MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ARHIEPISKOP KRITSKI O DRUŠTVENIM MREŽAMA I SVEŠTENSTVU



Arhiepiskop Kritski: “Ne koristite Fejsbuk za dobro Crkve”

Arhiepiskop Kritski Irinej se u svojoj 18toj Enciklici sveštenstvu Svete Arhiepiskopske eparhije Kritske osvrnuo na  opasnosti interneta i tehnologije.

Arhiepiskop je rekao: “ Progres i tehnologija su u našem vremenu galopiraju. Tehnologija je dar Božji ali takođe i odgovornost i prijetnja u tome kako i koliko često je odgovorno  koristiti.”

Arhiepiskop se naročito osvrnuo na “Fejsbuk” govoreći: “ Tu naročito mislim na pitanje interneta i takozvanog “Fejsbuka”.

U nastavku je rekao: “Lično ne znam o ovom pitanju ali ja prepoznajem njegove opasnosti – zlo i skandale koji bi mogli doći do Crkve, Arhiepiskopije i do svih koji ga nerazborito koriste.”

Završavajući, Arhiepiskop je dodao: “Predlažem, molim i zapovijedam da se ovaj način (metod) ne koristi za gore navedene razloge,   a one koji su ga koristili zamoljavam (tražim od njih) da se distanciraju i više ga ne koriste, za njihovo sopstveno dobro i za dobro Crkve”.

Treba spomenuti da je ovu encikliku napisao Kritski Arhiepiskop i da je njome obraća samo sveštenstvu Kritske Arhiepiskopije.

Jedan sveštenik Kritske Arhiepiskopije je komentarisao: “Da li Arhiepiskop shvata da desetine Mitropolita imaju svoj nalog na Fejsbuku? Da li su i oni u opasnosti?”
 

 
KOMENTARI:


Anonimni je rekao...
Strah je satanino oruđe. Zar ne bi trebao da govorim iz straha šta bi se moglo dogoditi mojim riječima, zar ne bi trebalo da pišem iz straha da ću se suočiti sa rizicima i prijetnjama. Zar se u cijelokupnoj  žrtvi  Gospoda mojega ne radi o suočavanju straha sa vjerom i vođenju “Dobre Borbe”?


o. Petar je rekao...
Ovaj Vladika treba da izvuče svoju glavu iz pijeska ili gdje kod da se ona nalazi i uključi u stvarni svijet. Ako mi ne Jevanđelizujemo internet, ko će? Mladi su ovdje tako da mi trebamo biti ovdje, treba da govorimo njihovim jezkom.
Vrijeme za odlazak u penziju, rekao bih.


Džon Sanidopulos je rekao...
Preveo sam i postavio ovo zato što sam mislio da su grčki odgovori bili  nefer i ekstremni, ali nisam shvatio da će američki odgovori biti toliko idiotski kakvi su bili, čak i više od grčkih, i na ovom forumu i na drugim mjestima. Lično, ne nalazim ništa pogrešno u vezi enciklike. Ne vidim je kao nešto u čemu on bilo kome govori šta da radi, već samo da se bude više oprezno. On je čak u naknadnim izjavama objasnio da ne pokušava da bude policajac već pastir koji štiti svoje stado od skandala. Arhiepiskopa lično smatram da je živi Svetac i u ovom trenutku najbolji od svih Vladika u Grčkoj gledajući po njegovoj svetosti, poniznosti i pastoralnoj brizi. Čak je i Starac Pajsije ljude sa Krita, kad bi ga posjećivali i pokušavali da se ispovijede jedine vraćao govoreći:
“ Imate velikog duhovnog učitelja, Irinieja Kritskog, i dolazite ovamo? Idite njemu.”

