MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PASTIR TREBA DA IDE U SUSRET LJUDIMA



Samo onaj pastir koji u potpunosti posveti svoj život služenju Bogu i bližnjima, sposoban je da privuče ka Gospodu ljudska srca ogrubela od životne sujete, i da im pomogne da pronadju veru i nadu.

Svjatijejši Patrijarh Moskovski i cele Rusije

Govor svjatijejšeg Patrijarha Alekseja na otvaranju konferencije “Pastirstvo: tradicije i savremenost. Ka stogodišnjici upokojenja svetog Jovana Kronštatskog”

Vaša Visokopreosveštenstva, Vaša Preosveštenstva, svečasni oci, draga braćo i sestre!
Srdačno vas pozdravaljam na konferenciji posvećenoj izučavanju opita pastirskog služenja u crkvenoj tradiciji i u savremenom životu, a takodje i razmišljanjima o budućnosti pastirstva. Ove godine konferencija je prilagodjena stogodišnjici upokojenja jednog od izuzetnih podvižnika naše Crkve – svetog pravednog Jovana Kronštatskog. Otac Jovan je svojim služenjem pokazao obrazac dobrog pastira, “koji polaže život svoj za ovce” (Jn. 10, 11), ovaplotivši jevandjelski ideal žrtvene ljubavi.

Tradicija rukovodjenja Božijim narodom, zasnovana na liku istinskog Pastira Hrista, i na Njegovom učenju o duhovnom poučavanju slovesnih (razumnih) ovaca, uključuje u sebe hiljadugodišnji opit služenja Bogu i Njegovim vernim čedima od strane velikog broja podvižnika, obilno nadarenim darom očinske ljubavi i brige. Njihovo nasledje služi kao pouzdani oslonac za savremene pastire, i rukovodstvo u njihovom odgovornom služenju.
U svim vremenima duhovni nastavnik, sledejući Pastironačalniku Hristu, stajao je na čelu zajednice vernika, nazidavao njen duhovni život u molitvenom opštenju sa Bogom posredstvom Bogosluženja, crkvenih Tajni, i u prvom redu Tajne Svete Evharistije. Božanstvena Liturgija tajanstveno sjedinjuje sa Hristom i pastvu, i samog služitelja oltara Gospodnjeg.

Ustrojenje čovekovog života u Hristu i crkvenoj zajednici je prednaznačenje pastirskog rada. Medjutim taj rad ima uspeha samo pod uslovom brige pastira kako o duhovnom uzrastanju njegovih slovesnih čeda, tako i o prevazilaženju sopstvenih nedostataka. Učitelj Božijih čeda uvek treba da drži u svom srcu Spasiteljeve reči: “Ko Meni služi, Mene da sledi” (Jn. 12, 26). Pastir je prizvan da ovaploti u svom životu jevandjelski moralni ideal. Samo onaj pastir koji u potpunosti posveti svoj život služenju Bogu i bližnjima, sposoban je da privuče ka Gospodu ljudska srca ogrubela od životne sujete, i da im pomogne da pronadju veru i nadu.
Ponekad duhovni učitelj, potpavši iskušenju sujete i gordosti, zaboravlja na svoje učeništvo i stavlja sebe na mesto Božanskog Učitelja. Ne zaklanjati sobom Hrista, već Ga otkrivati ljudima – to je istinski način pastirskog delovanja, svedočanstvo njegove duhovne mudrosti i iskustva.

Istinsko pastirstvo je moguće samo onda kada je sveštenoslužitelj svestan svoje neprekidne veze sa Punoćom Crkve. Jedinstvo pastira sa parohijskom ili monaškom zajednicom, sa sabraćom po služenju, sa Sveštenonačalstvom doprinosi unutrašnjoj harmoniji crkvenog života, sprečava nastanak i razvoj konflikata, uči “očuvanju jedinstva duha u savezu mira” (Ef. 4, 3). Poslušanje pastira zakonskoj jererahiji, ukorenjeno u Reči Božijoj i tradiciji Svete Crkve, treba da bude važan deo njegove eklesiološke svesti, i da mu pomogne da se oseća kao deo crkvenog organizma. Sveti Ignjatije Bogonosac se obraća pastirima sa sledećim rečima: “Povinujte se episkopu i jedni drugima, kao što se Isus Hristos povinovao ocu po telu i apostoli Hristu, Ocu i Duhu, da bi jedinstvo bilo i telesno i duhovno” (Poslanica Magnezijcima, gl. 13).

Savremenost stavlja pred duhovnog učitelja nova pitanja na koja on treba da da promišljen, dostojanstven odgovor. Društvo se znatno izmenilo u nekoliko poslednjih decenija. Zajedno sa spoljnom slobodom došle su i sablazni, sposobne da zarobe ljudsku dušu lažnim predstavama o smislu života, i da je uspavaju grehovnim zadovoljstvima. U ovom lukavom veku pastiru je neophodno da bude budan, da prefinjeno oseća kako živi savremeni čovek, da ume da razlikuje istinu od laži, i da propoveda apsolutan jevandjelski zakon. Veliku pomoć propovedi Jevandjelja predstavljaju povećane informacione mogućnosti i otvorenost različitih slojeva našeg društva prema Crkvi. U tim uslovima pastir je prizvan da sa posebnom revnoćšu svedoči o Istini, razobličava greh i nepravdu “sa svakim dugotrpljenjem i nazidanjem” (2 Tim. 4, 2).

Danas je nemoguće sakriti se od izazova sekularnog sveta iza zidova crkve. Pastir je dužan da ide u susret ljudima, da podržava slabe duhom, da pomaže onima koji traže Istinu da je nadju, da sudeluje u pravilnom izobru onih koji sumnjaju, i vraća nadu na spasenje onima koji su je izgubili.

Opit duhovnog rukovodjenja slovesnih ovaca, predat nam u amanet od bogomudrih nastavnika, pobudjuje nova pokolenja pastira da slede njhov primer – da se revnosno mole za svoju pastvu, očinski je vole, da zajedno sa Božijim čedima preživljavaju nevolje i teškoće, i da se raduju njihovim uspesima. Samo beskrajna, živa ljubav pastira prema Bogu i svojoj pastvi odista formira Hristovo stado, usmeravajući ga na puteve koji vode u Život Večni.
Nadam se da će nam ova konferencija pomoći da u duhu bratske ljubavi i medjusobne saglasnosti, brižljivo čuvajući crkvenu tradiciju istinskog duhovnog rukovodstva, porazgovaramo o značaju savremenog pastirstva, o njegovoj misiji u našem nimalo jednostavnom svetu. Neka Sam Pastironačalnik Hristos bude sa našim rukovodiocima u današnjoj sabornoj diskusiji.

preuzeto sa http://www.pravmir.ru/article_3457.html
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 5122 puta