MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

MONAH MOJSIJE SVETOGORAC:"SKANDAL BI ZA MENE BIO NEJEDINSTVO SVETE GORE"



Monah Mojsije, dobro poznati intelektualac, dao je intervju za Grčku pravoslavnu novinsku agenciju “Romfea.gr.” Posetili smo ga u njegovoj keliji, u Skitu Sv.Pantelejmona na Svetoj Gori Atonskoj.

Otac  Mojsije je u razgovoru sa direktorom “Romfea.gr” gospodinom Poligenisom, dao važne odgovore na sporna pitanja o Sv. Gori, profesoru Hristosu Janarasu, aferi vezanoj za mananstir Vatoped i igumana Jefrema, finansijskoj krizi i Liturgiji Vaseljenskog Patrijarha u Bogorodičnom manastiru u Ponti.

EP: Oče Mojsije, veliko je zadovoljstvo biti sa Vama danas, ovde, u vrtu Presvete Bogorodice. Vi ste monah vise od 35 godina, molimo Vas recite nam nešto o nekadašnjoj i današnjoj Sv. Gori?

MM: Dragi gospodine Poligenis, i ja se radujem što ste danas poklonik naše skromne kelije Sv. Jovana Hrizostoma u Skitu Sv. Pantelejmona. Radujem se i zbog vaše iskrene ljubavi prema Crkvi Hristovoj i nepristrasnosti u izveštavanju vaše novinske agencije kojom uspešno rukovodite u poslednje tri godine.  Vaistinu Gospod čuva Sv. Goru Atonsku, a Bogorodica je zaklanja.  Sveta Gora je mirisna bašta Presvete Bogomajke i obitalište svetih ljudi. Ovog meseca smo usrdno uznosili molitve Presvetoj Vladičici našoj i žarko iščekujemo mnogopošotvani praznik Uspenja  Presvete Bogorodice.

Presveta Bogorodica na ovom poluostrvu ima 60 čudotvornih ikona,  kapela, isposnica, tu je i  Njen Sveti Pojas. I sve ovo govori o Njoj i Njenoj slavi na mestu nedostupnom za žene.

Prošlo je 36 godina od kako sam prošao kroz kapiju Sv. manastira Simonopetra i 25 godina od kako boravim u keliji Sv. Jovana Hrizostoma. Ja zaista imam utisak kao da je 36 dana prošlo od tada i da se Sveta Gora nije promenila za svo to vreme. Svetogorski ustav je isti više od 1000 godina. Ovo je od ključnog značaja za život monaha, koji ovde na Svetoj Gori provode nekoliko časova dnevno  u Sv. Liturgiji. Molitva je njihov glavni posao i ona njihove živote ispunjava nekim posebnim miomirisom.

Činjenica je da su se neki putevi izgradili i da su se pojavili automobili, ali to ne remeti svakodnevni život Svete Gore. Međutim, na dalje moramo biti veoma oprezni i moramo pokazati poštovanje prema ovom mestu. Neki stari putevi su uništeni izgradnjom novih i to smatram greškom.

Tehnički napredak trebalo bi da se koristi nenametljivo. Ne mislim da bi zamena uljanih lampi sijalicama uništila tradiciju. Neki ljudi dolaze na Svetu Goru samo jednom u životu; imaju romantičnu predstavu o ovom mestu, misle da je to muzej, mesto bez života, bez budućnosti. Oni postaju oštri kritičari ,nude samo svoje savete. Međutim, kada negde krenu, traže vozilo da ih preveze do odredišta, smeta im prašina i žele boravak udoban kao u hotelu. Verujem da ako ikada i dođe do promena na Svetoj  Gori, to će biti njena spoljašnost, nikada njena unutrašnjost. Važni restauratorski radovi su u toku poslednjih nekoliko godina. Oni su potrebni kako bi se nastavio hiljadu godina dug monaški život na ovom mestu, baziran na drevnim, svetootačkim pravilima, pravilima koja čuvaju život posvećenosti i tišine.

