MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NETRULEŽNE MOŠTI SV.JOVANA HOZEVITSKOG(+1960)



Sv. Jovan Jakov Hozevitski (5.avgust)

Sv. Jovan Hozevitski,  sin Maksima i Katarine Jakov, rođen je 23. jula 1913. godine u mestu Horodište, Moldavija. Ime je dobio po Svetom Proroku Iliji (20.juli). Otac mu je poginu u ratu 1914.godine. Majka mu je preminula od bolesti. Ilija je još kao beba ostao siroče. Negovala ga je i čuvala baka Marija do njegove jedanaeste godine. Bila je monahinja. Podizala ga je i vaspitavala u duhu pravoslavlja. Umrla je 1924. godine. O mladom Iliji na dalje brinu bliski rođaci. Veliku ljubav u srcu imao je mladi Ilija za Hrista i Crkvu Njegovu. Čeznuo je za monaškim životom.

Ilija je kao iskušenik stupio u jedan rumunski manastir 15. avgusta 1933. godine. Imao je 20 godina. Svoju dušu hranio je bogosluženjima, u opštenju sa iskusnim duhovnicima i u tišini planina. Mladi Ilija voleo je molitvu, večernje službe, čitanje duhovnih knjiga,  samoću. Ubrzo je nadmašio mnoge iskusne monahe u poslušnosti, poniznosti i trpljenju.  Uvideći njegovu veliku ljubav prema duhovnoj literaturi  iguman manastira postavlja ga za bibliotekara. Ilija je utešio mnoge monahe preporučujući svakom po naosob šta da čita. Savetovao im je da čitaju pažljivo, da se ispovedaju, i da ne propuštaju službu Božiju ukoliko žele da steknu smirenje.

Njegovi duhovni napori privukli su pažnju Arhimandrita Valerija Moglana. Po  njegovom blagoslovu, Ilija je primio monaški postrig 8. aprila 1936.godine. Dobio je monaško ime Jovan. Od tada, mladi monah Jovan pojačava svoje duhovne napore, svakodnevno se boreći sa demonskim iskušenjima, napredujući u podvigu.

Sv. Jovan, sa još dva monaha, kreće na hodočašće u Svetu Zemlju 1936.godine.Stigavši, oni odlučuju da tamo i ostanu . Međutim, monah Damaskin se teško razboleo, te monah Klaudije moraše da ga vrati u Rumuniju, osam meseci kasnije.

Monah Jovan se po odlasku svoje sabraće nastanio u Vitlajemu, u blizini manastira Sv. Save. Rumunski monasi živeli su u ovom manastiru još od XVI veka i Jovan se tamo podvizavaše  skoro deset godina. Obavljao je svoje poslušanje bibliotekara skoro sedam godina.

Međutim, monah Jovan I tamo čezne za mirom i samoćom. Odlučuje da se osami i živi kao pustinjak 1945.godine. Rukopoložen je u sveštenički čin 1947.godine. Tada postaje Iguman rumunskog skita Sv. Jovana Kartitelja na Jordanu. Hodočasnici su mu često dolazili na ispovest, da prime pričest i dobiju utehu. U slobodno vreme pisao je duhovne pesme i himne.

Posle pet godina, zajedno sa svojim učenikom, Sv. Jovan odlazi u pustinju pokraj grada Jerihona. Tamo živi u asketkom podvigu osam godina, u pećini u kojoj se po predanju podvizavala i molila Sv. Ana.

Sv. Jovan se upokojio 5. avgusta 1960. godine u svojoj 47. godini. Bio je pogreben u svojoj pećini. Dvadeset godina kasnije,  8.avgusta 1980.godine njegove Svete Mošti nađene su mirisne i netruležne. Sada se nalaze u hozevitskom  manastiru Sv. Georgija.

Knjiga Sv. Jovana "Duhovna Hrana" objavljena je u dva toma1968. i 1970. godine. Objavljena je po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha Jerusalimskog Benedikta. Sv. Jovan Jakov kanonizovan je 1992. godine od strane Rumunske Pravoslavne Crkve.

Čuda


1.     1980. godine grčki arhimandrit iz Amerike video je Svetitelja u snu. On je kao mladić posetio sv. Jovana. U snu mu se Svetac obratio rečima: "Ako želis ponovo da me vidiš, dođi u pećinu Sv. Ane u blizini Jordana." Posle mesec dana, on je stigao u hozevitiski manastir Sv. Georgija. Na njegovo insistiranje iguman manastira otvorio je grob Sv. Jovana  u pećini. Tako su otkrivene Svetiteljeve  netruležne mošti.

2.     Svešteniku, koji je pomogao u prenošenju moštiju Sv. Jovana iz pećine u manastir, javio se Svetitelj u snu i rekao mu da onaj koji je uzeo njegove tri dlake vrati iste u manstir. Kasnije se ispostavilo da je sveštenik to učinio, te je dlake vratio kako mu je bilo rečeno.

3.     1986. godine žena sa Krita poslala je igumanu hozevitskog manstira zlatnu kašiku, kao yahvalnost Sv. Jovanu . Žena je bila veoma bolesna,nije mogla ni da govori ni da hoda. Svi su isčekivali njenu smrt. Sv. Jovan joj se javio obučen u svešteničku odeždu, sa Putirom u rukama i rekao: " Ja sam Sv. Jovan Hozevitski." Prineo je kašiku njenim ustima i nestao. Od tada se žena osećala bolje.
 


 



















 














 

 
Nad glavama monaha ispisani su brojevi. Sveti Jovan je broj 8.



Prevod sa engleskog prof. Bojana Srbljak

06. avgust 2010 godine

Izvor: http://www.johnsanidopoulos.com/
 

Pročitano: 8277 puta