MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

PITANJA SVEŠTENIKU - III




Sta zna�?e re�?i: “Verujem Gospode, pomozi mom neverju�?? Da li se one mogu smatrati molitvom, kada molis nesto od Boga i sumnjas?

Nadja,
20.07.2001

Draga Nadja!

Ta molitva je uzeta iz Jevandjelja. Nju je prvi izgovorio otac posednutog decaka, kada mu je Gospod rekao: “… Ako mozes vjerovati, sve je moguce onome koji vjeruje. I odmah povikavsi otac djeteta sa suzama govorase: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju�? (Mk.9,24). Molitva tog coveka je bila uslisana i Hristos je iscelio njegovo dete. Mislim da i ti mozes da izgovaras tu molitvu u trenucima sumnje.

S ljubavlju u Hristu,
Prot.A.Satov

69) 1) Imam pitanje o arhijerejskoj sluzbi. Oduvek me je interesovalo zasto za vreme arhijerejske skuzbe svi trce tamo-ovamo, popravljajuci tepih ispred episkopa? Zar to ne odvlaci paznju od sluzbe ne samo vernika vec i svestenika? Cemu to? Zar Svetima koji su Bogu ugodili nisu bili potrebni ni tepisi ni skupe odezde. Zar nije bolje utrositi taj novac za bolesne, decu-sirocad i invalide? Zar ih nema puno medju nama?!

2) I jos jedno pitanje. Nedavno sam citala Zitije Svete mucenice Jelisavete Teodorovne, u kojem se kaze da je ona primila Pravoslavlje tek posle 7 godina braka. Da li danas protestant ili katolik moze da se ozeni ili uda za pravoslavnog? Kako je meni poznato- ne. ili je to samo bio izuzetak za carsku porodicu?

3) Da li biste mogli da mi napisete nesto o “krvavom vaskrsenju�? koje se desilo u vreme carevine Nikolaja II?

4) Da li se moze ljubiti lice na ikoni? Receno mi je da je to greh i da se mogu celivati samo noge ili ruke. Da li je to istina?

Veliko hvala.
sluskinja Bozija Elena
21.07.2001

Draga Elena!

1) U Jevandjelju ima prica o tome kako je jedna zena potrosila mnogo novca kako bi kupila skupe mirise i njima pomazala Spasiteljeve noge, izrazivsi time svoju ljubav prema Hristu. Nasao se jedan covek koji nije bio zadovoljan tim njenim postupkom. On je smatrao da bi bilo bolje da se taj novac da siromasnima. Taj covek je bio Juda i on to nije smatrao zato sto se brinuo za siromasne vec zato sto je bio kradljivac i sto je uzimao novac iz zajednicke kase.

Ja ni u kom slucaju ne mislim da ti postavljas pitanje iz tog razloga, iako ima mnogo ljudi koji se u nase vreme smucuju raskosnoscu arhijerejskih sluzbi i bogatim ukrasavanjem Crkava, a ni sami ne zrtvuju ni kopejku za potrebe siromasnih, bolesnih, dece i starih.

Nadam se da se ne brines o onima kojima je to potrebno samo na recima, vec nesto i radis za njih. Veoma je dobro da mislis na gladne i da se brines o njima. Ali ti ne shvatas da ljudi na zemlji ne gladuju zato sto arhijereji nose mitre, skupe odezde, vec zbog toga sto nema dovoljno ljubavi za sve one kojima je potrebna pomoc. Mogu se imati mitre i sve sto je neophodno za arhijerejsku sluzbu i takodje veoma mnogo pomagati siromasnim ljudima, kao sto i rade mnogi arhijereji, pocevsi od Patrijarha, a moguce je nemati ni skupe bogosluzbene odezde niti raditi nesto za one koje su u potrebi. Na zemlji ima dovoljno bogatstva i za vrsenje arhijerejskih sluzbi, i za to da se nahrane svi gladni. Razlog gladi i potrebe je u onima koji imaju ogromna bogatstva, nasladjuju se njima sami i nista ne daju siromasnima. Razlog je i to sto i oni koji su srednje bogati ne zele da dele iako mali broj deli sa drugima. Zapovest Svetog pravednog Jovana Krstitelja se ne postuje: “Koji ima dvije haljine neka dade onome koji nema�? (Lk.3,11). Uzrok nevolje je u tome sto covek sam dolazi u takvo stanje da ne zeli da radi da obezbedi sebe i svoju decu. Tom coveku je veoma tesko pomoci. Ti, draga Elena ne shvatas jos jednu stvar i to veoma vaznu. Vrseci Bogosluzenje mi prinosimo darove Bogu, a ne coveku koji moze biti obucen i u arhijerejsku odezdu. Bogosluzenje treba da bude lepo, svecano. Ono treba da bude projava lepote Carstva Bozijeg, iako u slucaju nuzde kanoni dozvoljavaju koriscene crkvenih blaga za otkup zarobljenih i za hranjenje ljudi koji umiru od gladi. Sujeta u vreme arhijerejske sluzbe je cesto povezana sa neiskusnoscu onih koji prisluzuju, s tim sto se arhijerejska sluzba retko sluzi u Crkvama, i ne znaju svi dobro njen poredak. A coveku se odvlaci paznja od sluzbe kada se ide za spoljasnjim, a ne za unutrasnjim smislom svestenih radnji koje se vrse. Ako nekad budes izucavala Bogosluzenja, saznaces da je arhijerejska sluzba u velikoj meri sacuvala stare tradicije sluzenja. Arhijerejska sluzba ima punocu, koju nema sluzba koju sluze svestenici. Naravno, u maloj seoskoj Crkvi nije potrebna takva raskos, ali u celoj eparhiji moze postojati samo jedan arhijerej, koji sluzi po cinu, projavljujuci punocu i lepotu crkvenog kanona. U poredjenju sa svim nasim drugim troskovima nije tako skupo imati arhijereja i odrzavati arhijerejske sluzbe. Tepisi i odezde nisu potrebni samom arhijereju (znam arhijereje koji vole da sluze jednostavno), vec sluze radi projave nevidljive duhovne lepote Crkve.

2) Prema crkvenim pravilima, za pravoslavne su dozvoljeni brakovi sa katolicima, armenima, anglikancima, luteranima pod uslovom vaspitanja dece u pravoslavnoj veri. U nase vreme su se razlike izmedju pravoslavnih i drugih hriscanskih denominacija povecale, i zbog toga se pravila koja su postojala u XIX veku moraju preispitivati. Clanovi carske porodice su po tom pitanju bili izuzetak jer njihovi brakovi nisu bili privatna stvar, vec su bili povezani sa drzavnom politikom.

3) Draga Elena! Osnosvnu radnju dogadjaja “krvavog vaskrsenja�? ti verovatno znas iz istorijskih udzbenika. To se desilo 9 januara 1905 godine i bilo je pripremljeno od strane provokatora. Uoci samog dogadjaja revolucionarno raspolozeni radnici su podneli caru peticiju, a 9-og su bile organizovane demonstracije. Ljudi su isli sa portretima cara i svetim ikonama. Na Dvorcovom trgu u S.Peterburgu su streljali demonstrante. Ali se o ucescu cara u tim tragicnim dogadjajima pisalo lazno po udzbenicima. Te tragicne nedelje sveti car – mucenik Nikolaj II nije bio u Petreburgu i nije imao nikakvog udela u streljanju demonstranata.

Na Arhijerejskom Saboru to pitanje je istrazivala specijalna komisija, o tome sta je ona zakljucila, prica mitropolit Juvenalije: “Upoznavsi se juce 8 januara sa sadrzajem peticije, koja ima karakter revolucionarnog ultimatuma, i ne dozvoljava da se stupi u konstruktivne pregovore sa predstavnicima radnika, Predsednik je ignorisao taj dokument nezakonit po formi, i podrivajuci prestiz i bez toga ratom uzdrmane drzavne vlasti. U toku celog 9 januara 1905 godine Predsednik nije doneo nijedno resenje, koje odredjuje akcije vlasti radi gusenja radnickih demonstracija. Naredbu vojsci za otvaranje vatre nije izdao Car, vec Komandant Sankt-Peterburskog vojnog okruga. Istorijski podaci ne dozvoljavaju uvid u dela Predsednika tih januarskih dana 1905 godine, dana svesne zle volje, uperene protiv naroda i ostvarene u konkretnim odlukama i postupcima�?.

4) Lica na ikonama ne treba celivati, jer se prema njima odnosimo kao prema svetima a ne kao ravnim sebi i ikonu celivamo sa osecanjem pokajanja i svesti o svojoj grehovnosti.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

70) Kako je dobro moliti se: u sebi ili naglas?

Nadja,

27.07.2001

Draga Nadja!

Pri citanju domaceg pravila moze se moliti i u sebi i naglas, birajuci onaj nacin uznosenja molitvi, koji vise pomaze na usredredjivanju na smisao izgovorenih reci.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

71) Moja drugarica ima 35 godina i nije udata. Nije bogata, vernica je i peva u horu. Sada je u veoma teskoj situaciji – u njenom zivotu se pojavio neocrkovljeni covek koji je 7 godina mladji od nje. On zeli da je ozeni, govoreci da zeli da ima decu s njom. On to stalno govori na poslu a ona nema gde da se skloni. Ona ga ne voli, ali je mozda to sudbina? Svestenik u nasoj Crkvi joj nije dao nikakav savet, a nije ga dobila ni u Trojice-Sergejevoj Lavri, i veoma se muci a nista ne moze da resi. Pomozite i odgovorite brzo jer joj je veoma tesko. Neka Vas Gospod spase!

Tatjana,
10.08.2001

Draga Tatjana!

