MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ALEKSANDAR ARSENIN : NEUTRALNOST INTERNETA



Radio Beograd - drugi program
Emisija: Rečeno  i prećutano

Autor: Biljana Đorović


Da li je ugrožena sloboda interneta nakon uvođenja novog seta pravila  koja su usvojena od strane Američke Savezne komisije za komunikacije? O kakvom setu pravila se radi i šta se podrazumeva pod pojmom: „neutralnost interneta“?


Odgovor   ću   započeti   zaključkom:   operateri   ne   mogu    blokirati   legalne   sadržaje  ili neopravdano   diskriminisati   internet   servise.  Ova    inicijativa   trenutno   najviše   pogađa kompanije koje  se baziraju na  širokopojasnim mrežama - Sjakp  i  slični servisi za  distribuciju glasovnih  ili   video  poruka  međutim,  bliska  budućnost  bi   donela  sasvim  drugačiji  koncept interneta.  Trenutna odluka Američke Savezne komisije za  komunikacije je  kompromis koji   samo pruža manevarski prostor tj. "razumno upravljanje internetom" šta  god to značilo.

Šta  je povod ovom  događaju? Kompanije-operateri su pod  izgovorom zagušenja mreže, što  ima smisla, našli način da  povećaju cenu  interneta i da  time u bukvalnom smislu upravljaju njegovim sadržajem. Sa druge  strane dobijaju mogućnost monopola jer se time kreira internet Prvog i Drugog reda.  Takođe postoji mogućnost selektivnog  "puštanja" u  promet sadržaja za  koji   same   internet kompanije  dodatno  plate  operaterima.  Time   se  kompletan  internet  komercijalizuje,  a  sa  tim prestaje i  sloboda tj.  nastaje statusna diskriminacija  i  korisnika, a  zatim i  vlasnika internet portala.

Šta  je neutralnost interneta?
Koncept neutralnosti interneta jednostavno podrazumeva da "saobraćaj" na internetu treba da se   tretira   jednako   i   da    internet   provajderi   ne    mogu    da    vrše   segregaciju  ili    da ikoga diskriminišu,  tako   što   će   gušiti  konkurenciju  i   nadmetanje  ili   pokušavati  da   blokiraju određenu vrstu "prometa". U osnovi, sve dok neko  plaća za usluge  interneta, kompletan "saobraćaj" na njemu  treba da se ravnopravno tretira.
"Mi gledamo na Internet kao  na informacioni "autoput". Ukidanje neutralnosti veba  može se uporediti sa privatizacijom puteva i dopuštanje, u ovom  slučaju internet provajderima, da odluče ko može voziti na autoputevima, a ko mora da koristi sporedne puteve." (komentar sa interneta)

Pobornici „neutralnosti internet-a“ ističu da  sve informacije na  mreži - bilo da je reč  o poseti određenim sajtovima, skidanju muzike ili  otvaranju i-mejlova treba da  budu dostupne istom brzinom. Oni  smatraju da nijednom internet provajderu ne bi smelo da se dozvoli da daju prioritet određenim informacijama nauštrb drugih.

Mada  se   kompanije  opravdavaju  time  što   je   sadržaj  koji    ugrožava  mrežu,  a   koji    one sankcionišu  piratskog  karaktera  -  muzika,  filmovi...  procedura  nema  osnovu i  rešenje  ovih problema treba tražiti u drugim merama zaštite.

Pravilnik  o  neutralnosti     na  mreži  internet  aktivisti  smatraju katastrofalnim.  Direktor Fri Presa (Free  Press),  Krejg Aron rekao  je za  emisiju Demokrasi nau (Democracy Now): "Taj predlog je pun rupa koje mogu da ostvore vrata za sve vrste budućih zloupotreba, što omogućava kompanijama kao što su  AT  & T, Komkast (Comcast) i Veržn (Verizon), velikim internet provajderima, da odluče koji sajtovi će opstati, koji neće, i koji će moći da dobiju poseban tretman". Očevidno se radi o pokušaju korporativnog preuzimanja interneta. Možete li da nam objasnite šta će to značiti u praksi?

