MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

INTERVJU SA PROTOJEREJEM BORISOM NIČIPOROVIM




Cilj pravoslavnih pedagoga nije sakriti dete od ovog sveta, nego ga pripremiti za susret sa svetom, dati mu moralnu podlogu pomocu koje moze sacuvati sebe kao licnost. Zato mi sami moramo umeti da zivimo u ovom svetu. Vaspitavanje nije poucavanje, nego zajednicko prezivljavanje zivota sa decom. Starac Tavrion je govorio da treba pokazivati, a ne poucavati.

Mnogi svestenici hoce da ih puste u skole, ne misleci sta ce oni tamo raditi. Pricati deci o Bogu? Ovo je vazno, ali ne treba se ogranicavati time. Uz pomoc ovog moze se formirati hriscansko saznanje dece, ali oni se svejedno nece moliti. Treba razmisliti kako realno vratiti decu u crkvu.

Svaki pravoslavni covek shvata koliko je velika uloga monastva u Hriscanstvu i u istoriji Rusije. Ja se sa dubokim postovanjem odnosim prema monasima. Jednom godisnje, uz blagoslov vladike Viktora, mi obavezno putujemo u Optinu pustinju i u Trojice-Sergijevu lavru. Neki bivsi vaspitanici naseg centra spremaju se da se zamonase. Daj im, Boze.

Na pitanje dopisnika "Pravoslavie Ru" odgovara direktor kulturno-obrazovnog centra "Nova Korceva", voditelj katedre psiholosko-pedagoske i socijalne podrske deci i mladih rizicne grupe na Tverskom univerzitetu, kandidat psiholoskih nauka, nosilac priznanja Zasluzni ucitelj RF, nastojatelj hrama sv. Proroka Ilije u selu Selihovu kod grada Konakovo - protojerej Boris Niciporov.



- Oce Borise, Vi ste rasli u porodici nevernika?

- Da, ja sam odrastao u porodici koja nije verovala u Boga, ali nedavno je moja rodjaka saznala da je moj deda po ocu bio svestenik u Penzenskoj oblasti. Sacuvano je veoma malo dokumenata, zato se samo moze pretpostaviti da je posle zatvaranja hrama on postao iguman u muskom manastiru. Deda je umro rano, otac je kao dete otisao u mornaricu i postao ubedjeni ateista. Ja sam bio njegova nada. Zavrsio sam univerzitet, brzo diplomirao. Izvana je sve bilo uspesno, ali iznutra sam osecao krizu, te sam se 1980. krstio. Otac je to doziveo veoma tesko.

- Zasto ste na Univerzitetu izabrali psiholoski smer?

- Ja ga zapravo nisam izabrao. Ja sam se uspesno bavio kosarkom, igrao sam za moskovski "Dinamo" i za reprezentaciju Rusije. Zatim su me premestili da igram u odbrani u "Burevestniku" i tamo mi ponudili dva smera na Moskovskom drzavnom univerzitetu (MGU): psiholoski i ekonomski. Ja sam smatrao da od mene nece biti nikakav ekonomista (danas vise tako ne mislim) i zato sam izabrao psiholoski. Prve dve godine studiranja vise sam igrao nego ucio. Mogao sam tako nastaviti i do diplome, ali sam morao birati: ili sportska karijera ili obrazovanje. Napustio sam sport. Mislim da sam pri visini od 180 cm dovoljno postigao u kosarci. Zavrsio sam Univerzitet kao klinicki psiholog, i rasporedjen sam u Univerzitet druzbe naroda, odbranio disertaciju na temu djecje sizofrenije, bio sef laboratorije. Moj naucni rukovodilac je bila osnivac otadzbinske psihologije B.V. Zegernik - veoma mudra zena, koja je prozivela tezak zivot. Njen muz je bio pod represijom, ona je sama odgojila svoja dva sina. Ali, ona je bila daleko od religije i veoma je tesko podnela moje krstenje.

- Medju profesorima MGU nije bilo verujucih ljudi?

