MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

NESTO O POKAJANJU, ili najvise od svega mi tugijemo zbog svojih dobrih dela



Mark Tven je jedan od najpoznatijih američkih pisaca i satiričara, bio je ateista, i napisao je veliki broj antireligioznih dela. Medjutim ako se pičševa ateistička dela stave u zagradu, uvidećemo da njegovi satirični odlomci i aforizmi zadivljujuće precizno opisuju mnoge složene trenutke našeg života, medjusobne odnose i karaktere. Tako je i u datom odlomku Tven primetio da skoro niko pre njega nije primećivao i pored toga to što je nažalost tako svojstveno svima nama. Nadamo se da ćete od pročitanog odlomka imati koristi.

Veoma radoznala stvar su nepravilne asocijacije, izazvane nekim rečima. Uzmimo naprimer reč “pokajanje”. Mi je bez ikakvog razmišljanja asociramo isključivo sa pojmom greha. Od detinjstva verujemo da se kajemo samo za loše postupke, iako se u stvari beskrajno i trudoljubivo kajemo za dobre postupke koje smo učinili. Veoma često kajući se za grehe, činimo to površno, po obavezi, čisto po umu; ali kada se kajemo za dobar postupak onda to biva mučno, i izliva se direktno iz srca.
Veoma često, pokajavši se za greh, opraštamo sebi i zaboravljamo na ono što se desilo. Ali, pokajavši se za dobar postupak, retko zadobijamo duševni mir i obično smo uznemireni do kraja svojih dana. I to pokajanje ostaje večno prisutno, jako, duboko i delotvorno! Kako se kajete za to s kakvom upornošću i s kakvom nepromenjenom energijom! U poredjenju sa ovim pokajanjem pokajanje za grehe je nešto – presno, žalosno i trenutno.
Uveren sam da svaki prosečan čovek u svemu liči na mene, inače ja ne bih tako razotkrivao svoju suštinu. Kažem “prosečan čovek” i ograničavam se time, jer ne sumnjam da postoje ljudi koji se ne kaju za svoja dobra dela, čak i onda kada im uzvrate izdajom i nezahvalnošću. Smatram da je tim velikodušnim ljudima mesto na nebesima – oni su ovde samo zbunjeni.


preuzeto sa http://www.pravmir.ru/article_1799.html
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 5283 puta