MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NEMA PREDSEDNIKA BEZ INTERNETA



Intervju: Denis Vilkoks, profesor komunikacija

Internet je Obamu učinio jakim kandidatom iako su na početku kampanje za predsedničku nominaciju u Demokratskoj stranci Klintonovi praktično bili „vlasnici” ove partije, a senator iz Ilinoisa je bio neka vrsta autsajdera

Da Barak Obama nije imao Internet, on danas sigurno ne bi bio u Beloj kući. Ovako, postao je prvi predsednik kome je „kliknulo” da za mobilizaciju i finansiranje kampanje iskoristi neverovatne prednosti digitalne ere. Umrežavanje nije zapostavio ni otkad se uselio u Belu kuću. Danas prvi crni predsednik u istoriji Amerike ima 818.000 virtuelnih prijatelja na „Fejsbuku”, 2,3 miliona sledbenika na „Tviteru”, na „Flikeru” se dnevno kači stotine fotografija iz njegovog života, blogovi se neprekidno emituju iz njegovog doma u Pensilvanija aveniji, ne miruje ni „Jutjub”.

„Jedno je sigurno: posle lekcija iz Obamine kampanje, politika više nikad neće moći da se vrati u svoje predigitalne vode”, kaže u razgovoru za „Politiku” doktor Denis Vilkoks, autor u Americi zapaženih knjiga o odnosima sa javnošću i profesor Škole novinarstva i masovnih komunikacija na Univerzitetu San Hose u Kaliforniji. Doktor Vilkoks, koji je 2000. godine proglašen u SAD jednim od deset najboljih predavača, učestvuje ovih dana na debatama o politici i međunarodnim odnosima koje organizuje Beogradski fond za političku izuzetnost u saradnji sa Društvom Srbije za odnose sa javnošću.

– Internet je odigrao odlučujuću ulogu u Obaminoj kampanji jer ga je predstavio širom Amerike i učinio ga jakim kandidatom, iako su Klintonovi na početku kampanje za predsedničku nominaciju u Demokratskoj stranci praktično bili „vlasnici” ove partije, a senator iz Ilinoisa je bio neka vrsta autsajdera.

Preko umrežavanja je uspeo da mobiliše mlađe profesionalce, hispanoameričku populaciju, Afroamerikance... one koji nikada nisu glasali i one koji nisu bili zainteresovani da učestvuju u klasičnim kampanjama.

U prvi mah paradoksalno zvuči, ali digitalna kampanja doprinela je da se stvori ličniji, intimniji kontakt sa biračima?

Internet poravnava hijerarhiju, uspostavlja horizontalnu komunikaciju, ili kako je to već ranije rečeno, globus se pretvorio u ravnu ploču. Takođe, korisnik dobija snagu da sa svojom informacijom radi ono što on zaželi. On može da bira da li će svoju političku opciju „blogovati” , „tviterovati” ili će od nje napraviti film na „Jutjubu”...

Da li takva horizontalna komunikacija doprinosi demokratizaciji u svim društvima?

Pa da, čim se informacija demokratizovala. Nekada su propovednici držali monopol u odgovorima na sva pitanja. Danas nam je Internet svima dao ovlašćenje da objavimo svoju vest. To više nije ekskluzivno pravo profesionalnog novinara. Vi, kao individua, možete dobiti ili odaslati šta god želite.

Ali Obama je Internet iskoristio i kao mašinu za štancovanje novca?

Vrlo brzo milioni Amerikanaca kliknuli su uplatu za Obaminu kampanju. Već u prvih šest meseci privukao  je onlajn poštom milion donatora. Samo u martu karticama mu je preko Interneta uplaćeno 40 miliona dolara, a iznos je u devedeset odsto uplatnica bio manji od sto dolara. Taj digitalni keš dao je ogromnu snagu njegovoj kampanji.

Kako je prošla krilatica „Da, mi možemo”?

Kada je okačio video na „Jutjub”, 4,7 miliona ljudi uzvikivalo je zajedno sa njim „Yes, we can”.

Šta je sa gafovima, kako su se oni horizontalno umnožavali?

Njegov tim blogovima je uspevao da odbije pogrešne informacije lansirane iz protivničkih tabora. Na primer onu da je Barak Obama u stvari musliman. Internet mu je takođe omogućio da reaguje u istom trenutku kada se dezinformacija pojavi. Ili da blagovremeno ispravi svoj gaf, poput onog kada je uvredio stanovnike Pensilvanije...

Obama je, u stvari, do savršenstva iskoristio Internet u političkoj kampanji?


Da, pre njega koristio ga je Hauard Din u kampanji 2004. ali samo za novčane priloge. Tada nije bilo ni „Fejsa” ni „Tvitera” ni „Jutjuba”.

Za samo četiri godine, ako bismo poredili sa pronalaskom aviona, desilo se istorijsko razdoblje ravno onom koje razlikuje prvi let braće Rajt od odlaska čoveka na Mesec.

Danas Obama i dalje bloguje iz svog doma?

On je danas sa svojim timom na dvadeset različitih veb-mreža za druženje. On i njegov tim osim toga iznalaze i sve druge puteve da dođu pred noge svake publike. Na konferencije za štampu u Beloj kući ne pozivaju se više samo glavni i ozbiljni mediji. Danas su dobrodošli i blogeri i magazini koji pišu o holivudskim zvezdama kao što je „Veniti fer” ili tabloidi. Važno je stići do što više ljudi. 

Zorana Šuvaković

-----------------------------------------------------

Papirni mediji neće nestati

Hoćemo li posle ovog digitalnog uzleta izgubiti novine, ili će mesta biti i za njih?

Novine će uvek ostati sa nama. Pogledajte u istoriju masovne komunikacije. Kada je došla televizija govorili su da je to kraj radija. A desilo se da je radio u stvari sebe promenio i ponovo se pronašao. Televizija nije zamenila radio. Naprotiv, radio je samo otišao drugim pravcem i procvetao.

U kom pravcu mislite da će krenuti papirni mediji?

Oni moraju da nađu način kako da naplate svoju informaciju. Većina papirnih medija ne naplaćuje svoje internetske sajtove. Moraće i s tim da se počne. Zanimljiv je model „Fajnenšel tajmsa” koji svojim papirnim pretplatnicima daje privilegiju da besplatno koriste internet-dokumentaciju na njihovom sajtu.

Z. Š.

------------------------------------------------------------

Srpska politika i Internet

Da li mislite da će i Srbija više koristiti Internet u političkim kampanjama?

Sigurno , čak iako je internetska pokrivenost ovde između 30 i 40 odsto, dok je u Americi veća od 80 odsto. Mnogi mladi ljudi zaduženi za odnose sa javnošću iz Demokratske stranke i G-17 plus jako su zainteresovani za lekcije iz Obamine kampanje.

Z. Š.

[objavljeno: 17/10/2009]


Izvor:

Pročitano: 3295 puta