MANASTIR LEPAVINA - SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

Odgovori igumana o.Bonifatija na pitanja raznih lica




Iguman o.Bonifatije, zadobivsi blagocestivost, koja se po recima Apostola Pavla, «jer tjelesno obucavanje malo je korisno, a poboznost je korisna za svasto, imajuci obecanje zivota sadasnjega i onoga koji ide (1 Tim.4, 8); zadobivsi mudrost, koja u zlobnu dusu ne ulazi, i zadobivsi «pomazanje od svetoga, i znate sve» (1 Jov 2, 20) mogao je da odgovara na hriscanska pitanja i odgovarao je:

 

1. Pitanje posetioca. Sta je potrebno, da bi Gospod uslisio moju molitvu? 

Odgovor starca Bonifatija. Ko zeli, da Gospod uslisi njegovu molitvu, taj, kada stane pred Njega i rasiri prema Njemu svoje ruke, pre svega, cak pre molitve za svoju dusu, treba od sveg srca da se moli za svoje neprijatelje. Gospod ce ga uslisiti za svako dobro delo, ukoliko Mu je ugodno to, za sta ga neko moli.

2. Pitanje iskusenika. Sta pre svega treba da zapamti onaj koji zeli da sluzi Gospodu?

Odgovor starca Bonifatija. «Istinita je rijec: ako s Njim umrijesmo, to cemo s Njim i ozivljeti. Ako trpimo, s Njim cemo i carovati. Ako se odrecemo, i On ce se nas odreci.» Zapamti tu istinitu rec, govori Apostol Pavle (2 Tim. 2, 11-14).

3. Pitanje posetioca. Kako mogu da spoznam svoju grehovnost?

Odgovor starca Bonifatija. Dobri ucitelji obicno za sve savetuju da se za sve treba obracati molitvom Svetom Duhu za prosvecenje. To je veoma dobro i neophodno. Svetlost Svesvetog Duha, po nasoj molitvi, moze da pokaze i zaista nam pokazuje sve, pa cak i najmanje neispravnosti naseg srca. Ali ne treba se zadovoljiti samo jednom molitvom; treba se truditi i uvideti sta nam pokazuje Duh Sveti. Dnevna Bozija Svetlost jasno pokazuje sve sto se nalazi u nasoj kuci, ali da bismo uvideli sta je u nama , treba otvoriti oci i sami pazljivo osmotriti, sta se u nama nalazi. Inace kad dnevna Bozija Svetlost ne bi jasno pokazivala sta se nalazi u nasoj kuci, mi ne bismo znali sta je u njoj ukoliko dobro ne osmotrimo.

4. Pitanje posetioca. Na koji nacin da postupim, kada se nadjem medju ljudima, ne mogu da se uzdrzim a da nesto ne kazem, a kada govorim, iako nenamerno, nekoga vredjam svojim recima?

Odgovor starca Bonifatija. Ko nema iskustvo u obuzdavanju svog jezika, taj treba da zapamti psalmski stih koji Sveta Crkva uznosi Bogu: «Postavi Gospode strazu kod jezika mojega, cuvaj vrata usta mojih» (Psal. 140, 3), znajuci bez sumnje da «jezika niko od ljudi ne moze pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga» (Jak. 3, 8).

5. Pitanje iskusenika. Kako da istinski spoznam sebe i svoju grehovnost?

Odgovor starca Bonifatija. Postoji ogledalo, u kome svako, samo ako hoce, moze veoma jasno da uvidi svoju grehovnost. Ali to ogledalo koje cisto i savrseno jasno pokazuje svu nasu unutrasnjost nas vek je skoro u potpunosti izbacio iz upotrebe, i zadovoljava se ogledalom, koje nam pokazuje samo nasu spoljasnost. Cisto ogledalo, o kojem govorim – je zakon Boziji, izrazen u deset zapovesti Bozijih.; ko neprestano gleda u to ogledalo, taj istinski moze spoznati svu svoju grehovnost.