Ja nisam starac i ne znam Volju Boziju za Vasu drugaricu, ali sudeci po tome sto Vi pisete treba poslusati svestenika u Vasoj Crkvi tim pre sto su joj u Trojice-Sergejevoj Lavri dali takav savet. Ima previse razloga zbvog kojih bi brak bio neuspeo, a najvazniji je da ona ne voli tog coveka. Naravno, samoca je –tezak krst, ali je nesrecan brak duplo tezi.

72) 1) Recite me zasto Ruska Pravoslavna Crkva zabranjuje brak izmedju brata i sestre od strica (tetke)? Kako mi je poznato iz Biblije, deca Adama i Eve su ziveli kao muz i zena. Katolici ne zabranjuju brakove izmedju rodjaka. Ekaterina II je morala da se uda za brata svoje majke. Ja imam prijateljicu koja voli sina svog rodjenog brata (ja zivim u Azerbejdzanu gde je 70% brakova izmedju rodjaka), ali je samo ona krstena. Da li ona sme da ga voli i da se uda za njega?

2) I jos jedno pitanje: sta je to prokletstvo? Sta da radim ako me je majka nekoliko puta proklinjala iz zlobe kad smo se svadjale, a takodje i moja baka (desilo se tako da zivimo odvojeno od nje). Citala sam da nema nista gore nego kad roditelj prokune i da to prokletstvo moze da mi veoma nasteti u buducnosti. Sta moze dase uradi “da ono ne deluje�??

3) Prosle godine sam gledala emisiju o Evgeniju Rodionovu i o tome da Ruska Pravoslavna Crkva hoce da ga kanonizuje. Da li biste mogli da mi kazete nesto vise o njemu: da li je kanonizovan, o cudima, mostima itd. Veliko hvala!

Valentina,
05.07.2001

Draga Valentina!

1) U pocetku istorije covecanstva brakovi medju bliskim rodjacima su bili dozvoljeni, jer su tada svi ljudi bili bliski rodjaci. U nase vreme takvi brakovi vode degeneraciji, iako je brak izmedju brata i sestre od strica (tetke) dozvoljen u izuzetnim slucajevima po posebnom blagoslovu episkopa. Ako je tvoja prijateljica krstena i verujuca ona ne da ne moze da se uda za muslimana, vec ni za neverujuceg Rusa. Porodica treba da bude mala Crkva. Kako ce oni vaspitavati decu, ako majka veruje u Hrista, a otac ne? Kakvo jedinstvo moze biti u porodici, ako je za nju najvazniji Hristos a za njega On ne postoji?

2) Za coveka koji se ispoveda, pricescuje i trudi da zivi po Hristovim zapovestima prokletstvo ne znaci nista bez obzira ko ga je izrekao. Ne boj se nicega sem greha.

3) Evgenije Rodionov je kanonizovan, a posto si gledala emisiju ja vise nista od toga ne mogu da kazem.

73) Recite mi sta je to pokajanje? Gresim i znam da je to lose, i da ce me Bog kazniti za to, ali nista ne osecam. Zalim zbog toga samo iz straha pred Bogom. Recite mi sta da radim? Osecam da to nije dobro!

Valentina,
04.07.2001

Draga Valja!

Postoje tri stepena sluzenja Bogu. Stepen roba –iz straha, stepen sluge – za nagradu, stepen sina – iz ljubavi. Ti jos nisi dosla ni na prvi stepen, jer se malo bojis Boga ako nastavljas da gresis. Da bi dostigla ljubav, treba proci prva dva stepena. Strahu Bozijem ces se nauciti ako se budes secala smrti i kazne za greh, i ako uvece, secajuci se kako si prozivela dan zamolis Boga da ti oprosti grehe koje si ucinila. Dobro bi bilo nauciti se od coveka koji ima straha Bozijeg. O tome moze da se nauci i citanjem Zitija Svetih.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

74) Zdravo, blagosloveni oce Arkadije, braco i sestre!

Molim Vas da mi odgovorite na pitanje da li sve sto svestenik kaze na ispovesti treba da se prihvati kao odgovor i pouka Samog Hrista ili su moguce i greske?

Aleksandar,

03.07.2001

Dragi Aleksandre!

Da bi Gospod rukovodio tobom, treba se usrdno moliti i ispovedati kod jednog svestenika, a ne kod mnogih. Po tvojoj veri Gospod ce urazumljivati tvog duhovnika, i preko njega ti otkrivati Svoju Svetu Volju. Sve sto svestenik kaze na ispovesti treba obavezno ispuniti. Samo u slucaju ako svestennik govori nesto sto nije u saglasnosti sa Jevandjeljem i kanonima – ne treba ispunjavati vec treba traziti drugog duhovnika. Neka ti Gospod i Majka Bozija pomognu da nadjes rukovodioca u duhovnom zivotu!

75) Mozda ja nesto ne shvatam – u molitvi “Oce nas�? su reci:�?…no izbavi nas od lukavago�?. Zasto Bog nije to dao? A proslo je vec skoro 2000 godina od pocetka te molitve. Zakljucuje se da se Majka Bozija molila uzalud to jest i u toku Njenog zivota i po Njenoj molitvi to nije bilo dato svim ljudima?

Vadim,

11.07.2001

Dragi Vadim!

U Jevandjelju Gospod govori o izbavljenju od zloga:�?ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom�? (Mt.17,21). Treba se moliti za izbavljenje od zloga, ali je molitvi potrebno dodati post (Post se ne shvata samo u uzem smislu kao uzdrzanje od hrane, vec kao uzdrzanje od svake vrste zla.) Ti ljudi koji su tako postupili po molitvama Majke Bozije su se izbavili od vlasti zloga i usli u Carstvo Nebesko.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

76) Da li se pod Licnoscu smatra Sveta Trojica u celosti ili Otac, Sin i Sveti Duh zasebno?

Ksenija,

15.07.2001

Draga Ksenija!

U to vreme kada je Crkva formulisala pravoslavno ucenje o Bogu-Trojici, pojam licnosti nije postojao. Sveti Oci su upotrebljavali nazive “priroda�?, “sustina�?, “lice�?, “ipostas�?. Pojam “licnost�? se samo delimicno slaze sa pojmovima “lice�?, “ipostas�?, koji su sinonimi. Bog-Otac, Bog-Sin i Bog-Sveti Duh imaju razlicite ipostasna svojstva, a istovremeno imaju jedinstvenu volju i silu. Licnost, po opredeljenju, treba da ima svoju, samostalnu volju. Pojam “licnosti�? bolje opisuje ljudske osobine i tesko da se moze primeniti na Bozanstvo. Iako nam je otkrivena tajna postojanja Svete Trojice unutrsnji bozanski zivot ostaje za nas nedostizan. Moze se moliti Bogu kao ipostasnom Bicu i obracati se svakom Licu posebno, prizivajuci u pomoc i poslavljajuci Jednoga Boga u Trojici. Presveta Trojice, Boze nas, Slava Tebi!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

7) Kako izbeci iskljucivo uzdanje u Bozije milosrdje? Tako na primer cinis greh i mislis: “Mi smo svi u vlasti greha – sami ne mozemo da se izbavimo od njega, jedino mozemo da cekamo Boziju pomoc, i da cekamo da nam Gospod da pokajanje i resenost za borbu sa grehom�?. Ali treba nesto i raditi??? Ne sme se sve vreme vracati u jedno te isto blato, iz koga se treba izvlaciti. Koliko mozemo da iskusavamo Boziju dugotrpeljivost? Kako izbeci to mirno stanje ocekivanja dejstva blagodati, ako primecujes da se predjasnji gresi polako, ali sigurno opet pojavljuju?

Aleksandar

01.07.2001

Dragi Aleksandre!

Ocekivanje “mirnog stanja dejstva blagodati�? – je lazno ocekivanje. Delo spasenja ne treba odlagati za sutra, vec ga treba ciniti danas, ovog momenta. Pokajanje se ne sme odlagati. Bez obzira na stanje, raspolozenje, osecanja – treba ovog trenutka, danas, ispunjavati Bozije zapovesti, kajati se za grehe, protiviti se zlu. Ne sme se gresiti i pritom uzdati u milosrdje Bozije!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

78) 1) Da li je istina da je dobro moliti se od pola noci kada pocinje sluzba i na nebesima?

2) Da li znate kada ce otprilike biti kanonizovan shimonah Sampson i shimonahinja Makarija?

Nadja,

19.06.2001

Draga Nadja!

1) Moliti se moze uvek. Na nebesima je – vecnost, a ne nase zemaljsko vreme. U ponoc kada je sve tiho, ponekad je lakse moliti se.

2) Ne znam kada ce biti kanonizacija shimonaha Sampsona i shimonahinje Makarije.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

79) Dragi oce, imam nekoliko pitanja:

1) Imam neverujuceg dedu koji je kod nas kao u gostima – nista ne radi i dosadno mu je. Tuzno je gledati ka takvog. Nemamo nista o cemu bismo razgovarali s njim, i zato je to veoma tesko. Kako se ponasati prema njemu? Ne svidja mu se to sto ja idem u Crkvu, i ne podnosi nikakve razgovore o veri.

2) Mozda Vi mozete da predlozite neke knjige u kojima se nenametljivo govori o Bogu, tako da moze lako da ih cita.

3) I dalje: da li ima neki umetnicki vredan film o Gospodu Isusu Hristu (kada sam bila neverujuca, gledala sam nekoliko i jedan mi se veoma svideo, italijanske proizvodnje, crno-beli, mozda Vi nesto znate o njemu?). Koji su dobri filmovi o Carskoj porodici?

4) Kako gledate na stvaralastvo A.Tarkovskog: “Andrej Rubljov�?, “Suparnik�? itd., kao i na film “Gospodin koji oblikuje�? i stvaralastvo Sergeja Kurehina?