EP: Mogu li se sada na Svetoj Gori naći ljudi duhovne veličine kao što su bili starac Pajsije, starac Porfirije, starac Josif Isihast i drugi?

Jedne večeri primio sam telefonski poziv od jedne žene.

“Oče Mojsije”, upitala me je, “sada kada je starac Pajsije preminuo, ko je zauzeo njegovo mesto?”

 “Sada je to tvoj duhovni otac,” odgovorio sam joj.

“Da li ga poznajete?” upitala me je.

“Ne.”

“Onda zašto mi tako kažete?”

“Slušajte sestro moja, svetost se ne nasleđuje već stiče.”

“Hvala vam.”

Verovatno joj se nije dopao moj odgovor. Ljudi današnjice su u potrazi za brzim i jednostavnim rešenjima. “ Brza hrana” sekularnog života preneta je i na duhovni. Čak ni verujući više nisu u stanju da sačekaju i pretrpe malo. Oni žele trenutna rešenja za njihove probleme. Zato oni traže vrlinske starce kako bi im oni odmah pomogli. Oni ne žele da istraju u molitvi, da se ponize, da pokažu strpljenje.

Ako ne mogu da pronađu ovakvog starca, oni ga sami kreiraju. Najgore je što veruju da su pronašli sveca. Najveći problem današnjih duhovnika je lažna svetost. Neka nas Gospod spasi od tih lažnih svetitelja.  Na Svetoj Gori postoji izreka: ”Lako je pasti u obmanu, ali je teško izbaviti se od nje.”

Blagosloveni starac Pajsije  govorio je: “Onaj ko za sebe misli da je dobar, ustvari je najgori, jer nikada ne potrebuje da vidi lekara.” Traženje vrlinskih staraca danas ide do nerazumnih obima- starac se doživljava kao guru, medij, čarobnjak. Obe strane moraju biti naročito oprezne. Neki ljudi opterećuju starce svojim ličnim stavovima, uverenjima ili fantazijama o kraju sveta, proročanstvima, o demonima, antihristu, o ratovima, čak i o željenom povrataku dvoraca u Anatoliju. Imao sam blagoslov da mnogo puta  poljubim ruku blaženog starca Porfirija Kavsokalivita, (+1991) Starca Pajsija (+1994) učenike starca Josifa Isihaste (+1959) i mnogih drugih.

Sigurno je da i danas na Svetoj Gori kao i drugde u svetu postoje vrlinski starci koje njihova duhovna čeda nazivaju svetima. Dokle god postoji Crkva, dotle će biti Svete Liturgije i sveti ljudi će se rađati. Duh Sveti nikada ne kasni, ne spava, ne prestaje da nadahnjuje. Međutim, sveti ljudi vole anonimnost, tajnost, ne vole počasti. Svetost nije svetleća nalepnica, ne postoji specifična mapa puta koja vodi ka njoj, nema  saputnika ni sagovornika, nema reklame. Onaj koji sebe proglasi svetiteljem prestaje da bude takav. Mi smo u procesu objavljivanja obimnog Svetogorskog Starečnika sa pet hiljada vrlinskih ličnosti XX veka.

Sveta Gora je nazvana svetom zbog svetosti njenih monaha. Atonska lampa svetosti nikada nije prestala da gori. Ona nastavlja da svetli do današnjih dana, pružajući utehu mnogima.



EP: Prošlog meseca premijer, gospodin Papandreu, osnovao je odbor za zastitu Sv. Gore. Kakvo je vaše mišljenje o tome?