Kada sam prvi put pročitao tekst prvo pitanje koje mi je palo na pamet je bilo: “Au, pitam se šta se događa na Kritu pa je Arhiepiskop napisao takvu encikliku.” To je logična i hrišćanska misao koju bi neko imao. Umjesto toga, svi su bili brzi da osude i čak ih nije briga kakav je kontekst enciklike a kamoli da pročitaju cijeli tekst. Umjesto toga, shvataju ga lično zato što povrijeđuje njihova naduvana ega ne shvatajući da Arhiepiskop samo govori svom sveštenstvu na Kritu. Iz komentara koje sam pročitao, bilo je mnogo žalbi o sveštenstvu na Kritu koje koristi Fejsbuk i korijen skandala je počeo da stiže do njegovog uha. Kao dobar pastir, on je reagovao prije nego što su se ovce podijelile bez obzira da li bi se to dogodilo ili ne. To je bio njegov odgovor, a on, vjerovatno više od ijednog drugog Vladike u Grčkoj, ima izuzetno veliki broj sljedbenika među mladima.. Ako mi ne vjerujete, pitajte oca Kostu Kalogridisa iz Jamajke, država Nju Jork, koji je odrastao s njim i kome je on duhovni otac. I budimo iskreni, zaista nisam vidio sveštenike da veoma odgovorno koriste Fejsbuk. Oni odgovorni su rijetki.

U svakom slučaju, ovdje je video iz TV vijesti:
http://www.youtube.com/watch?v=GdG_n7o3xZ4&feature=player_embedded

Evo kako je Crkva iz Korinta odogovorila na Fejsbuk, u suštini stvarajući svoj sopstveni:
http://www.churchbook.eu/

Evo jednog interesantnog posta, da pokaže da ja lično nisam protiv Fejsbuka i da ga čak i sam koristim:
http://panagiotisandriopoulos.blogspot.com/2009/10/facebook.html

 (na grčkom jeziku)

A ovdje je nešto što sam postovao ranije:
http://www.johnsanidopoulos.com/2009/12/archbishop-eirinaios-encourages.html
(“ Arhiepiskop Irinej podstiče Hrišćane da se ugledaju na Svetog Nikolu” -
Tekst o boravku Arhiepiskopa Irineja u Nju Jorku i besjeda na Svetog Nikolu)


Ovdje možete naći vijest da je Vladika Savas Zebilas komentarisao o ovom pitanju, što je bio prilično umjeren grčki odgovor:
http://www.amen.gr/index.php?mod=news&op=article&aid=2207
(sajt je na grčkom jeziku)

 
Irinej skreće pažnju sveštenicima koji imaju Fejsbuk profile

Nikos Papahristu /  KATHIMERINI

Arhiepiskop Irinej Kritski je izdao encikliku u kojoj preporučuje svom sveštenstvu da primjenjuju oprez kada koriste internet a naročito na Fejsbuku. On je, štaviše, pozvao one koji su već otvorili profile (naloge) na tom sajtu da se od toga distanciraju. Akcija Arhiepiskopa Kritskog je pokazatelj brige koja postoji među mnogim hijerarsima i vjernicima a koja je uzrokovana učešćem stotina sveštenika svih zvanja (nivoa) na uspješnom društvenom umrežavanju. A ovo je vrijeme kada crkve širom Grčke, u desetinama gradova, stotinama parohija  imaju onlajn prisustvo na internetu, i Vladike kao što je Amvrozije iz Kalavrite i druga sveštena lica imaju blogove za  izražavanje sopstvenih pogleda...  

“Mjera predostrožnosti”

“Ovo je mjera predostrožnosti, da urgiram na na naše sveštenike da izbjegnu učešće u stvarima sa nesagledivim posljedicama,” rekao je Arhiepiskop Irinej, objašnjavajući razloge koji su ga naveli na ovu encikliku. “Mi smo oprezni. Uvijek postoji strah da će Crkva biti namamljena da učestvuje u kompromitujućim situacijama” dodao je.

Kao i za milione svjetovnih lica, i za sveštenstvo, i na samo za Pravoslavno, Fejsbuk je onlajn komšiluk gdje susreću stare prijateljei stavaraju nova poznanstva. Mnogi korisnici mreže, od kojih mnogi čak ni ne idu u crkvu, koriste mogućnost kontakta sa sveštenikom da bi razgovarali o stavrima koje su im važne ili da diskutuju o metafizičkim pitanjima.