5) Da li treba postiti pre ispovesti ako ja stalno zapisujem svoje grehe?

6) Da li kada vas neko moli da se za njega pomolite to znaci da ga pomenete jednom u molitvi? A ja ne mogu da se zaustavim osecajuci neku obavezu, ali ne osecam neku narocitu ljubav, a cula sam da treba imati hrabrosti da bi se molilo za nekog nepoznatog. Spasi Gospode!

Olga,

01.06.2001

Draga Olga!

1) Tesko da deda moze ozbiljno da prihvati tvoju propoved o Bogu. Ti si za njega mala devojcica, a ne propovednica. Odnosi se prema njemu sa ljubavlju. Jedan divan starac, otac Vsevolod Spiler je rekao da o veri u Hrista ne treba pricati, vec treba pokazivati veru svojim zivotom. Radoscu, ljubavlju, smirenjem, postovanjem starijih. Najvaznije je usrdno se moliti Bogu za dedu i za sve svoje bliznje.

2) Veoma je tesko ne poznajuci vaseg dedu preporuciti mu neke knjige. Mnogim ljudima je na putu ka Bogu pomogla knjiga Valentina Svencickog “Dijalozi�?. Ona je napisana u formi dijaloga svestenika i coveka koji se interesuje za veru. Mnogima je veoma pomogla knjiga “Otac Arsenije�?, a meni se cini interesantnim clanak G.Hlebnikova “16 dokaza o postojanju Boga�? koja je stampana u casopisu “Foma�? (broj 8, 1999g. taj casopis se nalazi i na Internetu na stranici http://www.fomacenter.ru).

3) Ne mogu da preporucim nikakav film. Mislim da ne treba snimati nikakve umetnicke filmove o Hristu. Zar moze neki glumac da odigra ulogu Spasitelja, ili neka glumica ulogu Djeve Marije? To je bogohulno ponizavanje Hrista i Majke Bozije. Ne znam glumce koji bi mogli da se pojave na ekranu sa likom svetih. Moguc je pokusaj spoljasnjeg prikaza zivota heroja, genija, talentovanog coveka. Neki izuzetan glumac moze odigrati ulogu velikog pisca, i predstaviti duboko knjizevnu licnost. Ali zar glumac, reziser ili scenarista mogu da proniknu u tajnu zivota svetih, pa samim tim i Samog Hrista? Ja vam ne bih savetovao da gledate takve filmove. Izrazi lica glumaca, njihovi glasovi, pokreti ce se u svesti povezati sa jevandjeljskim recima, i kada budes citala Novi zavet, u tvom secanju ce se pojavljivati intonacije i izrazi lica heroja filma. Ta interpretacija Jevandjelja ti nece dozvoliti da proniknes u sustinu smisla jevandjeljskih dogadjaja, zaklonivsi ti vecnu lepotu Spasiteljevog Lika.

4) Naravno, A.Tarakovski je veoma talentovan reziser. Ali na primer kraj “Suparnika�? kada Matriska pomera solju pogledom izaziva osmeh. Dijalozi heroja o duhovnim stvarima u “Andreju Rubljovu�? pokazuju nevestost autora, dok lik glavnog aktera mnogo vise podseca na Andreja Tarakovskog, a ne na svetog, velikog ikonopisca. Kinematografski jezik Andreja Tarkovskog je veoma interesantan, tezeci visokom stilu, ali nazalost u prefinjenoj formi nema duhovne dubine. U svojim traganjima on ostaje na povrsini pojava i ljudskih prezivljavanja. Zbog toga je umetnost opasna za njene autore. Oni traze formu izrazavanja, ali im sam nacin izrazavanja ne daje da proniknu u dubinu stvarnosti. Oni hodaju po zacaranom krugu nemajuci snage da izadju van okvira kadra. Nije mi poznat film “Gospodin koji oblikuje�?, niti stvaralastvo Sergeja Kurehina.

5) Obavezno treba postiti pred Pricesce, a meru posta treba odrediti uz pomoc duhovnika. Ako se posle ispovesti ne pricescuje onda ne mora da se posti.

6) Milsim da se za nekoga nepoznatog moze jednom pomoliti. To je dovoljno. Neka te Gospod cuva draga Olga! Moli za urazumljenje Odozgo. Ti jos mnogo treba da naucis.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

80) Verujem u Boga i Njegovu Svemogucnost. Ali ja ocajavam i upadam u uninije jer mislim da Bog zbog mojih greha ne ispunjava moju molbu. Ne verujem u snagu svojih molitava. Cesto idem u Crkvu, pricescujem se, ispovedam, ali mi se cini da sve to radim nedostojno i nepravilno. Pored toga zavidna sam, mrzim, vredjam, rastuzujem itd, a ponekad mrzim i samu sebe.

Katja,

21.06.2001

Draga Katja!

Ne treba verovati svojim sumnjama. Mozda nesto radis nepravilno, ali sigurno ne sve. Ako primecujes neku nepravilnost – ispravi je. Pokajanje nije smucenje ni uninije, vec teznja za ispravljanjem uz Boziju pomoc. Covek ne moze odmah da se ispravi, niti da postane svet. Trudi se, budi srdacna i sve ce postepeno doci. Ti si Bozija tvorevina. Treba mrzeti greh, a ne samu sebe. Savetuj se na ispovesti sa duhovnikom i strogo ispunjavaj to sto ti on savetuje. Neka ti Gospod pomogne!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

81) 1) Ne secam se kod kog Svetitelja sam citala da ukoliko zelis da izmolis nesto od Boga treba najpre da Ga proslavis, zatim da Mu zahvalis, zamolis za oprostaj i tek onda za ispunjenje svoje molbe. Da li je to pravilno?

2) Bog je Svudaprisutan, ali zasto se onda kaze da On na Prestolu nevidljivo prebiva, kad je On svuda?

Nadja,

21.06.2001

Draga Nadja!

1) Moze se raditi tako kako ti pises i to ce biti pravilno. Na kraju samo treba moliti da ne bude tvoja volja, vec Volja Bozija.

2) Bog prebiva svuda, ali je Njegovo prisustvo za nas najociglednije u Crkvi. Najvaznije mesto u Crkvi je –presto, na kojem se u darohranilici cuvaju Svete Tajne. To je mesto narocitog prisustva Bozijeg.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

82) Oce, imam nekoliko pitanja:

1) Ako na primer putujem autobusom, i ugledam nekog poznanika, da li treba da mu pridjem i pozdravim ga, ako s njim mogu samo da praznoslovim, ili je bolje da mu ne prilazim ako me on ne primeti?

2) Sta znaci “I duhovi tvojemu�? i “So duhom tvojim�??

3) U cemu je razlika izmedju inoka i monaha (rasofora i matije)?

4) Da li u danasnje vreme ima jurodivih Hrista radi? I ako ih ima da li biste mogli da nesto kazete o njima? Procitala sam knjigu “Ti si me iskusao Boze i znas�? o ubijenom optinskom jeromonahu Vasiliju (Rosljakovu), u kojoj se govori o jednoj savremenoj jurodivoj zeni koja zivi u nekom selu, ne hoda, lezi sama, susedi je retko posecuju, a ona po nekoliko dana lezi u hladnoj kolibi. Mozda Vi znate nesto o njoj?

5) Sta znace reci iz 50 psalma: “… a Ti si pravedan u rijecima Svojim i cist u Sudu Svojem�??

6) U kom delu sluzbe se vade cestice za zive i umrle? Citala sam da je u Optina pustinji proskomidija pre sluzbe. Spasi Gospode!
Olga,
25.06.2001

Draga Olja!

1) Bolje je da sama devojka ne prilazi mladim ljudima, tim pre ukoliko bi s njima samo praznoslovila.

2) Reci “I duhovi tvojemu�? i “So duhom tvojim�? hor odgovara u ime svih koji se nalaze u Crkvi na reci svestenika “Mir svima�? i druge vozglase. Tim recima mi kao odgovor na blagoslov svestenika molitveno njemu zelimo duhovni mir i blagodatno opstenje njegovog duha sa Bogom.

3) Inok i monah su – razliciti stepeni monaskog zivota. Monasi se razlikuju od inoka po strozijim zivotnim pravilima i vecem molitvenom pravilu.

4) Istina je da i danas na zemlji postoje jurodivi Hrista radi. Tesko je znati za njih jer oni svoju svetost skrivaju pod maskom bezumlja. Ja nazalost ne znam nijednog danasnjeg jurodivog coveka. Ako u svom zivotu sretnes nekoga ko ti se prikaze jurodivim Hrista radi – budi oprezna! Sveti upozoravaju da su od 100 jurodivih 99 u prelesti (“prelest�? je sablazan, kada se covek nalazi na laznom, nepravilnom putu). Podvig jurodstva Hrista radi je veoma tezak i samo mali broj ljudi je prizvan na njega.

5) Sveti Oci to objasnjavaju na sledeci nacin: “Ti ces pobediti sve lazne osude i ljudske zlobe, jer sam ja sam uzrocnik svojih nevolja, a Tvoja Pravda sija u svemu�? (pogledati knjigu “Psaltir u svetootackom tumacenju�?).

6) Cestice iz prosfore se u svim Crkvama, a ne samo Optina pustinji vade do za sve vidljivog pocetka Liturgije vozglasom: “Blagosloveno Carstvo…�? Cestice se mogu vaditi i za vreme sluzbe. Arhijerej vadi cestice i pominje zive i mrtve pred Velikim vhodom za vreme pevanja “Ize Heruvimi…�?

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

83)

1) Cini mi se da se uvek molim nepazljivo i lenjo – taj osecaj je uvek prisutan iako se trudim da reci molitava i akatista citam ne zureci i sporo, razmislivsi o svemu procitanom. Da li pravilno radim iako nemam osecaj umilenja?

