MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

U SAMOSAŽALJENJU JE ČESTO KOREN NAŠIH PORAZA



Kako da postupim u odnosu prema mladom čoveku s kojim sam se družila tokom 3 godine, a kada sam mu direktno postavila pitanje o daljoj budućnosti naših odnosa on mi nije ništa jasno odgovorio. Medjutim nema nameru da prekine opštenje sa mnom. Ja ne volim tog čoveka, ali postoji neka povezanost, koju želim da prekinem to jest s njim mi je loše a bez njega strašno, pošto veoma želim da formiram porodicu, ali ne postoji niko drugi. Čudno je opštiti sa tim čovekom i moliti pritom Boga da pošalje nekog drugog. Natalija

Natalija – radujte se u Gospodu!
Muškarci često ne vole da na sebe uzmu odgovornost za prekid odnosa (kada je on već sazreo – ne govorim o braku – prećutno smo protiv razvoda kao takvog). Natalija, imajte dostojanstvo devojke – ukoliko vas vaš mladić već toliko dugo vuče za nos njega treba kategorično odbiti, inače dalje može da bude sve gore. Muka ceo život, eto šta može da se desi zbog vaše “žalosti” zbog vaših nedefinisanih odnosa. I nećete se mučiti samo vi već i on i vaši bližnji – čemu sve to. Rastanite se u miru, Gospod će vam zbog samoodricanja i smelosti poslati čoveka (verujem) samo nemojte biti malodušni, ne sažaljavajte se jer je u samosažaljenju često koren naših poraza. Želim vam sve najbolje – ljubav, radost i sreću u budućoj porodici.

S Bogom! Protojerej Igor Pčelincev

Kako da pobedim lenjost? Ona mi smeta da živim, dešava se čak da sam lenj i da se molim, zbog nje imam problema i na institutu, a kao budući lekar imaću odgovornost za nečiji život! Molim vas posavetujte me šta da radim. Egor

Egor!
Treba zapamtiti jednostavnu istinu da sve što radimo – radimo savljadjujući svoju inertnost koja se drukčije naziva lenjost. Ponekad kada se ono željeno i neophodno podudaraju to biva jednostavno, a ponekad kada se razmimoilaze biva veoma teško. Ali razmislite – šta je važnije – željeno ili neophodno? Neophodno. Sa lenjošću uspešno može da se bori onaj ko se primorava da se prema onom obaveznom odnosi isto kao i prema željenom. Kraće govoreći, ponekad sami sebi ličimo na ogromni sanduk sa dragocenostima, koji smo našli u pustinji – da bismo koristili to bogatstvo u mestu u kome živimo treba ga naporno vući kroz pesak i vrućinu, I samo onaj ko ne zaboravi na mogućnosti skrivene u njemu, ima šansu da se koristi njime na sopstvenu radost i korist drugih. Bogatstvo su naše mogućnosti, a pesak i sunce – naša lenjost.
S poštovanjem, sveštenik Aleksej Kolosov

Oče blagoslovite. Interesuje me mesto pravoslavnog tumačenja mesta iz šeste glave Knjige Postanja gde se govori o sinovima Božijim, ćerkama ljudskim i čak i nekim divovima. Ko je ko? Iz teksta se može shvatiti da su na Zemlji već postojale neke ćerke ljudske, od kojih su se radjale prve generacije posle Adama.

Oleg!
Divovi – su potomci iz brakova sinova potomaka pravednog Sifa, trećeg sina Adama i Eve (“sinovi Božiji”), i ćerki Kainovih potomaka (“kćeri ljudske”). Takvo mešanje je dovelo do svojevrsnog civilizacijskog skoka – pojavili su se ljudi koji su po svom znanju i navikama bili kao “divovi”.
S poštovanjem, sveštenik Aleksej Kolosov

Da li je tačno da je gatanje i predskazivanje budućnosti laž?

Gatanje i predskazivanje budućnosti postoji. Pitanje je nešto drugo – treba li verovati u to što govore ljudi koji se time bave.
Već i sam pojam gatanje nam govori o tome da čovek putem nekih magijskih rituala pokušava da sazna svoju budućnost. I odmah se nameće sledeće pitanje: a ko govori čoveku o njegovoj budućnosti? Hajde da se obratimo pravoslavnoj dogmatici. Ona kaže da je Gospod pri stvaranju čoveka podario mu slobodnu volju. Čovekov je izbor da li će da greši ili ne. Bog se u taj izbor ne meša. Saglasno tome, sam čovek pravi sebi raj ili ad na zemlji. To jest svi razgovori o sudbini nemaju nikakvu osnovu. Bog neprekidno primišljajući o čoveku, daje mu zapovesti čije ispunjavanje ga vodi ka Večnom Životu. Hajde da pogledamo Sveto Pismo.

