MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INERNET - MISIJA CRKVE



Arhiepiskop Belgporodski i Staroskoljski Jovan, Predsednik Misionarskog odeljenja Moskovske Patrijaršije.

2006 godine Pravoslavlje na Internetu obeležava svoj jubilej. Pre deset godina se pojavila prva pravoslavna stranica – sajt Nižegorodske eparhije RPC, koju je napravio sveštenik Igor Pčelincev, danas sekretar za štampu arhiepiskopa Nižegorodskog i Arzamaskog Georgija.

Neosporno je da su najnovije tehnologije aktivno ušle u naš svakodnevni život. I Crkva, kao živi organizam, ne može a da ne reaguje na vremenske tokove. Tim pre, što su o tehničkom razvoju ljudske civilizacije razmišljali i oci-apologeti ranog Hrišćanstva. Naprimer, crkveni istoričar Tertulijan je dostignuća tehničkog progresa smatrao grehom: “Bogu nije ugodno to, što On nije stvorio”. Medjutim, sveti Teofil Antiohijski je naprotiv bio na strani pronalazača.

Crkva ne može da ignoriše ljudska interesovanja, I pošto “svetska mreza” svakog dana povećava oblasti svog uticaja, treba naučiti koristiti je za svoje dobre namere u delu hrišćanskog pronošenja Blage vesti. O interaktivnoj delatnosti Ruske Pravoslavne Crkve s našim dopisnikom razgovara Predsednik Misionarskog odeljenja Moskovske Patrijaršije, arhiepiskop Belgorodski i Staroskoljski Jovan.

- Vladiko, recite nam molim Vas, da li kompjuter i Internet predstavljaju zlo?

- I kompjuter i Internet su instrumenti koji se mogu uporediti sa skalpelom, koji je dobar u rukama hirurga jer se s njim spasava ljudski život, a u rukama ubice i razbojnika predstavlja zlo, jer donosi smrt. Tako se i za Internet može reći dosta toga korisnog: postoji veliki broj sajtova, na kojima se govori o veri, što veoma mnogo pomaže onima koji traže istinski put spasenja.

- U projektu nove Koncepcije misionarske delatnosti RPC, se kaže da zbog izazova informacionog društva, s burnim razvojem informacionih tehnologija, nastajanjem nove informacione civilizacije i čak veštačkog virtuelnog sveta …misija Crkve treba da traži dozvoljene forme i metode rada u informacionim prostorima”. Na koji način se Internet može koristiti u misionarenju? Da li samo preko pravoslavnih sajtova?

- Čini mi se da perspektivni pravac rada može da postane razvoj učenja na daljinu iz predmeta “Osnovi religije”. Napravili smo mnogo sličnih programa, korišćenjem kojih je moguće organizovati specijalne časove iz Pravoslavlja i mi to aktivno koristimo u svojoj misiji.

- Recite nam koji pravoslavni sajtovi Vam se najviše svidjaju i zašto?

- “Sedmica.Ru”, “Pravoslavie.Ru”, “Prosvetitelj”. Oni su veoma profesionalno uradjeni, poseduju kvalitetan sadržaj i dobar interfejs.

- Vladiko, a da li odlazite i na nepravoslavne sajtove?

- Iz razloga što moramo da se bavimo problemima, koji su povezani sa destruktivnim kultovima, pratimo rad veoma opasnih sajtova, na koje je bez ikakvog preuveličavanja strašno odlaziti, jer su na njima postavljena sva moguća satanska zaklinjanja i tome slične gadosti.

- Koji sajt je po Vašem mišljenju najinteresantniji savremenom ruskom stanovniku?

- Sve zavisi od toga, zbog čega on posećuje Internet. Slava Bogu, pojavili su se sajtovi koji primoravaju čoveka da se zamisli. I ukoliko su uradjeni talentovano, onda se uz njihovu pomoć mogu rešavati ovi ili oni problemi.

- Da li može da postoji sajt, na kome bi svaka religija, konfesija imala svoju rubriku?

- Postojanje sličnih projekata je najlogičnije u obliku foruma. Mi aktivno koristimo sličnu praksu, kada predstavnici raznih veroispovesti razmatraju životne probleme. Takav dijalog predstavnika raznih religija je veoma koristan.

- Da li je “internet” misionarenje efikasno u okviru čitave zemlje? Da li se on može aktivno koristiti u udaljenim delovima Rusije?