2) Kako se pravilno treba moliti?

3) Da li bez obzira na to sto sam ja gresna Bog cuje moje molitve i molbe?

4) Sta znace reci: “Po veri vasoj neka Vam bude�??

Nadja,

26.06.2001

Draga Nadja!

1) Da bi se naucilo moliti se treba se … moliti. Mogu se naravno citati i knjige o molitvi (Svetitelja Teofana Zatvornika: “Sta je to duhovni zivot i kako ga voditi�?, zbornik pouka valaamskih staraca o Isusovoj molitvi “Umno delanje�?, a moze se procitati i knjiga mitropolita Antonija Surozskog “Skola molitve�?). Ali je najvaznije moliti se svakodnevno, usrdno. Mislim da ti sve radis pravilno, ali ne moze se tako brzo kako ti zelis nauciti molitvi. Za to je potrebno vreme. Treba se moliti spoznavajuci svoju gresnost. Ne treba ocekivati umiljenje. Ako zelis da budes blize Bogu, treba obavezno da citas Sveto Pismo, cesce da se ispovedas i pricescujes.

2) Da bi se pravilno molilo, treba biti svestan svoje nedostojnosti i Bozije velicine. Svaku rec molitve treba izgovarati sa paznjom.

3) Bog cuje molitve gresnika i ceka njihovo ispravljanje.

4) Ako covek veruje u Boga i ako veru svedoci svojim zivotom, onda po veri u svemogucu Ljubav Boziju on i dobija sve potrebno za spasenje.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

84) Imam 21 godinu I ne druzim se ni sa kim. Bojim se da se necu udati. Imam dve straije sestre koje nisu udate (one su vec presle 30-e). Tako mrzim da cujem reci “stara devojka�?!Zbog toga se kod mene pojavio strah: svi imaju muzeve ili momke. Zivim u Azerbejdzanu, i ovde ima tako malo Rusa, pravoslavnih! Trenutno mi se svidja jedan covek. On je veoma dobar, ali ne obraca paznju na mene. Recite mi, da li mogu da se molim za njega i da molim Boga da se vencamo?

Valentina,

28.06.2001

Draga Valja!

Brak – nije rajsko blazenstvo, vec telesne strasti, radjanje dece u mukama, smireno sluzenje muzu, razne nevolje i neprijatnosti zajednickog zivota. U nase vreme, zbog neznanja zivljenja po Gospodnjim zapovestima ljubavi duhovnici ne daju blagoslov za bracni zivot. Ja ne zelim da kazem da ti neces imati muza, jer ako se i udas tvoj zivot moze postati tezi. Moze se moliti za brak, otkrivati svoje srdacne zelje pred Bogom, ali obavezno zavrsavati recima: “Neka ne bude volja moja, vec Volja Tvoja Gospode!�? mi po nasoj nerazumnosti cesto ne znamo sta nam je korisno a sta stetno. Ne znamo buducnost, ne znamo dusu drugog coveka, dubine njegovog srca, njegove karakteristike. On moze biti dobar, ali ti mozda neces biti srecna sa njim. Treba verovati Gospodu. Gospod i bez braka moze da te ucini srecnom, a moze ti i ni iz cega stvoriti muza ukoliko to smatra potrebnim za tebe. Cuvaj celomudrenost, i ne gledaj na one koji zive raspusteno. Mnogi Sveti su ugodili Bogu, posvetivsi se Njemu, izabravsi Njega za svoga Zenika. Cuvanje devstvenosti je velika vrlina, a ne nesto cega se treba stideti. Ne gledaj na stranu – svet se sve vise pogruzava u zlo.

Neka te Gospod cuva!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

85) Nije mi dobro – Bog mi ne daje ono sto trazim. Sve mi je nekako mracno. Imam najstrasnija pitanja. Posumnjao sam u Boziju Ljubav (ali ne i u Silu). Zakljucio sam sledece: Hristos je za nas gresne ljude dao svoj zivot, a sta se posle toga promenilo sem pojave hriscanstva? Bolesti i nevolje nisu prosle. Ukratko, nema vise srece. I jos gore – za coveka posle njegovog kratkog zivota postoji ad to jest za coveka ostaje Pravda kazne za greh u odnosu na mali broj ljudi koji posle smrti dospevaju u Raj. Zasto covek toliko strada za grehe cak vise nego sam otac greha (i da li on uopste strada), kojem se greh cak ni u Raju nije izmenio? Zar ja toliko silno ne zelim da budem u Raju?! Kada trazim srecu, zar ne trazim sebi stetu?! Eva je bila data Adamu, ali se nije oduprla grehu – pa da li zbog toga treba zaliti zbog pojave zene? Kako da slavim Boga ako on ne zeli da nasiti coveka? Imam silnu zelju da budem zdrav i da imam rodjenu zenu.

Vadim,

13.06.2001

Dragi Vadime!

Pre dolaska Hrista u ovaj svet, covek u ovozemaljskom zivotu nije imao punocu opstenja sa Bogom. Ako je on, ulazuci velike napore, postovao zapovesti (cineci pritom i neizbezne grehe), onda je posle smrti izbegavao adske muke, ali se nije vratio tamo odakle je proteran Adam, ostajuci lisen rajskog blazenstva…Posle dolaska Hrista u svet, Bog nam je postao blizi, nego sto je bio u Raju za Adama i Evu. Ne samo posle smrti, vec i u nasem zemaljskom zivotu se unutar nas samih otkriva Carstvo Bozije. Stradanja i nevolje, i sama smrt su za nas dobili drugi smisao – oni su postali put u Carstvo Nebesko. Cini mi se dragi Vadime da je Vama dalek Hristov Lik. Vama je potrebna zena i zdravlje, ali u tome nije smisao zivota. Moze se biti srecan, ostajuci bolestan i nemajuci zenu (primer za to su mnogi sveti). A moze se biti nezadovoljan zivotom i veoma nesrecan imajuci i porodicu i zdravlje. Vi zelite ispunjenje Vasih zelja, i ispunjenje Vase volje. Nisam uveren da ce Vas to uciniti srecnim. Covek se ne nasicuje porodicnim utehama, vec Bozijom pravdom. Kako Vi znate koliko ljudi dospeva u raj, a koliko u pakao? U raju nisu sveti samo proslavljeni. Prepodobni Serafim Sarovski je govorio: “Tezi smirenju, i hiljade oko tebe ce se spasti�?. Znaci jedan svetitelj moze da pomogne da se hiljade ljudi spasu. Dolaskom Hrista u svet put u raj je otvoren svakome. Raj jos nije dosao na zemlju, kako biste Vi to zeleli, a preobrazaj sveta ce biti posle Drugog Hristovog dolaska, ali je Bog u Hristu sisao na zemlju i dusa svakog verujuceg coveka postaje raj. Dragi Vadime! Bog ne daje ono sto Ga molimo samo u jednom slucaju: ako zeli da da neuporedivo vise. Bog odlaze da Vam da zenu, zato sto kako se meni cini Vi jos niste spremni za porodicni zivot. Jos nemate te osobine koje muskarac (muz) treba da ima: trpljenje, hrabrost, veru u ljubav Boziju. Zdravlje tela nije uvek u skladu sa zdravljem duse. Znam mnoge ljude, koji su razbolevsi se dusevno ozdravili, i obratno – one koji su ozdravivsi zaboravili na Boga. U Jevandjelju nam Gospod kaze: “Ne brinite se dusom svojom, sta cete jesti, ili sta cete piti; ni tijelom svojim, u sta cete se odjenuti. Nije li dusa preteznija od hrane, i tijelo od odijela?… Nego istite najprije Carstvo Bozije i pravdu njegovu, i ovo ce vam se sve dodati�? (Mat.6,25-33). Ako Vi dragi Vadime budete pre svega trazili Carstvo Bozije i pravdu Njegovu, a ne zenu i zdravlje, onda ce Vam se sve sto Vam je potrebno za srecu dodati. Neka Vas Gospod, Koji je dosao u svet da spase nas gresnike, utesi, urazumi, umudri i prosvetli!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

86)

1) Recite mi molim Vas, kako se primorati na bavljenje jednom profesionalnom oblascu, koja po mom misljenju ne daje nista ni dusi, ni srcu, a njeno vrsenje samo podstrekava gordost. Radi se o medicinskoj sluzbi, koja pored prakticnog rada (to je jasno), podrazumeva i naucni rad, koji ima drugi karakter – zahteva znacajne napore i bez obzira na apstraktnu, teoretsku korist za pacijente realno je potrebna samo za dobijanje nekih zvanja i lovorovih venaca to jest za podsticanje gordosti. Kako ja mogu sebe da primoram da to radim, a treba da radim, jer je veoma tesko primorati sebe, jer uvek postoji veliki broj objektivnih razloga da se to ne radi… Mozda me Gospod time iskusava, ili je za to kriva samo moja lenjost?

2) I jos jedno pitanje – sta raditi ako je bliski rodjak pijanica? Normalna dela nemaju uspeha. Predlazu nam da se obratimo evangelistickim misionarima koji su spremni da uzmu coveka u svoja odeljenja (“plavi krst�? itd) baveci se njegovim duhovnim vaspitanjem. Sta Vi mislite o tome?

Mihail,

7.06.2001

Dragi Mihail!