6. Pitanje posetioca. Da li treba da oprostim svima koji me vredjaju ili ne?

Odgovor starca Bonifatija. Obratimo paznju na Rec Boziju. Rec Bozija nam kaze, da ukoliko ne oprostimo onome ko nas je uvredio, ne mozemo se nazvati hriscaninom, jer hriscanstvo podrazumeva prastanje uvreda. Evo sta nam govori Spasitelj: «Culi ste da je kazano: ljubi bliznjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega. A ja vam kazem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, cinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone (Mat. 5, 43-44). «I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grjesnici cine tako (Lk.6, 32-35); ne dajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano. Moja je osveta, Ja cu vratiti, govori Gospod (Rim.12, 19).

7. Pitanje posetioca. Kako da postupim, kada se sablaznjavam, videvsi, da drugi voljno izrazavaju svoje misli, ili se vredjam, kada ne vidim njihovu krotost u obracanju drugima?

Odgovor starca Bonifatija. Uveri sebe, da se to tebi cini zbog tvoje nepaznje i nerasudjivanja. Ne treba nikoga osudjivati, jer ti ne znas, s kakvim ciljem neko nesto radi, jer se nekad i mi s nekim ciljem ponasamo onako kako se inace ne ponasamo. Staraj se vise o sebi, a ne o postupcima, delima i recima drugih ljudi. Ti si hriscanin, pa prema tome, nemas pravo da sudis – gde, kada, kako i s kim postupaju.

8. Pitanje posetioca. Strast pohote napada moju dusu mnogo jace nego ostale strasti – koje je najbolje sredstvo za njeno savladavanje?

Odogovor starca Bonifatija. Prvo i osnovno sredstvo za savladavanje plotske strasti je udaljavanje od predmeta, koji raspiruju dusu, podjednako kao i strogo uzdrzanje. Tesko je steci mudrost usred svetskih sablazni. Takodje razmisljanje o svojoj prolaznosti i priblizavanju smrtnog casa je korisno za njeno savladavanje. Kako je tuzno videti ljude, koji su u njenoj vlasti, ili bolesne od neizlecivih bolesti, ili one koji su izgubili razum, ili iznurene revnoscu, one koji izdaju i koji se pre smrti muce u adskom ognju ocajanja.

9. Pitanje iskusenika. Sta treba da radim da bi Gospod uslisio moju molitvu?

Odgovor starca Bonifatija. Ako zelis da prineses Bogu molitvu, onda pre svega ispitaj um svoj i uredi ga tako, da bi kada budes govorio: budi milostiv meni Gospode, i ti bio milostiv prema onima koji tebe mole; kada budes govorio: ne pominji moja sagresenja, i ti ne pominjes sagresenja svog bliznjeg; kada budes govorio: ne pominji moje voljne i nevoljne grehe, i ti ne pamtis uvrede, koje su te rastuzile. Ako tako budes radio, Bog ce uslisiti tvoju molitvu, kako potvrdjuje Sveto Pismo. Tako i Gospod u Jevandjelju zapoveda da se molimo: «i oprosti nam dugove nase kao sto i mi oprastamo duznicima svojim. Jer ako oprastate ljudima grijehe njihove, oprostice i vama otac vas nebeski (Mat.6, 12) i u Jevandjelju po Luki se kaze: «oprastajte, i oprostice vam se (Lk.6, 37) i na drugom mestu poucava ucenike ovako da se mole: «i oprosti nam grehe nase, kao sto i mi oprastamo duznicima nasim (Luk. 11,4).

10. Pitanje posetioca. Ja ne shvatam dovoljno silu pokajanja i zeleo bih oce da cujem vase misljenje.

Odgovor starca Bonifatija. Pokajanje je lek za greh, ono je dar nebeski i sila cudesna, koja – po Milosti Bozijoj, - savladjuje silu kazne za prestupanje zakona. Evo zasto ono ne odbacuje bludnika, ne odgoni preljubocinca, ne odbacuje pijanicu, ne gnusa se idolopoklonika, ne prezire ukoritelja, ni hulnika, ni gordeljivog, vec sve prima: jer pokajanje je oganj, koji u potpunosti ociscava greh. Nas pravi zivot je vreme pokajanja. Velika opasnost koja nam predstoji, ukoliko obremenjeni grehovima, pokajanjem ne otklonimo vecnu kaznu, necemo «izaci pred Lice Njegovo s hvalom» (Psal. 94,2) i necemo suzama raskajanja i umiljenja ugasiti grehovni pozar. Velik je grehovni oganj, ali se gasi suzama.