- I u Sibiru, kao i na Dalekom Istoku sve češće se sreću škole, koje su uključene u “svetsku mrezu”. On se može sresti i u seoskoj školi. Nerealno je misliti da su tamo ljudi izolovani od života. I pošto u državnom opšteobrazovnom standardu postoji predmet izučavanja osnova kompjuterskog programiranja, znači ni Crkva ne treba da ignoriše savremene tehnologije, već da ih koristi u ciljeve ocrkovljavanja našeg naroda.

- Vladiko, zbog čega je Misionarskom odeljenju MP potreban sajt?

- Radi toga da bi analizirajući postavljena pitanja, i samim tim otkrivanjem interesovanja našeg društva, formirali prosvetiteljske programe, koji bi ljudima pomogli da pronadju Hrista. Naravno, radi ostvarenja takve misije neophodan je profesionalni sajt, koji odgovara zahtevima savremene Internet-žurnalistike.

- Šta je to “pravoslavna žurnalistika” i kakvo je njeno mesto u propvedanju?

- To je sposobnost da se posredstvom reči talentovano prenese do čitaoca ova ili ona informacija, da se ljudima otkrije Pravoslavlje u svom njegovom bogatstvu. To je stvaralaštvo, koje upoznaje ljude sa osnovama naše vere.
Pravoslavna žurnalistika predpostavlja najaktivniju delatnost. Tome čak štaviše doprinosi njena žanrovska raznolikost. Ona postaje efikasna onda kada kvalitetno i argumentovano odgovara na izazove sekularnog sveta, i često agresivno nastrojenog prema Crkvi, društvu. U njenoj osnovi treba da leži rasvetljavanje aktulenih problema s tačke gledišta Pravoslavne vere, kao i kritika “antipravoslavnih” pojava.

- Kako izlgeda savremeni misionar?

- U širem smislu govoreći na osnovu priziva kroz Tajnu Evharistije misionar postaje svaki pravoslavni čovek, koji treba da spozna svoju odgovornost svedočenja vere. Crkva propisuje da je “misionar obavezan da donese iskustvo apostolske i svetootačke tradicije na jeziku koji je razumljiv savremenicima” (1), kako bi “kroz lično iskustvo sledovanja za Hristom” (2) pokernuo ravnodušnog. Misonar treba da se odlikuje “trpljenjem sa smirenom predanošću Bogu i spremnošću da savladjuje sve teškoće” (3), neprekidno obnavljajući forme svoga služenja. Misionarska odgovornost mirjana je takodje “unošenje ličnog doprinosa u delo misionarskog svedočenja u saglasnosti sa obrazovanjem, sposobnostima i profesionalnim navikama” (4).

- Vi mnogo putujete po zemlji. Kako se lokalni stanovnici odnose prema pravoslavnim misionarima?

- Različito. Naprimer, na Kamčatki, gde smo bili u jesen 2005 godine, u nekim selima nisu hteli da nas puste u škole. To je povezano sa aktivnom propagandnom delatnošću protestanata u tim mestima. Ali ne ide uvek sve tako glatko. Često treba trpeti teškoće što je svojstveno misionaru.

- Vladiko Jovane, a kakva treba da bude “informaciona misija” Ruske Pravoslavne Crkve?

- Brza i dostupna. Eto zbog čega je neophodno da Internet aktivno učestvuje u misionarenju, jer ćemo tada postići velike uspehe u delu formiranja društvenog mnjenja, zasnovanog na svojevremenoj hrišćanskoj oceni ovog ili onog dogadjaja. Najnovije tehnologije nam omogućavaju da javnosti prenosimo činjenice istiskivanja ili pritešnjavanja Pravoslavlja, kao i da se ne prećutkuje svemoguća antipravoslavna delatnost. U vezi sa tim neophodno je da formiramo jedinstvenu bazu podataka analitičkih i obaveštajnih materijala.