1) Prema naucnom radu se moze odnositi razlicito, kao i prema svakom drugom poslu. Sve zavisi od razloga zbog kojih covek zeli da radi ovo ili ono, i od ciljeva koje ima pred sobom. Ako je razlog – zelja da koristi ljudima i cilj da olaksa stradanja bolesnih, onda u takvom poslu naravno nema niceg grehovnog. Ako covek ima priziv za naucni posao, a on se zbog svoje lenjosti uklanja od njega ona to nije dobro. Ako Vi ostavite naucnu karijeru radi neceg veceg: sluzenja Crkvi, prakticnog rada sa bolesnicima, za koji osecate narocit priziv – onda to nije greh. Nazalost, ne poznajuci Vas i Vase zivotne okolnosti, i ne osecajuci stanje Vase duse, ne mogu Vam posavetovati nista konkretno. Bilo je ranije, a i danas ima svetih ljudi – Staraca, - koji su znali Volju Boziju i otkrivali su je drugima. Da biste Vi saznali sta je Bozija Volja za Vas, treba da odesecete svoju volju, i tada ce Vam Gospod sigurno pomoci da napravite pravilan izbor. Ne znajuci Boziju Volju za Vas, zelim da Vas upozorim na nepravilan odnos prema nauci. Crkva nikada nije odricala naucno znanje. Drevna nauka kao i pravi naucnici nikada nisu bili u konfliktu sa Crkvom. Nauka je nacin poznanja sveta koji je Bog stvorio, a preko toga poznanja materijalnog sveta otkrivanje premudrosti Bozijih, “jer sto je na njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi�? (Rim.1, 20). Ako ljudi koji se bave naukom ne slede uvek visoke ciljeve, to ne svedoci porocnost nauke kao takve. Ali Vi sami morate da odlucite da li ste prizvani da se bavite naukom ili Bog ima drugi promisao za Vas. Ne sme se odbaciti naucni rad zbog toga sto u njoj ima kako se Vama cini nesto lose, ne nalazeci nista u zamenu. Treba da se bavite Vasom strukom, da se borite sa gordoscu, a ako se za Vas otvori drugi put sluzenja Bogu i bliznjima, i Vi se uverite da Vas Gospod priziva na njega – onda cete se prebaciti na drugo nesto.

2) Za bliskog rodjaka koji je pijanica se treba molti. To je najvaznije i najjace sredstvo. Ako postoji mogucnost treba ga izolovati iz te sredine u kojoj se trenutno nalazi i koja ga mozda navodi na taj greh. Postoje cisto medicinska sredstva borbe sa pijanstvom – mogu se i ona koristiti. Poznati i danas zivi starac otac Jovan (Krestjankin) je savetovao jednu meni poznatu zenu da se jednog dana ispovedi, pricesti, i da zavet da godinu dana nece uzeti alkohol. Ali je taj metod pogodan samo ukoliko Vas rodjak sam zeli da se izleci od toga – tada mu treba pomoci. U suprotnom – treba se moliti da ga Gospod urazumi. Ne savetujem Vam da se obracate protestantima. Ako mu cak i pomognu da se izbavi od tog strasnog greha – pijanstva, mogu da ga zaraze drugim – protestantskom jeresi.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

87) Zelim da Vas pitam o molitvi za umrle. Izucavajuci Sveto Pismo shvatas da covek moze da se spase samo u ovom zivotu. Gospod nas Isus Hristos nam sa stranica Biblije mnogo puta govori o tome. Razume se da cista i usrdna molitva dolazi do Hrista istog momenta, ali kada dusa nama veoma bliskog coveka ode u drugi svet, da li moze da pomogne nase iskreno obracanje Svevisnjem? 

Vladimir,

8.06.2001

Dragi Vladimire!

Naravno da se za svoje spasenje treba brinuti u ovozemaljskom zivotu – on je zbog toga i dat coveku. Ali prema recima apostola Pavla “I ako se samo u ovome zivotu nadamo u Hrista, jadniji smo od sviju ljudi�? (1Kor.15,19). Crkva objedinjuje sve svoje clanove – pocevsi od apostolskih do nasih vremena: mi se obracamo Svetiteljima, bez obzira u koje vreme su oni ziveli, zato sto oni i dalje nastavljaju da budu clanovi Crkve. U Zitijima se mogu naci primeri za to kako su sveti snagom svoje molitve ispunjene veromiI ljubavlju, spasavali umrle ljude od vecne osude. I zato kako se molimo za nase zive bliznje, treba da se molimo i za umrle. Ako oni nisu bili clanovi Crkve, buduci nekrsteni, mi ih mozemo pominjati u nasoj domacoj molitvi, prizivajuci na njih milosrdje Bozije. Takva molitva ce biti ispunjenje nase ljubavi prema njima.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

88)

1) U kakvom su odnosu covekova slobodna volja i Bozije sveznanje?

2) Da li je Hristovim stradanjima bio iskupljen samo prvorodni greh ili i svi ostali? Ako su i svi ostali gresi iskupljeni, da li su to svi od pre ili onda kada su cinjeni? Ako je to onda kada se cine, da li to znaci da se Hristova stradanja i dalje nastavljaju? Da li iskupljenje grehova konkretnog coveka koje produzava Hristova stradanja zavisi od slobodne covekove volje?

3) Da li ima smisla traziti oprostaj za odstupnistvo bez odlucnosti da se taj greh vise ne cini?

Ksenija,

10.06.2001

Draga Ksenija!

Veoma me raduje sto te zanimaju zaista najvaznija pitanja u duhovnom zivotu. Samo moram da te upozorim da se tajne duhovnog sveta ne poznaju samo umom vec i srcem. Sveti apostol Pavle kaze da se ne mogu prepricati, niti prevesti na sveupotrebni ljudski jezik te “neiskazane rijeci koje je cuo covjek uznesen do treceg neba�? (2Kor.12,4). Odgovori na tvoja pitanja se nalaze u udzbenicima dogmatike. Pokusacu sam da ti napisem kako ja shvatam probleme koje si ti izlozila, trudeci se da ne iskrivim dogmatsko ucenje Crkve.

1) Bozije Sveznanje coveka ne lisava slobode. Bog zna, ali skriva svoje znanje od nas, ne sputavajuci nasu slobodu. Cesto postavljaju pitanje: “Kakva je to sloboda ako neko zna da li cu se spasti ili cu poginuti?�? Bog zna nas slobodan izbor. On prebiva u vecnosti a ne u vremenu, i za Njega se sve odigrava u vremenu otkriveno kao da se vec zavrasava. Ja gresim ako smatram da neko svojim znanjem ogranicava moju slobodu. Ako smatram, da neko vec sve zna i pustim da sve bude kako ce da bude, ja onda necu nista raditi – znaci ja slobodno biram da nista ne radim. Ljudi ginu zbog toga sto slobodno biraju smrt za sebe. U Jevandjelju se navodi drevno Isaijino prorocanstvo o Spasitelju: “Trske stucene nece prelomiti, i svjestila koje se pusi nece ugasiti; javljace sud po istini�? (Is.42,3). Bog je dosavsi u ovaj svet projavio uzvisenost krotosti i smirenja, i za razliku od nas koji smo sve vreme navikli na drugu vrstu slobode – ostavlja svakome mogucnost da ide svojim putem. To nije prosto sloboda izbora izmedju dve mogucnosti, vec je to sloboda izbora bilo kog pravca, u bilo kojoj formi bitisanja (govorim o slobodi u duhovnoj sferi). Pri stvaranju sveta a narocito razumnih bica (Angela, ljudi) – Svezanjuci, Svevideci Bog unizava Sebe i daje mesto da se bude i u drugoj stvarnosti. Bog stvara coveka – po svom podobiju – i daje mu slobodu bez koje ne moze biti duhovnog uzrastanja u punocu bitisanja. Bez slobode covek ne bi imao slicno Bogu ljubav, ne bi postao tvorac po Liku Bozijem. Kako se Bozansko Sveznanje odnosi prema nasoj slobodi je do kraja moguce shvatiti na osnovu iskustva sledeci jevandjeljske zapovesti i vrseci delo svog spasenja.

2) Hristovim Stradanjima i Krsnom Smrcu si iskupljeni svi ljudski gresi – od greha Eve i Adama do greha onih ljudi koji ce ziveti u poslednja vremena. U odnosu na vecnost iskupljenje je izvrseno jednom u vremenu i u vremenu se ne nastavlja posle Hristovog vozglasa “I svrsi se�? (Jn.19,30), ali izvrseno u vecnosti ono se odnosi na svakog coveka koji se nalazi u bilo kojoj istorijskoj tacki. U tom smislu ja svojim gresima nastavljam da raspinjem Hrista. Hristos je svojom smrcu iskupio celo covecanstvo. Ljudska priroda je obozena (sjedinjena sa Bogom) u Hristu. Ali usvajanje ili neusvajanje ploda iskupljenja je stvar slobodne volje svakog coveka.

3) Ima smisla moliti za darovanje odlucnosti. Uvek ima smisla moliti za milost Boziju. Jedan covek nikako nije mogao da se odrekne gresnih zadovoljstava i ovako se molio: “Gospode, spasi me�?, malodusno dodajuci:�?ali ne sada�?. Na kraju je Bog ispunio njegovu molbu i taj covek je postao veliki Svetitelj. Drugi covek se pre nego sto je isao da ucini nesto zlo molio pred ikonom Majke Bozije i bio je urazumljen cudnim i strasnim vidjenjem. Ima smisla nemajuci snage za ispravljanje moliti se Bogu za pomoc. Milost Bozija je neizrecena i neuporediva sa ljudskim predstavama o njoj. Draga Ksenija! Neka ti Bog pomogne na putu spasenja! Savetujem te da se detaljno pokajes na ispovesti za te grehe kojih ne mozes da se odreknes i da svestenika zamolis za molitve i savet. Neka nas Gospod pomiluje i sve urazumi!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

89) Na poslu zbog kolektiva moram neprekidno da slusam savremenu muziku, koja ulazi u glavu i smeta molitvi. Pored toga, oni koji me okruzuju bogohule. Kako da se borim s tim?

