MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

KELTSKI SVETITELJI SU PO DUHU – PRAVOSLAVNI



Razgovor sa sveštenikom Georgijem Zaveršinskim, sveštenikom parohija Moskovske Patrijaršije u Irskoj
 
Oče Georgije, od kada u Irskoj postoje parohije Ruske Pravoslavne Crkve? I gde se služe Bogosluženja?

- Prva parohija Ruske Pravoslavne Crkve – posvećena prvovrhovnim apostolima Petru i Pavlu – pojavila se u Republici Irskoj 2001. godine. Pokretač njenog nastanka je Svjatijejši Patrijarh Kiril, tada predsednik OVSC. On je u Irskoj održao neophodne pregovore sa državnim vlastima i predstavnicima lokalne katoličke zajednice. I upravo je on izabrao svete apostole za nebeske pokrovitelje buduće parohije.
 
Danas parohije RPC deluju u pet najvećih gradova Irske – Dablinu, Korku, Uoterfordu, Golueu i Belfastu. U Dablinu ruska pravoslavna zajednica koristi zgradu bivšeg protestantskog hrama, uzetu na dugogodišnju rentu, i nalazi se nedaleko od centra grada u oblasti Harolds Cross. To je velika zgrada sa čvrstim zidovima, stara više od 180 godina.
 
U drugim gradovima pravoslavnima se besplatno pruža mogućnost da se mole i služe u starim hramovima, koji pripadaju katoličkim ili protestantskim zajednicama. Situacija je takva, da protestanata u savremenoj Irskoj ima sve manje. Crkvene zgrade koje im pripadaju postaju puste i stare. U Dablinu naprimer smo imali mogućnost da dobijemo crkvu zbog toga što je lokalna protestantska zajednica prestala da postoji, i hram je četrnaest godina stajao bez bogosluženja. Još deset godina – i počeo bi da se ruši, jer hram živi dok se u njemu služi inače se pretvara u ruševinu.
 
Irska je zemlja sa dubokim katoličkim korenima. Kako se lokalni stanovnici odnose prema pravoslavnima?
 
- Zaista, Irska je zemlja sa veoma jakim katoličkim tradicijama. Čak štaviše, kod nas se ne može često videti da se čovek prolazeći pored crkve oseni krsnim znakom, a tamo je to normalna pojava. Pri čemu tako postupaju i mladi i ljudi zrelijeg uzrasta.
 
Dobri irski katolik smatra Pravoslavlje za neku raznovrsnost protestantizma. Prema nama se odnose veoma lojalno, daju nam hramove za bogosluženja, svuda nas pozivaju. Izdvajanja nema, ali svi čvrsto znaju da je Crkva – jedna, i razume se Katolička. Oni su time zadojeni «majčinim mlekom». Možete da navodite koliko god želite argumenata u odbranu Pravoslavlja, oni će vas pažljivo saslušati, ali će ipak ostati pri svom mišljenju: Bog je – jedan, Crkva je – jedna, papa Rimski je – jedan, a sve ostalo je – neko odstupanje od norme kome je potrebno ispravljanje. Osporavati to u razgovoru sa Ircem isto je što i uveravati ga u to da dan ne smenjuje noć.
 
Zbog toga verovatno nema mnogo etnilkih Iraca u pravoslavnim parohijama?
 
- Da. I ti, koji dolaze kod nas, su umnogome svojevrsni “protestanti u svojoj vnutrini”. Imali smo jednog veoma šarolikog parohijana, poi menu Rori, koji je prešao u Pravoslavlje, jer nije prihvatio odluku II Vatikanskog Sabora. Nažalost, on je nedavno umro. Nekada je Rori bio kadrovski pomorski oficir, zatim je učestvovao u zvaničnom pokretu Irske republikanske armije. Bio je veoma dobro obrazovan. Izgledao je veoma impozantno: prizeman, sa okruglom i potpuno sedom bradom. Bio je član Pravoslavne Crkve više od 30 godina, još u vreme kada je bio živ poslednji pravoslavni sveštenik RPCZ u Irskoj otac Nikolaj Kuris, koji se upokojio 1977. godine. Potom dugo vremena u zemlji nije bilo ruske pravoslavne parohije, i kada je otvorena naša crkva, Rori je odmah došao kod nas. Taj čovek je bio duboko predan Crkvi, posećivao je sve službe do poslednjeg dana svog života. Pričestio sam ga pred samu smrt.
 
Naši parohijani su uglavnom Rusi. Što se tiče broja vernika, to naprimer u Dablinu, na Vaskrs dolazi do pet stotina ljudi, a na nedeljnoj službi bude od 100 do 200 pričasnika. U Irskoj ima mnogo imigranata iz Rusije i Zemalja SNG, ali vernika i onih koji posećuju Bogoslućenja je avaj znatno manje. Raduje to što u parohiji ima sve više dece. Tokom proteklih skoro sedam godina krstio sam oko hiljadu dece.
 