Kao odgovor na pitanje apostola o kraju sveta Gospod im govori o znacima, koji će prethoditi kraju sveta. Ali na pitanje o konkretnom vremenu, kada će se desiti kraj ovog sveta, Gospod kaže da to vreme ne znaju čak ni Angeli Božiji, već samo Otac Nebeski. Slično tome, čoveku nije dato da zna sopstvenu budućnost, koju zna samo Bog. A hajde da sada odgovorimo na pitanje od koga gatari dobijaju informaciju o čovekovoj budućnosti? Nameće se jedan odgovor – od djavola! Gatari tvrde da postoji predodredjenost i da nema smisla da čovek protivureči sudbini. Ovo u korenu protivureči pravoslavnoj dogmatici.

Ali to nije ništa čudno. Djavola nazivaju ocem laži i zato je jasno zbog čega je najveći deo onoga što gatari kažu – otvorena laž. A Bog je još u Starom Zavetu dao bogoizabranom narodu koji je izašao iz egipatskog ropstva zapovest “ne gatajte” (Lev. 19:26), “ne obraćajte se onima koji prizivaju mrtve, i ne idite magovima, ne oskvernjujte se od njih” (Lev. 19:31). Pri čemu se narušavanje tih zapovesti kažnjavalo smrtnom kaznom: “gatara ne ostavljaj u životu” (Ish. 21:18).

Sada kada smo objasnili od koga gatari dobijaju informaciju, razmotrimo trenutke kada ono što oni predskazuju odgovara onome što se dešava u stvarnosti. Čovek koji se obraća za pomoć gataru, se direktno obraća nečastivom. Po pravilu, gatar pomoću magijske seanse počinje da daje savete kako postupiti. I čovek odlazi da realizuje gatareve savete. To su obično neka magijska dejstva i u suštini čovek sam počinje da se bavi okultizmom. Naravno, može da se desi da se posle sprovedenih rituala dodje do očekivanog rezultata. Ali nevolja je u tome što je čovek zaboravivši na svog Tvorca postao sluga djavola i učinio težak greh, narušivši zapovest: “Ja sam tvoj Bog, i da nemaš drugih bogova sem mene”. Eto vam odgovora na vaše pitanje: to je istina, ali od nečastivog!
S poštovanjem, sveštenik Dionisije Svečnikov

Pomaže Bog. Recite mi kako da shvatim Enohove reči: “Ali u te dane biće blaženi svi oni koji primaju reči mudrosti, i poznaju je, i ispunjavaju puteve Svevišnjeg, i hode putevima istine: jer će oni biti spašeni”.

Bog pomogao Vadime! Stvar je u tome što je interesovanje za Enohovu ličnost dovelo do stvaranja nekoliko dela koja Crkva nikada nije priznala u svojstvu autorskog izvora, medjutim ona su bila dovoljno rasprostranjena kako u starozavetnoj epohi, tako i u epohi širenja hrišćanstva.
U današnje vreme su poznata tri dela koja se zovu Knjige Enoha.

Prva knjiga Enoha, koja je napisana u IV-I veku pre Hristovog Rodjenja se sačuvala samo u etiopijskoj verziji. U Etiopskoj crkvi se ta knjiga Enoha smatra kanonskom. Medju rukopisima koji su pronadjeni u Kumranu, postoje i fragmenti Prve knjige Enoha na starojevrejskom jeziku.

Druga knjiga Enoha je poznata samo u slavjanskom prevodu IX-X veka. Šira verzija “slavjanskog Ehona” je prevedena s grčkog, a kratka s jevrejskog. U svojoj osnovi “slavjanski Enoh” odgovara jevrejskom originalu napisanom u I veku posle Hristovog Rodjenja, koji je napisan pod uticajem vavilonskih, iranskih i egipatskih izvora.
Treća knjiga Enoha, koju ponekad nazivaju “Knjigom nebeskih dvoraca”, je napisana na starojevrejskom jeziku u periodu od III do VII veka posle Hristovog Rodjenja. U toj knjizi se opisuje putovanje na nebo poznatog palestinskog ravina iz I-II veka Išmailja.

Apostol Juda se u svojoj poslanici najverovatnije poziva na Prvu knjigu Enoha:”Ali i za ovake prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh Andjela Svojijeh. Da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, I za sve ružne riječi njihove koje bezbožni griješnici govoriše na nj” (Jud. 1, 14-15).
Vi takodje citirate takozvanu Prvu knjigu Enoha. U navedenom citatu govori se o budućem sveopštem širenju idolopoklonstva. Oni koji sačuvaju istinitu veru, biće spašeni.

S poštovanjem, sveštenik Mihail Samohin

preuzeto sa www.pravmir.ru
prevod sa ruskog Dr Radmila Maksimovic

Pročitano: 15904 puta