U praksi bi  to  bio  potpun monopol  nad   internetom. Ova  ideja me  po  malo podseća na  čuvenog indijanskog poglavicu Siejtl kada mu je tadašnji američki predsednik Franklin Pirs predložio da  kupi   zemlju po  kojoj   su  se  indijanska  plemena  slobodno kretala  i  da  im   obezbedi  "komfor" rezervata gde  će biti  zatićeni. Mudar odgovor je bio:  zemlja je ničija i ja Vam  je ne mogu  prodati!

Na sličan način, internet je ime  za nešto što  nije  opipljivo, fizički ne postoji i nema vlasnika. Postoji jedino mogućnost upotrebe njegovih resursa i to pripada svima podjednako. Kompanije imaju pravo da  svoje  usluge  naplaćuju po  svojim pravilima,  da  kreiraju uslove i  cenovnike ali  nemaju pravo da  diskriminišu sadržaj i  da  selektivno otežavaju pristup. To  vodi  u monopol najpre na nivou kompanija, a države će  se vrlo brzo  priključiti. Na  kraju  bi  dobili "demokratsko" rešenje kontrole interneta gde  korisnicima niko ne  zabranjuje  upotrebu ali   nam   podmuklo onemogućava normalan pristup. Tu nastaje glavni problem tj.  ukidanje  DEMOKRATSKOG INTERNETA i  od  tog trenutka gubimo jedini slobodni medij na planeti.

"S obzirom da se preko interenta sve više koristi i telefon i televizija, kao  osnovni model za  komunikaciju i  zabavu ljudi,   internet provajderi su  u  poziciji da  distributerima sadržaja, poput  veb  novina, video sajtova, telefonskih servisa kao  što  je Skajp,  omoguće prednost u odnosu na konkurenciju. Naravno, veća   brzina informacija podrazumeva i  skuplju   uslugu."  -  Toni   Bredli
Kritičari, poput  Bredlija, smatraju da povećanje cena za brži pristup, jeste prvi korak ka stvaranju Interneta prvog i drugog razreda. To bi značilo da mnogi ljudi  ne bi mogli sebi da priušte pristup vebu zbog više cene  usluga.

Neprihvatljivo je da kompanije daju prioritet portalima koji  im  plaćaju ili  da ih rangiraju na bilo koji  način!

Šta  je generalna ideja?
Kako   ne  možemo  prihvatiti  otvorenu (jasnu) diskriminaciju  sadržaja,  distributeri su  se dosetili da degradiraju performanse mreže - brzinu interneta. Time  se pravi klasa interneta na pomenuti Prvi i Drugi red.  Elita će  imati pristup kakav danas svi  imamo dok  će  za  "nas  ostale" postojati internet Druge  klase.

Još   veći  problem  vidim  u   budućnosti  obzirom   da   se   Voip    kompanije   zasnivaju  na širokopojasnom   internetu   i   da    se   u   budućnosti  planira   jedinstven   sistem  prenosa   svih informacija putem interneta. Korisnici bi plaćali samo  jedinstveni račun za internet dok bi svi drugi sadržaji bili podrazumevani - televizija, radio, telefon... Time  su se prve  na  udaru  našle upravo kompanije poput  Skajpa, a zatim i svi korisnici - u budućnosti svi.

