MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRIVATNOST PODATAKA U ELEKTRONSKIM SISTEMIMA DRŽAVNIH UPRAVA



Izlaganje na tribini "Duhovne večeri", Čačak, 29.08.2010.
Povodom promocije knjige Danila Tvrdišića "Globalizacija bezumlja"


    U toku je osavremenjivanje državnih upravava uvođenjem elektronskih sistema identifikacije i baza podataka građana. U ovom izlaganju ću se pozabaviti pitanjem odnosa tehničke i etike.

Jedan od potencijalnih problema je stvaranje mutantske baze podataka građana - sa ličnim i privatnim podacima čime se stvara osnova za masovni nadzor (kretanja, navika, kontrole profila i zloupotreba na raznim nivoima npr. potrošačkim koji se i danas sprovode). Zatim, tu je tehnokratska diktatura gde postoji velika mogućnost diskriminacije građana po bilo kom kriterijumu, a uz to i potpuno automatizovano. Svakako će u budućnosti ovakav povezan sistem dovesti do situacija kada nećemo biti pušteni npr. u neki objekat jer privatni podatak iz našeg zdravstvenog kartona ne odgovara željama kompanije. To je nemoguće bez mutantskih baza podataka i velikih mrežnih sistema koji su povezani sa sistemima moderne identifikacije.

    Sa informacionog aspekta postoje logični i poželjni principi koji jednostavno nameću centralizaciju i pomenute giganske mreže.

    Sa etičkog aspekta treba postaviti pitanje šta dobijamo, a šta možemo izgubiti uvođenjem ovakvih sistema.

    Svakako ćemo se složiti, kakav god odgovor bio na kraju, da razvoj i nametanje informatičkih protokola treba usloviti etičkim kriterijumima pa tek nakon toga projektovati fizički sistem! Ova zabuna i kompletan problem privatnosti je nastao upravo zbog prakse koja se sprovodila obrnutim redosledom. Naročito je izražena praksa da se u Srbiji uvode napredni (tehnički opravdani) informatički servisi (poput baze matičnih podataka građana koja je povezana i čini jedinstvenu celinu svih opština u Srbiji), ali da prethodno nisu doneta pravila ponašanja! I tako danas imamo situaciju da administrator mreže ima pristup kompletnim podacima matičnih knjiga. Tu se pojavljuje i niz drugih problema iz oblasti zaštite privatnosti. Neću se zadržavati na objašnjenju u ovom izlaganju, kompletan problem sa mogućim rešenjima sam objavio u svom radu "Da li je Srbija elektronski bezbedna" (1) i tu se mogu pročitati činjenice i preporuke u vezi zaštite privatnosti.

    Fokusiraću se na konkretne činjenice.

    Jedan od pozitivnih primera u Srbiji je uvođenje baze podataka činovnika koji imaju pristup ličnim i privatnim podacima građana. To je dobar primer obrnute prakse koji je na vreme rešen. Prvo je bankama data mogućnost da do krajnosti ispituju privatnost građana i raspolažu sa dobijenim analizama. To pravo imaju npr. referenti koji rade na prikupljanju podataka za kreditne molbe. I sami znamo koliko je veliko zadiranje u privatnost tokom pokušaja za dobijanje i najmanjeg kredita. Sada se gospodin Rodoljub Šabić - državni poverenik za informacije od javnog značaja, čovek koga treba priznati za pravog borca za privatnost podataka i čoveka iz struke, izborio za evidenciju pristupa dotičnih činovnika (2) čime je pravo na privatnost dobilo jednu bolju formu. Trenutno u Srbiji postoje četiri najveće baze podataka o građanima: MUP, evidencija o ličnim kartama, Zavod za zdravstveno osiguranje, evidencija penzionih osiguranika i pomenuta baza matičnih podataka. Tu bi se mogle uvrstiti i lokalne baze velikih banaka koje sadrže veoma osetljive privatne podatke.

    Zašto su poželjni povezani sistemi podataka? Iz makro primera jedne gradske uprave lako ćemo zaključiti šta je osnova za centralizaciju - bar sa tehničkog aspekta. Matična baza podataka građana sa svojim bazama-satelitima SUP-a, Zdravstvenog osiguranja, Katastra...itd, sa jedinstvenom sistemom zaštite je evidentno bolje rešenje od sadašnjih načina evidencije (po raznim pisanim dokumentima čuvanim po ko zna kojim računarima gradskih uprava).

    Centralizacija elektronskih baza podataka JE POŽELjNA i sa tehničke strane ali i zbog bezbednosnih mera. To će nam dati privatnost koju sada komentarišemo i koja je sporna u našim debatama. Način na koji treba centralizaciju sprovesti neću sada komentarisati, to je posebna tema, ali je bitno da zaključimo da je strah nekada nerealan!

    Postavili bi sada pitanje "Kako živeti (ne)globalno?" U svojoj slobodi danoj nam rođenjem ima mesta za radost. I pored pritisaka globalizacije i brisanja granica, možemo ostati ljudi, dostojanstveni pred Bogom i bez straha "...Budimo mudri kao zmije"

    Zaključak

    Sve što se dešava u našem okruženju je prethodnica Hristovog dolaska i svakako se možemo radovati tehnološkim izazovima, razumno ih razmatrati i promišljeno konzumirati u životu. Podsećam, čekamo drugi Hristov dolazak!

----------------------------------------------------------------------------
1.   Rad "Da li je Srbija elektronski bezbedna" iz maja 2010. godine daje osvrt na situaciju u kakvoj se Srbija trenutno nalazi, a po pitanju problema elektronskih baza podataka i privatnosti građana.
2.   Pogledati: http://pressonline.rs/




Autor: Aleksandar Arsenin

Pročitano: 3581 puta