MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KOMENTARI NA FOTOGRAFIJE SA PROFILA O.GAVRILA NA FEJSBUKU (LXX)



Paraklis Svetog Save u Rusiku na Svetoj Gori

o.Gavrilo
Ovo je unutrašnjost paraklisa Svetoga Save u Rusiku, prvobitnom ruskom manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj Gori. Rusik je sagrađen u 12. veku i u njemu je sin Nemanjin Rastko tajno primio postrig i dobio ima Sava. Ispod paraklisa Svetog Save u Pirgu su još dva paraklisa, prvi posvećen 42 mučenika Amorejskih, a ispod ovoga drugi posvećen trima mučenicima: Varvari, Katarini i Paraskevi.

Esteban Carlito Ramirez Stvarno je prelijep!Blagoslovi oče!!!



Dragana Karanović Pomaze Bog Oce,blagoslovite! Oprostite mi na neznanju,smijem li Vas zamoliti da mi kazete sta je to paraklis?Ja samo nagadjam,ali htjela bih tacno znati sta je to?
Hvala,svako Dobro vama i vasem Bratstvu.


o.Gavrilo Mala crkvica unutar manastirskog konaka ili pored velike crkve još poneka mala crkvica koja posvećena nekom svetitelju koji ima neki posebni značaj za tog manastira ili kraja u kojem se nalazi manastir.


Milica Stević Hvala oce blagoslovite



Dragana Karanović
Hvala Oce!Blagoslovite.



Milanka Pandurevic
Prelijepo!!! Oce hvala vam na ovoj prelijepoj slici.....



Vesna Guskic Hvala Vam oce na trudu sto ste mi otkrili dosta nepoznatih stvari koje zelim da znam.



Dragoljub Marjanovic
Tu se podvizavao, Bogu molio i svetom Savi kandilo palio novoprosijavsi ugodnik Božiji o. Georgije Vitković!



Ljubica Timarac EH NAS SV. SAVA I OTAC MU SV. SIMEON MIROTOCIVI, NASI SVETLI PRIMERI KAKO TREBA SLUZITI NASEM GOSPODU SAMO TREBA SLEDITI NJIHOV PRIMER I MISLITI KAKAV CEMO ODGOVOR DATI NA STRASNOM SUDU ZA GRESNE DUSE NASE SV. SAVO ZASTITNICE VASCELOG SRPSKOG NARODA MOLI HRISTA BOGA DA NAS SPASI OD GREHA NASIH I DA BUDEMO NASLEDNICI CARSTVA NEBESKOG!


Zorica Kandic Oče blagoslovite! Hvala vam na vašem trudu i želji da nama duhovno nepismenim objasnite ono što većina nas pravoslavnih vernika niti zna niti ima od koga da nauči!



Slavojka Nikic SLAVA IM I MILOST NASEM SVETOM OCU SAVI ,SVETOM PANTELEJMONU I SVIM SVETIM MUCENICIMA!



Dunja Neda Pomaže Bog,Oče! Hvala Vam za svako novo znanje,za svaki Vaš trud i nesebično odricanje da biste svoj verni narod poveli pravim putem.Blagoslovite,Oče.



o.Gavrilo  Obnova skita Stari Rusik na Svetoj Gori
Vlada Moskve će pomoći obnovu skita Stari Rusik - stare ruske obitelji na Svetoj Gori. Gradonačelnik Moskve Jurij Luškov, prilikom susreta sa grupom atonskih monaha u ruskoj prestonici, obećao je da će pomoći da se u najskorije vrijeme počne sa radovima na obnovi skita, saopštava služba za komunikacije Odjela spoljnih crkvenih veza Moskovske patrijaršije.

