MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA FOTOGRAFIJE SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (CCXCVI)



MAJKA PEDESET I TROJE DECE
Milica, Filip i posinak Miloš - Foto B. Lomović

o.Gavrilo Milica Spasojević izvela na put troje svoje i pedesetoro dece kojih su se odrekli biološki roditelji

Brđani – Ima više Brđana; da ne bude zabune, ovo selo je kraj Ibarske magistrale između Gornjeg Milanovca i Čačka. A Milica Spasojević je nj...egova zanimljivost, još bolje – njegova znamenitost.

– Bila sam mlada majka dve kćerkice, sin je bio na putu da se rodi, kad su mi iz milanovačkog Centra za socijalni rad doneli bebicu u pelenama od nekoliko meseci. Zvala sam ga „veknica“, a ime mu je bilo Dragan. Kasnije ga je usvojio bračni par iz Novog Sada koji nije imao svoje dece. Onda je išlo redom: Mirko, Sanja, Radmila, Zoran, Miloš... teško bih se sad mogla setiti imena sviju mališana. Rođena i ostavljena, zanemarena od bioloških roditelja, stizala su pod moj krov. Bilo je godina kada sam ih, osim svoje troje, imala po desetoro odjednom. Po čitavoj kući pelene, đačke torbe i knjige, lopte – seća se Milica kojoj je danas 75 godina.

Milica je od Centra za socijalni rad preuzela 35 mališana, ali je još 15 prihvatila „preko reda“ u različitim slučajevima. Dogodilo se jednom da je bila van kuće nekim poslom, a kad se vratila, na krevetu je ležala beba u pelenama – neko je ostavio i pobegao. Na njoj je ležao najveći teret, ali, srećom, imala je razumevanje i pomoć muža Filipa, svekra i svekrve. Kad bi svekra pitali kako mu je kod kuće, znao se našaliti: „Šta da vam kažem, kuća mi je porodilište i obdanište“. Ono što su jela Miličina deca, jela su i ostala; kako je odevala svoju, isto je odevala i decu nepoznatih roditelja. Zajedno sa njima je preživljavala male boginje, zauške, veliki kašalj, jedinice u školi, prve ljubavi...

– Teže od svega mi je padalo kad sam morala neko od dece da dam na usvajanje, iako sam znala da će mu tamo biti bolje, da će biti jedinče obasuto sa mnogo ljubavi u novom domu. Šta ću, sakrijem se i isplačem se ko kiša, jer sa svakim od njih je odlazio i deo moje duše. Znate, svi su oni mene zvali mamom, i danas me tako zovu. Ima ih svuda, rasuli se ko rakova deca, što se kaže: po Beogradu, Novom Sadu, Čačku, Milanovcu, ima ih u Crnoj Gori, u Švedskoj, u Nemačkoj. Danas su to porodični ljudi, mnogi imaju svoju unučad – ne uspeva Milica da zadrži suze.

Da je Spasojevića kuća bila – dok je bila – njihov pravi dom svedoči i to što su im ovde pravili babine i rođendane, odavde su ispraćani u vojsku, odlazilo im se na zakletve, odavde se devojke udavale i momci ženili. Naravno, ne zaboravljaju oni to ni danas, pozovu telefonom da pitaju kako je zdravlje, šta ima novo, mnogi dođu da vide Milicu.

Miličine kćeri i sin su odavno otišli svojim putem, ali nisu ona i Filip ostali sami u poodmaklim godinama. Sa njima je dvadesetdvogodišnji Miloš, jedno od dece koju su primili i odgajili.

– Odškolovali smo ga i zaposlili u milanovački „Metalac“. Miloš je sad svoj čovek, ali kad se iz vojske vratio obradovao nas je odlukom da ostane u kući u kojoj je odrastao. Da sam malo mlađa i boljeg zdravlja, opet bih primila koje siroče. Jeste kasno da mu budem mama, ali bila bih mu najbolja baka na svetu. Jer, kuća bez dečjeg smeha, plača i graje je pusta. Ne žalim se, srećna sam: imam pedeset i troje dece i barem toliko unučadi – kaže Milica Spasojević.

