MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PRAVOSLAVNA HRIŠĆANSKA NASTAVA




Tema koja mi je odredjena da danas o njoj govorim jeste “Pravoslavna hrišćanska nastava”. Vreme koje mi je dodeljeno da na tu temu govorim je PET do SEDAM minuta. Nadam se da ovo vremensko ograničenje nema stvarne veze sa značajem predmeta o kome treba da govorim, to jest “Pravoslavna hrišćanska nastava”.

Veliki broj zadrtih sekti, kao i razni kultovi, šalju svoje dobro uvežbane, moglo bi se čak reći programirane članove da vrše versku propagandu i privlače kako nehrišćane, tako i hrišćane koji tim sektama ne pripadaju. Najlakši plen ovih agresivnih sektaša i kultista su pravoslavni hriscani. NJihovo nepoznavanje Svetoga Pisma i učenja svete pravoslavne Crkve je razlog zašto su oni tako lak plen. Rečeno mi je da u Akronu, Ohajo veliki broj srpskih porodica i pojedinaca pripada sekti nazarena a ne njihovoj srpskoj pravoslavnoj Crkvi. U mnogim drugim gradovima Amerike i Kanade mogu se naći Srbi kao pripadnici baptista, nazarena, Jehovinih svedoka i drugih sekti.
Pravoslavna hrišćanska nastava bi nam mogla pomoći ne samo u odbrani od sektaša i kultista, već bi nam pomogla i da više cenimo i uživamo u našoj pravoslavnoj veri i Crkvi. Pitanje je kako učiniti da pravoslavnu versku nastavu naših vernika stvarnošću a ne samo predmetom naših razgovora .

Skoro najveći broj većih hrišćanskih sekti imaju i održavaju redovne škole u kojima je verska nastava obavezan predmet. To im daje mogućnost da svojim učenicima redovno predaju učenje i principe koje ispoveda njihova grana hrišćanstva. Mi Srbi nemamo svoje redovne škole gde bi naša deca učila o pravoslavnoj veri. Čak i tako velike i bogate parohije kao što su Milvoki, Los Andjeles, Čikago, [1] Pitsburg i okolne srpske pravoslavne parohije nemaju i nikada nisu ni pokušale da stvore redovne škole.
Naše crkvene škole, gde se nastava održava jednom sedmično u toku od pola sata do četrdeset pet minuta u crkvenim prostorijama i uglavnom nedeljom, predstavljaju primeran napor da se našoj deci pruži pravoslavna hrišćanska nastava. Treba pohvaliti odanost i požrtvovanje nastavnika tih škola koji vrše nastavu besplatno i dobrovoljno. Medjutim, ne možemo ni olako preći preko problema naših crkvenih škola. Lista najozbiljnijih problema uključuje:
1. Nezainteresovanost roditelja zbog koje njihova deca neredovno pohadjaju crkvene škole ili ih uopšte ne pohadjaju;
2. Odsustvo sistematskog i ujednačenog programa nastave;
3. Odsustvo ispita i ocena;
4. Nemanje kriterija za prelaz dece iz nižeg u viši razred;
5. Nedovoljna stručna teološka i metodska priprema nekih od nastavnika.
Pored naših crkvenih škola, postoje i druge mogućnosti pružanja verskog obrazovanja našim vernicima. Neka mi je dozvoljeno da neke od njih ukratko pomenem:
1. Dom je mesto gde bi pravoslavna hrišćanska obuka trebala da počne i redovno se održava. Deca ne moraju čekati da dodju u crkvenu školu da bi tamo naučila kako da se krste i kako da se u crkvi ponašaju. Roditelji treba da im budu primer pobožnosti time što će čitati molitve pre i posle jela i pre odlaska na spavanje. Oni mogu decu naučiti osnovnim molitvama. I, naravno, njihovo redovno posećivanje bogosluženja i primanje svetih tajni bio bi dobar primer za decu;
2. Svaka pravoslavna kuća treba da ima Sveto Pismo i makar najskromniju biblioteku sa pravoslavnim verskim publikacijama;
3. Razredi za versku nastavu za odrasle su neophodni u svim sarpskim pravoslavnim parohijama;
4. Besede naših parohijskih sveštenika su važno sredstvo verskog vaspitanja, pod uslovom da su one dobro pripremljene i vaspitne a ne teoretske;
5. Nemamo nijedan ugledan verski ili bogoslovski časopis na engleskom jeziku. "Staza pravoslavlja" bi to mogla biti. Medjutim, ona je uglavnom informativan a skoro nimalo bogoslovski ili verski časopis.
6. Obuka naših nastavnika verskih škola morala bi se obavljati i biti obaveznom;
7. U Australiji se održavaju redovne godišnje konferencije srpske pravoslavne omladine. One obično traju tri dana i srpska pravoslavna omladina iz svih krajeva Australije im prisustvuje. Na tim konferencijama prisustvuju lekcijama na kojima se govori o raznim predmetima vezanim za pravoslavlje. Osim toga, redovno prisustvuju bogosluženjima, ispovedaju se i primaju sveto pričešće. Zar ne bismo i mi mogli organizovati Konferencije za mlade makar u našim eparhijama, ako nije moguće prikupiti srpsku pravoslavnu omladinu iz cele Amerike?
Imalo bi još dosta da se o ovom predmetu kaže, ali pet minuta koji su mi za ovu temu datu su prošli.
Youngstonjn Ohio Very Rev. Dr. Mateja Matejić
protojerej-stavrofor
1994

[1] U medjuvremenu su ostavarene redovne skole: u Srpskoj pravoslavnoj parohiji Vaskrsenja Gospodnjeg u Cikagu i parohiji svetoga Save u Mivokiju, Viskonsin

Pročitano: 3745 puta