Po preporuci J. Luškova delegacija Vlade Moskve u srijedu, 7. jula boraviće na Svetoj Gori radi usaglašavanja oko potrebnih pitanja. Sam J.Luškov bio je na Svetoj Gori početkom juna. Obitelj Stari Rusik poznata je po tome što se u njoj zamonašio osnivač Srpske pravoslavne crkve, Sveti Sava. U 17. vijeku ruski manastir je bio premješten na more, gdje se i danas nalazi. Stari Rusik je dugo vremena bio zapušten i sada zahtijeva hitnu restauraciju.
Izvor: Mitropolija crnogorsko-primorska 8. jul 2010 - 12:51 

Nenad Badovinac Ovde u paraklisu Svetog Save u Rusiku nikada nije noć niti mrak. Unutar dva udubljenja u obliku prozora po danu se prilepljuju dva sunca, preko noći na isto to udubljene proviruju dva meseca, a kada god se služi služba Božija ili tihuje umna molitva, ovde sijajući dolaze dva velika svetitelja, Svet Simeon i Sveti Sava.


Zorica Kandic Neverovatno Nenade



Saša Lazić skroman ambijent zlatnog sjaja i netvorene nebeske svjetlosti,za pravu molitvu bitno je kako unutarnje smirenje tako i okruženje,puno u malom,netrebaju giganti...izuzetno očaravajuće!!



o.Gavrilo Verujem da očekujete da se nastavi sa postavljenjem novu fotografiju za komentare nova fotografija neće biti postavljena dok ne bude više komentara na ovu koja je postavljena.
Napomena: Svaki komentar, koji se ne bude odnosio na postavljenu fotografiju, biće obrisan. Zato Vas molim da poštujete pravila.

Saša Lazić još jedna stvar je sigurna,ako uzmemo da je paraklis bogat duhovnim sjajem sam po sebi,posebnu notu daje što se nalazi u centru molitava,duhovnosti i priprema igumana i episkopa, Svetoj Gori...tu ne treba puno da se čovjek uznese do nebesa,napipat se može osjećaj prisutnosti Svetih...takvi paraklisi divni uz Svetu Goru tvornica su naših vođa i svetionika i svjeća koje se na stol stavljaju a ne ispod...uživam samo gledajući ...
 
Radomir Vucic
Kao što se premještao manastir ka moru, i život ruskog pravoslavnog naroda dobio je na nekoliko slijedećih vijekova poseban pravac. Obnavljaljem Starog Rusika postavlja se naredna smjernica misije ruskog pravoslavlja. Ovo se na neki način može tumačiti i kao pokušaj poniranja u dublje i drevnije predjele sopstvene duhovnosti i njeno oživljavanje. Činjenica da je Sveti Sava primio postrig u Starom Rusiku govori i odakle su pravoslavnim Srbima dolazili presudni impulsi, jer ne treba zaboraviti, a danas se to često gubi iz vida, da je Sveti Sava poslije svog odustajanja od svjetovnog života i okretanja monaškom prizivu (u okviru pravoslavne duhovnosti) odredio duhovne smjernice srpske Crkve u odnosu na zapadne uticaje i konačno svojim djelom i životom usmjerio Srbe u okrilje pravoslavne vjere, pa im time i sudbinski odredio tok istorije. Do tada tj. do Svetog Save to nije bilo baš tako izvjesno. Ako se danas sjetimo Svetog Save, onda ne možemo izbjeći u neku ruku iznova preispitivanje kuda plovi pravoslavni brod. Ako pratimo duhovna zračenja po starini, na jednom nivou sjećanja mi dolazimo npr. do Svete Petke u Beogradu, Ostroga, Mileševe, kosovskih Svetinja, a još dublje, baš na velikoj i sudbonosnoj dubini je Stari Rusik i Sveti Sava zajedno sa ruskom monasima uronio u molitvu okrenut ka Istoku, a istovremeno nijednog trena ne ostavljajući brigu za zapadne strane tj. za Srbiju koju u duhu nije ni napuštao.

Goran Ivancevic ovde bi svako ko je u mogućnosti trebalo da se bar jednom u Životu pomoli Bogu za spasenje duše i oproštaj grehova


Mirjana Jovicic Blagoslovite oče Gavrilo,
Velika je radost što se planira obnova Rusika, jer ono što se od njega sačuvalo je u jadnom stanju, duboko u planini, u hrastovoj šumi. Radost je nemerljiva posebno za nas, Srbe jer je tu začeta naša najsvetlija i najsvetija istorija kojom se ponosimo, primer Svetiteljstva Svetog Save kao putokaz svim sadašnjim i budućim generacijama.

