MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA FOTOGRAFIJE SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (CXLVIII)




o.Gavrilo >>> "BRAK ILI MONAŠTVO"
‎- Oče Aleksandre, da li se u našim poslednjim vremenima može tvrditi da je monaški put poželjniji i smatrati da je danas teže spasti dušu u porordici? Da li je porodični put isto tako spasonosan kao i monaški?

- Pitanje je veoma karakterist...ično i takodje predstavlja znak našeg vremena. Rekli ste: “u našim poslednjim vremenima”. Nama nije dato da znamo vremena i rokove. Mi ne znamo da li su naša vremena poslednja ili ne. Takvo stanje se u istoriji više puta ponavljalo. Iskreno govoreći, meni se takodje čini da se istorija čovečanstva neće dugo još odvijati, ali ipak ja ne znam da li će kraj biti dok sam još živ, ili će to biti za života moje dece i unuka, ili još kasnije.

Tako da ja ne bih ništa tako odredjeno tvrdio o poslednjim vremenima. Što se tiče toga gde je poželjnije spasavati se – u manastiru ili porodici, u Božijim očima su oba puta podjednako spasonosna, a konkretan izbor zavisi od individualnog duhovnog nastrojenja svakog čoveka. Blagoslov za manastir, kada duhovnik tako radikalno opredeljuje život čoveka koji mu je poverio svoju dušu i svoju sudbinu je – momenat izuzetno tajanstven, individualan izmedju duhovnika i duhovnog čeda. Monaštvo je – put izabranih. Monaha je uvek bilo malo. Istina, u Rusiji je pre revolucije bilo oko milion monaha dok je carevina imala 180 miliona stanovnika. Ali tada je sav narod bio pravoslavan.

Način života, i tradicija su bili orijentisani na crkveni ritam i čoveka je sve obraćalo ka Crkvi. U crkvama je služilo oko sto hiljada sveštenika. Danas ih ima otprilike 18 hiljada … Tada je narod postojao kao jedna celina. A danas smo rasparčani, podeljeni, danas po meni nema ni pomena o narodnoj blagočestivosti, o crkvenom životu, o duhovnim vekovima osvećenim tradicijama – sve je to razrušeno, i veoma često izopačeno. Od koga se danas stvaraju monasi? Od mladih ljudi, često neiskusnih, koji žive u ovako obezboženo vreme, kada zloba vlada svuda naokolo i čak i struji u našim venama – tako se duboko usadila u nas.

Mi kao da smo se srodili sa tom zlobom – čak je i ne primećujemo …A ako se uporedimo sa živim likom iz prošlog veka – dadiljom Arinom Rodionovom iz Puškinovog dela? Nikako nije bilo moguće zamisliti da je ona mogla da se naljuti na nekoga. A uzmite primere iz ruske klasike: Tatjaninu dadilju iz “Evgenija Onjegina”, pa čak i Saveljiča iz “Kapetanove ćerke”. I uopšteno govoreći čak iako se ličnosti iz ovog predivnog Puškinovog dela čak i gneve onda je to veoma zabavno. Zato što u njima nema nikakve zlobe. A kod nas je unutra u nama. Prožima nas kao vazduh koji dišemo, uselila se u naše telo i krv.

I danas duhovnik uzima na sebe ogromnu odgovornost kada upućuje svoje duhovno čedo u manastir, jer je veoma strašno pogrešiti u tome.

Jednom je kod mene na ispovest došla žena malo čudno obučena: imala je kao neku dugu suknju, pa da li je to bio podrjasnik, a na glavi skufija, nakrenuta kao beretka. Pokazalo se da je to monahinja. Počela je da se ispoveda. Kažem joj: “Kako se ti to kaješ samo za obične grehe koje čine i obični mirjani? Ti si monahinja?”, a onda odgovara: “Ne, ja sam čak shimnica!”..” Kažem joj: “Mati moja, i ti se kaješ za razdražljivost, za uvrede, za zlopamćenje – kao i svaki drugi parohijan?! Kakva si ti to shimnica?..”Jer shimnik je molitvenik za ceo svet, a ova nesretnica luta sada od crkve do crkve (video sam je u nekoliko crkava) …Ko ju je postrigao i zašto? Kako je bilo moguće zamonašiti takvu dušu neučvršćenu u veri?

