniji, da nas ne zaboravi pred prestolom Svemogućeg i ujedno, da pozdravi sve naše svete i velike pretke monaške, od Svetog Save, rodonačalnika i srpskog i monaškog, preko svih naših i starih i bližnjih i daljnih stubova pravoslavlja i monaštva kod nas Srba.

Draga mati Agnijo, mislim da delim mišljenje svih crnorizaca, koji pripadaju našoj svetoj Pravoslavnoj crkvi: Hvala ti što si izdržala na putu Hristovom, što si osvetlila put Hristov i što si pokazala da ono što je daleko može da bude blizu, i ono što je i apostolima u momentu bilo nemoguće, može da bude moguće. Neka ti je blažen i sretan put kojim danas tvoja duša ide i ne zaboravi nas u tvojim svetim molitvama, a Gospod neka tebe spasi i ukrasi i sveću ti ne ugasi, nek te slavi i proslavi i posred Raja postavi. – završuio je svoju besedu arhimandrit Dositej iz manastira Grgeteg.

Od mati Agnije se oprostio veliki broj prisutnog monaštva iz većeg broja manastira, veliki broj vernika i prijatelja manastira Koporina, a na samom grobu i arhimandrit otac Stefan.

Sutradan, u ponedeljak, 3. oktobra, manastir Koporin je posetio vladika braničevski dr Ignjatije i odražao pomen mati Agniji

Autor: Slavica Barbarić

Izvor: http://www.svetinjebraniceva.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=250:-in-memoria&catid=1:latest-news&Itemid=50

Pročitano: 6059 puta