MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

ISKUSENJE: ISPOVEST BIVSEG SATANISTE



Nedavno je u našu redakciju došlo pismo bez povratne adrese. Ne znamo ni prezime ni adresu tog čoveka koji je poslao pismo. Ne znamo ništa ni o njegovoj daljoj sudbini. Moguće je da su sve ovde navedene činjenice – izmišljene, ali nešto nam je govorilo da je olovka tog čoveka pisala sa iskrenom boli i istinskim pokajanjem. Mi ni u kom slučaju ne opravdavamo tog čoveka, koji ne samo da je prestupio Božiju Zapovest, već i gradjanski zakon. Mi prosto želimo da mu pružimo mogućnost da kaže ono što želi. A vas dragi čitaoci molimo da se pomolite za slugu Božijeg Mihaila, da ga Gospod vrati u normalan život i postavi na put spasenja.
Kako je sve počelo?

Verovatno od detinjstva, sa devet-deset godina. Išao sam u nedeljnu školu i izučavao Bibliju …Tada je sve bilo dobro, uspešno, vera je uzrastala i jačala, dok se odjednom nije desilo … Iako ne! Gde sam išao to sam i dobio. U početku su bili narkotici, znate prilaze vam i govore. “”Ti si siromašan, rasteš bez oca. Pomoćićemo ti novčano”. I ti naivan, uloviš se na tu udicu. Potom te obmanjuju – trava ne ide, pojavljuju se dugovi. Ne daju ti da se drogiraš, a odluka da prekineš sve te mreže svakim danom postaje sve slabija. Počinješ da se bojiš da će te izdati, reći roditeljima, drugovima iz razreda, devojci … I živiš sa tim strahom svakodnevno. Počeo sam da se skrivam. Odlazio sam rano a dolazio kasno. Jednom sam se kući vratio rano – ne sećam se zbog čega ali zbog nečega sam morao da se vratim. I molio sam se Gospodu: “Bože moj, ne dozvoli da me vide!” Nisam shvatao da se sve mora platiti i da se za sve odgovara, i da se Gospod ne sme iskušavati. Uglavnom, primetili su me i istukli. Ne tako jako, ali sam se nakupio straha od koga nisam mogao da ostanem zdrav. I postao sam zao. Glupan, nisam shvatao na Koga i zbog čega. Počeo sam da se odričem Njega …I počeo sam da pijem i da vičem “Nema Boga”…Strašno. Košmar. Neću sve da ispričam jer toga ima previše. Potom su se pojavila sumnjiva poznanstva. Uzeo sam da pročitam knjigu LaVeja i odlučio da postanem satanista …Oprosti Gospode grehe moje znane i neznane…Opet pijanke, pale žene … Sve isto, što i ranije, samo u ogromnim količinama i pod znakom svedozvoljenosti. Potom se devojka koju sam voleo promenila. Još jedan povod da pijem.

Uglavnom, otišao sam u vojsku. Tamo sam na pitanja o veroispovesti s gordošću odgovarao: “satanista”. Posle studija sam dospeo u grad O. Tamo je sve počelo. Odatle su me odveli u naselje S. Vojska tu ništa nije kriva – sam sam kriv za sve jer sam se odrekao Boga i služio zlu. Mnogi su bili sa mnom medju satanistima, i nisu imali posebnih problema, naprotiv. A sa mnom nije bilo tako. Imao sam košmare, probleme.

Čim smo došli, temperatura mi je porasla na 39 i nešto. Posavetovali su me da se ne obraćam lekaru. Ujutru sam se ipak obratio bolničaru, jer sam mislio ako počnem da se gubim, niko mi neće reći hvala. I kako su ljudi nekad glupi. Spotakao si se? Zaustavi se, razmisli šta si pogrešio. Nije sve baš kao što ti misliš. A rezultat? Rezultat ne treba dugo čekati. Najpre se čovek spotakne (narkotici), potom se udari (prelazak u S.), a potom počne strašno da pada i greši sve više (tuče, bolesti). I ni tada ne shvata da mu Bog govori sve glasnije i glasnije: “Hej, čudni čoveče, zaustavi se, razmisli jer te Ja volim i ne želim da te izgubim”. I tada Bog hvata za rame …Odlučio sam da skinem jaknu sa jednog mladića. Ne znam odakle njemu ta jakna. Uglavnom odlučio sam da je prodam da vratim dug. O posledicama nisam ni razmišljao. A šta da razmišljam? Neka konj razmišlja! A posledice su bile kao lavina. Svakim danom su bile sve veće i jače. Opasnosti, tuče …

