MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

13. KOMENTAR NA MISIONARSKI RAD O. GAVRILA - sestra Gordana



Pomozi Bog Oče Gavrilo! Blagoslovite!

Mislim da nisam jedina koja uziva u ruzama Oca Vasilija. A kako li je tek divno bilo njegovo pojanje sinoc na radiju Blagovesti!

Koja je to sreca da se moderna tehnologija moze upotrebljavati za trenutno, zivo komuniciranje - uzivo. Vidite, i ja sam mirisala ruze oko Manastira, cula sam i neke komentare drugih ljudi koji su saputali  "ma pomirisi, stvarno mirisu". Ova direktna komunikacija sa vama, ovaj sajt, vase pojanje, savjeti ljudima, pojanje oca Vasilija to je direktno iskustvo ruze. Toliko bogatstvo na ovom sajtu. Kako sam ja sretna osoba! Da mogu da to osjetim, jer je velika razlika izmedju zive ruze i fotografije ruze. To vam je kao da idete u muzej i vidite na slici  ruzu, a pored nje bocicu sa ekstraktom sintetskog mirisa biljke koja se zove ruza. Ili da odem u arheoloski muzej, pa da gledam otisak u stijeni neke okamenjene ruze.

Zato volim i kada navecer citate kazivanja o podviznicima. Volim knjige, svetinja su mi, ali jos ih vise volim kad ovako ozive, pa smo svi skupa jos zivlji.Duboko me dirnulo pojanje oca Vasilija sinoc - cinilo mi se da dobro poznaje prirodu ruze, kao da mu se u  glasu osjetilo ganuce zbog njihove ljepote i mirisa i trnja kojeg nose. Poput nas i naseg zivota.

Bog Vas i nas sve blagoslovio!
 
sestra Gordana
17.septembar 2009.

Pročitano: 3315 puta