“Fejsbuk teži da se razvije u eletronsku propovjedaonicu. Na moderan pastirski način, u mjesto koje okuplja dinamičnu mladu publiku”  kaže Otac Pavle, koji je služio u Solunskoj Eparhiji . On ima više od 1,500 elektronskih prijatelja na Fejsbuku, koji koristi da informiše druge o svojim dnevnim aktivnostima. On kaže: “Mnogo puta od mene traže da čujem nečije ispovijedanje grijeha. Vidite, to pomaže da se minimalizuje udaljenost i čini da se mladi ljudi naročito osjećaju udobnije u izražavanju sebe.”  O. Pavle karakterizuje Fejsbuk kao sredstvo komunikacije. “Svaka stvar može biti korišćena za dobro ili loše. Nije krivica Fejsbuka ako ga neki od nas koriste u svrhu sopstvene promocije ili sa nemoralnom namjenom.”
-------------------------------------------------------------------------------------


Anonimni je rekao...
Izvanredan post, Džone! Mogu se složiti sa svime što Arhiepiskop govori.

Danas je standardna praksa za političare u usponu da sa interneta brišu sve lično što bi moglo stvoriti skandal za vrijeme kampanje. Naša vladajuća stranka u Kanadi stavlja ekstremno stroga ograničenja  svojim članovima Parlamanta na takve stvari kao što su tekstualne poruke, tviter i fejsbuk. Ja bih u potpunosti podržao ako bi Vladike rekle svojim sveštenicimada nemaju fejsbuk profile.

Tačno je da nijedan medij ne mora biti bilo “dobar” ili “loš” ali kao što je Maršal MekLuan rekao “Medij  JE poruka”. A fejsbuk je podesan za gubljenje vremena i narcizam. To nisu veoma privlačne stvari.

Oče Petre, pretpostavljam da je fejsbuk kao medij daleko manje fokusirano oruđe za Jevanđelizaciju na internetu nego što su to blogovi ili standardni sajtovi sa tekstom. Ne kažem da on ne bi mogao biti koristan, ali kada se stavi na vagu, mislim da je više loš nego dobar.


Anonimni je rekao...
Pod 1. Privatnost na internetu je mrtva kako kaže kreator Fejsbuka Mark Cukerberg. Od ovoga mi niz kičmu prolaze žmarci...
http://www.readwriteweb.com/archives/facebooks_zuckerberg_says_the_age_of_privacy_is_ov.php
    (izjave kreatora Fejsbuka o privatnosti na internetu)

Pod 2. : Prosječna osoba ima veoma malo razumijevanja i kompjuterima i internetu. Kada ljudi nešto ne razumiju onda je veća šansa da će to zloupotrijebiti. Kada je osoba koja to nešto koristi predstavnik organizacije kao što je vlada ili Crkva, to stvari čini daleko komplikovanijim...
Arhiepiskop je uradio pravu stvar.


Anonimni je rekao...
Ja lično nemam Fejsbuk profil ali znam nekoliko sveštenika i Vladika koji ga koriste. Sveštenici mogu prihvatiti određen broj ljudi kao “prijatelje” možda zato što su ti ljudi parohijani, stari poznanici ili jednostavno zainteresovani da nauče više o Vjeri. Dok osoba s jedne strane može da kontroliše koga prima za “prijatelje”, s druge strane ne može da kontroliše sadržaje koji ovi ljudi postavljaju na svoje sajtove ili slike koje ovi ljudi koriste na svojim profilima. Priznajem da sam, posjećujući Frejsbuk profil jednog sveštenika , bio šokiran da su se na njegovoj listi prijatelja nalazile slike žena koje uopšte nisu bile pristojno obučene. Nemam pojma kakav je u stvarnom životu odnos tih žena sa ovim sveštenikom ali je sigurno nelagodno ovo voidjeti. Fejsbuk takođe omogućava veliku količinu bezlične komunikacije i praznih razgovora (preklapanja, lijenih razgovora) od čega se svi Hrišćani moraju čuvati sa velikom budnošću.

Zdravo Džone,
Pročitao sam encikliku Arhiepiskopa Irineja, i u razgovoru sa prijateljem sveštenikom sa Krita, on je rekao da ju je on napisao na osnovu sopstvenog istraživanja ovog problema i na osnovu nekih negativnih povratnih informacija na koje je naišao kod nekih ljudi o efektima koje Fejsbuk može imati.  Čuo sam da je primio kritike u vezi ovoga, čak i od drugih pripadnika sveštenstva. Pokušaću da sa njim lično da razgovaram i da ga pitam kada ga budem zvao u vezi situacije. Kada budem pronašao više informacija, obavijestiću vas.