AT & T, jedan je od konglomerata za koje aktivisti smatraju da je praktično napisao FCC pravila koja Genšpvski (predsednik FCC) progurao. Kompanija AT  & T, je bila angažovana u  prisluškivanju američkih građana na zahtev Bušove administracije. Ova  kompanija  je  2007  zahtevala  retroaktivni   imunitet  od  krivičnog  gonjenja. Portparol Bil Barton je tokom Obamine izborne   kampanje rekao: "Da budemo jasni: Barak Obama će opstruirati bilo koju nameru da se odobri retroaktivni imunitet za telekomunikacione kompanije." 2008 je, međutim glasao u  sasvim suprotnom smislu, bio  je  za  primenu  pravila  o  retroaktivnom  imunitetu. To se ubrzo pokazalo  kao značajno tokom izborne trke, budući da je ova kompanija podržala demokratsku partiju. Kada govorimo o kompanijama kakve su  AT  & T, Komkast, Veržn, govorimo o ogromnim konglomeratima.  Telekom i  kablovske  kompanije  su   ove  godine    angažovale  500 lobista, po jednog lobistu na svakog člana  kongresa SAD. Korporativni pritisak je, vidimo veoma jak i realizuje se u  sprezi sa politčkim. Kako vi vidite smisao ove sprege i perspektive daljeg toka događanja u svetlu njenog postojanja? Ko pruža otpor?

Neutralnost interneta je dobar pokretački princip za bilo koju inicijativu. Za očekivati je da će otpor demokratskom internetu prvo  pružiti vlade sa monopolističkim namerama. Pokušaj da se ideja o tzv.  zaštiti mreže pretvori u Zakon je jasna poruka o nameri. Stavljanje širokopojasne internet mreže pod  potpunu kontrolu kompanija  ili   vlasti može odgovarati samo   političkim tajkunima i "svetskoj vladi".

Sa druge  strane imamo organizovani otpor najvećih provajdera, pomenutih konglomerata čiji se  interesi stavljaju na  prvo  mesti. Takva pravila bi  omogućila bespoštednu borbu  do  uništenja konkurencije na prividno demokratski pošten način - po principu "najjači opstaju". U ovom  slučaju dve  ili   tri   kompanije na  kontinentu. Iskorišćavanjem  američkog  presedana i  primenom ovih pravila u Evropi značilo bi uništenje ogromnog broja malih kompanija - dobavljača interneta koji ne  mogu   učestvovati  u  trci  i  "brisanje" miliona  internet  stranica  koje   ne  mogu   konkurisati gvozdenoj zavesi. Nepoželjni sajtovi (proglašeni po  nečijoj direktivi), će  se sami ugasiti usled nedostaka resursa za  opstanak. Znači, osim  ogromnog finansijskog prostora dobijamo internet sa centrom moći koji  bi  se za  nekoliko godina fokusirao na  jednu  ili  dve  planetarne kompanije sa vrhunskim i  do  sada   neviđenim  monopolom. Time   zauvek nestaje demokratski  internet  i  nastaje jedan zatvoren prostor upravljan po želji "svetske vlade".

Džim Harper, stručnjak vašingtonskog instituta Kejto daje predlog:

„Uzmimo na primer telemedicinu, ili  telehirurgiju, kada doktror koji  se nalazi u SAD može da  operiše u nekoj drugoj  zemlji. Nužna je veoma čvrsta Internet veza, koja  se ne  može prekinuti. Možda  je  podesno  napraviti  neku   vrstu   prioriteta  za   tu  vrstu   komunikacije  u  poređenju  sa emejlovima, što  ne zahteva takvu  urgentnost“, objašnjava Harper. Harmer međutim ipak smatra da je kontrolisan internet potreban!

Možemo napraviti i jedan korak dalje  u viziji i sagledati posledice veze  ovakvog interneta, centralizovanih baza podataka o građanima i objedinjenih dokumenata... sablazno!

Može li se postaviti pitanje vlasništva nad internetom i u kom smislu. Da li internet priprada čovečanstvu ili kompanijama i SAD?

Prvo  moramo  razjasniti  šta   je   internet3!  Internet  je   jedinstvena  računarska  mreža. Omogućava  da   posredstvom  telekomunikacione  infrastrukture  povežemo  bilo  koji   računar  sa drugim računarom.