Domentijan(biograf Svetog Save) poziva i nas da krenemo putem svetiteljstva Svetog Save, da pokažemo svoju odlučnost i volju za izvršavanje Božjih zapovesti i tako ćemo stići u naš gornji Nebeski Jerusalim...Sveti Sava u Carstvu Božijem svetli kao sunce svojim svetiteljstvom jer je ispunio cilj svojeg života ovde na zemlji - trudio se da bude savršen kao što je savršen Njegov Otac Nebeski.

" Rusik su nastanili Rusi čiju su zemlju čerečili Mongoli, pa je bratstvo pomoć i milostinju za manastir tražilo po srpskim zemljama. Dugo je Rusik bio pod zaštitom srpskih vladara, ali kada se srpsko carstvo raspalo, manastir je ostao bez zaštitnika, a ubrzo i bez kaluđera.
U letopisu je zabeleženo da su u rusko-turskom ratu manastir preuzeli Grci i u njemu živeli čitavo jedno stoleće.Rusima nije preostajalo ništa drugo nego da u povoljnom istorijskom času sagrade novi manastir, i tako je vaskrsao Pantelejmon."
iz knjige"Hilandar" Željko Marković, 1995.god.

o.Gavrilo Bog blagoslovio sestra Mirjana.
Nema vas dugo sa komentarima nešto ste u zaustatku i ova fotografija već je drugi dan izgleda da su se fejsbokovci uspavali ili slabo znaju Srpsku istoriju srednjevekovnu pa naovamo pa ni sa duhovnošću nebi se mogli pohvaliti ali kako vidim po albumima na fejsboku po modi ne zaostaju mogli bi na svim konkursima da se prijave da konkurišu za manekene i manekenke.

o.Gavrilo Bog blagoslovio, brate Gorane.
Tačno je ovo što si napisao i tako bi trebalo da bude, ali da ne grešim, mislim da je molitveni duh opao. Nije kao onaj iz nemanjićkog perioda i neposredno posle Nemanjića kad su se zidali manastiri i crkve i ostale zadužbine, koje i danas postoje. Postoje one zadužbine koje su se zidale u slavu Božiju, a ne u slavu ljudsku. U slavu Božiju zidao je sv. kralj Stefan Dečanski manastir Dečane, a car Dušan je zidao Sv. Arhangele kod Prizrena u najvećoj raskoši u svoju slavu i od sveg tog bogastva i raskoši ostale su samo zidine. Danas je u našem narodu oslabila molitvena revnost, umesto sloge i jedinstva u državi su se namnožile partije i razne ideologije, u Crkvi razne rasprave i nejedinstvo. Skrenulo se sa svetosavske staze, nebirane reči brat upućuje bratu, reči koje nisu za upotrebu i ne dolaze iz teoloških rečnika, nego se objavljuju na raznim forumima i sajtovima u dnevnim novinama i u raznim televizijskim emisijama, i tako vera još više slabi u narodu, koji će lakše prići nekoj od mnogih sekti koje su preplavile nemanjićku Srbiju.
U doba cara Dušana na svakog sedmog stanovnika bi u manastir odlazio po jedan mladić i postao monah. Tada se monasi nisu bavili fizičkim poslovima u manastirima, nego su prepisivali knjige i živopisali ikone, bavili su se knjževnošću i to ostavili nama u nasledstvo na upotrebu i kao duhovno kulturno blago. Monasi su se molili Bogu, služili su svete liturgije, bavili su se umnom molitvom i molili su se za sav srpski rod. A car Dušan je za izdržavanje manastira i za život monaha u njemu (broj monaha ne bi prelazio 70) naredio da umesto poreza koji su bili dužni da daju državi narod služi onom manastiru koji je bio u blizini i kojem su oni pripadali. Tako je to bilo nekad.
 
