MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

4. Unutarnja ljepota i radost cvijeća u Manastiru Lepavina



Unutarnja ljepota i radost cvijeća u Manastiru Lepavina

Više je nemoguće sresti čovjeka,vjernika ili kako se neki predstave,da su nevjernici,a nevjera ne postoji,nema je u životu stvorenog od Boga,da nije čuo,doživio,a više vidio Manastir Lepavinu,našeg Oca Gavrila,Živoga Sveca i humanog revnitelja Pravoslavne vjere.U svoj toj divoti i krasoti svega stvorenog i doživljenog,još jedan pečat u vremenu.Pored svih poslušanja,obaveza života u manastiru,Bogougodne molitve,časopisa,duhovnih razgovora,dočeka i savjetodavanja namjernicima putnicima,kako naš Nobelovac kaže,niče iz objektiva radost u cvjetnim aranžmanima dragog oca Vasilija,kao naš Sveti Vasilije.

Koliko ljubavi u tim slikama,truda,a cvijeće samo po sebi dušeugodno i miomirisno,a sve propraćeno muzikom opuštanja,možda čak i inspiracije,kondorov let sa genijalcem i umjetnikom Borom Dugićem,čiji tanani prsti ispisuju Srpsku istoriju.A još jedna radost duše moje,prva petica kao kuća,mala okrečena u belo,iz tamo nekog sela,grada,mali Stefan,sin moj jedini, dobio prvu peticu iz Biblijske Istorije,zasluženo veliku truda malog bogoslova.

Svo cvijeće pjeva,i ona ruža bijela,žuta,crvena,pa božanski ulaz od cvijeća,a tek božur,kao onaj Kosovski i kaže,da je zamalena carstvo zemaljsko,a nebesko vavijek i dovijeka,a njegova boja crveno jarka,ode u vječnost,kao krv našeg čestitog Kneza Lazara.Da li i šta ima ljepše u životu od cvijeća,tu je i na rođenju,na vjenčanju,na sahrani,opet rođenju,na rođendanu imendanu i uvijek,dok je nas.A ono vječno,gore,daleko odavde,gdje moljac ore i sve propada,vječito mirisno cvijeće,kao naš Otac Gavrilo,čije molitve dopiru do svih nas,te nas preobraze u nove ljude,da sami sebe ne poznamo,ali eto znanja i poznanja, samo ako pokajanje dođe,odnosno iskrena molitva i trud do Gospoda,jer ni jedna suza neće biti ostavljena od Gospoda.

Svo ovo cvijeće pokazuje,da i ono sa nama živi,radi i revnuje,na njivi Gospodnjoj.Usrdno hvala svima Vama koji poznaste sve ove divne ruže,koje su zalivene monaškim suzama,zato su blagorodne i blagovijesne.

Amin!Bože daj!Oprostite i pomjanite mene grešnu!

sestra Aleksandra
14.Septembar 2009.


Pomaže Bog Oče Gavrilo, blagoslovite

Prelijepo vam je cvijeće.Hvala Vam na ovom linku kojim ste mi probudili osjećaj za ljepotu Božijeg svijeta ,naročito ako je u manastirskom dvorištu i pored hrama Božijeg blagorastvorenje vazduha.

brat Stefan
14. septembar 2009.


Pomaže Bog Oče,
 
hvala na divnim manastirskim ružama koje su zamirisale ovde u Beogradu u našim srcima, hvala za sve što činite za nas svaki dan ,neka Vas dragi Bog čuva, hvala još jednom i blagoslovite.

Pozdrav od srca,a cveće je toliko lepo da nemam reči da opišem. Hvala i jerođakonu Vasiliju, baš se potrudio,ne znam zašto ali imam osećaj kao da sam tu i kao da sve tuge nestaju.

sestra Barbara
14. Septembar 2009.


Blagodarim, oče Gavrilo

kao i na mom tekstu objavljenom u " Pravoslavlju". Iako radite u potaji, znate čoveka jako da uzdrmate, jer su Vaša iznenađenja potpuno neočekivana i donose radost u momentima kad čoveku treba srećan ushit da bi krenuo dalje.

Oce Gavrilo, neka Vam preblagi i Svevideci Gospod Bog, vrati bar delic one blagodatne Bogugodnosti, koje Vi tako nesebicno pruzate svojoj duhovnoj deci. Ljubav nije osjecanje. Ljubav podrazumeva izgradjivanje samog sebe kroz one koje volis, veliku odgovornost i nesputavanje onog koga volis.

Oče Gavrilo, Vi ste duhovnik, Vama ne treba da objašnjavam šta je ljubav, samo želim da Vam Otac naš Nebeski podari što više ljubavi Vaših sejača, žetve koju ste Vi otpočeli na putu svih naš u život večni.
Oče Gavrilo, oprostite ali neka Vas Bog spasi, blagoslovi i pomiluje. Amin.    
 
sestra Branka Talić 
14 septembar 2009 god.

Pročitano: 10687 puta