Aleksandar,

03.06.2001

Dragi Aleksandre!

Da se Vasa dusa ne bi povredila od lose muzike i bogohulnih reci, ona treba da bude ispunjena muzikom molitve i recima Bozanskog Pisma. Od jutra, pomolivsi se Bogu, trudite se da ne zaboravljate o Njemu u toku celog dana obracajuci Mu se za pomoc kratkim uzdasima “Boze, milostiv budi meni gresnom!�?, “Gospode pomiluj!�?, “Gospode Isuse Hriste, pomiluj me!�? Molite se i za ljude koji Vas okruzuju. Saosecam s Vama i razumem Vas i znam da je tesko, ali neprekidna koncentracija pomaze u usrdnoj molitvi. Da ne biste neprekidno dosadjivali svojim kolegama mozete ponekad da date uctivu primedbu zamolivsi ih da utisaju muziku i da ne upotrebljavaju ruzne reci. Ako stvarno uopste ne mozete da izdrzite, onda treba da trazite drugi posao u drugom kolektivu. Vise citajte Jevandjelje, duhovne knjige, kako bi u Vasoj dusi uvek bio izvor cistih bozanskih reci.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

90) Da li se molitva moze citati u razlicito vreme ili obavezno u jedno te isto vreme? Nekome nije zgodno da cita u jedno te isto vreme.

Nadja,

31.05.2001

Draga Nadja!

Ne mora se postovati jedno te isto vreme za molitvu, tim pre ako neko zbog toga ne moze da se skoncentrise u molitvi. Za Boga ne postoji vreme; sve sto se za nas desava u razlicito vreme, On vidi u vecnoj sadasnjosti. U molitvi znacenje ima vera, iskrenost, zelja da se pomogne bliznjem – ukoliko se moli za nekoga. I ako se za tog coveka usrdno moli nekoliko hriscana – nije vazno da li sihnrono ili s razlikom od nekoliko sati – takva molitva ima veliku snagu.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

91) Recite mi molim Vas da li kumovi mogu da budu bliski rodjaci, na primer tetka ili sestra od tetke? Unapred zahvalna.

Lena,

12.05.2001

Draga Elena!

Kumovi detetu mogu da budu njegovi rodjaci. Vazno je da kumovi nisu medjusobno u braku. Takodje je nemoguce stupanje u brak kuma ili kume s jednim od svojih kumova.

Djakon Aleksandar Lavruhin

92)

1) Oce, svi ljudi koji su dopseli u Raj – su sveti, samo nisu kanonizovani? Da li su sveti i ti ljudi koji su presli iz ada u raj po molitvama svojih bliznjih? U “Reci o smrti�? Svetog Ignjatija (Brjancaninova) se govori o jednoj zeni kojoj je bilo pokazano gde se nalazi njena drugarica posle smrti: ona je sedela na stolici u cistoj i svetloj sobi, ali je bila tuzna posto ne moze da vidi Boga. To jest ona je bila u raju, ali da li je bila sveta? Otac Aleksandar (Sargunov) je u jednoj svojoj propovedi pricao o jednoj devojci od 15 godina koju je udario automobil. Ona je umrla cista i udostojila se raja, javljala se poznanici monahinji, kojoj je bilo otkriveno da ce zbog pravednosti te devojcice biti oprosteno njenim umrlim rodjacima (ne secam se do kog kolena). To jest da li cist zivot potomaka pomaze njihovim precima? Da li su jos negde opisani slicni slucajevi?

2) Kada djavo dodje na Zemlju, da li ce biti covek, useliti se u coveka ili ce se prosto prikriti u ljudskom obliku?

3) I jos jedno pitanje: da li se mogu davati casovi nedeljom i praznicnim danima? Spasi Gospode.


Olga,

29.05.2001

Draga Olja!

1) Mi obicno nazivamo svetim ljudima one koji su dostigli duhovno savrsenstvo, ali ta rec se ne upotrebljava samo za velike podviznike. Ranije su svi hriscani nazivali jedni druge svetima, imajuci u vidu osvecenje koje covek dobija u crkvenim Tajnama preko vere u Hrista. Postoje razni stepeni svetosti – apostol Pavle kaze da “se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi�? (1Kor.14,41). U Raju su naravno svi osveceni Blagodacu Bozijom, ali u razlicitoj meri. Takodje postoje i razni stepeni grehovnosti, pa se shodno tome u adu jedni gresnici muce vise, a drugi manje. Zena iz “Reci o smrti�? Svetog Ignjatoja strada manje nego mnogi drugi gresnici, i pored svega ona nije dospela u raj, vec u ad, jer u Raju niko nije tuzan i opsti se sa Bogom. Oko jednog pravednika se spasavaju hiljade gresnika, a medju njima ne samo rodjaci i zivi, vec i umrli. Sveti mucenik Uar je umolio Boga za nekrstene rodjake svoje dobrotvorke blazene Kleopatre, koja se pobrinula o njegovim mostima; sveti Vasilije Novi je svojim molitvama spasao blazenu Teodoru od pogibelji na mitarstvima. Nemoguce je opisati sve slicne slucajeve, ali i u Zitijima Svetih ima mnogo takvih primera. Svi sveti pravedni su snagom svoje vere i ljubavi pomagali drugim ljudima da se spasu.

2) Ti verovatno pitas za antihrista, a ne za djavola? Antihrist ce po ucenju Crkve biti covek, a djavo ce uci u njega, kao sto je usao u Judu, kao sto je ulazio u posednute, i kao sto ulazi u nas kada gresimo. Tako ce on biti i u antihristu samo u vecem stepenu.

3) Nedeljom i praznicnim danima treba obavezno ici u Crkvu, a ako se ima Blagoslov i – pricescivati se Svetim Tajnama. Tim danima se treba vise moliti, citati Jevandjelje i druge duhovne knjige. Moze se i odmoriti i prosetati. Ali naravno u te dane se moze necim i baviti – pripremiti ispit, spremiti se za kontrolni. Niko u te dane ne zahteva od nas da samo sedimo, bez ikakvih aktivnosti. Stari Zavet je naprimer u subotu zabranjivao rad radi dobitka, ustanovivsi to vreme za brigu o dusi.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

93) Zelim da postavim pitanje koje sigurno mnoge interesuje – o upoznavanju sa ciljem stvaranja pravoslavne porodice. To pitanje sam postavljao raznim svestenicima i dobijao jedinstven potpun odgovor: zenu daje ili ne daje Sam Bog. Treba se moliti Bogu i ako Njemu bude ugodno – On ce urediti tako da cu sresti coveka za koga ce Bogu biti ugodno da bude sa mnom. Interesuje me sta po tom pitanju misle moji pravoslavni vrsnjaci. A vidim da na Internetu nicu pravoslavna “poznanstva�? koja se vrse cak i po blagoslovu.

Nikolaj,

12.05.2001

Dragi Nikolaje!

Ja se takodje slazem sa svestenicima od kojih ste Vi trazili savet. Sta po tom pitanju misle savremeni pravoslavni ljudi? Pretpostavljam da ce odgovori biti najrazlicitiji. Ako zelite da diskutujete na tu temu, predlazem Vam da se obratite na neki od pravoslavnih sajtova gde ima foruma.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

94) Da li ako sam ispovedio neki greh mogu da idem na ispovest i pricest, a da se s njim i dalje nisam izborio? Kako je bolje ispovedati grehe – detaljno ili uopsteno, i kako odrediti ovaj ili onaj slucaj? Recite mi molim Vas nacin ili pravilo kako da ostavim pusenje.

Aleksandar,
05.05.2001

Dragi Aleksandre!

Na ispovest treba ici da bi se izborili sa grehom. Pricescivati se moze i ne mora – o tome treba pitati svestenika koji Vas ispoveda. Kako on kaze tako treba postupiti. Nazalost, daleko od toga da je uvek moguce odmah savladati neke grehe, koji si zbog dugogodisnje navike postali nasa “druga�? priroda. Svaki put kada se spremate za ispovest treba detaljno da se setite svojih greha. Treba se kajati i za reci, i za postupke i za misli, zelje koje u Vama izazivaju strasti. Neko se na ispovesti sluzi opstim recima, cesto ih pozamljujuci kao nacin pripreme za ispovest. “Sagresio sam uninijem, stomakougadjanjem, gordoscu, lazju, osudjivanjem…�? itd. U svakom od nas deluju sve strasti u razlicitom stepenu i u razlicitom obliku. Treba se kajati za grehe koji su projava strasti, a ne samo nabrojati sve strasti koje svi imamo. Na primer treba reci “…juce sam se u gostima prejeo, mogao sam da ne jedem, ali sam pojeo tri parceta jer veoma volim pirog (vrsta kolaca – prim.prev.) sa kupusom, nisam mogao da se zaustavim�?, ili ovako:�?u poslednje vreme mi se sve cini uzasnim, raspolozenje mi je gore nego ikada, mastam o smrti, a zbog toga sam raslabljen i prestao sam da se molim…�? Ljude je uglavnom sramota da navedu greh i da ga podrobno objasne. Lakse je reci “razdrazljiv sam�?, nego: “juce sam bio odbojan prema majci i nazvao sam je pogrdnim imenom�?, “u autobusu me je neko slucajno nagazio, a ja sam izgovorio uvredljivu rec o slonovima, koji treba da idu peske, i zatim sam cele veceri mislio na taj slucaj zaleci sto nisam rekao jos to i to�?. Naravno mogu postojati izuzeci od tog opsteg pravila detaljne ispovesti. O telesnim, necistim gresima se ne treba ispovedati detaljno, vec ih samo treba navesti uopsteno. Ako Vas svestenik zna odavno, onda ako se mnogo ljudi ispoveda moze da Vas zamoli da se samo kratko pokajete za te grehe. Tada treba izostaviti sve detalje (naravno samo u slucaju ako od prosle ispovesti niste ucinili nijedan tezak greh i niste narusili ta pravila, koja Vam je duhovnik blagoslovio da ispunjavate). Postoje gresi za koje se obavezno treba kajati – to su gresi koji narusavaju nase dusevno stanje. Na primer, ako covek pusi – to je naravno lose, ali ako nije pusio, pa je odjednom poceo da pusi – to je onda greh koji narusava dusevno stanje. Narocito se treba kajati za one grehe koji su za nas cak i navika, a koji nas lisavaju blagodati posle pricesca, i posebno smucuju dusu, a za kojima sledi potpuno pomracenje srca. Naravno, pre ispovesti covek treba da se trudi da ne ponavlja grehe za koje se kaje, i za koje je dao obecanje Bogu da ih vise nece ciniti, ali ako toga nastrojenja nema onda treba ici na ispovest i traziti pomoc duhovnika. Za to da bi se ostavilo pusenje treba biti spreman da se kao kazna za greh pretrpi ta disharmonija, ta muka, razdrazljivost, koja se pojavljuju u dusi kada prestanete da pusite. Sva ta nastrojenja ce proci! Pored toga, sa tim grehom se treba uporno boriti, bespostedno i u slucaju povremenih neuspeha ne ocajavati vec i dalje nastavljati borbu. Vi ste ostavili duvan, a zelite da pusite. I to veoma zelite. Ne mozete da se uzdrzite. Uzimate cigaretu, uvlacite nekoliko dimova… i mislite: “Opet nista nisam osetio! Treba da kupim paklu… Opet sam poklekao!…�? Treba uraditi suprotno: baciti cigaretu posle nekoliko dimova, odgurnuti paklu, ako ste je kupili, zamoliti oprostaj od Boga i nastaviti borbu! A najvaznije je – usrdno moliti Boga za pomoc. Neka Vam Gospod pomogne u borbi sa Vasim gresima i neka On Svojom neizrecenom Ljubavlju pokrije sve nase nemoci!