O. Konstantinos (duhovno čedo Arhiepiskopa Irineja)



Vladimir Srbljak je rekao...
Nove internetske aplikacije kao što su fejsbuk i skajp mogu biti korišćene za dobre i loše namjere. Nova tehnologija sama po sebi nije loša, od korisnika zavisi kako i na koji način je koriste.

Arhimandrit Gavrilo Vučković iz Manastira Lepavina daje primjer kako fejsbuk i skajp mogu biti duhovno korisni i pokazuje da oni mogu biti korišćeni za spasenje duša. Njegov skajp nalog ima preko hiljadu kontakata a njegov Fejsbuk nalog ima otprilike 10 000 kontakata prijavljenih na njegovom profilu. Kroz duhovne razgovore preko skajpa, mnogi ljudi su dobili pomoć, uključujući i mene samog, a knjiga Duhovni Razgovori preko Skajp programa , sa preko 400 strana je objavljena sa Blagoslovom Mitropolita Zagrebačkog i Ljubljanskog Jovana.

Veliki broj mladih ljudi sa prosjekom godina od 15 do 30. koji su kontaktirali Oca Gavrila prekao skajpa i fejsbuka pokazuju potrebu za većim učešćem Crkve na internetu, skajpu i fejsbuku. I ja sam bio među tim mladim ljudima koji su tražili duhovni vid i danas sam došao iz Nju Jorka u Manastir Lepavinu u Hrvatskoj da se poklonim Čudotvornoj Ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske i da se lično susretnem sa Ocem Gavrilom.

Otac Gavrilo koristi internet, skajp i fejsbuk bez straha a sajt njegovog Manastira posjećuje otprilike 2000 ljudi iz skoro svih zemalja svijeta svakog dana. Uz to, on koristi internet da emituje Radio Blagovesti u cilju misionarenja. Program Radio Blagovesti, koji se emituje svakog dana, uključuje molitve, Akatist, duhovnu muziku i Vizantijsku duhovnu muziku, duhovne savjete i njegov blagoslov.

Otprilike 500 ljudi sluša Radio Blagovesti od 10 do 11 sati svako veče. Otac Gavrilo je proveo oko 13 godina na Svetoj Gori i sada je Iguman manastira Lepavina u Hrvatskoj. Od pojave prve knjige on je ostvario još duhovnih razgovora preko skajpa i fejsbuka i druga knjiga će uskoro biti izdana sa otprilike jednakim brojem strana kao i prva. Prva knjiga je dobro primljena kao duhovno korisna od strane svih ljudi koji su je pročitali. I zato bi njegov dobar primjer, koji je donio veliki duhovni plod, trebao poslužiti kao pokretač za ostale duhovne pastire naše Crkve da koriste jezik mladih i da upotrebljavaju internetm skajp i fejsbuk da bi širili Riječ Božju širom svijeta na spasenje mnogih.
Link za sajt Manastira Lepavina: http://manastir-lepavina.org


Džon Sanidopulos je rekao...
Hvala Vladimire, što ste ovo podijelili. Ovo zvuči kao pozitivan način na koji bi naše sveštenstvo moglo koristiti društvene mreže.


Radomir Vučić je rekao...>>> PRVI DIO
Encikliku Arhiepiskopa Kritskog, Gospodina Irineja mogli bi tumačiti na taj način da internetu i svim oblicima njegovog korišćenja u vjerskom smislu pristupimo sa potrebnom opreznošću i kako se kaže u tekstu: " .s razboritišću."
 
Šta  to znači?
 
S tim u vezi vrijedno je pomenuti višegodišnje sistematsko iskustvo misionarskog rada u  virtuelnoj mreži oca Gavrila (Vučkovića), igumana manastira Lepavine koji svoju misiju obavlja s blagoslovom Visokopreosvećenog Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog i cijele Italije, Gospodina Jovana. Ovo iskustvo je, čini se, prilično dragocjeno i daje pravoslavnoj vaseljeni izvjesne idejne impulse na koji bi način mogli da pojimamo i koristimo nove komunikacijske forme u 21. vijeku ne gubeći kontinuitet sa izvornim duhovnim naslijeđem Crkve i asimilujući necrkvene sadržaje pozicionirajući ih u pravoslavni kontekst.
 