- Ova tema na predavanjima nikad nije bila naglasena. Nesto mi je o Hriscanstvu pricao moj prijatelj Ivan Vavilov, danas otac Jovan, nastojnik hrama prep. Sergija Radonjeskog u Krapivniku. Ali odluku o krstenju ja sam doneo samostalno. Krstivsi se presao sam da radim u izdavacko odelenje, kojim je rukovodio vladika Pitirim, onda jos arhiepiskop. Dve godine sam radio u odelenju za propovedi. Nisam razmisljao o karijeri svestenika, ali me je moj duhovni otac Georgij Brejev uverio da postanem svestenik. Veoma postujem oca Georgija, on je i sada moj duhovni otac, ali nisam siguran da sam dostojan svestenstva. Gospod ce suditi da li sam dobar svestenik. Rukopoloziti se u Moskvi onda je bilo tesko. Rukopolozen sam u gradu Konakovo u Tverskoj oblasti.

- Kako su na ovo reagovale vase kolege?

- Lose. Moj telefon je zacutao, mene su poceli da izbegavaju. Jedini koji je razumeo moj izbor bio je filosof iz metodoloske skole Sedrovicki O. I. Genicareckij. Mi se i sada druzimo. Danas je on hriscanski filosof. Kasnije se sve vratilo na svoje. Ja sam poceo voditi seminare na istom Psiholoskom fakultetu MGU, a sada predajem kurs ontoloske psihologije na Tverskom univerzitetu. U pocetku je to bio fakultativni kurs, a danas to je osnovni kurs na Psiholoskom fakultetu. Tada, 1983.god. ni o kakvom socijalno-pedagoskom radu nije moglo biti ni reci, iako sam bio iskusan u tome. Radio sam sa studentima, a kasnije na bazi CK omladinske organizacije organizovao decje-omladinski klub. Fakticki, taj klub je bio model "Novoj Korcevi". Korceva - grad koji je bio pored Konakova potopljen 1937. godine u vreme gradnje Ivanjskog akumulacionog jezera i kanala pod nazivom Moskva. Naziv je predlozio moj drug, profesor A. B. Zubov. Mi smo poceli raditi 1989. godine. U pocetku je doslo samo desetoro dece. Ja sam poceo voditi biblijsku sekciju. Deca cak nisu isla u crkvu. Nekoliko puta su sekciju pokusavali da zatvore. Zatim smo se prosirili, organizovali hor, zanatske ucionice, ali svejedno ovo je delovalo kao nedeljna skola. To je bilo vreme procvata nedeljnih skola, ali vec onda sam mislio da je potrebno integrirati se u drzavnu strukturu. Bio je jak otpor od strane gradskog odseka za prosvetu i oblasne vlade. Neobicno je bilo da duhovnu ustanovu vodi svestenik. Znam da rad bivseg zamenika ministra prosvete A. Asmolova izaziva puno primedbi, ali meni je on pomogao: zajedno sa danas pokojnim A. K. Brudnovim oni su licenzirali moj program o moralnoj psihologiji. Dobio sam dozvolu da predajem u obdanistu. Imao sam srecu da je glava administracije Konakova poverovala u mene, pa su mi dozvolili da radim. Vec sedam godina mi smo na drzavnom budzetu. Nas centar je najveci provincijski centar u Rusiji. Danas se u njemu obucava 640 dece, radi 57 pedagoga, a ukupno je zaposlenih oko 100.

- Uz pomoc demagoskih parola, u Rusiji, mnogokonfesionalnoj zemlji, moze se obeshrabriti bilo kakva stvaralacka inicijativa za Pravoslavlje. Kako ste to uspeli izbeci?

- Bez podrske ministarstva i administracije bilo bi veoma tesko. Ali, pravno, na moj pogled, ovaj problem moze se jednostavno razresiti. "Nova Korceva" - vanskolska ustanova, slicna klubovima, sekcijama, domovima za mlade. Obuka sviranja na klaviru, rad sa keramikom, dzudo i sambo, hor, nemaju nikakav odnos sa konfesijom i ideologijom. Znaci, nema narusavanja zakona u tome sto drzava finansira ovaj deo obuke. Drugo je kada deca dolaze nedjeljom na liturgiju. Crkva je kod nas odvojena od drzave, zato sve crkvene troskove mora preuzeti na sebe. U Centru prolazi obuku nekoliko muslimana, ima i ruske dece koja ne idu u hram. Ja dozvoljavam ovoj deci da uce kod nas. Mi imamo dobru osnovu za povratak u crkvu. Vodimo veliki medjunarodni rad. Siguran sam da deca moraju videti svet. Ne treba se bojati ako deca udju u katolicki hram i slusaju orgulje, ne znaci da ce odmah preci u katolike. Naprotiv, otvorenost ih ucvrscuje u Pravoslavlju. To govorim na osnovu svog iskustva. Osnovna ideja naseg rada - ideja praznika, praznicnog odnosa jednog prema drugome. Praznik pocinje u hramu, a zatim se nastavlja. Mi ne volimo da pevamo duhovne pesme sa pozornice. Ove pesme su nerazdvojive od crkvene sluzbe. U repertoaru hora mnogo je narodnih i gradskih pesama.