S iskrenom zeljom za spasenje duse,

Prot.A.Satov

95) Kakva je razlika izmedju ispitivanja, iskusenja i kazne?

Nadezda,
28.04.2001

Draga Nadezda!

Iskusenje je – sinonim reci “ispitivanje�?, koja se upotrebljava samo za duhovno iskustvo – iskustvo koje se tice duse i duhovnog zivota. U recniku Ozegova se rec “iskusati�? tumaci kao “sablazniti, prelestiti�?, na osnovu cega odmah postaje jasno da iskusenje najcesce dolazi od djavola. Gospod nam je zapovedio da se molimo: “I ne vedi nas vo iskusenije, no izbavi nas od lukavago�?. Samim tim On kaze da iskusenje Bog moze da dozvoli, ali da On nije izvor tog iskusenja. On nam je dao slobodu, pa je dozvoljeno postojanje zla u svetu, ali Bog nije izvor zla. Rec “kazna�? je ranije oznacavala “urazumljenje�?, “pouku�?, a ne osvetu za prestup, vracanje zlog zlim kako se u nase vreme najcesce shvataju te reci. Po slavjanski je “nakazati�? – ukazati, pouciti. Kazna kao urazumljenje se razlikuje od ispitivanja i iskusenja. Ako se govori o kazni Bozijoj, onda ona sledi zbog greha i prestupa. Ispitivanje i iskusenje takodje ponekad mogu biti povezani sa zlim, nepravilnim nastrojenjem nase duse, ali ih nekada Bog dopusta kao mogucnost za nas da postanemo savrseniji, kao mogucnost projave dobra. Takvo je na primer bilo Avraamovo iskusenje. Bog je zeleo da Avraam postane svestan svoje vere, i da se ta njegova vera ukrepi tim iskusenjem.

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

96) Cuo sam ovakvu verziju dogadjaja iz 1204 godine. “Konstantinopolj su zauzeli nehriscani. Krstasi su isli cini se preko Madjarske i opljackali lokalne feudalce i seljake. Zbog toga ih je papa podvrgao anatemi. A posto su morali negde da odu, onda su opljacakli i Novi Rim�?. To me je zbunilo.

S postovanjem i ljubavlju u Gospodu,

Aleksandar,
12.04.2001

Postovani Aleksandre!

Povodom IV Krstaskog pohoda moram da primetim sledece. Taj dogadjaj je malo slozeniji nego sto to predstavlja ova verzija, saglasno kojoj su Novi Rim zauzeli papom anatemisani pljackasi i fakticki bezboznici. Taj pohod je poceo 1202 godine na poziv pape Inokentija III (bio na rimskoj katedri od 1198 do 1216 godine) i prvobitno je bio usmeren protiv Egipta. Medjutim, kada su krstasi, nemajuci svoju sopstvenu flotu, bili prinudjeni da se obrate za pomoc mocnoj Veneciji, ciljevi su se promenili. Venecijanski dozd Enriko Dandolo je za iznajmljivanje svojih brodova trazio u to vreme ogromnu sumu – 85 hiljada maraka u srebru. Krstasi su se u pocetku slozili. Kada se naposletku pokazalo da oni ne mogu da plate celu sumu, Venecijanci su krstasima predlozili kao kompenzaciju za novac pomoc Veneciji da osvoji dalmatinski grad Zadar – veliki trgovacki centar na Jadranu, koji je bio konkurent Veneciji (treba shodno tome primetiti, da pohod na Egipat nikako nije bio u saglasnosti sa venecijanskom politikom: Egipat je bio pogodan trgovacki partner Venecije i u njenom interesu je bilo da se taj pohod spreci). Zadar je 1202 godine bio osvojen. Tada je kao sledeci punkt kompenzacije otplate Enriko Dandolo predlozio krstasima pohod na Konstantinopolj. Predvodnik krstaske vojske italijanski markiz Bonifacije Monferatski se slozio i vojska viteza na venecijanskim brodovima je krenula prema vizantijskom glavnom gradu. U okviru predloga za pohod je bilo odluceno obracanje za pomoc upravo papi, od strane carevica Alekseja, sina 1195 svrgnutog vizantijskog imperatora Isaaka II Angela. To jest rimski pontifik je sve znao. I vise od toga: Inokentije III je dobio tajna obecanja carevica Alekseja o tome da ce u slucaju uspeha viteskog poduhvata Konstantinopoljska crkva biti potcinjena “apostolskom prestolu�?. Zbog toga je papa bio u potpunosti na strani krstasa i sve im odobravao. On je samo zabranio da nanose stetu hriscanskim zemljama. Bonifacija Monferatskog je takodje podrzao i francuski kralj Filip II Avgust i neki magnati Francuske i Nemacke. Opkolivsi Konstantinopolj leta 1203 godine krstasi su rehabilitovani na carskom tronu Isaaka II. Medjutim kada on nije mogao da im plati celu sumu koju im je obecao za pomoc, krstasi su aprila 1204 godine u oluji zauzeli grad i strasno ga opljackali (1). Posebnu ulogu u tome je odigralo katolicko duhovnistvo. Upravo su episkopi, monasi i svestenici ubedili viteze da podju u odlucujucu oluju. Posle niza neuspelih pokusaja da zauzmu grad baroni su prihvatili, po svedocenju savremenika (Robera de Klari) da se povuku i bili su prinudjeni cak da priznaju da im njihovi sopstveni gresi smetaju da se odbrane od Grka, i da je sam njihov poduhvat gresan. Medjutim duhovnistvo je smelo razbilo sve njihove sumnje. “Episkopi i klirici vojska…�? – pise u svojoj knjizi “Osvajanje Konstantinopolja�? de Klari, - rasudili su da je bitka zakonita… iako su zitelji grada od davnina ispovedali veru, povinujuci se rimskom zakonu, a danas su prestali da mu se povinuju, i cak su govorili da rimska vera nije nista… I episkopi su rekli da oni zbog toga imaju pravo da napadaju Grke i da to nece biti nikakav greh vec naprotiv blagocestivo delo�?. To jest po papinoj volji poslusno svestenstvo je ugusilo poslednje odbleske savesti krstasa, i oni su se konacno uverili u svoju ispravnost. Na kraju su predstavnici duhovnistva aktivno ucestvovali u pljacki. Monah Gunter Periski je preneo veoma zivu sliku dozivljaja nastojatelja svoga manastira - Martina. Taj “je takodje poceo da razmislja o dobitku; da ne bi ostao bez icega tamo gde su se svi obogatili on se namerio da provuce svoje osvecene ruke za pljacku… u to vreme kao i mnogi poklonici (!) su upadali u crkve zajedno sa njim i bespostedno pljackali … zlato, srebro i sve moguce dragocenosti. Martin… je pretrazio najskrovitije mesto koje mu je pokazao zaplaseni grcki svestenik, koji je zeleo da svetinja u krajnjem slucaju dodje u ruke duhovnom licu. Abbat Martin je hitro i pohlepno proturio tu obe ruke; poceo je da napipava riznice, puneci svoje dzepove blagocestivim stvarima. Pre oluje za svete mosti vitezi su dali svecano obecanje o tome da “oni nece podici ruku na monaha, ni na monahinju, ni na svestenika�?. Medjutim malo se ko u to vreme pljacke secao Konstantinopolja. Javno su izbijale neobuzdane strasti, koje su u potpunosti ovladale napadacima, primoravajuci ih da gube ljudski oblik. Vrseni su strasni prestupi. Tada je nekako papa Inokentije osetio potrebu odvajanja od ucesnika IV Krstaskog pohoda. On je morao da prizna istinitost cinjenice da posle izgreda u konstantinopoljskim crkvama Grci u Latinima vide samo “tvorevine poroka i tame�? i zakonito “ce ih izbegavati kao pse�? (2). To medjutim nije smetalo papi da se okoristi rezultatima krstaske agresije. Sa zadovoljstvom je objavio “ujedinjenje�? crakava i u potpunosti potcinio svojoj vlasti grckog patrijarha (naravno, ne bez sadejstva odvaznog vitestva) (3). 12 marta 2000 godine savremeni papa Jovan Pavle II je ceo svet zamolio za oprostaj grehova koje je ucinila Katolicka crkva: inkviziciju itd. U detaljnom spisku pregresenja je medjutim nedostajala krivica za IV Krstaski pohod.  Veoma je verovatno, postovani Aleksandre, da podaci koji su do Vas dosli predstavljaju deo kampanje za skidanje krivice sa Rimskog prestola za pljacku Konstantinopolja i oskvrnjenje njegovih svetinja.