To je njena lična tragedija i tragedija onoga ko ju je postrigao jer će on dati odgovor na Strašnom Hristovom Sudu što je tako opredelio sudbinu čoveka koji za tako nešto uopšte nije bio spreman. To je u širem smislu i tragedija naše Crkve jer se stanje te obogaljene duše nekako prenosi drugima. To je tajanstven momenat o kome apostol Pavle kaže da smo mi telo Hristovo, i kada strada jedan član onda strada i celo telo. Možemo čak i da ne znamo da li neko strada ili ne, ali se to na neki način saopštava svakome od nas …Tako da je pitanje monaškog puta – veoma tajanstveno. A ja mogu samo da kažem da sve zavisi od nastrojenja duhovnog oca i čeda kome on daje blagoslov za taj put – izuzetan, uzvišen, neobičan. Ali to je put samo za odabrane. I ne ići po njemu iz duboke unutrašnje potrebe već “po poslušanju” samo što se u nekim krugovima oko crkve formiralo mišljenje da se u “svetu ne spasavaš” – je krajnje nerazumno i lakomisleno…

Kako kažu iskusni duhovnici, monaštvo je – put za ljude koji su bogati ljubavlju, koji umeju da vole (a ne da odlaze u manastir zbog svojih nedostataka misleći da će tamo dobiti ono što im nedostaje u životu) i nose svu punoću svoga srca, svu lepotu svoje duše radi toga da bi u manastiru prosijali takvom svetlošću, kakvom je u svetu teže prosijati radi životnih uslova, da bi se oslobodili od svega i da im ništa ne bi smetalo da se u potpunosti predaju Bogu i služe Mu svom snagom i lepotom svoje duše …A porodica je – škola ljubavi koja se projavljuje bukvalno u svemu. Naprimer mala deca su veoma često jogunasta i šta da radi majka koja se još nije oporavila od porodjaja niti se naspavala?

A dete plače noću i ne zna da majka nema snage, ili da je boli stomak ili još nešto - ono plače ne razlikujući dan i noć …Koliko je ovde potrebno trpljenja, kakav treba da bude podvig smirenja i ljubavi, da bi se podneli kaprici malog deteta, koje plače ne zato što je loše ili zlo, već zato što njemu nije dobro – i treba izdržati i ne gneviti se zbog tog plača!

Zadivljujuće je kolika je ranije bila duboka rezerva smirenosti kod ljudi – majku ništa nije moglo da izvede iz takta. A danas se može videti i čuti kako se žene gneve, viču. One ne umeju da vole, ne žele da vole – jer je podvig čak i voleti svoju decu. I to veoma težak podvig. Zato se mladencima u vreme Tajne venčanja stavljaju venci na glavu – kao venci carski, slavni, zadivljujuće lepi, a s druge strane kao mučenički. Zato što Crkva zna da brak uopšte nisu ruže, već težak ali istovremeno radostan put koji zahteva veoma veliku snagu, savladjivanje prepreka i svojih sopstvenih nedostataka.

prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

preuzeto sa http://www.manastir-lepavina.org/arhiva/novosti/index.php/weblog/detaljnije/brak_ili_monastvo/

o.Gavrilo Napomena: Svaki komentar koji se ne bude odnosio na postavljenu fotografiju biće obrisan. Takođe, molim Vas da ne kopirate druge tekstove i onda ih stavljate u komentare, nego svojim rečima – svako za sebe, bez diskusije sa drugim komentatorima i iznošenja kritika na račun drugih - napišite svoj komentar. Izbegavajte i postavljanja linkova na razne klipove sa You Tubea.

Svako ko bude vređao ili širio mržnju na verskoj, nacionalnoj osnovi biće udaljen i banovan. "Svoje čuvaj tuđe poštuj"

Ovde je mesto samo za komentare na postavljen tekst. Molim Vas da poštujete ovu napomenu.

Dragan Kovačević Pitanje nije na mestu. Nije moguće svetu tajnu braka suprotstaviti monaštvu i obrnuto. Naročito ako se treba opredeliti šta je "bolje" a šta " lošije" od ponuđenog.



Jadranka Marović
Dobro pitanje!



Dejan Bićanić
Ljudi su kao elementi u periodnom sistemu elemenata ! Svi smo ga učili uškoli! Svaki element teži da postigne stabilnu elektronsku konfiguraciju! Iz tog razloga se sjedinjuje sa drugim elementima! Jedan manji broj elemenata u periodnom sistemu se nazivaju plemeniti gasovi! Oni imaju po svojoj prirodi stabilnu elektronsku konfiguraciju i nemaju potrebu da se sjedinjuju sa drugim elemntima!
Tako se i neki ljudi rađaju sa monaškim prizivom i oni treba da se monaše ,po daru Božijem ,dok oni drugi treba da idu u svetu tajnu braka,sjedinjujući se i stvarajući stabilnu bračnu konfiguraciju ;) !

o.Gavrilo Ova tema nije postavljena da se glasa ili neka vrsta kviza da bi se sakupili nekakvi bodovi već je tema za komentarisanje.