Naime, na pozadini istorijskih preloma u 20. vijeku koji su zadesili pravoslavne Srbe i u okviru globalnih transformacija na početku 21. vijeka na svim nivoima života koji su se prelomili i prelamaju na jedan tragičan način preko tijela Srpske Pravoslavne Crkve, već duže vrijeme postavlja se pitanje autentičnog pravoslavnog odgovora na nove izazove. Poznato je da su pravoslavni Srbi, kao uostalom i većina drugih pravoslavnih naroda bili na udaru mnogih drugih vjerskih učenja i duhovnih koncepcija, da su velike ljudske žrtve podnešene i da sadašnje vrijeme mlade generacije Srba, kao i ostalih naroda veliki dio vremena, pa i života provode u virtuelnoj mreži i bivaju prepušteni stihijama nepreglednog mora informacija i koncepcija u samoj mreži. To se neće promijeniti ni u buduće.
 
Imajući u vidu cijelu pomenutu težinu iskušenja pred kojima se pravoslavni vjernik i uopšte čovjek našeg doba nalazi i osjećajući punu odgovornost prema vjernicima kao duhovno lice, otac Gavrilo je veoma oprezno prišao svom dugogodišnjem radu u mreži isprva izučavajući od samih početaka tehniku korišćenje računara i njegove prednosti, i mane.

Osnova cjelokupnog rada na dubljem duhovnom planu bila je neodstupna privrženost svetogorskoj duhovnosti koju otac Gavrilo prenosi putem interneta vjernicima, a osnova   prijemčivosti modernog čovjeka za dubine pravoslavlja jeste aktivan crkveni, svetotajinski život, u okviru svoje parohije. To je osnova na kojoj živi otac Gavrilo i koju prenosi duhovnoj djeci i vjernicima kao temelj. Liturgija se nikad ne prekida. To znači nakon bogosluženja u hramu, molitva Isusova se nastavlja.   Internet u ovom kontekstu, fejsbuk, skype, duhovni chat, postirani tekstovi na web-prezentaciji sajta, internet- radio program, štampane publikacije (časopis "Put, istina i život"), direktni lični razgovori u manastiru   postaju korisni instrumenti misije  i nastavak i proširenje liturgijskog neprekinutog toka. Ono što je važno naglasiti da u svakoj pomenutoj komunikacijskoj formi otac Gavrilo naglašava i potencira u njoj ono što je u dosluhu i srodno sa pravoslavnim duhovnim naslijeđem. To ne bi mogao da čini da nije dostigao visok stepen duhovnog iskustva. Zato je potrebno naglasiti da je oprez i razboritost kao i  veliko  iskustvo i usredsređenost potrebna da bi se uspješno moglo duhovno rukovoditi I misionariti putem interneta.

Radomir Vučić je rekao...>>> DRUGI DIO
Tako se u iskustvu oca Gavrila  npr. pojava facebook-a sa njegovom mogućnošću postiranja vizuelnih sadržaja iskorištava radi prenošenja učenja Crkve o ikonama i slikovnim predstavama preko kojih se jevandjeoska poruka širi. Razgovor preko skype-programa tj. dijalog vjernika i u ovom slučaju duhovnika, oca Gavrila predstavlja logosan nastavak molitve i molitvenog dijaloga koji biće vjernika  otvara ka višem molitvenom životu. Duhovni chat tj. duhovna tribina na kojoj se proučavaju i diskutuju tekstovi sa pravoslavnom sadržinom, tekstovi o značaju poslušanja, o liturgiji, o svetim tajnama u dosluhu je sa agapom i socijalnim motivom da se vjernici okupljaju i saboruju. Uključuju se vjernici iz dijaspore i matice na pravoslavni chat oca Gavrila,  diskutuju isključivo na zadatu temu i ujedno se upoznaju da bi se u perspektivi upoznali i lično. Držanje zadate teme je prvi ispit poslušanja u mreži, naglašava otac Gavrilo, a izbor je slobodan, izvor da li ćemo učestvovati u tribini ili ne.

Tokom svoje misije na netu, otac Gavrilo je okupio i mrežu saradnika među svojom duhovnom djecom širom svijeta, raznih obrazovnih profila koji mu pomažu oko kreiranja i realizovanja njegove duhovne misije.