11. Pitanje posetioca. Sta podstice hriscanina da ispunjava svoje gradjanske obaveze?

Odgovor starca Bonifatija. U uredjenom drustvu razlicita zvanja i stalezi postoje da bi clanovi drustva nosili bremena jedni drugih, to jest, da bi jedni drugima pomagali u postizanju spoljasnjeg i unutrasnjeg blagostanja, da bi oni na visim pozicijama brinuli o miru i bezbednosti onih na nizim, a ovi sluzili onima na visim u zavisnosti od svojih mogucnosti i vrste posla. Na osnovu ovoga je ocigledno – hriscanin se ne sme rukovoditi samoljubljem, i koristoljubljem u ispunjavanju svojih gradjanskih obaveza, vec treba da zeli dobro svome bliznjem, i gaji iskrenu ljubav prema njemu. Sveti Apostol Pavle je ucio hriscane da se povinuju gradjanskim vlastima i zakonima (Rim. 13, 1-18) i saglasno stepenu i vaznosti polozaja u drustvu, daju svakome od njih sta ste duzni:»kome dakle porezu, a kome carinu, a kome strah, a kome cast: sve ove i slicne gradjanske obaveze se sjedinjuju u jednu veliku hriscansku duznost: «i ne budite nikome nista duzni osim da ljubite jedan drugoga: jer koji ljubi drugoga zakon ispuni».

12. Pitanje posetioca. Kako postupiti kad vidis sablaz?

Odgovor starca Bonifatija. Ako oko sebe vidis sablaz, odvracaj se od njih svetoscu tvoga duha, i oni ce lako ostati van tebe. Ako tvoje srce muce uvrede, obracaj se zivom u tebi duhu blagodati, i oni ce stvoriti Jevandjeljsko blazenstvo. Ako je tvoj zivot prepun teskih okolnosti, drzi se pomazanja «koje imas od svetoga, i on ce te nauciti svemu» (1 Jov. 2, 20). Ako ti ponestaje snage, ni ranije nije trebalo da se uzdas u svoje sopstvene snage, a sada se na iskustvu uveravas i pribegavas Sili Bozijoj, koja se projavljuje u nasim nemocima.

13. Pitanje iskusenika. Oce, cesto cujem od tebe: trpi s nadom – dokle cu trpeti?

Odogovor starca Bonifatija. Oblast trpljenja je siroka i obuhvata ceo ljudski zivot, kao sto i sve ljudske sudbine obuhvataju ceo svet. Trpljenjem covek stice i cuva sve vrednosti, uspeva u svojim poduhvatima, postize ispunjenje svojih zelja, nepovredjen savladjuje zlo; prestavsi sa trpljenjem, on je tog momenta u opasnosti da izgubi svo blago i postrada od zla ili sto je jos gore, da ucini zlo. Bez trpljenja nema podviga, a bez podviga nema vrline, ni duhovnih darova, kao ni spasenja. Jer se «Carstvo Nebesko na silu uzima « (Mat. 11, 12).

14. Pitanje posetioca. Sta je potrebno da bi uvek bili mirni i da se nicega ne bojimo?

Odgovor starca Bonifatija. Da bismo uvek imali mir, ne treba se uzdati u svoje snage, vec se treba neprekidno poucavati Bozijoj Reci: ona nam je oslonac, snaga i mirno pristaniste. U Svetom Pismu je obecanje Gospodnje, koje je za nas zid i ograda. Gospod nam je rekao: «Ja sam s vama u sve dane do svrsetka veka» (Mat. 28, 20).

15. Pitanje posetioca. Da li je moguce da onaj koji ne upotrebljava vino bude pijan, a onaj koji pije vino da bude trezan?

Odgovor starca Bonifatija. Moguce je: jer se u Pismu spominje «i pijani, ne od vina» (Is. 51, 21). Bez vina se napija onaj, koji ne ostavlja obamrlost i ne savladjuje bujicu strasti blagocestivim rasudjivanjem. Moguce je da i onaj koji pije vino bude trezan dusom i bodar u svim dusespasonosnim delima; jer ako to ne bi bilo moguce, onda Sveti Apostol Pavle ne bi svom Svetom uceniku Timoteju dao sledeci savet: «pij po malo vina, zeluca radi svojega i cestijeh svojijeh bolesti» (1 Tim. 5, 23). Jer pijanstvo je kao ludilo prirodnog razuma, kao preobrazenje srca, nedostatak smisla, lisenost razuma: sve ovo nije od opijenosti vinom, vec od opijenosti gnevom i od neobuzdane pohote.