Boško Lomović
objavljeno: 08.03.2011.
izvor:http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Majka-pedeset-i-troje-dece.lt.html

o.Gavrilo NAPOMENA: Svaki komentar koji se ne bude odnosio na postavljenu fotografiju biće obrisan. Takođe, molim Vas da ne kopirate druge tekstove i onda ih stavljate u komentare, nego svojim rečima – svako za sebe, bez diskusije sa drugim komentatorima i iznošenja kritika na račun drugih - napišite svoj komentar. Izbegavajte i postavljanja linkova na razne klipove sa You Tubea.

Svako ko bude vređao ili širio mržnju na verskoj, nacionalnoj osnovi biće udaljen i banovan. "Svoje čuvaj tuđe poštuj"

Ovde je mesto samo za komentare na postavljen tekst. Molim Vas da poštujete ovu napomenu.

o.Gavrilo Zamolio bih vas da komentare ne pišete velikim, nego malim slovima

Zoran Kojić Bravo za majku!

Dragana Jugovic Jedna je majka



Aleksandra Kovacevic Ivanov
Blagoslovite Oce. Velika je blagodat biti majka



Gordana Djurdjevic Serdar
Nagradice i dragi Bog Milicu i Filipa za njihovu dobrotu




Radmila Č. Blagojević
Svaka čast za ovu porodicu, a posebno za Milicu! "Iskoristila" je svoje vreme zemnog života na najhumaniji mogući način... imaće sa čim da stane pred Gospoda...


Sasa Bjelosevic to je primer da covek svojim delima svedoci boga, a takvih ljudi ima jos i zbog njih nas bog gleda i svi treba da budemo takvi zbog sebe



Aleksandra Bajagić Trivanović to su plemeniti ljudi. Bravo za ovih brdo podviga!



Marko Badnjarevic
svaka cast kako su odgajili decu




Lidija Cvetkovska Hvala Bogu na ovakve primere,vidite kakvi su im izrzi na licima. Ja ne znam sta je blazeni izraz ali ovi mi bas tako lice ♥


Slavica Widmer-Srejovic Divno je saznanje za ove divne ljude,koji su u mojoj opstini.



Milena Puaca
Slava Bogu sto postoje ovakvi ljudi.



Jelena Petrakovic
da ih Gospod Bog primi u Carstvo svoje, svako im dolbro od Gospoda



Svetlana Ležaić
Pomaže Bog oče Gavrilo, blagoslovite. Bogu slava jer ima ovakvih žena, one su ispunile svoj život.



Tatjana Kremenovic Divno je ovo citati, a vidi se kako covjek i zena mogu da vole i "tudju" djecu , tj onu koja nisu od njih rodjena.Vole ih mozda vise nego sopstveni roditelji, mada i tim roditeljima koji su ostavili djecu sigurno nije lako u dusi i kad tad  ce se suociti sa onim sto su zatomljavali u svojim dusama.Velika je blagodat biti majka, kao sto rece jedna
sestra.Mada i one sestre koje nisu majke ne treba smatrati manje vrednim od onih koje jesu (Primijetila sam da u drustvu neke sestre koje su bioloske majke, smatraju sebe vise vrijednim od onih koje to nisu, ili bolje receno te sestre koje su bioloske majke zele da se smatraju vise vrijednim od onih koje to nisu)..Neke stvari su od Gospoda, po njegovom promislu, po njegovoj volji...A znamo i sta pise u Svetom Pismu, sta je vece pred Gospodom, ali nije to svakome dato..
Ali da napomenem i ovu zapovijest koju je Gospod dao: radjajte se i mnozite, i kao sto rece jedan brat:radjajmo djecu da se jos koja dusa spase....Ali opet kazem, nije ni ovo bilosko radjanje svakome dato..
U ovom clanku se vidi kako se moze odgojiti puno djece, i da nije stvar samo u materijalnoj situaciji nekog covjeka.Mozda je Milici iz ovog clanka pomoglo i sto je zivjela na selu, pa je mogla da prehrani nekako ovu djecu, mada to mozda i nije uslov (da se zivi na selu).Gdje ima volje ima i nacina.

Zorica Mladenovic Ovo je divno oce Gavrilo,lepo je videti da ima divnih i ne sebicnih u davanju sebe drudima sa puno ljubavi i blagostanja.



Biljana Cosic Volela bih da ovakvi ljudi dobiju nacionalnu penziju.



Stanjević-Prodanovic Snežana
Pomaže Bog oče Gavrilo.Ovo je Božiji dar.Slava Bogu da ima ovakvih ljudi...



