MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA FOTOGRAFIJE SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (CCCLXVI)



Srce Karulje – veoma retka amaterska fotografija. Starac Teodosije stoji sa učenikom Nikodimom licem prema putu na stazi ka crkvi Presvete Trojice, koju je on sagradio. Kupola crkve je ista kao i za vreme starčevog života, kao i kelija
 
SVETOOTAČKI GLAS

o.Gavrilo Starac Teodosije (Haritonov), veliki ruski isihasta koji se podvizavao na Karulji (upokojio se 1937. godine) nije se smatrao monaškim piscem, ali je pisao na osnovu Svetih Otaca Crkve. Iako nije mnogo napisao, dao je svoj doprinos u zaštitu svetootačkog pogleda na svet kao veliki autoritet, ne toliko na rečima, koliko svojom podvižničkom ličnošću. Ubrzo posle dolaska na Svetu Goru, iguman Sveto-Iljinskog skita ga je zamolio da odredi autorstvo rukopisa koji je pronašao, pod nazivom «Poljski krinovi». O. Teodosije je utvrdio da je autor te knjige sam veliki starac Pajsije Veličkovski, i knjiga je bila izdata pod njegovim redaktorstvom.

(…) Njegov dnevnik se može smatrati kao rukovodstvo u «umetničkom delanju» Isusove molitve. Njegovi prevodi i skraćenja još nisu svi objavljeni. Ali, kako je gore rečeno, njegov značaj kao velikog starca je primećen od strane njegovih savremenika, što zaslužuje obnarodovanje. Iako je ta pažnja mala, ali sigurna, ona u njegovom liku odražava javno postojanje svetootačke mudrosti u našoj bezbožnoj savremenosti.

Starac Teodosije je bio i omiljeni bogonosni «baćuška» - utešitelj, kako se vidi iz kratkih sećanja njegovog kelejnika o. Nikodima, koje je ovaj zapisao i poslao nam radi unošenja u njegovo prvo žitije. Evo tri primera iz zapisa o. Nikodima o tome kako se starac Teodosije molio za druge.

1) Jedan monah, shimonah Inokentije, u teškoj bolesti se mučio, i želeo je da umre, ali nije mogao. Prošla su tri dana; došli su da zamole starca da se on pomoli. Starac je stao pred svojom omiljenom ikonom Iverske Majke Božije i molio se dugo jedan dan, bez mene. Kroz sat vremena je došao njegov kelejnik i rekao: «Slava Bogu, otac Inokentije se upokojio».

2) Starčeva sestra sluškinja Božija Matrona je postrižena u monahinju, ali je za vreme nadiranja komunizma izgubila veru, odbacila rasu i monaštvo i udala se. Starac ju je veoma ukoreo i molio je da se razvede od muža, ali se ona još više razljutila, i tako je dugo živela bludno, prestavši da odgovara i piše bratu, tj. starcu. To je bilo još pre mog dolaska. Video sam i čuo kako je starac tugovao i molio se za svoju sestru. I već godinu dana pre svoje smrti dobio je pokajno pismo od sestre, u kome mu je objašnjavala zašto je ostavila monaštvo. U pokajanju je ponovo obukla monašku odeždu i sad živi kod svoje braće, moli se Bogu i čita Psaltir za «upokojene».

3. Kod Starca je živeo i shimonah Alepije, koga je on postrigao u monaha. To je bilo pre mog dolaska. On se potpuno promenio: nije slušao starca, prestao je da ide u crkvu na službe, živeo je život po svojoj volji odvojen od svih nas Karuljaca. Starac je tugovao i plameno i dugo se molio za svog učenika koji je ginuo; a godinu dana pre starčevog upokojenja, zahvaljujući njegovim molitvama, urazumio se, pokajao i opet se priklonio k starcu na radost svih nas. Počeo je da ide na crkvene službe i smireno se povinovao starcu.
Ovom slučaju je sličan još jedan: našem karuljskom jeromonahu Parteniju se nije sviđao starčev život, tj. crkveni i svakodnevni, pošto starac provodi život sa svojim Karuljcima kao u porodici, posebno za trpezom posle Liturgije, svakog praznika. Tada se starac bavio vaspitanjem svojih čeda, a ocu Parteniju se to nije sviđalo i prestao je da silazi k nama u crkvu. Počeo je da živi kao osobenjak… I tako je to trajalo deset godina. A pred starčevu smrt se urazumio, bio njegov duhovnik i sahranio ga.