Saša Lazić umnožena su bezakonja,zahladnili su odnosi među bližnjima,to je slika današnjeg stanja,to stvarno nije bilo u doba slave cara Dušana i Nemanjića,al zato nam i je tako kako je...udari sa svih strana,ali kad pogledam ovako divan paraklis,čari Svete Gore,ČUDOTVORNU IKONU BOGORODICE LEPAVINSKE,pa malo vježbe cirkulacije i akatist,pjevanje i besjedu,vrati mi se volja i nada i vjera...dok je pravih nasljednika sv. Save koji dostojno sjede na stolici svetosavskoj,a sveta gora ih je iznjedrila,bit će i molitava i Božjeg trpljenja...ali malo toga mi zaslužujemo uistinu...hvala ocu Gavrilu na molitvama i trudu,bar da i mi malo uzvratimo truda...

Božana Aleksić Pomaže Bog,Oče!Slava i Hvala neka je Gospodu na svemu kao i na tome što nam' vas je dao da nas upućujete putevima Gospodnjim.Hvala vam,Oče,Blagoslovite.



Bojana Srbljak Unutrašnjost skromna, drvenog poda i tavanice, stolice drvene postavljene uz bočne i zadnju stranu hrama…. naglasak je stavljen na ikonostas i ikone koje nekom neopisivom lepotom čarobno sjaje pri titraju sveća, pogotovu tokom noćnih službi koje su jako duge i iscrpljujuće…Posmatrajući ovu fotografiju prisetila sam se svog boravka u jednom grčkom manastiru, ovde u Americi, koji je osnovao starac Jefrem Filotejski, a po uzoru na svetogorske, strogo prateći arhitektonsku nit Atonskih manastira, a još strožije prateći Svetogorski tipik. Sećam da sam tokom jedne jutarnje službe jedva čekala da neko od prisutnih poklonika sedne na ovakve drvene stolice... ali pošto su svi neumorno stajali morala sam sama da pravdam svoje sedenje rečima našeg Svetog Nikolaja Žičkog: “Šta je bolje- da misliš o umornim nogama dok stojiš ili o Bogu dok sediš?”…

Božana Aleksić Blagoslovite, Oče Gavrilo.
Hvala vam na ovakom približavanju naših prelijepih Svetinja,posebno onih kojih nismo u prilici ,mnogi od nas da posjetimo i nešto bolje upoznamo njihovu istoriju.Iako mnoge čekaju na obnovu iz raznih Bogu poznatih razloga,naše Svetinje žive u dušama vjernika kao nešto najsvetije od Boga dato .S jakom vjerom Duh Svetinje lebdjet će nad, tim mjestima do konačne njihove obnove,i kroz koje ćemo uz Božiju pomoć i tada Slaviti Gospoda.Bože daj.

Mirjana Jovicic Blagodarim oče Gavrilo, malo ste me nasmejali komentarom ali me je i obradovalo što makar neko na ovome svetu mari za mene...Nije do mene moja neaktivnost kad je u pitanju pisanje - meni to veoma nedostaje.Danas mi se ukazala prilika pa evo i u stihovima priloga na zadanu temu:
PARAKLIS SVETOG SAVE U RUSIKU NA SVETOJ GORI

Guste, hrastove šume dubina

sačuva Svetinju iz davnina.

Na Svetoj Gori je Rusik stari,

za pojam vremena on ne mari.

Večnost mu dade jedan sveti čin.

Tu je postrižen Rastko mlad,

Stefana Nemanje najmlađi sin.

Svetosavlje nam pčinje od tad.

Iznutra Paraklis prepun sjaja,

Svetost Svetog Save do beskraja

daje Nebeski sjaj - i plejada

što za Hrišćanstvo i kad se strada,

žrtveni prinos od srca dade.

U Svetosavlju su naše nade.

Idući putem Svetog Save,

spašće se mnoge čestite glave.

Hristova četo sakupi snagu,

obnovi ovu svetinju dragu!