Radomir Vucic
Ovo je za nauk i potresno;
Brđani – Ima više Brđana; da ne bude zabune, ovo selo je kraj Ibarske magistrale... Milica je od Centra za socijalni rad preuzela 35 mališana, ali je još 15 prihvatila „preko reda“ a kad se vratila, na krevetu... je ležala beba u pelenama – neko je ostavio i pobegao. Na njoj je ležao najveći teret, ali, srećom, imala je razumevanje i pomoć muža Filipa, svekra i svekrve. Kad bi svekra pitali kako mu je kod kuće, znao se našaliti: „Šta da vam kažem, kuća mi je porodilište i obdanište“. Ono što su jela Miličina deca, jela su i ostala; kako je odevala svoju, isto je odevala i decu nepoznatih roditelja. Zajedno sa njima je preživljavala male boginje, zauške, veliki kašalj, jedinice u školi, prve ljubavi..."

Sladjana Stamenkovic-Brnjilovic
Pomaze bog Oce Gavrilo blagoslovite, pored svoje dvoje dece bog bi podari jos troje volim ih njih cetiri su velike ili svoji ljudi a ovo maleno od tri godine zove ze ognjen i molim Boga da ga odgajim u dobrog Hriscanina ljubav ovaku na ovaj nacin mogu samo da osete jer svaka rec je suvisna.


Danijel Zecevic
Pa ovakvo su nasi dijedovi i babe imali puno dijece ali ne usvojene i svi su nalazli svoj hljeb . Ona nisu bila usvajna ali je ova zena voljela drugu
dijecu isto kao svoju i za to ja odajem viliko postovanje.


Stojanka Ljepić Ex Bjelajac
neka Bog poživi mamu velikog srca........



Stana Meseldzija Da Gospod podari svako dobro plemenitoj MAJCI- danas teško majke i svoju decu vaspitavaju i za život spremaju.Jedva jedno dvoje i tu je kraj.A kako je ovo divan primer majke požrtvovane za svu dečicu-isto i svojoj koje je ona na svet uz Božiju pomođ donela a tako i ovoj dečici toliko ljubavi i pažnje kao i za svoju dečicu.Sa njenog lica vidi se kako je puna ljubavi i topline za svu decu-da i sad bi pomagala svu napuštenu dečicu-samo mogu reći veliko hvala i svako dobro od Gospoda!

Slavica Blanusa Bogu hvala i Slava na ovakvim ljudima!!
Milici I Filipu_postovanje!!


Saša Lazić
Eto kako izgleda prava Hrišćanska ljubav, kada se u svakoj osobi vidi svoje dijete...nije uludo potrošila svoj život nego umnožavajući talante za dolazak Gospodara imanja...



Nenad Badovinac
Koliko mališana je prošlo kroz ovu kuću, za svakim je otišao i deo Miličine duše, ali je zato i svako dete ostavilo deo sebe kao poklon teti Milici. Čini mi se da Milici radosti nenedostaje. Njen osmeh na licu ne može uteći...



Mirjana Jovicic
Blagodarim oče Gavrilo za ovaj divan prilog.Teško ga je čitati bez suza radosnica. Divljenje, poštovanje ostaju kao trajno sećanje, kao i sjaj nepresušne ljubavi iz Miličinog blagog lica, iz kojeg zrači neugasiva Svetlost blagodati Svetog Duha.


Rados Pejovic
Jutros sam čuo komentar jedne mlade žene, kako razume zašto mlade devojke ne rađaju. - Kako da rađaju na ovoj skupoći, lakše je bez dece, nego da nemaju da im priušte lep život - kaže ona. Odgovorim joj da su naše bake odgajale naše roditelje u mnogo goroj situaciji. Moja baka je mog oca rodila u polju na Vidovdan i srpom presekla pupčanu vrpcu. Moj otac je, dok je čuvao krave, jeo krišku mladog sira i glavicu crnog luka, za celo popodne. Bili su gladni, to je tačno, možda će i naša deca biti gladna, ali jedno ne smeju nikada, ne smeju biti ne radosna. Ova majka, iz današnje priče, oče Gavrilo, jeste radosna, a takva su joj i deca, a moramo priznati, da je danas to retkost. Ona je prava slika hrišćanina u baš kroz nju oslikava se ona velika misao - Naše je samo ono što drugima damo.

Bosko Rajic ova žena živi humanizam , ona je odabrana.

 

Milos Kovac Veliki ljudi .


 

Pročitano: 4877 puta