MM: Kao što rekoh na početku razgovora, Svetu Goru štiti naša Presveta Bogorodica. Međutim, Sveta Gora takođe potrebuje zaštitu države. Ne znam koje su razloge naveli za formiranje ovog odbora, koja je njegova svrha i cilj. Problemi sa kojima se suočava Sveta Gora najbolje su poznati monasima. Razne vlade su na razne načine pomagale Svetu Goru. Ali bojim se da do sada političari nisu razumeli istoriju, vrednost, značaj niti doprinos Svete Gore društvu i državi. Tokom poslednje krize ni jedan političar nije podigao svoj glas i rekao:”Gospodo, Grčka ima Akropolj i Svetu Goru. Molimo vas da poštujete njene svetinje. Nemojte sve uništavati. Nemojte koristiti Svetu Goru za svoje političke ciljeve.“  Voleo bih da ovaj odbor ne dela samostalno, već da sarađuje sa Svetom Zajednicom. Želeli bismo da ovaj odbor ima uspeha u radu i da pomogne Svetoj Gori.

Međutim, u vreme kada je premijer odobrio rad ovog odbora, vlada je odbacila predlog Svete Zajednice da se koristi programom “Društvo za informisanje” koje se bavilo elektronskim skladištenjem informacija o svetogorskim relikvijama iz Vizantijskog perioda. Nije li ovo tragična ironija?

EP: Bez sumnje,  to je tragična ironija. Želja nam je da se ova odluka uskoro povuče. Starče, da li postoji saradnja između manastira? I ako postoji,  da li je ta saradnja iskrena?

MM: Mislim da postoji saradnja, posebno u donošenju važnih odluka tokom zasedanja Svete Zajednice. Odluke, narvno, donosi većina. Mi govorimo o najstarijoj demokratiji na svetu, koja traje već  deset vekova.

EP: Prošlog aprila napisali ste kaustičko pismo profesoru Janarasu, koje je steklo veliku popularnost. Koji je razlog za pisanje jednog takvog pisma?

Razlog je svima bio očigledan. Gospodin Janaras je poznati profesor, napisao je mnoge radove.  Međutim, mislim da bi trebalo da bude oprezniji o stvarima koje piše. Naravno da ima pravo da iskaže svoje mišljenje i sud, ali njemu nije na dobro da napada brojna Svetogorska bratstva, koristeći se ni malo prijatnim, uličnim rečnikom. Verujem i želim da se pokaje zbog svega što je napisao nepromišljeno i nemarno.

EP: Oče Mojsije,da  li postoji skandal u slučaju manastira Vatoped ? Ministar odbrane gospodin Venizelos, kao i lider opozicije gospodin Samaras izjavili su da ne postoji skandal u ovom manastiru.


MM: U protekle dve godine mediji su svakodnevno pokušavali da ubede ljude o postojanju velikog skandala u manastoru Vatoped. Naravno, mnogi ljudi su poverovali. Neki ljudi su iskoristili te glasine u svoju korist, da uzrastaju u svom političkom rangu, da pridobiju glasove za stranačke izbore. Istragom koju vlasti sprovode nije pronađen nikakav prljav novac, nisu pronađene nelegalne radnje, pronevere. Tokom dve godine ovaj Svetogorski manastir sa bratstvom od 110 monaha, sa dugom istorijom i ogromnim društvenim doprinosom bio je kamenovan, vređan, ismevan, napadan, iako niko nije uspeo da pronađe bilo kakve nezakonite radnje. Skandal bi za mene bio nejedinstvo Sv. Gore. Nikada niko nije rekao da bi trebalo da se podrži nelegalni akt. Ali to je potpuno druga stvar što neki monasi javno optužuju svoju braću.
 

EP: Kakvo je vaše mišljenje o igumanu Jefremu?

Iguman Jefrem je osoba koja je najviše klevetana u poslednjih nekoliko decenija. Niko nikada nije bio napadan kao on. Napadali su ga kao da je ratni zločinac, narko-diler ili trgovac ljudima. Njegova vera, smirenje, strpljenje i opraštanje su vrline koje otkrivaju njegovu unutrašnju snagu, a to mnogo govori njegovim progoniteljima. Nisam upoznat sa deteljima slučaja, ali stav igumana Jefrema čini da ja o njemu imam veoma pozitivno mišljenje. Nasuprot, stav koji su usvojili njegovi progonitelji, čak i neki od sveštenika, veoma je tužan. Ne želim da zamaram ljude svojim dugim pričama. Želim i molim se da istina pobedi  i da više nema mesta antipatiji i predrasudima.  Ako su greške učinjene, onda ih treba ispraviti. Ali oni osuđuju nekog pre presude. Bez sumnje, sud će izvršiti svoj težak zadatak nepristrasno i demokratski.

