MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PROBLEMI SAVREMENOG PRAVOSLAVNOG INTERNETA



Šta smeta pravoslavnom Internetu da se razvija, koji su problemi danas najaktuelniji.

Može li rad pravoslavnih sajtova da šteti Crkvi, čime je obremenjena individualizacija – o ovim pitanjima u izveštaju na Internet-sekciji XVII Medjunarodnih Božićnih obrazovnih čtenija razmišlja glavni urednik portala «Pravoslavlje i mir» Ana Danilova

Pravoslavni Internet danas je jedan od najrazvijenijih segmenata runeta: malo će se naći drugih oblasti u nekomercijalnom segmentu, naprimer obrazovnom, koji bi sadržali takvu raznolikost sajtova, žanrova, informacija svih vrsta – tekstualnih, audio i vizuelnih, za tako široki auditorijum. Raste profesionalizam projekata i njhova posećenost, iskustvo stvaranja kvalitetnih sajtova bez finansiranja teže da prenesu i SMI. Tematskim izdanjima, koji pišu o kulturi i moralnosti daleko je teže obrazovati neprekidni i veliki auditorijum, te je i pored svega današnji nivo razvoja s uspehom dokazao potrebu za pravoslavnim Internetom.

Osnovni problemi pravoslavnog Interneta, koji predstavljaju prepreku njegovom kvalitetnom razvoju su:

1. Ponašanje pravoslavnih – mirjana i sveštenika na Internetu;
2. Neodgovarajući projekti;
3. Individualizacija i neumešnost saradnje autora projekta;
4. Pojava lažnih pravoslavnih sajtova i prevare;
5. Zastoj u razvoju.

Ponašanje pravoslavnih – mirjana i sveštenika na Internetu

“Najpre izvojevati ljubav, a potom pronositi reč”, - pisao je sveti Nikolaj Japanski koji sebi nikada nije dozvolio da povredi religiozna osećanja Japanaca i time je sticao njihovo duboko poštovanje još u mladim godinama, pre nego što je njegova propoved počela da privodi k Hristu paganske žrece. Avaj, na pravoslavnom runetu sve je jača tendencija da se rečju udari što bolnije, potiskujući ljubav, od koje po mišljenju nekih nije daleko ni do čovekougadjanja.

- Neznanje i nepoštovanje zakona polemike i retorike mogu da dovedu do toga da materijali koji treba da razobličavaju greh, grubo i nezasluženo smućuju ljude u zavisnosti od predmeta publikacije – od katolika do muslimana do recimo pravoslavnih znalaca. Autori sličnih publikacija često ne žele da snose odgovornost za svoje reči. Tako je pre nekog vremena odlukom javnog tužilaštva bio zatvoren prosvetiteljski sajt, na kome je bio postavljen neuvidjavni i oštar tekst o pripadnicima druge religije. Tada su vlasnici sajta odlučili da obnove projekat na drugom hostu i domenu, ali sakrivši sopstvene podatke, a od kontaktnih informacija ostavivši samo adresu pošte na besplatnom serveru, prebacili su na taj način svu odgovornost za projekat na provajdera.

Postoji ozbiljan problem ponašanja pravoslavnih u komentarima, blogovima i na forumima: «Za propoved Reči Božije treba koristiti svakojake mogućnosti koje omogućavaju savremene tehnologije, pa tako i Internet i žanr «Živog žurnala». I verovatno će se naći sveštenoslužitelji, koji će svedoćiti na viskom nivou», - rekao je nedavno Patrijarh Kiril. Medjutim visok nivo ne pokazuju svi učesnici diskusije. «Ironično osmišljavanje crkvenog života, a u stvari – zloba, posebno su prisutni u blogosferi, gde je ton mnogih diskusija «djubrenje, koje radja crkvene konflikte», - konstatovao je sveštenik Vladimir Vigiljanski.

Ovde ne možemo a da ne primetimo, da iskustvo naše redakcije u vodjenju engleskog sajta govori o tome da inostrani čitaoci, često protestanti i katolici, pokazuju u odnosu na nas mnogo viši stupanj učtivosti i dobre volje.

Oštra reč, razdražljivost, osudjivanje, a još i kada se svojim očima vidi ta strogost, u histeričnim višestranim uvredama, - sve to može čoveka da odvoji od Crkve. Svaki hrišćanin u svim sferama svog života treba da zapamti da će po njegovom ponašanju drugi suditi o Crkvi. Ako to nije jednostavno u realnom životu, onda tek koliko pažljivo treba da se bira svaka reč na Internetu u uslovima pismene komunikacije i da se razmisli da li će od napisanog teksta biti više koristi ili štete, te taj tekst treba ostaviti sa strane nekoliko dana ili sati, i potom ga pročitati sveže glave. Na pravmiru je čitav jedan deo specijalno posvećen kulturi ponašanja u diskusijama i sporovima.