Sve navedene, kao i nenavedene komunikacijske forme koje se koriste u svrhu misije ispunjene su pravoslavnom suštinom na jedan inovativan i pedagoški način, a otac Gavrilo naglašava stalno potrebu konkretne primjene u našim svakodnevnim životima naučenog i prenešenog. Vjersko učenje i duhovno iskustvo putem interneta, mora da ima kreativnu potvrdu i u životu. Ko posjeti sam manastir Lepavinu, i pokloni se pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske, upozna bratiju manastira i strog ritam manastirskog života u njemu, vidjeće da otac Gavrilo prenosi jedan dio manastirske atmosfere i manastirske perspektive sagledavanja svijeta u naše virtuelne živote s ciljem da to znanje prenesemo i u svoju svakodnevnicu i iskoristimo kao na dobrobit sebi i svojoj okolini.

 Time  je cijela vertikala življenja obuhvaćena kao i širina prostora na kome se pravoslavni Srbi danas nalaze, naime matica i srpska dijaspora širom svijeta. Ovo je zaista dragocijeno iskustvo za cijelu pravoslavnu vaseljenu. To mogu da svjedočim i svojim ličnim iskustvom, jer sam tražeći nove prostore duhovnog života i prebivajući dugo vremena u svakojakim nedoumicama, a živeći u dijaspori u okruženju pripadnika drugih vjera tražio duhovne orjentire i upravo preko manastirskog sajta stupio sam u prvi kontakt s ocem Gavrilom. Od tada su prošle godine, a meni već sada liče na vijekove, jer od tada se otkrivalački proces u mom vjerskom životu kroz razna poslušanja, internet-razgovore sa ocem Gavrilom preko chata, skyp-a, facebook-a, ciljana iščitavanja od oca predložene literature, i susrete sa drugom duhovnom djecom nesumnjivo intenzivirao,  a to se vremenom manifestovalo i na sam kvalitet svakodnevnice.

Ako se vratimo opet na tumačenje poruke enciklike Arhiepiskopa Kritskog o opreznosti korišćenja interneta, onda znajući za iskustvo rada oca Gavrila, možemo reći da za onoga ko ne poznaje i ne prepoznaje pravoslavni civilizacijski kod i internet kao i  prost prelazak  preko raskrsnice može da bude opasan, a u suprotnom internet može da predstavlja jedinstvenu  šansu da na kreativan način osvježimo sebe i druge u širenju I prenošenju nepomućene jevanđeoske poruke.
Radomir Vučić

Jasna Perić je rekla…
Živimo u svijetu informacija. U moru informacija. Jedan hrvatski naučnik je rekjao da je evolucija mnogo duže radila na procesu probavljanja hrame nego na procesu probavljanja informacija. Prije konzumiranja hrane, mi hranu najprije možemo vidjeti očima, onda je omirisati, staviti u usta i žvakati je neko vrijeme i onda je ispljunuti ako nam se ne sviđa.

Suprotno tome, informaciju ne možemo najprije okusiti i omirisati i kao neki informacijski parazit, ona može ući u naš sistem ponekad sa razarajućim posljedicama po vlasnika mozga i njegovu okolinu. Sad se postavlja pitanje: šta raditi u dobu dostupnosti svih vrsta sadržajakoji mogu zatrovati naš um? Jedini odgovor je da duhovno ojačamo i da kao životni izazov prihvatimo da budemo stalno na oprezu pri čemu smo stalno uronjeni u to more ali smo uvijek iznad njega. Živjeti nezaštićeno, izloženo, sa rukama i umovima slobodnim da biraju i biti i na pravednoj strani, težak je posao. Čovjek je tamo gdje je njegova pažnja usmjerena, odnosno drugim riječima, ljude koje po prirodi privlači mudrost uvijek će i svuda tragati za njom i naći će je a oni drugi će takođe uvijek naći ono što zaokuplja i njihov um. Neko je rekao: pčela uvijek nađe cvijet da sjedne na njega a i muha...  ...znamo šta.

Biblioteke su uglavnom prazne, crkve takođe...mi živimo u drugačijem vremenu u kome  nažalost, trebamo brzu konzumaciju i pristupačnost informacija. Tako da, ako internet i drugi masovni mediji ne ponude ništa sem zaglupljujućih sadržaja, zaista može biti veoma opasnoi može dovesti do odugovlačenja, moralnog i intelektualnog kvarenja i raznih neželjenih oblika odstupanja u društvenom ponašanju koji su već opštepoznati. Ljudi su većinom lijeni po svojoj prirodi i jedonstavno konzumiraju ono što im se servira.