16. Pitanje iskusenika. Kako zavoleti Gospoda Isusa Hrista?

Odgovor starca Bonifatija. Najvise od svega ukrepljuje i pojacava nasu ljubav prema Hristu iskreno razmisljanje o Njegovim stradanjima. Za svakoga je dobro da svakog dana ujutru izabere jedno od Hristovih stradanja, ozbiljno razmislja o njemu i cesto se njega seca u nastavku dana. Time cemo steci dar trpeljivosti, krotosti, svakodnevnog dobrovoljnog umiranja i blagodarne, potpuno Hristu predane ljubavi. «Kako ti provodis vreme?» - upitale su pridoslice jednog pustinjaka, koji skoro nije umeo ni da cita. Pustinjak je rekao: «Nas Spasitelj me je obdario vidom, i ja sve gledam». – «Sta?» - «Stradanja Hristova. On mi je uvek pred ocima. U njima nalazim sve sto mi je potrebno, nista me nije tako ucvrstilo u ljubavi prema Gospodu nasemu Isusu Hristu, kao vid koji mi je On darovao». Svi mi bez izuzetka mozemo podrazavati ovog pustinjaka.

17. Pitanje posetioca. Cime opominjati svoju dusu od vezivanja za prolazne stvari?

Odogovor starca Bonifatija. Dubokim postovanjem i zahvalnim razmisljanjem o blagodati i vrednosti duse. Predstavite sebi, kao na slici, ogromno prostranstvo zemlje, i objektivno razmislite o svim stvarima koje se nalaze na njoj: koliko su one nistavne shvatices kada ih uporedis sa velicinom ljudske duse – stvorenom Bozijim covekoljubljem, svetom tajnom ravnoangelskog stepena savrsenstva. Iz ovoga vidis, koliko je svaka stvar bezvredna u poredjenju sa plemenitoscu hriscanske duse. Kakva je korist coveku, govori nam Gospod, «ako sav svet dobije, a dusi svojoj naudi» (Mat. 16, 26); Pa ako je to tako, onda razmisli – neuporedivo je gore biti nedostojan prema necemu najdragocenijem i bez poredjenja najboljem to jest prolazne stvari pred neprolaznom i besmrtnom dusom. Pravilna ljubav prema svojoj dusi zahteva revnost za blage duhovne darove, korisne za nase spasenje, a ne privezanost za prolazne stvari, koje ne mogu nasititi besmrtnu dusu.

18. Pitanje posetioca. Zasto je vreme naseg zemaljskog zivota veoma vazno?

Odgovor starca Bonifatija. Vreme naseg zemaljskog zivota je veoma vazno, prvo, zato sto je ono kratko i sto je neizvesno kada ce se zavrsiti; vreme naseg zemaljskog zivota je veoma vazno, drugo, zato sto je ono nepovratno; vreme neseg zemaljskog zivota je veoma vazno, trece, zato sto je ono odredjeno za izvrsenje mnogih, veoma vaznih dela; vreme naseg zemaljskog zivota je veoma vazno, dalje, zato, sto je ono u vezi sa nasim vecnim zivotom; i na kraju, vreme naseg zemaljskog zivota je za nas krajnje vazno zato sto nam se samo u sadasnjem zivotu daje Bozija Blagodat, i sto samo u sadasnjem zivotu mozemo raditi na zadobijanju vecnog spasenja, neprestano koristeci Boziju Blagodat za nase spasenje. «I kao sto je ljudima odredjeno jednom umrijeti, a potom sud» (Jevr. 9, 27).

19. Pitanje monaha. Na koji nacin spreciti rasejanost misli za vreme molitve?

Odgovor starca Bonifatija. Moli se ustima, moli se umom to jest usredsredi um na silu reci molitve. Ako se po nemoci ili neprijateljevom nagovoru u vreme molitve bavis razmisljanjem o nekoj stvari, onda osetivsi svoju nesmotrenost, skruseno zavapi Gospodu i usredsredi svu svoju paznju na molitvu – uvek postupaj tako i osetices korist. Trezvenost uma i budnost unose u dusu posebne blagodatne darove.