EP: U poslednje vreme Grčka prolazi kroz teško vreme finansijske krize, toliko velike da ljudi često nemaju ni za osnovne potrebe. Gde idemo? Kuda sve ovo vodi?

Svedoci smo ozbiljne finansijske krize. Istina je da se ljudi suočavaju sa velikim teškoćama. Ali vredi napomenuti da je doskorašnji način života u Grčkoj uzrokovao brojne pukotine. Jedina briga modernog Grka bila je kako da zaradi novac i ima dobar provod. Ljudi su počeli da obožavaju novac a hedonizam, samoljublje i bolesne ambicije ovladale su nacijom. Cilj svih i mladih i starih bio je da zadovolje sopstvene želje, da dobro žive i da brinu isključivo o sebi. Međutim, ta životna “udobnost”  donela je dosadu. Zapad nas upozorava  da smo postali iscrpljeni od odmora. Stvari koje jedino vrede jesu novac, zgrade, zemljište i vozila. Materijalizam je pobedio. Štedljivost se karakteriše kao beda, jednostavnost kao glupost, siromaštvo kao prokletstvo, samokontorola kao ludost. Obmana se smatra inteligencijom, laž mudrošću,  preljuba krepošću, a iskrenost kao lakomislenost. Ova kriza je naš sudija. Ona nije samo finansijska nego je više duhovna. U svakom slučaju, mi nikada ne smemo izgubiti srce, nadu, ne smemo postati lenji, ne smemo pasti u očajanje i žaliti zbog nevolje koja nas je snašla. Trebalo bi da radimo ono što možemo, a ja sam siguran da će nešto korisno proizići iz ove nevolje. Možda ćemo u jednom momentu shvatiti da na ovu zemlju nismo došli kako bismo kupili novi, luksuzan auto. Da li je vredno živeti samo za to? Da li nas je Gospod na ovu zemlju doveo samo zbog toga?

EP: I za kraj oče Mojsije, molio bih Vas da kažete nešto o istrijskoj Svetoj Liturgiju koja se odražala u Bogorodičinom manastiru u Ponti.

Sveta Liturgija održana u ovom manastiru posle 88 godina jeste istorijski događaj. Taj događaj nije samo doneo radost stanovnicima Ponte, već Grcima svuda. Ovaj manastir sa više od hiljadu godina duhovnog, kulturnog i obrazovnog doprinosa obnovljen je posle 88 godina; ponovo je povratio svoj pređašnji sjaj. On sada jeste ponos Ponte. Vaseljenski Patrijarh Vartolomej je opravdano bio duboko dirnut i vernicima je govorio direktno iz srca.  Prisustvo Mitropolita Drame gospodina Pavla, koji je  poreklom iz Ponte, kao i njegove reči, beseda, izmamila je suze mnogima. Neka Bogorodica Atonska,  Grčka i celog Univerzuma uvek posreduje pred Gospodom za nas. Svi mi trebamo Njeno zastupništvo. Skromna, čista, mirna, Presveta Bogomajka  neka nadahnjuje svakoga i neka uvek čuva Atonski vrt i njegove stanovnike. Hvala Vam gospodine Poligenis na ovom intervjuu, i molim Vas oprostite ako moja iskrenost možda nekome nanese bol, oprostite zbog strogosti mojih reči. Nisam u stanju da neke očigledne istine predstavim manje bolnim. Neka Presveta Bogorodica ojača vaše težnje nepristrasnog izveštavanja.

EP: Starče, hvala Vam na intervjuu. Takođe bih želeo da se zahvalim ocu Hrizostomu na Avramovskom gostoprimstvu.

 
















Prevod sa engleskog prof. Bojana Popović
1 septembar 2010 god.

Pročitano: 6751 puta