S tim je tesno povezan i problem ekspertnosti: «Mnogi ljudi su spremni da mišljenje sveštenika poistovete sa mišljenjem cele Crkve. I nesumnjivo, takav problem može da nastane i u vezi sa učešćem duhovništva u takvom misionarskom radu», - podvukao je Patrijarh Kiril. I više od toga, svetski auditorijum često i mišljenje običnog mirjanina poistovećuje sa mišljenjem Crkve. Publikacije, više Internet nego štampane, često smatraju da sveštenički čin podrazumeva ekspertnost u svim oblastima. Sveštenici i mirjani pišu članke koji izražavaju kako se njima čini pravoslavni pogled na probleme fizike, hemije ili vojne istorije, i ti materijali koji se prihvataju kao mišljenje Crkve, dovode u nedoumicu svetske specijaliste. Ta situacija se može ispraviti s jedne strane svešću o odgovornosti za sopstvene reči, a s druge odredjenim publikacijama mimo čina kao osnove ekspertnosti.

Naprimer čitaoci i izdavači treba da vide granicu izmedju «Protojerej Jovan Ivanov, istoričar – amater» ili «Protojerej Jovan Ivanov, doktor istorijskih nauka».

Problem nesaglasnosti izjava i sadržaja

- Redovno se u raznim crkvenim poduhvatima objavljuju sajtovi, dolazi do njihove gromoglasne objave u štampi, koje oglašavaju te sajtove kao jedinstvene projekte, i koji se mogu pročitati čak i u federalnim SMI-a, ali u najkraćem periodu sajt se gasi, jer broj tih objava je veći od broja tekstova na samom sajtu.

Naprimer sajt propovedi na mobilnom telefonu «Saznaj od sveštenika» je bio ugašen pre manje od pola godine: 86 materijala u SMI-a, 19000 stranica u Jandeksu. Sajt odavno ne radi kao i sama služba.
To znači da se projekat pravi za čavčice u sistemu odziva po grantu, ili što organizatori ne shvataju ukoliko oni naprave sajt za novinarske objave, tada njemu nije potrebno toliko intenzivno osvećenje, ili ako to treba da bude ozbiljan projekat kakvi su tada resursi za njegov dalji rad?

Drugi aspekt tog problema je – nizak nivo informisanja o postojećim sajtovima:

Pravoslavnih resursa ima mnogo ali samo mali broj ljudi zna za njih. I više od toga, čovek u proseku može da poseti 5-6 sajtova dnevno. Zbog toga se razvoj Interneta odvija ekstenzivno – ima sve više pojedinačnih projekata, a istovremeno posećenost pravoslavnog runeta raste sporije nego Interneta u celosti, a posećenost najvećih resursa ne dostiže posećenost srednjih svetskih portala. Davno je prošlo vreme za intenzivan razvoj i konsolidaciju. I ovde vidimo skoro potpuni fijasko. Uz izuzetak retkih slučajeva da jedan projekat preuzme drugi na Internetu nema slučajeva objedinjenja nekoliko projekata.

Efikasnost naše propovedi zavisi od toga koliko možemo da postanemo jedinstveni, koliko smo spremni da izgradjujemo te sajtove koji treba da postanu odraz pravoslavnog Interneta, i koji imaju dovoljno resursa za razvoj. A dotle dok živimo po zakonima individualizma, dotle ćemo i ostati drugostepeni projekti.

Individualizacija dovodi do još jednog problema: potrebni projekti se gase. Postoji posećeni sajt, koji odjednom nestaje iz mreže zbog ličnih okolnosti vlasnika, koji je odlučio da ga ne podržava. Tako se desilo recimo sa sajtom http://pagez.ru – koji je radio sa prekidima već nekoliko meseci, a koji je trenutno nedostupan. Mnoge kolege se obraćaju administraciji sajta sa predlogom za pomoć ili otkup – i portal «Bogoslov.ru, i «Pravoslavlje i svet» - iskopirati sadržaj je jednostavno, ali ljudi dolaze na potreban resurs i nadju se pred porukom «nalog nedostupan». Zašto se ne predloži da se preda nekom drugom sajtu?

image


Prevare

Pravoslavni auditorijum Interneta je dobra meta za prevare i obmane, i to su po pravilu «dobri» ljudi koji su spremni da pomognu. I zato u mreži ima sve više slučajeva prevara.

- Stvaranje komercijalnih sajtova koji u ime Crkve skupljaju novac za izgradnju hramova. Karakterističan slučaj takve prevare je – masovno širenje informacija o projektu izgradnje ruskog pravoslavnog hrama Preobraženja Gospodnjeg u oblasti gore Tavor u Izraelu, koji je vršio takozvani «Dobrotvorni fond Simvol-vere» pod rukovodstvom nekog gospodina Bjalika. Aktivna reakcija pravoslavnog udruženja dovela je do toga da je na sajtu bilo obaveštenje o tome da sajt nema nikakve veze sa Duhovnom misijom u Jerusalimu. Medjutim unosan biznis prodaje zapiski i sveća je ostao, i koliko je još takvih projekata na mreži? Šta raditi s tim? Mogu se pisati upozorenja, ali hoće li to auditorijum saznati?