Dimitrij Slavov Oce zasto ako je brak sveta tajna i ljudi isto tako i u braku mogu da se podvizavaju,ipak malo ili upste nema svetitelje koje su se podvizavali u brak???

Zoran Monevski SVETI JOVAN KRONŠTADSKI



Sanja Knežević Zorić
Oče Gavrilo, ovo za kviz ste u pravu :) Ali šta ja da kažem nakon ovih poučnih priča i tekstova - nego da mi se sviđa.Sviđa mi se pouka svake priče koju postavite.



Milena Madzar
Ja mislim da se to sve desava po Bozijem promislu i da ljudi se radjaju za to da budu Monasi i Monahinje ,mnogi ljudi pomisljaju da se zamonase i predaju zivot Gospodu'ali ima i onih koji bjeze od zivotnih problema ali konacna odluka je od Boga.


Saša Lazić
čitajući ovo u najmanju ruku divno i jednostavno objašnjenje oca Aleksandra za tako kompleksnu stvar dolazi mi misao kako je i najkompliciranija tema jednostavna kad se nađe u rukama smirenog i duhovno uzrastalog čovjeka kakav je, vidi se, otac Aleksandar vjerujte mi, unazad nekoliko dana već nekoliko puta sam čuo od braće: MA KO ME NATJERA SAMO DA SE OŽENIM? ovo pitanje koje se motalo po njihovim glavama nije tu zato što im je u braku lako i divno, nego borbeno i trnovito, a i sam ih razumijem:) e, ali kad se sjetim teških bdjenja i borbi monaha sa samim sobom i sa zamkama lukavaca, borbi duhovnika protiv svojih i još više naših demona, tek onda shvatim kako je naš bračni put iako težak ipak lakši...ZATO JE PUT MONAHA PUT ODABRANIH I NIJE ZA SVAKOGA, ZATO MNOGI NE PROĐU VEĆ KAO ISKUŠANICI... a svjedoci smo mili moji da ni mnogi "iskušanici" u braku ne prođu i čim prije rastanu se, to je šteta jer taj trnoviti put trebamo doživit kao našu "monašku" borbu jer to uistinu i jest...ZNAČI, MONAŠTVO I BRAK SU PROŽETI JER SU TO SAMO RAZLIČITI PAKETI KOJIM NAS GOSPOD SPASAVA, ALI TREBA U OBA SLUČAJA USTRAJAT.

Jovan Hrnjakovic I danas duhovnik uzima na sebe ogromnu odgovornost kada upućuje svoje duhovno čedo u manastir, jer je veoma strašno pogrešiti u tome.
Sa ovim se slazem,nisu svi za monaštvo,monasi treba da su poslušni svome duhovniku,bez rezerve,al je i presudno vaspitanje,šta su poneli od kuđe je olakšavajuća okolnost,Čuo sam oče da su monasi kao deca,on bez duhovnika nezna ništa,dok ne stasa i poraste duhovno.Arhimandrid Gavrilo sad blazeno počivši,mislim da je došao iz Juzne Amerike u manastir Slance kod Beograda ,i posle nekog duzeg vremena se tamo i upokojio, Otac nam je rekao,,vi tamo u svetu se spašavate,, Oče znam da je bio prozorljiv jer mi je kroz priču ukazao na neipoveđen greh,Hvala oče Gavrilo na poukama i srećan praznik Prepodobne Mati Paraskeve neka va Ona čuva + + +

Nedeljko Kecman POSTO JE GOSPOD ISUS HRISTOS SVETIONIK SVIMA NAMA SVI MI TREBA DA SMO U ZAJEDNICI . DZABE CEMO BITI ILI JEDNO ILI DRUGO AKO SE NEDRZIMO BOZIJIH ZAKONA . U JERUSALIMU SE PAR PUTA POTUKLI MONASI , KAKAV PRIMER ,A I KOD NAS JE TOGA BILO . BRAKOVI SE RASPADAJU . SVE OVO JER NENOSE ISKRENO BOGA U SEBI ,NEGO SAMO NA JEZIKU LANCICIMA I KRSTICIMA I HVALISANJE DA SU VERUJUCI , SVE JE LAZ...CAST I SLAVA OD BOGA KO SPROVODI ZAKONE .

Jovan Hrnjakovic Lepa slika Oče Gavrilo ,,Angeli,, + + +



Nedeljko Kecman
NA KRAJU KRAJEVA BOG JE DAO SLOBODNU VOLJU COVEKU GDE CE SE OPREDELITI ALI DA TO ZA DOBRO BUDE .



