MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

DA LI PUŠAČI MOGU DA SE PRIČEŠĆUJU?




-    Ja sam okoreli pušač. A, čuo sam da posle Svetog Pričešća nije dozvoljeno pušenje. Da bacim cigarete, ne mogu, ma kako da sam se trudio. A savest me muči i ne dozvoljava mi da pristupim Svetoj Tajni. Kako da živim? Pomozite. Jurij

Odgovara protojerej Mihail REZIN, nastojatelj Znamenske saborne crkve grada Ardatova Njižegorodske oblasti, duhovnik rehabilitacionog centra „Vera.Nada.Ljubav“

-    Poštovani Jurij, naravno – pušenje je navika, od koje se po mogućnosti moramo odvići. Ali, ako čovek puši godinama ili desetinama godina, malo ko će moći da se odrekne pušenja odmah. Nekim starim ljudima čak ni lekari ne preporučuju da naglo ostave  pušenje, jer se njihov organizam za 40-50 godina pušenja, toliko navikao na nikotin, da naglo isključenje razmene tih materija u organizmu čoveka, koji je inače već oslabio od bolesti  i starosti, ne bi bilo svrsishodno. Ali, to je izuzetak. Mladim ljudima i ljudima srednjih godina treba što je moguće pre da prestanu da truju svoj organizam. Ipak, pušenje ne može da bude povod da se čoveku zabrani Pričešće.

Mnogi, koji danas dolaze u hram, ljudi su srednjih godina i već na svojim plećima imaju ozbiljne grehe. Naravno, ima već mnogo pušača i među maloletnicima, koje ja duhovno vodim, kao i među štićenicima našeg centra. U asocijalnoj sredini teško je da se ne zapali cigareta. Mnogi, kada počnu da se ispovedaju i pričešćuju, žele da prestanu da puše...Ponekad, kad vidim da čovek već moralno pati zbog pušenja, na ispovesti predlažem da pred Krstom i Jevanđenjem da zavet da neće pušiti pola godine. Ali, to je veoma velika odgovornost za sveštenika, Jer, ako čovek, predajući se emocijama, da zavet, a zatim padne, može i u veri da oslabi. Zbog moje krivice... Zato pušačima ne dajem tako često da daju zavet, dakle, samo ako vidim njihovu odlučnost da ga ispune i izdrže. Neki ne samo da su izdržali, nego im se smučio ukus cigareta i bacili su ih zauvek. 

Ali, ponavljam, zavet Bogu je prilično ozbiljna stvar, da bi se savetovao svakom pušaču. Po pravilu, takvima ja savetujem da na večernjoj ispovesti ne puše do jutarnje službe i posle Pričešća, ako je moguće sat, dva, a, ako uspeš i duže – odlično!

-    „U jednome ste vi u pravu – pušiti odmah posle pričešća je strašno i grozno. Ali, zar je moguće da se ni jedan sat ne možete uzdržati? Ostavite ujutru cigarete kod kuće, a posle službe pokušajte da na nekom tihom mestu prošetate, ( dobro je ako je usput šuma ili park), pa da u šetnji razmisliš o  večnosti. Pre svega, u to vreme vama se neće javiti želja za pušenjem, jer dejstvovati Blagodat Božija. A možda ćete vremenom pomoću  Božijom smoći snage i da se izbavite od te ružne navike. Ali, to što vi želite i imate potrebu da se pričestite i ne pričešćujete se, nije ispravno. Ja mislim da se vi i ne ispovedate, inače bi to vama objasnio sveštenik na ispovesti. Zato vam želim da se što pre spremite i dođete na ispovest. Samo sveštenik može na neko vreme da odluči čoveka od pričešća, da odredi epitimiju. Nedopustivo je da mirjanin sam sebe odluči od pričešća.

PUŠENJE – KOMENTARI

Vladislav M.
Grci i sada puše, iako su o svemu upoznati. Ovaj sveštenik sve ispravno piše, ja se sa njim slažem. Jednostavno fraza: „ Čuo sam da posle Svetog Pričešća pušenje nije dozvoljeno “, kao da potiče iz serije OBS.
Kod staroveraca pušenje je od davnina zabranjeno, ako se ne varam.

Jurij Timčuk
Mislim da pozivanje na Grke nije sasvim ubedljivo. Ozbiljna istraživanja o štetnosti pušenja su izvršena  tek u XX veku. Crkva još nije prihvatila jedinstveno rešenje kako da se odnosimo prema tim rezultatima. A to znači da su i svetitelji, tim pre klirici Grčke Crkve, grešili u neznanju. 

Vladislav M
Ali, ako uzmemo u obzir da se u Grčkoj Pravoslavnoj Crkvi pušenje među sveštenstvom ne smatra nečim naročito ružnim,  ovo pitanje otpada samo po sebi. Pa i kod nas su poznati svetitelji koji su pušili. Ja lično ne pušim.