prevod sa ruskog dr Radmila Maksimović
Izvor: http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=276

o.Gavrilo NAPOMENA: Svaki komentar koji se ne bude odnosio na postavljenu fotografiju biće obrisan. Takođe, molim Vas da ne kopirate druge tekstove i onda ih stavljate u komentare, nego svojim rečima – svako za sebe, bez diskusije sa drugim komentatorima i iznošenja kritika na račun drugih - napišite svoj komentar. Izbegavajte i postavljanja linkova na razne klipove sa You Tubea.

Svako ko bude vređao ili širio mržnju na verskoj, nacionalnoj osnovi biće udaljen i banovan. "Svoje čuvaj tuđe poštuj"

Ovde je mesto samo za komentare na postavljen tekst. Molim Vas da poštujete ovu napomenu

o.Gavrilo Zamolio bih vas da komentare ne pišete velikim, nego malim slovima.



Milena Madzar
Slava Bogu'covijek kad procita ovako nesto prosto dobije snagu i volju za dalje'koliko bi se samo ljudi spaslo da vijeruje u Boga i obraca se Bozijim ugodnicima sa cistim srcem i dusom koji sto od Boga mole Bog i da,a tu je opet ta gordost na prvom mjestu koja odvraca ljude od Crkve.Ali Hvala Bogu sve vise i vise se narod priklanja Crkvi jedinom spasenju.Bog nam je dao tako divne Bozije ugodnike kao sto je i ovaj Sveti Starac bio,nase je da sa Vijerom se obracamo i dobicemo sigurnu pomoc,pa sta vise mozemo traziti'nista.

Radomirdrugi Vucic Važno je i da je dosta toga zapisano od o. Nikodima. To bi se danas zvalo interakcija.



Stana Meseldzija Hvala Bogu za sve, a posebno je u tekstu vidljivo koliko je jaka i korisna iskrena molitva, iz srca čista sa verom u Boga i kolika je vera tolika i pomoć koju tražimo od Boga.Kada bi dao Bog nama bar jedan djelić takve smirenosti, molitve i trpljenja.


Biljana Ostojic
Blagodaromo Bogu na ovakom podvižniku.Prelep tekst.



Tatjana Kremenovic
Oce Gavrilo, vi ste poznavali starca Nikodima, takodje velikog molitvenika, mozete li nam reci neke svoje utiske o njemu, neku pouku njegovu? ...Znam da je on bio i duhovnik bratstva Svetog Germana Aljaskog iz Manastira Platine...Oni u Kaliforniji, a on -starac Nikodim na Svetoj Gori, a on im duhovnik (On je vjerovatno ucio i molitvi)..Kako su to ostvarivali?..Inace starac Nikodim je veoma dugo zivio, oko 100 godina,imam fotografiju onog njegovog bezazlenog , nalik na djete-izgleda i osmjeha, nalazi se u mojim fotografijama....Kakav radostan lik...

Milena Puaca Da i nas Gospod ukrepi dugotrajnom iskrenom molitvom za spasenje nase i nasih bliznjih ,da budemo istrajni poput starca neosudjujuci nikoga.



Saša Lazić
Ja bih se osvrnuo na sliku, to je uistinu mjesto gdje se može zadobiti smirenje i najdublja molitva ali i mjesto u kojem nesumnjivo su iskušenja nama nezamisliva, gdje se žestoke borbe vode !!! Ma malo toga mi znamo, ma ništa mi ne znamo ...No, starac Teodosije je postigao što je trebao i Bog je čuo njegove molitve i pred smrt mu vratio odlutale ovce, koje su lutale godinama, ali eto Bog zna kada će i u koje vrijeme ispuniti molitve!!
 

Ivan Zelić Neka i naš život, naše riječi i naše molitve pomognu drugim ljudima da se približe (ili vrate) Bogu.

 

Pročitano: 5551 puta