Aleksandra Ajka Glavinic
za koji god od ova dva puta da se covek opredeli cilj je isti...



o.Gavrilo
Kratko i jasno brate Nedeljko, bez mnogo mudrovanja, ko misli da mu je bolje neka i bira krst koji hoće da nosi i podvig da izabere.



Veka Crnjanski
Blagoslovite,o.Gavrilo!Zaista je tačno da ne spasava mesto već način života!A takođe je tačno da se u manstir i u monaštvo ne ide zbog "razočaranosti" već "Očaranosti"Bogom i Božijom ljubavlju!Ljubav monaha prema svim ljudima je tolika da on želi samo Boga i život posvećen Bogom,radi velike ljubavi prema celom čovečanstvu!U tome on oseća radost i zato je monah-molitvenik za ceo svet!Brak je takođe svetinja gde svako ima svoje poslušanje a cilj je svima(i monasima i onim u braku) -Hristova ljubav i ljubav u Hristu!

Nikola Marinković Draga braco i sestre malo toga ja gresan imam da kazem osim da covek moze da se ostvari u oba. Najbolji primer za to vam je zivot Igumana Save Rukumijskog koji je upravo postigao oba. Ostvario se kao roditelj i kao duhovnik.Neka mu je vecna slava i milost Gospodnja.


Ivan Zelić
Mislim da nije pitanje što MI MISLIMO da je bolje, nego je pravo pitanje na koji nas put BOG POZIVA. I najsigurnije ćemo se spasiti ako slijedimo put na koji Bog poziva baš svakoga pojedinoga od nas. Jer samo On najbolje zna koji je put najbolji za svakoga od nas.
Onaj koji bude izabirao "lakši" put, taj će mu put sigurno poslije izgledati teži.Nažalost, mladi danas masovno ne biraju ni brak niti monaštvo, jer im jedno i drugo izgleda previše zahtjevno.Ali mi ne možemo biti sretni sami u svojoj sebičnosti. "Za sebe si nas stvorio, Bože moj, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!" (sveti Augustin)

Blazo Markovic to je sve u rukama bozijim,nismo mi konpotetni da o tome komentarisemo,na nama je samo da se molimo bogu,a bog ce se ostalom postarati i sve to prepoznati



Jovan Hrnjakovic
Bravo Nikola pozdravljam te,i u Rusiji se tako radilo i ponegde radi,kada deca stasaju i odrastu,Matuškta u zenski manastir,Bađuška u muški,i spremaju se za Carstvo Nebesko,ima i toga + + +



Aleksandra Saška Gordić
Pomaže Bog , blagoslovite oče Gavrilo.
Brak je isto tako težak put kao i monaštvo, u braku treba da dvoje ljudi odgoje djecu i izvedu na pravi put, da se brinu o njima i da ih uče o dobru i zlu,da to dvoje ljudi nauči da se vole i da poštuj...u jedno drugo. Da na iskušenja odgovore zajedno jako i da brak i porodicu sačuvaju kao cjelinu i da svojoj djeci ostave u nasljeđe da se i isto tako brinu o svoj porodici kao svetinji.
Monaštvo je zajednica ljudi koji zajedno sa Bogom brinu o čedima svojima to jest o nama grešnoj djeci njihovoj.
I jedni i drugi se brinu o djeci svojoj , pokušavajući da djecu izvedu na pravi put i sačuvaju od iskušenja i zla.
I jedni i drugi imaju težak zadatak da se izbore sa nedačama i da se sami ne okaljaju u grehu. Jako je teško sve to istrpiti i sve te muke ponijeti, ali svaki čovjek koji je jak u vjeri i ide pravednim putem na da izabere pravi put i krene njime, vođen Božijom rukom. Bar ja tako svatam i razmišljam prosto i ljudski o svemu ovome.

Beba Djuricic hvala vam Oče Gavrilo za ovako lijepe i poučne priče



Milan Medenica
fin tekst.ali ne mislim da je život sveden na ''anku ili kamilavku'' izbor, mislim da je pre Sveto Pričešće odraz spasenja, podviga i ljubavi - a ne prilaze putiru samo bračnici ili monasi.