* * *
U svom izveštaju na XIV Medjunarodnim Božićnim Obrazovnim sekcijama, urednik kataloga “Pravoslavno Hrišćanstvo.Ru” (www.hristianstvo.ru) Ivan Mazurenko je rekao da oko 45% pravoslavnih sajtova svetksog interneta imaju verzije na ruskom jeziku, dok broj projekata na engleskom jeziku ne prelazi 30% od opšteg broja sajtova. Oko 6% pravoslavnih sajtova su na rumunskom jeziku, 4% - na srpskom, a 3% na francuskom.

image


Prema podacima kataloga “Pravoslavno Hrišćanstvo.Ru” približno 40% svih pravoslavnih sajtova su stranice pojedinih parohija. Nju ima svaka trideseta ruska crkva RPC, što s jedne strane predstavlja pozitivnu pojavu pravoslavne integracije u svetske informacione prostore. Medjutim taj visoki količinski nivo na Internetu je praktično “mrtva stvar” jer se većina sajtova obnavljaju jednom godišnje, i to po obećanju. A pored toga ne priča se ništa o obnavljanju svog hrama ili parohijskog života. Oni u najvećem broju ne sadrže aktuelnosti, što znači da taj ogroman broj sajtova nije sposoban za efikasnu misionrasku delatnost medju potencijalnim bogotražiteljima, koji su surfujući po Internetu, slučajno dospeli na neke pravoslavne stranice.
“Internet su za mene, pre svega, novosti, - kaže predsednik Misionraskog odeljenja Južno-Sahalinske i Kurilske eparhije sveštenik Viktor Gorbač. – Eto zbog čega je neophodno razvijati operativne, objektivne, maksimalno informacione sajtove”.

image


- Pravoslavni imaju dovoljno dobrih analitičkih radova na Internetu. Nama su potrebni novinari sa pravoslavnim pogledom na svet. Važan deo savremenog misionarenja može da postane nadogradnja i razvoj već postojećih sajtova, koji mogu da budu ozbiljna konkurencija svetskim SMI-a. Kvalitet treba da odgovara zahtevima. I zbog toga treba formirati potpuna SMI-a, koja imaju uticaj u društvu, - podvukao je otac Viktor.
“Spolja posmatrjući, Crkva je veoma aktivna ukoliko se uzme u obzir da imamo čitava tri zvanična sajta: sajt OVCS, “Patrijaršija.Ru” i “Sedmica.Ru”, iako poslednji formalno predstavlja sajt “Pravoslavne enciklopedije”, ali se smatra patrijaršijskim sajtom, - smatra glavni urednik Pravoslavne informacione agencije “Ruska linija” (Sankt-Peterburg), Anatolij Stepanov. – A ako se još uzme u obzir “ćerka-preduzeće” OVCS – “Interfaks-Religija”, onda se može reći da imamo pregled zvanične liste. Pored toga, informaciono prisustvo RPC na Internetu se ne može smatrati zadovoljavajućim, pošto nijedan od tih sajtova nije potpuna informaciona agencija. Nedostaje upravo trezvena informaciona politika».

* * *
- A zbog čega su Crkvi potrebna SMI-a?

- Ne toliko radi propovedi, kako neki smatraju, koliko zbog zaštite interesa Crkve, radi Njenog prisustva u društvu, i njegovog moralnog ozdravljenja.

- Da li se formiranje opštenacionalne pravoslavne informacione agencije zasniva samo na novcu?

image


- Ne, već i na kadrove, kao i na ono što je najvažnije – u nedostatku jasne koncepcije odgovarajućeg projekta.
Mnogi smatraju da je Crkva pristanište starica u belim maramama. Naravno, i njih ima dosta po hramovima. Medjutim, za tih 10 godina otkako su se na Internetu pojavili prvi pravoslavni sajtovi, portret pravoslavnog hrišćanina je pretrpeo suštinske izmene. Danas su to uglavnom omladina, inteligencija, društveni i politički radnici, predstavnici krupnog, srednjeg i malog biznisa. I nadamo se da religiozni principi svakog vernika ne predstavljaju samo stvar mode, jer svaki čovek može da posluži na dobro Crkve. Za to nije potrebno ići i propovedati medju paganskim narodima. Mi smo dužni da donosimo plodove na tim mestima na koja nas je Gospod postavio – svako na osnovu svojih mogućnosti. To se naprimer može raditi bez nekih velikih materijalnih sredstava, osvajajući Internet-prostore ali ne samo kvantitativno, već i kvalitativno.

Primedbe:
(1) Projekat nove koncepcije misionarske delatnosti RPC str. 23
(2) Isto
(3) Projekat nove koncepcije misionarske delatnosti RPC str. 24
(4) Isto, str. 13
S Arhiepiskopom Jovanom razgovarala Evgenija Žukovska

preuzeto sa http://www.sedmitza.ru/index.html?sid=77&did=31983&p_comment=belief
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 7010 puta