Dakle, internet je naziv za  milione povezanih računara koji  su u vlasništvu pojedinaca ili kompanija dok  je  telekomunikaciona  infrastruktura u  vlasništvu država  ili   opet   kompanija. Internet je ničiji i  svačiji. Ako  bi  insistirali na  pronalaženju "vlasnika" (što  se svakako ne može smatrati u pravom smislu te reči), to bi mogle biti  pomenute telekomunikacione kompanije ali  one  nisu  i vlasnici sadržaja. Svakako, velika opasnost vreba u objedinjavanju komunikacionih mreža -  kupovinom nacionalnik  komunikacionih kompanija od  strane velikih konglomerata (i slučaj Telekom potpada pod  ovo  rečeno). Logično je očekivati da  će  se jednog dana najveće svetske telekom kompanije  ujediniti -  sliti u jednu   sa  centralnom vlašću. Ipak, vlasnici servera na kojima  se   nalaze  podaci  su  pravi  "vlasnici"  interneta  i   njihovo  degradiranje   ugrožava  tu demokratiju. Jedan od  potencijalnih "centara moći" je Gugl.  Težnja te  kompanije da  digitalizuje svet,  proizvede  vrhunsku količinu  podataka  i  podatke pohrani na  svojim serverima  je  korak ka "privatizovanju" interneta. Gugl zvanično zastupa ideju  slobodnog interneta ali  i tu treba biti  na oprezu obzirom na izjave pojedinih rukovodioca te kompanije.

Sloboda interneta je ključna i možemo je videti kao najvažniji i gotovo jedini demokratski resurs. Da li i na koji način ona smeta interesima moći?

Iz   prethodnih  odgovora  smo  mogli  zaključiti  kojilo demokratski  internet  može  smetati "svetskim   vladama".   Njihovi   direktni   interesi   su   u   zatvaranju   građana   u   "prihvatljive" informativne okvire i stvaranju moći nad  informacijama (kasnije i nad  ljudima). Kako  je prošlo vreme ultimativnim  gvozdenim  zavesama,  jedini  model kontrole  se  može uspostaviti informatičkim sredstvima. Internet kao  globalni demokratski resurs predstavlja ogromnu pretnju silama sveta, a zbog  tehničke strukture ga je nemoguće uništiti na planetarnom nivou.

Dva su načina:

1.    princip Kine i
2.    princip "demokratske" kontrole o kojoj pričamo

"Svetska vlada" tako  dobija finansijsku kontrolu i tržišni monopol, a u istom paketu diže gvozdenu zavesu i  kontrolu nad  informacijama.  Medijski vakum u kombinaciji sa  elektronskim dokumentima i  kontrolisanom telekomunikacionom infrastrukturom je  planetarni elektronski logor.

Dostojni slobode će  biti  pojedinci izopšteni iz  sistema - persone centara moći ili  čovek vraćen u civilizacijsku prošlost.

U kom pravcu će se odvijati pitanje regulacije interneta?

Veliki sam  optimista, mislim da se regulacija neće uspostaviti ukoliko bude  postojala svest "običnog" građana koji  se danas sa lakoćom može odupreti. Ukoliko dozvolimo da prvi korak učine centri moći, situacija će se drastično obrnuti na štetu  civilizacije. Danas još imamo mogućnost izbora. Mislim da  je narod svestan situacije i zato  predviđam da  će  pojedine vlasti pokušati da ultimativno i opet  "demokratski" uvedu elektronske sisteme u svakodnevni život građana, a pri  tom potpuno  protivustavno.  Takav  pokušaj  nametanja  može  proći  čak   i   neopaženo  i   mi   moramo reagovati na  vreme, na  samom početku. Kategorično i svim  razumnim raspoloživim sredstvima se treba odupreti nametanju digitalizacije,  čipovanju i degradaciji informacione i informatičke slobode u svakom smislu.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 "Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih možete kupiti?" 1854. godina
2 Toni Bredli, akutor u časopisu PCWorld i pomornik koncepta slobodnog interneta  
3 sr.wikipedia.org/sr/Internet


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Deo razgovora se može čuti na adresi:

http://www.internetservis.co.rs/zloupotreba/emisije/Radio Beograd 2.mp3

http://www.youtube.com/user/zloupotrebaInterneta?feature=mhum#p/a/f/0/vBq7p0XhDRM



Autor: Biljana Đorović
24.12.2010.

 

Pročitano: 3855 puta