MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRAVA DUHOVNA INFORMATIKA OCA GAVRILA



Profil o.Gavrila na Facebooku 

Visokoprepodobni Arhimandrit Gavrilo se po svemu sudeći morao razboliti,  jer  je to značilo potpuno saživljavanje sa situacijom naroda koji je već bio osuđen na smrt, ali smrt ga nije zadesila. Izabivši se sa krajnje ivice ponora, mogao je da pređe u narednu fazu svoje duhovničke djelatnosti prateći ili rukovodeći vjernim ljudima Slave Božije radi. Povremeno je otac davao izjave, meni tada neshvatljive.  Kao da se radovao bolesti ili fizičkoj nemoći u izvjesnoj mjeri koja nije imala ništa od ovoga svijeta. To me je podsjetilo na narodnu izreku: „Sretne ti rane junače!“, a i na potpunu poslušnost  načinu duhovnog vođstva blaženopočivšeg Patrijarha Pavla i Mitropolita Jovana.

Proces ozdravljenja oca Gavrila ide ruku pod ruku s ozdravljenjem naroda, pa ipak otac Gavrilo, čini se, kao da se razbolio prateći svoj zadatak, reklo bi se dobre volje. Nakon svega rečenog tj. nakon povratka sa bolničkih prostora završno sa Banjom Mlječanicom, počeo je još više da koristi nove informatičke instrumente kao pomoćna sredstva vjerske  misije. Ta pomoćna sredstva  su naime instrumenti modernih medija tj. poštapalice oca Gavrila koji idem putem sastradavanja sa povjerenim mu narodom. Analogno s tim narod ostario i bolestan koristio je razne forme pomoćnih sredstava, lijekova, pomagala.

Neki od vjernih  skloni pretjerivanju vide u nekim od instrumenata oca Gavrila čarobne štapiće za duhovno, a zatim i za tjelesno ozdravljenje. Zašto sve ovo pričamo?  Razlog  ovog uvoda je da se saopšti nekoliko vidova one prave, ili pravoslavne i prvobitne duhovne informatike oca Gavrila o kojoj je  do sada manje bilo riječi, a koji su duhovni temelj,  jer  naime radio talasi, biotalasi i razne niske i visoke frekvencije, virtuelni svijet , facebook i skype, softverski oblak i ostale pojave kao uostalom i fizikalne vježbe su  tek neke spoljnje manifestacije i denominacije prave duhovničke informatike s kojom se najbolje upoznajemo čitajući Sveto Jevanđelje.  Da bi se pojasnilo do kraja sve vezano za anđeoski obrazac koji predstavlja okvir  ove priče, možda bi čovjek trebao da se oslobodi potpuno ovozemaljske pristrasnosti, pa tako i svake nepotrebne pomisli i stekne potpun pregled, ali to vjerniku iz svijeta nije moguće. U neku ruku to je jedino moguće onome koji je u cijeloj ovoj priči, usudićemo se da kažemo, hijerarhijski nadgledatelj i administrator duhovne mreže,  a to je Njegovo Visokopreosveštenstvo, Mitropolit Jovan i otac Gavrilo, rukovoditelj.
 

Profil o.Gavrila na Skajpu

Tako tragom molitvenih vinjeta ipak ako krenemo, možemo utvrditi da se  jedna duhovna ikonografska prethodnica oca Gavrila, koja ima svoje dosluhe i sa sadašnjim aktivnostima preko slikovitog facebook-a, skriva u  darovanju očevom mnogih ikonica Presvete Bogorodice Lepavinske svuda gdje je prolazio. Jednom prilikom, a to je bilo još u vrijeme kritičnih faza bolesti, naišao sam na jednu od ikonica duboko u tišini tamnih njemačkih šuma gdje se skrivala tušta i tma nekih stranih bića. Ikona je imala karakteristiku da zasuzi u obliku zvijezdice uvijek kada je ocu bilo kritično. Nazovimo ovu ikonicu Presveta Bogorodica Lepavinska Zvjezdanih Suza.  Ona se pojavila u toj fazi očeve bolesti da bi opominjala  nekoliko mjeseci koliko je teško tada bilo da bi zatim iščezla. Narod na ivici bezdana opominjući,  tada  je posjetila i živa ikona Presvete Bogorodice Zastupnice griješnih, da bi pokazala da jedini način opstanka je  potpuna težnja ka putu van smrtnih grijehova. To je bio jedini put opstajanja. A, onda, dana onog zaboravljenog datuma, otac Gavrilo je nagovijestio da će noć biti neobična i skrenuo pažnju da se posmatra sve.  U toj jedinstvenoj noći nije bilo ni sna, ali ni buđenja, nego neka svjetlost umilenja koja  kao da je milovala i grlila cijelo čovjekovo biće.  Bilo je beskrajno nebo i pogled koji je dopirao preko svih mora sa visine Bogorodičinih Tišina. Okolo u oblacima bilo je nekoliko njih, otac Gavrilo i još nekoliko njih...Bili su u nebeskoj radosti s onu stranu žive ikone Presvete Bogorodice. U danima najveće nemoći naroda, takav dar! Bog je od tada zaista bio svuda i u svemu, a duša je treperila, treperila.

Proticalo je opet neko vrijeme.  Presveta Bogorodica Lepavinska dvostruko se javila s dva mala krsta koja je trebalo pronaći...Kada se spominje vrijeme, onda se treba istaći da jednovremenost misli i djela predstavlja jedan pokazatelj intenziteta i  infrastrukturalne uređenosti   duhovne veze, i  ljubavi prisutne u okviru duhovne informatike, ili pak duhovne zajednice. Ako danas ispomagajući se  mailovima, mobilnim telefonima, televizijom i drugim komunikacionim sredstvima možemo u roku sekunde da pošaljemo i primimo poruku i instrukciju i da se informišemo, onda je to ne samo moguće, već i sasvim davna pojava u duhovnom svijetu pravoslavlja. U procesu ustrojavanja duhovnog i usklađivanja veze između oca Gavrila i duhovne djece  pravi i realan pokazatelj snage vjere, nade i ljubavi je upravo brzina  duhovnog opštenja.
 

Virtuelno sabranje duhovne dece oca Gavrila na Facebooku
 
Tako u dane ljubavi u roku sekunde ili prije vremena sa ocem  Gavrilom, kao paradigmatičnim predstavnikom blagovjesnika možemo da komuniciramo, ali i jedni s drugima, pa čak, pod uslovom da smo minimalizovali svojevoljnost i jedni s trećima preko posrednika zavisno od razvoja duhovnog networka, stanja preglednosti na  duhovnim autoputevima npr. za vrijeme padavina i naravno zavisno od metereoloških prilika i našeg prije svega smirenja.  Faktor vremena tj. vanvremensko i nadvremensko  govori  koliko smo zaista duhovno uzrasli. S druge strane doživljaj živosti ikona razbija našu  prostornu zarobljenost,  a neprekidna poslušnost ne samo da istjeruje demone i  svaku pomisao, već potpuno pobjeđuje prostornu i vremensku ograničenost zemaljskog čovjeka.






Radomir Vučić

30. decembra 2009.


 

Pročitano: 13356 puta