Veoma cijenim veliki tud Oca Gavrila (manastit Lepavina u Hrvatskoj) koji nam nudi dnevno svježu i izabranu najfiniju duhovnu hranu iz kuhinje Svete Gore gdje je obitavao više od decenije. On je osjetio mogućnost postojanja kanala kroz koji bi mogao djelovati i prići mladim ljudima i tako je okupio veliki broj duhovno izgladnjelih ljudi koji su krstarili ambisima interneta i pronašli tu malu ali ipak moćnu oazu Hristove ljubavi i službe. Mnogi su se nasitili u ovoj virtuelnoj parohiji, ohrabreni i inspirisani na svom hrišćanskom putu. Mnogi su se kasnije susreli i sprijateljili se i uživo, u manastiru Lepavina ili na nekom drugom mjestu (a to je uvijek takva radost!). Zato u ovom slučaju ne možemo reći da, kao što se to uobičajeno pripisuje novim tehničkim sredstvima komunikacije, dolazi do otuđenja već, baš suprotno tome, dolazi do „zbliženja“. Razgovori o dnevnim temama, mogućnost kontakta sa Ocem Gavrilom i upoznavanje sa ostalim čedima parohije, slušanje Radija Blagovesti – večernji program uživo u kome Otac Gavrilo čita Akatist Presvetoj Bogorodici, pravoslavna muzika i čitanje pažljivo odabrane Pravoslavne literature, sve to neprekidno gradi veliki i snažni most nad našim duhovnim neznanjem i pravo u naše domove donosi najljepše bisere drevne Pravoslavne mudrosti odjenute u novo, savremeno odijelo.
Jasna Perić

Nenad je rekao…
Kada otac Gavrilo završi večernje emitovanje emisije na Radio Blagovesti putem interneta, on na kraju preko radija blagosilja sve slušaoce. Nakon toplog blagoslova slušaoci isključuju svoje kompjutere i odlaze na spavanje. No, reči o. Gavrila i dalje nastavljaju da putuju kroz digitalne svetove. Emisija se arhivira i postavlja na sajt manastira Lepavine, odakle postaje dostupna na svim kontinentima.

Tako jedna duhovna nit završava kod mladog Indijca Amola, koji živi u jednom većem indijskom gradu. On sa interneta preuzima arhiviranu emisiju, te sa slušalicama na ušima kreće na posao. Ovo je jedan od nama poznatih primera kako završava put emisije na Radio Blagovesti: od izvora u manastiru Lepavini plovi do ušća, u ovom slučaju jednog nepravoslavnog slušaoca. Amol sa slušalicama, u društvu emisije, razbija gužvu u gradskom prevozu, ne oseća uzburkanost mnoštva ljudi koji zuje oko njega, te umesto da na posao dođe umoran i pun stresa, on dolazi smiren i raspoložen. Njegove kolege primećuju promenu, kažu da se nekako pozitivno promenio. Ali, niko tačno ne zna zbog čega, čak ni sam Amol ne zna razlog. Amol inače ne razume srpski, ne razume ni jednu reč oca Gavrila dok tokom emisije otac čita duhovna štiva, ne razume ni reči duhovnih pesama, ništa od toga on ne razume.

Ipak je preko interneta njega dotaknula svetinja manastira Lepavine.

Duhovnost lepavinska putuje internetom na sve kontinente i može se zaustaviti u svačijem domu. Dovoljan je pritisak tipke na tastaturi i blagougodnost lepavinskog radija će se zaustaviti na internet adresi. Internet ovde dokazuje da putem žica i satelita uspeva da prenese duhovnost lepavinske svetinje. Amol nije razumeo ništa, samo je slušao i upijao svetinju koja se internetom seli sa kontinenta na kontinet i začuđuje svojim prisustvom svuda i svagde. Amol sluša i oseća duhovne iskre koje ulaze u njegov um i srce uz pomoć internetske komunikacije, te ostaje smiren i zadovoljan na poslu tokom radnog dana. I premda ne razume šta je slušao, on jasno oseća prisustvo blagodati i duhovnog smirenja.
Nenad Badovinac


Prevod sa engleskog prof. Dinko Blagojević
Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/
 

Pročitano: 5587 puta