- Vas primer je netipican. U pravilu, u ruskim provincijama slab je parohijski zivot. U cemu je razlog?

- Mislim da mnogi svestenici ne znaju raditi sa ljudima. Ali, ja ne bih rekao da u provincijama nema parohijskog zivota. Ja rukovodim odelenjem obrazovanja i katehizacije u Tverskoj eparhiji, zato dobro znam situaciju. Skoro sam u gradu Torzok na citanju u cast prepodobnog Jefrema Novotorzskog upoznao svestenika koji privlaci ucitelje seoske skole razlicitom radu u crkvi. Mnogi svestenici hoce da ih puste u skole, ne misleci sta ce oni tamo raditi. Pricati deci o Bogu? Ovo je vazno, ali ne treba se ogranicavati time. Uz pomoc ovog moze se formirati hriscansko saznanje dece, ali oni se svejedno nece moliti. Treba razmisliti kako realno vratiti decu u crkvu. Ponekad svestenici traze novac od sponzora i administracije. Ovo je pogresno. Treba formulisati projekt. Treba zvati sponzora u parohiju i kad on vidi vas trud, on moze dati vise novca. Onda ce on postati zainteresovani ucesnik projekta.

- Postoji li pojam "pravoslavna pedagogija"?

- Na Zapadu postoji cela mreza protestantskih i katolickih skola i univerziteta. Oni imaju svoja odmaralista, TV... U odsustvu jake ekonomije, ovo je nemoguce ostvariti. Vecina gradova u Rusiji nema mogucnosti da odrzava nedrzavne ustanove. Neka matematiku i fiziku deca uce u drzavnim skolama, ali odgojni deo, vanskolsko obrazovanje, na sebe mora uzeti Crkva

Nisam protiv pravoslavnih skola, ali ne treba zaboraviti da duh otvorenosti i ljubavi mora prevladati nad duhom sibe. Ovo je vec bilo u 19 veku. Kako se decu moze staviti na zrna pasulja da citaju Psaltir? Ovako su se formirali ateisti. Citanje Evandjelja i Psaltira, to je praznik; zlocin je preokrenuti to u kaznu.

Svaki pravoslavni covek shvata koliko je velika uloga monastva u Hriscanstvu i u istoriji Rusije. Ja se sa dubokim postovanjem odnosim prema monasima. Jednom godisnje, uz blagoslov vladike Viktora, mi obavezno putujemo u Optinu pustinju i u Trojice-Sergijevu lavru. Neki bivsi vaspitanici naseg centra spremaju se da se zamonase. Daj im, Boze. Ali, monasima postaju pojedinci. U stvarnosti, monasi se radjaju, a ne postaju. Zato ne mozemo vaspitati monaha. Vecinu dece ocekuje zivot u ovom surovom, komplikovanom i lukavom svijetu. Ali drugog nema, niko nije ni ponudio drugo nesto. Cilj pravoslavnih pedagoga nije sakriti dete od ovog sveta, nego ga pripremiti za susret sa svetom, dati mu moralnu podlogu pomocu koje moze sacuvati sebe kao licnost. Zato mi sami moramo umeti da zivimo u ovom svetu. Vaspitavanje nije poucava-nje, nego zajednicko prezivljavanje zivota sa decom. Starac Tavrion je govorio da treba pokazivati, a ne poucavati.

- Vi mislite da decake treba poducavati borbi?

- Naravno, ulica je surova. Ako se ti razlikujes od drugih, tebe ce tuci. Hriscanin mora znati zastititi sebe, svoje najblize, svoju veru. U "Novoj Korcevoj" svi decaci uce sambo i dzudo.

- Danas se cuje da pravoslavna porodica mora biti sa mnogo dece.