Dunja Neda
Pomaže Bog,oče Gavrilo! Pomaže Bog,svim verujućim! Zahvalna sam Vam,Oče,na novim poukama koje ne samo da prosvećuju već i rešavaju naše unutrašnje dileme.Istina je da živimo stresno;da su deca u nezavidnom položaju s obzirom na minula vremena kada su majke MOGLE BITI MAJKE;kada je porodica bila ispunjena mnogo više Blagoslovom Božijim ´nego sada.`Jeste da je teško,preteško,obavljati svoj posao s ljubavlju-ali se MOŽE; voleti svoju decu i svu našu decu-ali se MOŽE;voleti sve bližnje svoje- i to se MOŽE;a GOSPODA ...pa,ako mi NJEGA VOLIMO u tako teškim vremenima - koliko će onda ON voleti nas?! Poželimo,draga braćo i sestre,od GOSPODA NAŠEGA,da nam podari snagu i da sve naše DOMOVE pretvorimo u MANASTIRE koje će ispunjavati molitveni duh,skromnost,trpljenje - BOŽIJA REČ. AMIN! BOŽE DAJ ! Blagoslovite,Oče!

Jelica Vučetić Bilo koji put da se izabere,tezak je.I svaki zahteva trpljenje,i poslusanje,i ljubav,jedino tako se stize do cilja.


Bojana Srbljak
Ne može se poreći različitost između monaškog i bračnog života, ali ta različitost ne menja zajedničku odgovornost i monaha i ljudi u svetu prema Bogu i zapovestima Njegovim. Obe staze zahtevaju napor i odlučnost, a kojom će stazom neko krenuti jeste predmet ličnog izbora.


Toma Dackovic
Pomaže Bog!
"Svi smo mi monasi, manje ili više".
(citat o. Raše)

Jovan Hrnjakovic Bog pomogao sestra Dunja + + +



Natasa Teofilovic
Kada je starca Pajsija pitao neki mladic sta da radi,da li da se zeni ili da se zamonasi,starac mu je odgovorio:"Tvoja volja je volja Božija. Ono što ti izabereš Bog podržava, ali Božija volja je, takođe, da ispuniš do kraja to što izabereš...".Svaki covjek mora da zna koji je njegov put.Danas na zalost ima dosta onih koji nit se zene(udaju)nit monase.To je po meni veliki problem.Sinoc poslije Bdenija uoci Sv.Petke gledam naseg monaha kako strpljivo razgovara sa svima,za svakog ima vremena i lijepu rijec,pa se kajem u sebi kako ponekad nemam strpljenja ni sa svojom djecom.O Gospode pomozi nam da zivimo po zapovjestima Tvojim i da ispunimo ono sto smo izabrali.Prikaži više

Miroslav Katić Pomaže Bog oče Gavrilo Hilandarac, boraveći u Manastiru Šišatovac, otac Fotije mi je rekao da bih mogao biti spreman za iskušenika, potom i monaha tek posle određenog vremena, tada kada sam boravio u ovom Manastiru nisam bio spreman a i dalje samo razmišljam o tome. Ima dosta Manastira i ovde na Svetoj Fruškoj gori. Sada se više obraćam mom duhovniku ocu Radiši ovde kod Nas u Hramu Vavedenja Presvete Bogorodice, gde sam i Kršten.


Mirjana Jovicic
Blagoslovite oče Gavrilo,Cilj monaha i mnogih mirjana je stići do usinovljenja blagočestivim, podvižničkim životom, spasavajući sve bližnje do svog poslednjeg daha.To činimo svojom slobodnom voljom.Nama mirjanima je na umu velikim slovima napisano:Vozderžanije,Poslušanije, Molčanije - vama isto.Porodični i društveni život daju mnogo povoda za razbuktavanje strasti. Monaški život i njegovu težinu ali i onu drugu lepšu stranu znaju samo monasi.Ne znam kako sebi da objasnim zašto kad god manastir napuštam osećam tugu - kao da svugde ostavim deo sebe.Želim da se u celom svetu između svih monaha i svih ljudi ljubav zacari.

Svjetlana Mirkovic Bila sam pusac vise od dvedeset godina i svi moji pokusaji da ostavim cigare bili su bezuspesni a onda odlazak u jedan manastir i boravak od deset dana je korjenito menjao moj zivot. Prestala sam pusiti posle molitve ispred ikone Bogorodice Trojerucice. Ipovracala sam se kao nikada u zivotu taj dan kada sam htela da zapalim cigaru, nikada vise nisam osetila zelju da je zapalim...odlazila sa sam u taj manastir jos nekoliko puta, iguman manastira je pokuso da me ubedi kako je za mene monaski poziv nasto sam mu odgovorila ''da bih se radije dotakla samo dno zivota no obukla odecu koju bi u mozda isprljala''... Svesna sam samo jedne stvari bez bozije volje mi nismo u stanju nista da uradimo, mogu ja birati Hrista ali da li on zeli mene.

Pera Brujic Surla Niti se svi u pustinji spasise niti svi u svijetu propadose.





 

Pročitano: 4200 puta