Radio Beograd - drugi program
Emisija: Rečeno i prećutano
Autor: Biljana Đorović
Da li je ugrožena sloboda interneta nakon uvođenja novog seta pravila koja su usvojena od strane Američke Savezne komisije za komunikacije? O kakvom setu pravila se radi i šta se podrazumeva pod pojmom: „neutralnost interneta“?
Odgovor ću započeti zaključkom: operateri ne mogu blokirati legalne sadržaje ili neopravdano diskriminisati internet servise. Ova inicijativa trenutno najviše pogađa kompanije koje se baziraju na širokopojasnim mrežama - Sjakp i slični servisi za distribuciju glasovnih ili video poruka međutim, bliska budućnost bi donela sasvim drugačiji koncept interneta. Trenutna odluka Američke Savezne komisije za komunikacije je kompromis koji samo pruža manevarski prostor tj. "razumno upravljanje internetom" šta god to značilo.
Šta je povod ovom događaju? Kompanije-operateri su pod izgovorom zagušenja mreže, što ima smisla, našli način da povećaju cenu interneta i da time u bukvalnom smislu upravljaju njegovim sadržajem. Sa druge strane dobijaju mogućnost monopola jer se time kreira internet Prvog i Drugog reda. Takođe postoji mogućnost selektivnog "puštanja" u promet sadržaja za koji same internet kompanije dodatno plate operaterima. Time se kompletan internet komercijalizuje, a sa tim prestaje i sloboda tj. nastaje statusna diskriminacija i korisnika, a zatim i vlasnika internet portala.
Šta je neutralnost interneta?
Koncept neutralnosti interneta jednostavno podrazumeva da "saobraćaj" na internetu treba da se tretira jednako i da internet provajderi ne mogu da vrše segregaciju ili da ikoga diskriminišu, tako što će gušiti konkurenciju i nadmetanje ili pokušavati da blokiraju određenu vrstu "prometa". U osnovi, sve dok neko plaća za usluge interneta, kompletan "saobraćaj" na njemu treba da se ravnopravno tretira.
"Mi gledamo na Internet kao na informacioni "autoput". Ukidanje neutralnosti veba može se uporediti sa privatizacijom puteva i dopuštanje, u ovom slučaju internet provajderima, da odluče ko može voziti na autoputevima, a ko mora da koristi sporedne puteve." (komentar sa interneta)
Pobornici „neutralnosti internet-a“ ističu da sve informacije na mreži - bilo da je reč o poseti određenim sajtovima, skidanju muzike ili otvaranju i-mejlova treba da budu dostupne istom brzinom. Oni smatraju da nijednom internet provajderu ne bi smelo da se dozvoli da daju prioritet određenim informacijama nauštrb drugih.
Mada se kompanije opravdavaju time što je sadržaj koji ugrožava mrežu, a koji one sankcionišu piratskog karaktera - muzika, filmovi... procedura nema osnovu i rešenje ovih problema treba tražiti u drugim merama zaštite.
Pravilnik o neutralnosti na mreži internet aktivisti smatraju katastrofalnim. Direktor Fri Presa (Free Press), Krejg Aron rekao je za emisiju Demokrasi nau (Democracy Now): "Taj predlog je pun rupa koje mogu da ostvore vrata za sve vrste budućih zloupotreba, što omogućava kompanijama kao što su AT & T, Komkast (Comcast) i Veržn (Verizon), velikim internet provajderima, da odluče koji sajtovi će opstati, koji neće, i koji će moći da dobiju poseban tretman". Očevidno se radi o pokušaju korporativnog preuzimanja interneta. Možete li da nam objasnite šta će to značiti u praksi?
U praksi bi to bio potpun monopol nad internetom. Ova ideja me po malo podseća na čuvenog indijanskog poglavicu Siejtl kada mu je tadašnji američki predsednik Franklin Pirs predložio da kupi zemlju po kojoj su se indijanska plemena slobodno kretala i da im obezbedi "komfor" rezervata gde će biti zatićeni. Mudar odgovor je bio: zemlja je ničija i ja Vam je ne mogu prodati!
Na sličan način, internet je ime za nešto što nije opipljivo, fizički ne postoji i nema vlasnika. Postoji jedino mogućnost upotrebe njegovih resursa i to pripada svima podjednako. Kompanije imaju pravo da svoje usluge naplaćuju po svojim pravilima, da kreiraju uslove i cenovnike ali nemaju pravo da diskriminišu sadržaj i da selektivno otežavaju pristup. To vodi u monopol najpre na nivou kompanija, a države će se vrlo brzo priključiti. Na kraju bi dobili "demokratsko" rešenje kontrole interneta gde korisnicima niko ne zabranjuje upotrebu ali nam podmuklo onemogućava normalan pristup. Tu nastaje glavni problem tj. ukidanje DEMOKRATSKOG INTERNETA i od tog trenutka gubimo jedini slobodni medij na planeti.