Stamenko Mijatović ‎"Sveti Savo moli Boga za nas " , teška vremena Oče i kao nikad nam je potrebna ova molitva , ali mi NEBESNA LITURGIJA Svetog Vladike Nikolaja dio po dio i iz dana u dan sve čistije odjekuje u ušima. StariRusik,Pirg i Paraklis Svetog Save za nas je sjeme duhovnog uzrastanja jednog napaćenog naroda... Čini mi se da ni danas nismo svjesni koliko su uradili za Srpski narod SVETI SAVA I SVETI SIMEON čija žitija bi trebali čitati svaki dan našoj djeci pred spavanje ...ali, oče ko je danas od naših narodnih i duhovnih vođa spreman na takva odricanja, a vremena ona su bila mnogo teža i nesigurnija. Državu komadaju,narod je podjelljen , pa kao da i to nije dosta nego u Crkvi se pravi podjela ...tamo gdje se treba da ponosimo mi sklanjamo poglede od sramote koja se radi .

Nisam ja oče nikakav Veliki vjernik , ni po veličini a pogotovo nisam po djelima , ali me boli kad naše Vladike i to učene u Visokim školama a ne znaju osnovnu stvar iz silnih knjiga "Sveti Oci kažu da je poslušanje najkraći put ka smirenju, to jest ka spasenju. Smirenje radja poslušanje, a poslušanje radja smirenje.", da sveštenici poslije službe trče iz Crkvi da ih neko nešto ne bi upitao i onda narod gledajući to sve počinje da se ponaša kao i oni ...dijele se i vrijeđaju između sebe, trče iz Crkvi i ne znaju ni gdje pa nam se na kraju i dešavaju stvari kao sa Kosovom.

Citiraću brata Dragana Dakića koji je ovaj tekst stavio na svoj profil "Možda je današnjim ''savremenim'' Srbima teško povjerovati šta su njihovi preci bili kadri učiniti, ali NE POSTOJI KOSOVSKI MIT, postoji istina koja je upisana na Kosovu i Metohiji"
Sveti nas ucitelju i prosvetitelju Savo, moli Boga za nas!!!
Praštajte Oče ako negdje pogriješih, hvala vam na vašem bezgraničnom strpljenju i trudu za nas grešne.

Stamenko Mijatović Nedavno sam pročitao Oče jedan podatak da sad u Srbiji ima oko 1500 monaha i monahinja to znači da je na 7000 Srba jedan monah u odnosu na Dušanovo vrijeme gdje je na sedam stanovnika bio jedan monah

"Pored 2863 sveštenika Srpska pravoslavna crkva trenutno ima ukupno 1461 monaha i monahinje u manastirima: u Srbiji 1065, u državama bivše Jugoslavije 343 i u dijaspori 53. Osim eparihije Žičke (256) najbrojnije je monaštvo na Kosovu i Metohiji (205)." http://www.mv.gov.rs/cir/index.php?option=com_content&task=view&id=189&Itemid=81

NEBESNA LITURGIJA

"Nisu Srbi kao što su bili,
Lošiji su nego pred Kosovom,
Na zlo su se svako izmjenili,
Ti im dade zemlju i slobodu,
Ti im dade slavu i pobjedu,
I državu veću Dušanove,
Al' darom se Tvojim pogordiše,
Od Tebe se licem okrenuše.
Gospoda se srpska izmjetnula,
Na tri vjere okom namiguju,
Al' ni jednu pravo ne vjeruju,
Pravoslavlje ljuto potiskuju,
Odrekli se srpskoga imena,
Odrekli se svojih Krsnih Slava,
Svece svoje ljuto uvrijedili.
A ko diže crkvu zadužbinu,
Ne diže je Tebi nego sebi.
Crkve dižu da ih vide ljudi,
Crkve dižu, Bogu se ne mole,
Nit' Božji zakon ispunjuju.
Velikaši pravdu pogazili,
Bogataši milost ostavili,
Ne poštuje mlađi starijega,
No se mlađi pametniji gradi,
Nit' nejakog jaki podržava,
Već ga lomi dok ga ne salomi,
Nit' susjeda susjed opravdava,
Već se kune krivo za nepravdu,
Zbog blatnjave zemlje od aršina.
Svještenici vjerom oslabili,
Kaluđeri poste ostavili,
Nit' djevojke drže djevojaštvo,
Svilu nose, grijehom se ponose,
Mladi momci poštenju se smiju,
A svoj razvrat ni od kog ne kriju,
Niti narod za nedelju mari,
Nit' za praznik ni običaj stari,
Nit' praznikom crkve ispunjuje,
Prazne crkve ko pećine puste,
Prazne duše pa prazne i crkve;
Svud se crni crno bezakonje,
Stid me jede i stid me izjede,
Zbog grijeha naroda mojega,
Što i mene držiš blizu Sebe,
Zato plačem moj predragi Spase,
Vječnost mi je kratka za plakanje,
Volio bih u paklu biti,
Samo Srbi Bogu da se vrate."