Potom su moj dug prodali “dagama”. Ja naravno znam da su i oni Božija stvorenja, ali ne mogu o njima da pomislim a da se ne naježim … Dali su mi rok do Nove godine. Novac nisam mogao da nadjem. Odlučio sam da pobegnem jer sam znao kakva me strašna poniženja čekaju. Sada shvatam da Bog nikada ne dozvoljava veća iskušenja od onih koje možeš da izdržiš. Kao i to, da nam preko iskušenja daje šansu da se zaustavimo i razmislimo. A još ponekad On nam daje nešto tipa ispita, provere znanja, da vidi kako usvajamo znanje (to su moja razmišljanja). Ja nisam prošao taj svoj “ispit”. Pobeći trčeći – je zbog slabosti. Takav užas nikome ne bih posavetovao – ni u kom slučaju. Sada je sve to iza mene, i ne želim da se prisećam tih dana. To što sam tada preživeo verovatno nikada neće moći da shvati onaj ko nije bio u nekom ilegalnom položaju ili čije dete nije bežalo iz vojske. Majka je odmah saznala šta sam i gde sam. I počela je da se moli Bogu i Svetom Nikolaju Ugodniku. I tako ideš …Nemaš ništa – ni novca, ni odeće. A najstrašnije je to što se raspršio sav tvoj svet sve ono u šta si verovao … I tada mi prilazi starac i govori: “Uzmi žeton za metro”. I odlazi. Drugi prilazi i kaže: dodji da prenoćiš kod mene. I ništa, apsolutno ništa ne traže u zamenu, čak ni zahvalnost. Kada mi je majka slala novac preko potpuno nepoznatog čoveka, on mi ga je pošteno dao …

Tada sam počeo da razmišljam o Bogu, pošto sam shvatio da neću naći milosti od nečastivog. Od njega se može dobiti samo pakost ili te “životne radosti” od kojih ti postaje samo sve gore. Kada je OMON pre polaska u Moskvu pregledao autobus i putnike tražili su mi dokumente i ja sam rekao da ih nemam. Poželeli su mi srećan put i pustili me …I to nisu jedini primeri Božije milosti.

Kada sam se vratio majci, povela me je u crkvu. Bilo je zadivljujuće i pomalo strašno. Strašno zbog toga što sam se bojao da mi neće biti oprošteno. Nisam shvatao da ukoliko se iskreno pokaješ, On će oprostiti! Nisam se krstio niti molio, dok mi se nije pojavila želja za to. Još jedan zagonetan, čudesan dogadjaj je bio sledeći: kada sam prišao k ikoni Svetog Nikolaja Ugodnika i pogledao mu u oči, uplašio sam se. Ne pogleda …Kako može ljubav i tiha svetla seta da se boji? Uplašio sam se jer nisam mogao da odvojim oči, nisam mogao da odem od njegove ikone iako nisam izgubio ni razum ni volju. Majka je stajala pored mene, i ja sam je pozvao i rekao da mi je strašno zbog toga, a ona je rekla da Svetitelj hoće nešto da mi kaže. Ali nisam znao šta …a sada…
Mislim da mi je molitva u Crkvi dala snage da prevazidjem svoj strah i da se vratim k normalnom životu. Izaći iz “bega” uzdajući se u Boga. Inače bih poludeo. I čemu cela ova priča? Ne radi toga da bi se neko zabavio! Ne radi slave i popularnostI! Već da bih upozorio omladinu na greške, koje može da učini i koje je veoma teško ispraviti.

Sluga Božiji Mihail
23.11.2007.

Komentari na clanak:

Ana: To neverovatno i mirno stanje blagodati u duši, stanje koje kao da bi umirilo i burnu reku u tebi sada te nosi, okriljujući i radujući svakom svojom projavom tog živog nekada davno rodjenog …sveta. Stanje duše je i stanje okolnog sveta. Mihail, iskreno se radujem zbog vas. Ni u čemu ne sumnjajte. Sumnje lišavaju dušu poleta. Ali zamislite se nad svakim svojim delom i rečju..Kakvi su oni? Istinski – uvek skriveni i čisti. Samo kod Boga nema sluga. Zar kod Ljubavi..Svevišnje Ljubavi, Prijateljstva, beskonačnog Razumevanja.., a Bog je i Ljubav i radosno druženje i iskreno razumevanje- mogu postojati sluge? Kod Boga mogu postojati samo prijatelji. Družite se sa Bogom. Družite se sa samim sobom. Sa svojom dušom i duhom. Nikada se ne spotičite. A ako se to i desi – primite to kao trenutak u kome se treba zamisliti.

Romič: Drži se brate…S neprijateljem se treba boriti “kako su nas učili” – ako se treba moliti – moli se, ako treba plakati – plači, kajati se – kaj se, post držati – drži…ne posustaj, čak i kada ti se čini da te je “Bog ostavio” i da je u duši “pusto” – nećeš je sam ispuniti – ne svojom “snagom” – nema nikakvih “sopstvenih” snaga – sve Bog daje..neka ti je Bog na pomoći.

Serjoža: Mihail! Zahvaljuj Bogu uvek i nikada Ga ne ostavljaj. Tada će u tvom životu biti samo svetlost.

Olga: Znam kako je teško prići k Bogu! Neka te Gospod spasi i sačuva!

Boris: Daj Bože Mihailo da nikada više ne skreneš sa istinskog puta. Mislim da tvoje odricanje nije ništa gore od moga nepoštovanja postova i drugih grehova. Najvažnije je da si se pokajao a to mnogi ne mogu. I još jednom povodom odricanja seti se apostola Petra, koji je svojim primerom pokazao kako se posle pada može ustati i reći “Ljubim Te Gospode!” Spasi Gospode!


preuzeto sa http://www.cofe.ru/blagovest/article.asp?heading=28&article=12162
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 8763 puta