Aleksandar 70
Rizikujem da sa vama podelim  svoje iskustvo. Bio sam pušač sa stažom od nekoliko desetina godina. Istina, bacio sam cigarete u 20. Godini, a počeo sam da pušim od 15. Godine. I od tada nisam pušio jednu celu godinu. To je bilo u vreme kada sam služio vojni rok. Cigarete sam bacio zbog neuzvraćene ljubavi. Prosto sam sebi utuvio u glavu da ako bacim cigarete i time prinesem žrtvu, tako sam ja to tada shvatao, da će me ona ipak zavoleti. Nije me zavolela, ali to suštinu ne menja. Dakle, bacio sam cigarete i stvarno godinu dana nisam pušio, a onda se pojaviše razlozi da zapalim. Naime, došao sam kući na odsustvo ...Tu su stari drugari i sve ostalo... Drugi put sam bacio cigarete u 25. godini, nakon čega sam shvatio da se od duvana tako lako neću odvojiti. Zato sam tokom naredne četiri  godine pušeći, cigarete bacao u mislima, odnosno, stalno sam se u mislima spremao se da ih bacim.

Sada shvatam da možeš da se spremaš da baciš cigarete koliko god hoćeš vremena, recimo 5 ili 10 godina,  ali da tokom ostalih godina, godina za otpuštenje grehova, nikada ne zapališ. c  Znači, godie u togu kojih sam i pušio i ostavljao cigarete, nisam proživeo uzalud, ako bismo po tome. Ali, u 28. godini se desio skandal i razlaz sa mojom porodicom. Supruga i ja po karakteru se  nismo slagali... Opet sam zapalio... Međutim, nakon nekoliko godina, moj otac, okoreli pušač, pod pritiskom lekara,  odjednom ostavi cigarete. Ja nisam mogao da verujem da moj tata ne puši. Ali, nakon godinu dana je ponovo zapalio. Pričao  je tada da se za tu godinu dana nepušenja sam uverio da može da živi bez cigareta. Zato je nakon godinu dana nepušenja dozvolio sebi da zapali cigaretu. I eto...Opet je počeo da puši.

U to vreme sam i ja pušio, ali, kao i svaki pušač, stalno sam razmišlljao kako da se izbavim od te pogubne navike. Tada sam shatio da onaj ko baci cigarete nikako ne sme ni jedan dim da povuče. I u 39. godini ponovo sam bacio cigarete. Ne  pušim već pola godine. Ka tome sam išao tokom mnogih godina. Ja nisam žurio sa bacanjem cigareta, ali, sa svakom kupljenom kutijom i svakom zapaljenom cigaretom, razmišljao šta će mi to? Tako sam se ja u svojim mislima zaista  spremao da ostavim pušenje. I moj um se navikao na to da je pušenje loša navika i da ono ubija i mene i one, koji su oko mene.

 A onda sam jednog trenutka osetio da mogu da ne pušim. To se dogodilo jedne večeri. Bio sam sav obavijen duvanskim dimom a i željom da samo još jednom, odnosno poslednji put povučem zadnji dim...I, povukao sam taj dim...Ujutru narednog dana nisam pušio i sećam se da mi nije bilo preterano teško. Sada je najvažnije da ne povučem taj „zadnji“ dim, jer, ja sam već taj dim poslednji put uvukao u sebe i vrlo dobro znam da nikakvu radost nisam osetio,  na protiv, osetio sam gotovo gađenje, jer,  taj zadnji dim će, ustvari, postati    p r v i   za nekoliko narednih desetina godina. Ja to tačno znam i iz iskustva lično, a i iskustva mog oca.

Zaključak je sledeći: Svi vi, koji želite da prestanete da pušite, ne žurite. Pušite mirno i odmereno, naslađujte se tom grehovnom strašću, ( jer, svaki greh je sladak, ali o tome ćemo kasnije?), ako time možeš da se naslađuješ, a uvek misli o tome da je možda baš ova cigareta možda poslednja. I kada osetite da je, eto, to baš  ta cigareta...više nikada ne pušite, nikada!

Razume se, pokajanje, ispovest, Pričešće – to je ono što nam dozvoljava da se preobrazimo i da se izbavimo od svake propasti. Ali, bez Svetih Tajni i pomoći sviše, ništa se ne može postići. To je glavno! Ništa nam nije dato da sami odolimo nečemu i da pobedimo nešto... To možemo samo samo pomoću Tvorca.

Za verujućeg čoveka pomoć Višnjih Sila je jedina nada, ne samo kod prestanka pušenja, već i kod stremljenja ka večnosti. Dakle, treba da budemo poslušni svom Nebeskom Ocu. On je milostiv i voli nas tako kako ni mi sebe sami ne znamo da volimo.
Oprostite, ako sam sve ovo rekao smućeno i nejasno, ako sam rekao nešto nepravilno i tako izokrenuo suštinu svog iskustva i tim pre naveo nekoga u iskušenje.

Jovana S.
Glavna motivacija za ostavljanje cigareta, bio je moj stid pred  malom ćerkicom. Ja sam sebe tako   prezirala, da sam prosto sebi zabranila da kupim novu kutiju cigareta, bacivši prethodno celo paklo. Veoma je bilo značajno i to što u mojoj porodici nije bilo pušača.

                                                                Prevod: Tankosava Damjanović

23. februara 2010.
 

Pročitano: 34294 puta