"S obzirom da se preko interenta sve više koristi i telefon i televizija, kao osnovni model za komunikaciju i zabavu ljudi, internet provajderi su u poziciji da distributerima sadržaja, poput veb novina, video sajtova, telefonskih servisa kao što je Skajp, omoguće prednost u odnosu na konkurenciju. Naravno, veća brzina informacija podrazumeva i skuplju uslugu." - Toni Bredli
Kritičari, poput Bredlija, smatraju da povećanje cena za brži pristup, jeste prvi korak ka stvaranju Interneta prvog i drugog razreda. To bi značilo da mnogi ljudi ne bi mogli sebi da priušte pristup vebu zbog više cene usluga.
Neprihvatljivo je da kompanije daju prioritet portalima koji im plaćaju ili da ih rangiraju na bilo koji način!
Šta je generalna ideja?
Kako ne možemo prihvatiti otvorenu (jasnu) diskriminaciju sadržaja, distributeri su se dosetili da degradiraju performanse mreže - brzinu interneta. Time se pravi klasa interneta na pomenuti Prvi i Drugi red. Elita će imati pristup kakav danas svi imamo dok će za "nas ostale" postojati internet Druge klase.
Još veći problem vidim u budućnosti obzirom da se Voip kompanije zasnivaju na širokopojasnom internetu i da se u budućnosti planira jedinstven sistem prenosa svih informacija putem interneta. Korisnici bi plaćali samo jedinstveni račun za internet dok bi svi drugi sadržaji bili podrazumevani - televizija, radio, telefon... Time su se prve na udaru našle upravo kompanije poput Skajpa, a zatim i svi korisnici - u budućnosti svi.
AT & T, jedan je od konglomerata za koje aktivisti smatraju da je praktično napisao FCC pravila koja Genšpvski (predsednik FCC) progurao. Kompanija AT & T, je bila angažovana u prisluškivanju američkih građana na zahtev Bušove administracije. Ova kompanija je 2007 zahtevala retroaktivni imunitet od krivičnog gonjenja. Portparol Bil Barton je tokom Obamine izborne kampanje rekao: "Da budemo jasni: Barak Obama će opstruirati bilo koju nameru da se odobri retroaktivni imunitet za telekomunikacione kompanije." 2008 je, međutim glasao u sasvim suprotnom smislu, bio je za primenu pravila o retroaktivnom imunitetu. To se ubrzo pokazalo kao značajno tokom izborne trke, budući da je ova kompanija podržala demokratsku partiju. Kada govorimo o kompanijama kakve su AT & T, Komkast, Veržn, govorimo o ogromnim konglomeratima. Telekom i kablovske kompanije su ove godine angažovale 500 lobista, po jednog lobistu na svakog člana kongresa SAD. Korporativni pritisak je, vidimo veoma jak i realizuje se u sprezi sa politčkim. Kako vi vidite smisao ove sprege i perspektive daljeg toka događanja u svetlu njenog postojanja? Ko pruža otpor?
Neutralnost interneta je dobar pokretački princip za bilo koju inicijativu. Za očekivati je da će otpor demokratskom internetu prvo pružiti vlade sa monopolističkim namerama. Pokušaj da se ideja o tzv. zaštiti mreže pretvori u Zakon je jasna poruka o nameri. Stavljanje širokopojasne internet mreže pod potpunu kontrolu kompanija ili vlasti može odgovarati samo političkim tajkunima i "svetskoj vladi".
Sa druge strane imamo organizovani otpor najvećih provajdera, pomenutih konglomerata čiji se interesi stavljaju na prvo mesti. Takva pravila bi omogućila bespoštednu borbu do uništenja konkurencije na prividno demokratski pošten način - po principu "najjači opstaju". U ovom slučaju dve ili tri kompanije na kontinentu. Iskorišćavanjem američkog presedana i primenom ovih pravila u Evropi značilo bi uništenje ogromnog broja malih kompanija - dobavljača interneta koji ne mogu učestvovati u trci i "brisanje" miliona internet stranica koje ne mogu konkurisati gvozdenoj zavesi. Nepoželjni sajtovi (proglašeni po nečijoj direktivi), će se sami ugasiti usled nedostaka resursa za opstanak. Znači, osim ogromnog finansijskog prostora dobijamo internet sa centrom moći koji bi se za nekoliko godina fokusirao na jednu ili dve planetarne kompanije sa vrhunskim i do sada neviđenim monopolom. Time zauvek nestaje demokratski internet i nastaje jedan zatvoren prostor upravljan po želji "svetske vlade".
Džim Harper, stručnjak vašingtonskog instituta Kejto daje predlog:
„Uzmimo na primer telemedicinu, ili telehirurgiju, kada doktror koji se nalazi u SAD može da operiše u nekoj drugoj zemlji. Nužna je veoma čvrsta Internet veza, koja se ne može prekinuti. Možda je podesno napraviti neku vrstu prioriteta za tu vrstu komunikacije u poređenju sa emejlovima, što ne zahteva takvu urgentnost“, objašnjava Harper. Harmer međutim ipak smatra da je kontrolisan internet potreban!