Kada govorimo o Irskoj, onda se najčešće sećamo imena svetog Patrika, koji je toj zemlji doneo svetlost hrišćanske vere.
 
- Sveti Patrik je jedinstvena ličnost, jedan od najuvidjavnijih predstavnika drevne Keltske Crkve, koji je postao najinteresantnija pojava u istoriji hrišćanstva. On ne samo da je obratio ka Hristu kneževe I predstavnike mnogih plemenskih klanova drevne Irske, već je na ostrvu osnovao i nekoliko manastira, u jednom od kojih je bila formirana episkopska katedra. Na osnovu latinice sveti Patrik je sastavio irsku azbuku, postavivši time osnove nacionalne literature. Delatnost irskih apostola je bila toliko plodotvorna, da je tokom mnogih vekova posle toga zemlja s pravom smatrana jednim od glavnih ognjišta hrišćanskog prosvećivanja Evrope – “ostrvom svetih”.
 
Sveti Patrik je imao mnogo sledbenika medju stanovnicima Irske, koji su sa oduševljenjem primali taj ideal smirenja I vere, koji im je on donosio. Upravo je on upoznao Irce sa osnovnim pojmovima hrišćanske asketike. U IX veku se Keltska Crkva proslavila monaštvom, koje je od V-VII veka došlo iz Egipta. Irski monasi su bili medju najprosvećenijim medju monasima zapadnih zemalja. Oni su medjutim dobro vladali kako straogrčkim jezikom, tako I latinicom. A koliko su samo manastira formirali po celoj Evropi! U Italiji se do dan-danas sačuvao manastir koji su osnovali drevni Kelti. Njihovo prisustvo je zabeleženo I na teritoriji Kijevske Rusije, u Novgorodskim zemljama. Poznati “novgorodski krst” na kome se u sredini nalazi krug, a koga neki istraživači smatraju simbolom pobede nad paganstvom, takodje ima keltske korene.
 
 

Da li se u našim pravoslavnim parohijama taj svetitelj poštuje na neki poseban način, kao i neki drugi svetitelji Keltske Crkve?
 
- Opštecrkveno poštovanje svetog Patrika, Brigite Kildarske, Brendana i drugih svetih drevne Crkve nije ustanovljeno, ali je to čini mi se samo stvar vremena. Mi pominjemo te svete na Bogosluženjima. I postoje njihove ikone. Video sam ih po crkvama u Rusiji, kao i u irskim parohijama. 
Kod nas postoji praksa da idemo na hodočašće na mesta podviga svetih Keltske Crkve. Naprimer, svake godine se prenjemo na goru svetog Patrika, gde se molio i postio 40 dana pre nego što je počeo svoju misiju u Irskoj. Postoji drevna tradicija penjanja na tu goru bosih nogu, bez obzira na to što je staza posuta oštrim kamenjem. To pruža mogućnost prisajedinjenju askezi, koja je tako svojstvena drevnom keltskom monaštvu. Poklonici dolaze iz mnogih krajeva zemlje kako bi se bosonogi popeli na Kroah Patrik (tako se na irskom zove ta gora). Druga maršruta je penjanje na goru Brendon, gde je postavljen krst na grobu svetog Brendana-moreplovca. S te gore se otkriva čudesan pogled na četvrtinu ostrva, i upravo odatle je sveti Brendan planirao svoja pomorska putovanja.
 
Da li se i u Moskvi slavi sveti Patrik kao što se praznuje u Irskoj?
 
- Parada u Dablinu na dan svetog Patrika je veoma lepo, i obično okuplja veliki broj posmatrača. Ceo centar grada je toga dana prekriven. Tada se organizuju prave šetnje, jer je taj dan u Irskoj neradan.
 
Verovatno je irsko slavlje postalo neki prototip za ostala praznovanja dana svetog Patrika u celom svetu. Nažalost u Rusiji se uočava tendencija da se akcenat tog praznika stavi na obilno pijenje piva. Pokušavaju da povežu pivo sa imenom svetog Patrika, što uopšte ne odgovara ni smislu slavlja, pa čak ni tome kako ga obeležavaju u samoj Irskoj. Tamo ta parada ima bezuslovno svojstvo slično festivalu, ali to nikako nije povod za reklamu proizvodnje poznate nacionalne kompanije piva “Ginnes”. Pivo se nigde ni u kom slučaju ne stavlja u prvi plan – ni u SMI, niti u samoj paradi. Potpuno je neumesna i paralela izmedju te parade i naprimer poznatog karnevala u Rio-de-Žaneiru. Brazilski karneval ima otvoren erotski podtekst. U Irskoj ne može biti ništa slično: to je zemlja sa davnim hrišćanskim korenima u kojoj je jak uticaj katoličke crkve. Irci inače veoma poštuju i čuvaju svoje nacionalne tradicije pa tako i religiozne. Upravo zbog toga parada na dan svetog Patrika je pre folklorni praznik, dobar i veoma sadržajan po duhu. Na dan svetog Patrika se obavezno služe bogosluženja u svim crkvama, što predstavlja neodvojivi deo praznika. Time on naravno i počinje.
 