- Treba biti realan. Porodica sa mnogo dece je divna, ali nema svako snagu da nosi ovaj krst. Dete ne treba samo roditi, nego i odgojiti. Da ne govorimo o velikom broju porodica u kojima se povratio u crkvu samo jedan supruznik (cesce zena), ali i nisu sve potpuno vracene u crkvu porodice u mogucnosti da odgoje vise od jednog deteta. Kod nas u Konakovu samo jedno preduzece radi stabilno i radnici normalno dobijaju platu. U idealu, pravoslavna porodica treba da ima mnogo dece, ali treba gledati situaciju svake porodice. Ja imam troje dece.

- Koliko znam, vasa porodica zivi u Moskvi.

- Da, moja supruga nije dosla da zivi u Selihovo. Ali, ja stalno boravim u Moskvi i ucestvujem u vaspitavanju svoje dece. Uvek sam u toku sa njihovim problemima, pomazem im. Stariji sin je filolog, u martu je odbranio disertaciju. Kcer studira na Ekonomskom fakultetu, mladji sin ide u sedmi razred. Starija deca nisu napustila crkvu, nadam se da ce i mladji sacuvati veru.

- Otac Gleb Kaleda je mislio da je krst zene svestenika tezi od monaskog.

- Kad sam bio rukopolozen, bili smo mladi, romanticni, nismo mnogo znali. Ne znam da li bi se danas moja supruga slozila sa mnom.

- Unatoc tome sto medju Vasim univerzitetskim profesorima nije bilo verujucih ljudi, cak i u predgovoru svoje knjige "Uvod u hriscansku psihologiju" mnogih od njih secate se sa zahvalnoscu.

- Naravno, ja sam zahvalan onima koji su mene vaspitavali na Univerzitetu. Ako govorite o psihologiji kao o nauci, mozete je podeliti na dva dela: asketiku i savremenu psihologiju. Asketika je put ka spasenju, ali u savetima i poukama Svetih otaca sadrzi se duboka nauka o dusi, koju treba doneti do savremenog coveka i do savremenog psihologa, koji nista o njoj ne znaju. Literatura Svetih otaca - to je vrhunac psihologije, ali bez znanja savremene psihologije svestenik ne moze sluzbovati.

- Vi ste pristalica predavanja psihologije u duhovnim skolama.

- Da, ovo je potrebno, ali danas je manjak strucnjaka, nema specijalnih udzbenika i za sada ih ni ne moæe biti jer je udzbenik rezultat istrazivanja. Po mom misljenju, dok nema udzbenika, neka predavanja vode svetski strucnjaci, neka i nevernici. Svesteniku je potrebno da zna istoriju psihologije, da ima predstavu o frojdizmu, gestalt-psihologiji i drugim pravcima psihologije. Ne zato da postanu psihoanaliticari ili gestaltisti, nego da bi razumeli psihologiju savremenog coveka. Dobro je sto na Ruskom pravoslavnom univerzitetu, uz blagoslov oca Jovana (Ekonomceva), planiraju otvaranje psiholoskog odseka.

- Priblizava se Veliki post. Mnogi necrkveni ljudi misle da je ovo tuzno i mracno vreme, a ustvari post je radost.

- Hriscanstvo je donelo u svijet harmoniju. Setite se "Pira za vreme kuge". U gradu je kuga, treba plakati, negovati bolesne, sahranjivati umrle, a narod govori: "Mi ne zelimo videti realnost, patnju, mi se zelimo veseliti bez obzira na sve". U ovome se krije duboko proturecje dionizijstva. S jedne strane - radost i veselje, a s druge - krv, bezosecanje prema tudjem bolu. U Grka je bio cilj ujediniti Apolona i Dionizija, ali je samo Hristos resio problem - zakonom blagodati.

Post nije vreme veselih praznika, ali se slazem da je to radosni period. Ovo je vreme pokajanja, a u pokajanju mi dobijamo radost. Uz to, ima niz bogosluzenja koja se vrse samo o velikim postovima: Veliki pokajnicki kanon, Liturgija predjeosvecenih Darova. A Strasna nedjelja! Bez Velikog petka nema Vaskrsa. Nas hor ucestvuje u mnogim tim bogosluzenjima. Bez ovog nije moguce osetiti Vaskrs.



razgovarao Leonid Vinogradov, 21. 3. 2002.

prevela Ljudmila Hirjanova

obradila Vesna Kasagic



preuzeto sa web-stranice: www.pravoslavie.ru

Pročitano: 4649 puta