Možemo napraviti i jedan korak dalje u viziji i sagledati posledice veze ovakvog interneta, centralizovanih baza podataka o građanima i objedinjenih dokumenata... sablazno!
Može li se postaviti pitanje vlasništva nad internetom i u kom smislu. Da li internet priprada čovečanstvu ili kompanijama i SAD?
Prvo moramo razjasniti šta je internet3! Internet je jedinstvena računarska mreža. Omogućava da posredstvom telekomunikacione infrastrukture povežemo bilo koji računar sa drugim računarom.
Dakle, internet je naziv za milione povezanih računara koji su u vlasništvu pojedinaca ili kompanija dok je telekomunikaciona infrastruktura u vlasništvu država ili opet kompanija. Internet je ničiji i svačiji. Ako bi insistirali na pronalaženju "vlasnika" (što se svakako ne može smatrati u pravom smislu te reči), to bi mogle biti pomenute telekomunikacione kompanije ali one nisu i vlasnici sadržaja. Svakako, velika opasnost vreba u objedinjavanju komunikacionih mreža - kupovinom nacionalnik komunikacionih kompanija od strane velikih konglomerata (i slučaj Telekom potpada pod ovo rečeno). Logično je očekivati da će se jednog dana najveće svetske telekom kompanije ujediniti - sliti u jednu sa centralnom vlašću. Ipak, vlasnici servera na kojima se nalaze podaci su pravi "vlasnici" interneta i njihovo degradiranje ugrožava tu demokratiju. Jedan od potencijalnih "centara moći" je Gugl. Težnja te kompanije da digitalizuje svet, proizvede vrhunsku količinu podataka i podatke pohrani na svojim serverima je korak ka "privatizovanju" interneta. Gugl zvanično zastupa ideju slobodnog interneta ali i tu treba biti na oprezu obzirom na izjave pojedinih rukovodioca te kompanije.
Sloboda interneta je ključna i možemo je videti kao najvažniji i gotovo jedini demokratski resurs. Da li i na koji način ona smeta interesima moći?
Iz prethodnih odgovora smo mogli zaključiti kojilo demokratski internet može smetati "svetskim vladama". Njihovi direktni interesi su u zatvaranju građana u "prihvatljive" informativne okvire i stvaranju moći nad informacijama (kasnije i nad ljudima). Kako je prošlo vreme ultimativnim gvozdenim zavesama, jedini model kontrole se može uspostaviti informatičkim sredstvima. Internet kao globalni demokratski resurs predstavlja ogromnu pretnju silama sveta, a zbog tehničke strukture ga je nemoguće uništiti na planetarnom nivou.
Dva su načina:
1. princip Kine i
2. princip "demokratske" kontrole o kojoj pričamo
"Svetska vlada" tako dobija finansijsku kontrolu i tržišni monopol, a u istom paketu diže gvozdenu zavesu i kontrolu nad informacijama. Medijski vakum u kombinaciji sa elektronskim dokumentima i kontrolisanom telekomunikacionom infrastrukturom je planetarni elektronski logor.
Dostojni slobode će biti pojedinci izopšteni iz sistema - persone centara moći ili čovek vraćen u civilizacijsku prošlost.
U kom pravcu će se odvijati pitanje regulacije interneta?
Veliki sam optimista, mislim da se regulacija neće uspostaviti ukoliko bude postojala svest "običnog" građana koji se danas sa lakoćom može odupreti. Ukoliko dozvolimo da prvi korak učine centri moći, situacija će se drastično obrnuti na štetu civilizacije. Danas još imamo mogućnost izbora. Mislim da je narod svestan situacije i zato predviđam da će pojedine vlasti pokušati da ultimativno i opet "demokratski" uvedu elektronske sisteme u svakodnevni život građana, a pri tom potpuno protivustavno. Takav pokušaj nametanja može proći čak i neopaženo i mi moramo reagovati na vreme, na samom početku. Kategorično i svim razumnim raspoloživim sredstvima se treba odupreti nametanju digitalizacije, čipovanju i degradaciji informacione i informatičke slobode u svakom smislu.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1 "Mi nismo vlasnici svežine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih možete kupiti?" 1854. godina
2 Toni Bredli, akutor u časopisu PCWorld i pomornik koncepta slobodnog interneta
3 sr.wikipedia.org/sr/Internet
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Deo razgovora se može čuti na adresi:
http://www.internetservis.co.rs/zloupotreba/emisije/Radio Beograd 2.mp3
http://www.youtube.com/user/zloupotrebaInterneta?feature=mhum#p/a/f/0/vBq7p0XhDRM
Autor: Biljana Đorović
24.12.2010.