Parada prolazi jednom od centralnih ulica Dablina od jutra do mraka. Ljudi sa svih krajeva sveta dolaze da učestvuju u njoj. Široko su zastupljene pozorišne i pevačke grupe – to što mi u Rusiji zovemo umetničkom samodelatnošću – iz raznih regiona i gradova zemlje. Te grupe unapred najavljuju svoje učešće u parade, i šalju svoj program. Po pravilu većina učesnika parade je poznata iz proteklih godina i svako ima svoje odredjeno mesto u njoj. Mnogi su obučeni u nacionalne kostime. Ponekad se scene iz spektakla izvode na pokretnoj pozornici, koja se kreće po ulici. Siže predstave uopšte nije povezan sa imenom ili podvigom svetog Patrika. U parade učestvuju čitavi orkestri takodje u nacionalnim kostimima. Tokom parade se može čuti dosta narodne muzike pošto je Irska zemlja sa bogatom muzičkom kulturom. Karakter praznika svetog Patrika prema irskom shvatanju je – festival, predstava raznih nacionalnih tradicija; smatra se da irski prosvetitelj objedinjuje sve.
 
Mnoge pravoslavne ljude smućuje vreme kada se parada odvija, a to je uvek tokom Velikog posta, a posebno sadržaj te parade …Medjutim potpuno je očigledno da naši pravoslavni sunarodnici treba da se sećaju svetitelja drevne nepodeljene Crkve i da ih poštuju.
 
- Irski katolici u to vreme takodje imaju veliki post, ali on ima malo drukčiji karakter: nema tako strogih ograničenja kao u pravoslavnom postu, a i stepen uzdržanja odredjuje svako individualno po ličnom razumu. U Irskoj crkva ne pretenduje na glavnu ulogu u državi, društvenom životu kao ni na to da ima uticaj na pojedinačni život gradjana. Zbog toga ona naravno ne poziva katolike da ne učestvuju na paradi, ali ih ni ne osudjuje za učešće.
 
Na Zapadu se, odakle nam je i došao taj način praznovanja, sve prima potpuno ograničeno, pošto je tako praktično uvek bilo. Sveti Patrik je prosvetitelj koji je propovedao paganima. Parada je u suštini svedočanstvo nekih očuvanih paganskim ostataka, ali sve to postoji iz davnina s crkvenom tradicijom da ne dolazi u konflikt jedno s drugim. U krajnjoj meri katolička crkva se prema takvom načinu praznovanja odnosi sasvim blagonaklono.
 
Što se tiče Rusije, to za nas parada ima potpuno drugu tradiciju koju su ovde doneli. Na veliku žalost, najveći atribut praznika je pivo. To je zaista neka zagonetka: zbog čega je praznovanje došlo upravo u takvom vidu u Moskvu? Ono je prihvaćeno kao još jedan povod za okupljanje i pijanku. U krajnjoj meri, interesovanje za svetog Patrika i njegovu ličnost mislim da je u ovom slučaju na poslednjem mestu i potpuno je nerealno staviti akcenat na to u datoj situaciji i zbog toga verovatno ne treba mešati taj šou sa crkvenim praznovanjem u čast svetog Patrika.
 
U principu pitanje je krajnje jasno. Po blagoslovu Svjatijejšeg Patrijarha praznovanje u čast “svih svetih, u zemlji Britanskoj i Irskoj prosijavših” danas je već unešeno u kalendare. Ono će se slaviti jednom godišnje druge nedelje posle Pedesetnice. Treba biti malo strpljiv i sačekati da crkva uključi u svoj kalendar imena svetog Patrika i drugih keltskih podvižnika. Tada će se oni verovatno praznovati kod nas na ispravniji način. Ako 30.mart bude odredjen za dan praznika, a upravo tog dana se po novom kalendaru slavi sveti Patrik  onda će možda sve počinjati sa bogosluženjem, izražavajući tako posebno poštovanje prosvetitelju Irske i kelta. Mislim da će postepeno doći i do personalnog poštovanja svete Brigite Kildarske, Kolumbana i Brendana. Njihova imena će pored imena mnogih drugih keltskih podvižnika vere, biti uključena u naš crkveni calendar, jer su ti svetitelji po duhu – pravoslavni.

Preuzeto sa http://www.pravoslavie.ru/guest/30036.htm
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 14512 puta