MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

VEROVAO SAM DA MI JE SUPER



POLEMIKA : Kako zaustaviti upotrebu droge u školama ?

Beograđanin Luka M. otvoreno govori kako je počeo da koristi drogu još kao srednjoškolac i kako je uspeo da je pobedi

Prema nekim procenama, u Beogradu ima oko 50.000 registrovanih narkomana, a u celoj Srbiji ima oko 100.000 zavisnika. Stručnjaci smatraju da je od toga broja oko 60 odsto mladih među kojima je veliki broj srednjoškolaca, ali čak i osnovaca. Glas javnosti će, u nameri da otvorimo širu polemiku o ovom problemu, u više nastavaka objaviti ispovesti maloletnika koji su koristili drogu. Pozivamo sve zainteresovane da učestvuju u ovoj diskusiji putem imejla: 
komentar@glas-javnosti.co.yu


Zašto si i kako počeo da se drogiraš?
- Pitanje je da li sam znao da se to što radim zove drogiranje. Da li sam uopšte bio svestan da uništavam sebe? Nisam! Bio sam neobavešten. Sećam se da su u kraju stariji momci tada pričali da trava nije droga i da je bolje pušiti travu nego piti alkohol ili pušiti cigarete. I mi klinci smo im verovali. Veoma smo želeli da budemo prihvaćeni i uvažavani. Za drogu je bila vezana priča da čim uzmeš, ti si zavistan.

Kako si se snalazio za novac?
- U početku sam marihuanu uzimao nekoliko puta nedeljno i za to mi nije bilo potrebno mnogo novca. U školi nisam jeo, lagao sam roditelje da idem u grad, bioskop, i tako sam dolazio do para. Međutim, s vremenom sam sve češće uzimao marihuanu. Svako veče sam se nalazio sa društvom iz kraja i pušili bismo travu do ranih jutarnjih sati. Pošto većina mog tadašnjeg društva i ja potičemo iz radničkih porodica, veoma malo novca smo imali da bismo podmirili svoje potrebe za drogom. Tako smo počeli sa sitnim krađama.

Da li su tvoji roditelji nešto primetili?
- Primetili su da nešto nije u redu sa mnom, ali su to pripisivali mom pubertetu. Droga im nije ni padala na pamet. Znam da su mislili da je to daleko od mene, i da to mnogo košta. Ali, zaanimljivo je to da tada nismo uopšte pričali o narkomaniji. Čak ni oni nisu znali kako ta droga izgleda niti kako narkoman izgleda i kako se ponaša. Posle su mi rekli da su mislili da je narkoman onaj koji koristi iglu. Pa su se pitali kako se trava preko igle ubacuje u venu. Smatram da je, takođe, veliki problem to što većina roditelja ne zna ništa o tome. A da bi čovek znao kako da se bori protiv nečega, ili da pomogne, treba prvo da upozna problem.

Kako je droga uticala na tvoj život?
- Kao prvo, počeo sam da izostajem iz škole. Kasno sam dolazio kući tako da nisam imao ni snage ni volje da idem na časove. Za marihuanu je jako bitno da se zna da čovek, koristeći je, gubi želju za životom i ne stvara nikave zdrave životne navike. Bio sam ubeđen da mi je super. Opušteno je uzrečica koju sam često koristio. A zapravo bio sam toliko usporen da se sve oko mene odvijalo velikom brzinom. Nije me ništa zanimalo i stalno mi je bilo dosadno. Sve se svodilo na drogiranje i kako doći do novca.

Da li si ijednom pomislio da bi trebalo da ostaviš drogu?
- Jesam, više puta. I dešavalo se da po nekoliko dana ne koristim travu. Međutim, staro društvo i stare navike uvek su me vraćale na drogu. Nisam imao izgrađen stav, niti kakvu želju ili putokaz u životu. Narkoman može da se skine ali veliki problem je ako ne radi na sebi, i ne pokušava da izgradi svoj životni stav prema drogi. Ja je tada i dalje nisam smatrao za nešto opasno, te sam se vrlo lako i vraćao njoj.

Šta ti se dalje dešavalo u životu?
- Od starijih momaka iz kraja uzeo sam prvi put veću količinu marihuane. Bio sam rešen da preprodajem drogu da bih imao novca za sebe. Moji roditelji su tada prvi put videli marihuanu. Napravili su mi veliki problem i ja sam na neko vreme pobegao iz kuće. Pokušao sam da ih ubedim da marihuana nije opasna. Naravno, nisam uspeo. Obio sam neku vikendicu i tu sam živeo neko vreme. Snalazio sam se tako što sam prodavao drogu i tako dolazio do novca. Tako sam i dolazio u kontakt sa raznim ljudima. Tada mi je jedan momak ponudio heroin u zamenu za travu. Uzeo sam, nameravajući da ga prodam nekom drugom. Međutim, iz radoznalosti sam probao. Mnogo mi se dopao osećaj. Rešio sam da prestanem da koristim travu i da uzimam heroin jednom nedeljno, jer sam čuo da je vrlo opasan ako se uzima više puta dnevno. Na kraju sam ga koristio svakodnevno, a da toga nisam bio ni svestan. To je bilo vreme kada je droge bilo mnogo, toliko da su cene tako pale da je bila dostupna gotovo svakome. Danas je još lakše doći do bilo kakve supstance. Naravno, počeo sam naglo da mršavim, postao sam jako agresivan i nepodnošljiv. Shvatio sam da će me takav način života dovesti do smrti.

Ivan Lukić


Preuzeto sa: 

Pročitano: 5180 puta