Vladimir Srbljak
Sveti Sava je naš najveći Srpski Svetitelj, dok je Sveti Kralj Jovan Vladimir naš prvi Srpski Svetitelj. Da nije bilo Svetog Save mi danas nebismo imali Srpsku Pravoslavnu Crkvu. On je izdejstvovao autokefalnost u 13 veku i bio postavljen za prvog Arhiepiskopa, iako ne po svojoj volji. Zbog paganskih običaja tog vremena Sveti Sava nam je ostavio Krsnu Slavu da bi slavili jednog živog Boga i Njegove Svete ugodnike. Ali Krsna Slava ima mnogo dublje značenje.

Na primer, kada slavimo Svetog Jovana Krstitelja onda se odmah prisetimo da ako nedaj Bože nismo kršteni da se krstimo.

Kad slavimo Svetog Nikolu Čudotvorca odmah se prisetimo čuda Hristovih i svih Svetih koja dokazuju istinitost naše Vere.

Kada slavimo Mladence onda se prisetimo braka u Crkvi i ispunjavanju zapovesti Božije o rađanju dece i ispunjavanju sljubavlju svih porodičnih dužnosti, jer porodica traje u večnosti i usavršava se u ljubavi.

Kada u Crkvu nosimo slavski kolač i vino podsećamo se Svetog Pričešća.

Ovo su samo nekoliko primera koji spasonosno deluju na one koji Slave Krsnu Slavu koju nam je premudri Sveti Sava ostavio. Sveti Nikolaj Žički i Ohridski je često pominjao Svetog Savu i Njegovu žrtvu za Srpski narod i kaže da se Sveti Sava razapeo kao Hristos za nas. A mi mu nedamo mira ni u raju gde i dalje kleči pred prestolom Svevišnjega Gospoda Isusa Hrista i Presvete Majke Njegove i moli se za nas. Nadam se da niko neće dozvoliti da ostane na kolenima predugo kao u Nebeskoj Liturgiji Svetog Nikolaja Žičkog i Ohridskog. Sveti Sava je, kao i naš otac Gavrilo, mnogo voleo i poštovao Presvetu Majku Božiju za vreme svog ovozemaljskog života.

Sveti Sava je jedini zamenio mesta Ikonama Presvete Majke Božije i Gospoda u Crkvi i ostavio je Svetu Ikonu Presvete Bogorodice na mesto koje pripada Gospodu. Očigledno da je to Svevišnjem bilo ugodno jer je još uvek na tom mestu. Time nam je pokazao da je Presveta Majka Božija Svemoguća dobivši od Boga svu blagodat i da su Njene Molitve svemoguće i dan danas kao što su i bile na svadbi u Kani Galilejskoj, a uvek će i biti.

Hvala Svetom Savi što se uvek moli za nas i hvala ocu Gavrilu na svemu i što postavlja ovakve fotografije koje će nadam se i dalje da postavlja.

Bojana Hrlec jako lepo i jednostavno!Hvala Oce na jos jednoj lepoj slici i prikazu zivota iz Svete Gore!Hvala Bogu,Slava Bogu!Sveti Savo moli Boga za nas da nas spase gresne!

Snezana Bosnjakovic
Sveti Savo , molitvenice naseg roda moli Boga za nas gresne.


Dragana Milovanović
Sveti shimonah Georgije Vitković upokojio se paleći kandilo Svetom Savi u Starom Rusiku na Atosu. Njegove svete mošti obretene su i prenete u Hilendar 2005. godine. Starac Stefan je zamonašio o. Georgija u čin male shime davši mu ime Georgije.

 

Glavna crkva u Starom Rusiku
 

Pročitano: 4353 puta