(Stavite kopejku u koverat Arhijereju za lečenje i pošaljite na adresu. I Gospod će vam vratiti za vašu dobrotu. I bez obzira na to, ja vas volim ljudi).

image


- Nezdravi ljudi ili provokatori uzimaju fotografije sveštenika i od njihovih imena prave svoje blogove i resurse. Takva pitanja se najčešće lako rešavaju obraćanjem administrativnim resursima, medjutim mnogo vremena odlazi na pronalaženje tih provokatora.

- Prevaranti šalju po pravoslavnim sajtovima molbe za finansijsku pomoć i mnogi sajtovi objavljuju tu informaciju ne proveravajući je. Tako na “Pravoslavlje I svet” pristiže nekoliko takvih molbi nedeljno i mi ih sve adresiramo na sajt “Miloserdie.ru”, gde specijalna komisija proverava verodostojnost molbe. Kažemo da ukoliko milosredie.ru objavi molbu, mi ćemo biti radi da je prekopiramo. Nijednom nam čak nisu ni odgovorili na takvo pismo. To još jednom dokazuje da stavljanjem molbe za pomoć autori sajta takodje snose odgovornost pred čitaocima za njenu verodostojnost.

Zastoj u razvoju

Vraćajući se na temu o širenju auditorijuma i tome kako napraviti pravoslavni sajt interesantnim za šire mase, podvlačimo neophodnost novih tekstualnih formata, multimedijskog razvoja, operativnosti reagovanja i umešnosti deljenja materijala. Neprekidno se čuju žalopojke o nedostatku crkvene analitike. Zaista, svetska SMI-a, brzo reaguju na sve dogadjaje, daju analitičke osvrte, videokomentare, a pravoslavni resursi često reaguju na dešavanja republikacije suve novinske objave ili teksta, koja ne odgovara na pitanja auditorijuma. “Odgovarati na pitanja ljudi, govoriti o tome šta ljude muči” ,- tako je bio formulisan osnovni zadatak crkvenih SMI na proteklom festivalu “Vera i reč” od strane većine učesnika, “I manje se boje” primetio je u intervjuu za pravmir zamenik Predsednika Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovske Patrijaršije protojerej Vsevolod Čaplin. Mi treba da znamo dostojno i profesionalno da odgovaramo na izazove žurnalistike, I da damo odgovor na to što muči čitaoce, kako bi se povećalo poverenje za pravoslavne publikacije. To pretpostavlja i minimizaciju sporadičnog odnosa prema svome poslu, koji se često sreće kod onih koji rade Internet-projekte za male pare (a redje kod onih koji rade besplatno!) – ukoliko smo preuzeli na sebe odgovornost onda treba da dovedemo stvar do kraja, nezavisno od toga da li dobijamo toliko koliko želimo za taj rad.

Rezimirajući sve gore rečeno podvućićemo da je odgovornost za svoje reči i rad na profesionalnom pristupu projektima i najvažnije – težnja ka jedinstvu i konsolidaciji predstavlja prioritetni zadatak pravoslavnog Interneta danas.

Završavajući izveštaj, želim da kažem o glavnoj novosti za naš sajt danas.

Časopis o pravoslavnom životu “Neskučni sad” i portal “Pravoslavlje i svet” odlučili da objedine napore u Internet-prostoru. Počevši od ove nedelje na portalu “Pravoslavlje i svet” pojavila se kategorija “NS-online” gde će se objavljivati svi novi materijali štampane verzije “Neskučnog sada”. Sajt časopisa pritom ostaje predstavnik redakcije NS u mreži, gde će postojati pristup arhivama časopisa po brojevima.

Na taj način “Neskučni sad” dobija pristup ka širem internet-auditorijumu (posećenost portala “Pravmir” danas premašuje 10 000 hostova dnevno), a sajt “Pravoslavlje i svet” predstavlja dodatni priliv kvalitetnih publikacija što će takodje doprineti povećanju posećenosti. Planiraju se pored toga zajedničke obučavajuće mere za povećanje novinarske umešnosti saradnika. Zajednički projekat naših redakcija je prvo iskustvo sličnog objedinjavanja misionarskih snaga pravoslavnih SMI-a na internetu. Počinjemo ovaj eksperiment na praznik Sretenja, svesni da su slični projekti neobični u naše vreme podela i konkurencija. Nadamo se da ćemo uz Božiju pomoć uspeti da razvijemo zajednički projekat na korist obe redakcije a što je najvažnije na korist naših čitalaca za koje će univerzalni i jak pravoslavni resurs u mreži biti dobar pomoćnik u svakodnevnom hrišćanskom životu.

Dakle, danas su “Neskucni sad” i “Pravoslavlje i svet” postali jedinstveni Internet-projekat, pozivamo sve na saradnju!

preuzeto sa http://www.pravmir.ru/article_3802.html
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 5269 puta