S postovanjem,

Svestenik Vasilije Sekacev

(1) Pogledati: M.A.Zaborov. Glava “Krstaski pohodi�? u prvom delu udzbenika za studente istorije “Srednjevekovna istorija�?

(2) svi citati od V.Truhin. Prvi Rim nije pljackao Drugi?// Tatjanin dan.2001

(3) M.S.Korelin. Najvazniji momenti u istoriji srednjevekovnog papstva. SPb 1901.

97) Nedavno su me na ulici zaustavili adventisti sedmog dana sa svojim brosurama (to da su adventisti sam naknadno saznala). To su bile dve bedno odevene simpaticne starije zene, ja nisam htela da ih uvredim pa sam uzela brosure koje su mi ponudilie, nameravajuci da ih bacim, ali sam se uzdrzala i pocela da ih citam. Unutar sebe sam osecala smucenost ali sam i dalje citala. Dosla sam do mesta gde se govorilo da adventisti ne veruju u vecni zivot posle smrti, u Raj i ad, vec veruju u Drugi Hristov Dolazak i Nebesko Carstvo posle Strasnog Suda (malo je zamrseno ne znam kako da se najbolje izrazim). Tamo je bilo napisano da u Bibliji nigde nije receno da cemo mi posle smrti vaskrsnuti, vec samo postoje potvrde za nastupajuce Carstvo Bozije. Naravno ja sam se smutila citajuci to, ali sam tu “kliknula�?. U mislima sam pokusala da se setim Jevandjelja, Poslanica i zaista se nisam setila nijednog mesta na kome se govorilo o vaskrsenju duse posle smrti. Brosura se nasla u kanti za djubre, ali misli nije tako jednostavno odagnati… Odgovorite mi molim Vas kako mi znamo za vaskrsenje duse? I zanima me jos jedno pitanje, istina ne takvo kao prvo: kako znamo za angelsku jerarhiju? Unapred zahvalna za odgovor.

Olga,
17.04.2001

Postovana Olga!

1) Naravno da u Bibliji postoje ukazatelji vaskrsenja ljudi posle smrti. Sam Gospod u Jevandjelju od Jovana govori: “Zaista, zaista vam kazem, da dolazi cas, i vec je nastao, kada ce mrtvi cuti glas Sina Bozijega, i cuvsi ga ozivjece… Ne cudite se tome, jer dolazi cas u koji ce svi koji su u grobovima cuti glas Sina Bozijega, i izici ce oni koji su cinili dobro u vaskrsenje zivota, a oni koji su cinili zlo u vaskrsenje suda�? (Jn.5,25,28-29); “A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima zivot vjecni; i ja cu ga vaskrsnuti u poslednji dan�? (Jn.6,40). Apostol Pavle u Prvoj poslanici Koricanima govori o vaskrsenju mrtvih na osnovu hriscanskog ucenja: “A ako se Hristos propovijeda da je ustao iz mrtvih, kako neki medju vama govore da nema vaskrsenja mrtvih? A ako nema vaskrsenja mrtvih, to ni Hristos nije ustao. A ako Hristos nije ustao, onda je prazna propovijed nasa, pa prazna i vjera nasa… Svi necemo pomrijeti, a svi cemo se promijeniti. Ujedanput, u trenu oka, pri poslednjoj trubi; jer ce zatrubiti, i mrtvi ce vaskrsnuti neraspadljivi, i mi cemo se promijeniti�? (1Kor.15,12-14,51-52). Pogledaj celu 15-u glavu Prve poslanice Koricanima, a takodje i Prvu Poslanicu Efescima 4.13-18. U Starom Zavetu pogledaj knjigu proroka Jezekilja (gl.37,1-14). O postojanju duse posle smrti procitaj pricu o bogatasu i Lazaru (Lk.gl.16).

2) Ucenje o Angelskoj jerarhiji postoji od davnina u crkvenom Predanju. Poznat je traktat “O Nebeskoj Jerarhiji�?, koji je potpisao Dionisije Areopagit, gde se predlaze sistematizacija ucenja o angelskim cinovima, koju Crkva koristi do dan-danas.

S postovanjem,

Djakon Aleksej Spaski

98) “Zato vam kazem: svaki grijeh i hula oprostice se ljudima, a hula na Duha Svetoga nece se oprostiti ljudima�? (Mt.12,31). Recite mi molim Vas zasto se smatra da se samoubice nece spasti? A sta ako covek svesno izvrsi samoubistvo radi drugih (u ratu radi porodice)? Sta ako coveka na to prinude ne duhovni (prelesti, iskusenja, i ako je cak bezumlje nepodnosljivo i nema mogucnosti da se izbavi od toga?), vec fizicko-materijalni razlozi? Ako covek zna da ga ocekuje smrt, i izvrsi samoubistvo, jer mu je tako bolje, a ne da ga zivota lise drugi? Cuo sam da postoji pravilo kako se moliti za samoubice. Interesuje me u kojim slucajevima je to dopusteno? A ako covek ne zavrsava zivot samoubistvom, a zeli da umre?

Denis,
04.03.2001

Dragi Denise!

Crkva osudjuje i naziva samoubicama te koji svesno odbacuju taj sveti dar zivota, te koji smatraju da imaju pravo da odrede vreme i nacin svoje smrti. Crkva ne osudjuje i ne naziva samoubicama te koji zrtvuju svoj zivot radi neceg veceg od zivota – radi spasenja drugih, radi ljubavi, radi ocuvanja celomudrija. Liku Svetih je ubrojana i devica koja se bacila sa prozora kada joj je pretilo ruganje, radi ocuvanja svoje devicanske cistote. U Zitijima Svetih postoji prica o jednoj devici, koja je preduhitrila varvarina, koji je zeleo nasilno da je uzme za zenu, i desilo se tako da joj je on odsekao glavu macem. Crkva dozvoljava opelo psihicki nezdravih ljudi, koji su pocinili samoubistvo zbog bolesti, a da pritom nisu bili svesni tezine greha. Ali Crkva smatra da covek nema pravo da sebe lisi zivota zbog gladi, siromastva, zeleci da prekrati moralna ili fizicka stradanja. Gospod je Svojim primerom pokazao spasonosnost stradanja i prizvao Svoje sledbenike da idu za Njim krsnim putem. Sve nas ocekuje smrt, ali nije nase da odlucujemo o njoj. Samo Onaj, Koji je dao zivot, ima pravo da ga i oduzme. Covek koji cini samoubistvo sumnja ili u ljubav ili u Silu Boziju, ili pre svega i u jedno i u drugo. Postoji poseban kanon za samoubice, koji se moze citati ako smo u rodbinskim ili nekim drugim narocito bliskim odnosima sa covekom koji je pocinio taj teski i strasan greh. On se cita u keliji to jest ne za vreme crkvene sluzbe, vec kuci. Ako covek zeli da umre jer je dostigao svetost i zeli da bude sa Hristom – kao Apostol Pavle (“imam zelju umrijeti i sa Hristom biti, sto je mnogo bolje�?, Flp.1,23), to nije greh; ako gresni covek, koji nije pobedio strasti, misli da ce mu biti bolje posle smrti – to je glupost, ukoliko je covek u uniniju i ocajanju i zbog toga misli na smrt – to je greh.

99) Sta da radim u toku Velikog Posta – muz iako je krsten ne ide u Crkvu i ne postuje Post. Kako da postupim u tom slucaju?

Ana,

13.02.2001

Draga Ana!

Kod apostola Pavla u Prvoj Poslanici Koricanima se kaze: “Zena nije gospodar od svojega tijela, nego muz; tako i muz nije gospodar od svojega tijela, nego zena�? (1Kor.7,4). Ako muz ostane kuci nezadovoljan i pocini neki greh onda cete i Vi za to odgovarati. Pitanje je delikatno, i neprijatno je o svemu govoriti preko interneta, ali se muz ne sme ogorcavati. Da ste vi stupili u brak kao ocrkovljeni ljudi i da vam je svestenik pre braka objasnio neophodnost uzdrzanja za vreme posta i da se Vas muz s time slozio – mogli biste da budete stroziji, ali naravno toga nije bilo? Mozda ste i Vi sami nedavno postali svesni neophodnsoti uzdrzanja? Moguce je pokusati malo, postepeno pouciti svoga muza pravilima crkvenog zivota, ali treba shvatiti da je to tezak posao koji od Vas zahteva trpljenja, mudrosti, ljubavi, vere. Vas glavni zadatak je – da privedete muza ka punoci crkvenog zivota. To se ne moze uciniti recima i dosadnim ubedjivanjima, vec usrdnom molitvom, sopstvenim primerom, radosnim, potpunim crkvenim zivotom i samopozrtvovanom ljubavlju. Neka Vam Gospod u tome pomogne!

S ljubavlju u Hristu,

Prot.A.Satov

Pročitano: 23066 puta