20. Pitanje posetioca. Kako da se izbavim od starih grehovnih navika?

Odgovor starca Bonifatija. Kako zmija ne moze zbaciti sa sebe svoju staru kozu, ukoliko se puzeci ne provuce kroz tesnu pukotinu ili klisuru, tako i mi ne mozemo odbaciti svoje stare grehovne navike i svuci grehovnu odecu starog coveka ukoliko ne idemo uskim putem uzdrzanja i samopozrtvovanosti.

21. Pitanje monaha. Pored telesnog slepila, da li postoji jos neka vrsta slepila?

Odgovor starca Bonifatija. Postoji! To je dusevno slepilo. Slepac po telu je svestan svoje nesrece posredstvom uma; ali ko ce ubediti dusu u njeno duhovno slepilo? Slepac po telu ne voli svoje stanje; ali duhivni slepac obicno voli svoju tamu. Slepac po telu voli i tezi svetu osecanja (dodira), ali za duhovnog slepca je duhovni svet nepodnosljiv. Nikada slepi ne dozvoljavaju sebi da se u tome takmice sa onima koji vide, a sto oni ne mogu da osete vidom; nisu takvi duhovno slepi: oni su cvrsto uvereni u to da sve vide jasno i cisto, i cak nazivaju slepcima one, koji ne razmisljaju i ne postupaju slicno njima. Slepac nikada drugog ne vodi putem koji ni sam ne zna; ali tako ne postupaju duhovno slepi: oni cak sebe predlazu da budu vodje drugima, zbog cega ih i uvode u zablude. Ko je svestan svog duhovnog slepila, taj ce prestati da se uzda u sebe i svoju istinu, i slicno proroku Davidu, zavapice: «Gospode! Otvori oci moje, da bih vidio cudesa zakona Tvojega» (Psal. 118, 18).

22. Pitanje posetioca. Kako treba tvoriti milostinju?

Odgovor starca Bonifatija. Milostinju tvori tako, da tvoja levica ne zna, sta radi tvoja desnica.

23. Pitanje posetioca. Sta je to hriscanska sloboda?

Odgovor starca Bonifatija. To je darovana nam Blagodat od Gospoda nasega Isusa Hrista – moralna sila koja se suprotstavlja grehu i pobedjuje zlo i istovremeno tvori blaga dela, sluzeci Istini Bozijoj, kako govori Apostol:»oprostivsi se pak od grijeha postaste sluge pravdi» (Rim. 6, 18). Savrsenstvo hriscanske slobode se stice postepeno kroz podvige dusevnog delanja i sampozrtvovanja, kroz neprekidnu borbu duha s telom, tako da postepeno pocinje da preovladjuje prvi nad poslednjim, dok se na kraju u nama u potpunosti ne unisti seme, ili uzrok greha, i u nama se zacari Istina Bozija u Isusu Hristu Gospodu nasem.

24. Pitanje iskusenika. Naravno ja sam gresniji od svih pa me svakodnevno snalaze nevolje?

Odgovor starca Bonifatija. Nevolje, slicno vodama Mere, su neizbezne na putu ka nasoj nebeskoj otadzbini; jer se venac ne dobija drugacije nego istrajnim nosenjem Krsta. Kada je nasa glava uvencana trnjem, prilici li onda nogama ici po putevima, posutim ruzama? Nevolje i bolesti su sveti lekovi; mi se njima mozemo radovati verom i iskrenom molitvom, ali ih mi sami, vecinom, prihvatamo kao gorke, dodajuci u casu iskusenja primese nase netrpeljivosti i maloverja. A pritom nevolje su uvek korisne. One su sredstva u Ruci Gospodnjojza nase duhovne slabosti, za smirenje gordosti, savladavanje strasti. One omeksavaju nase tvrdo srce, primoravaju nas na molitvu Bogu, cine nas siromasnim duhom i nistavnim u sopstvenim ocima.

25. Pitanje posetioca. Sta je to antidor i kada ga treba upotrebljavati?

Odgovor starca Bonifatija. Antidor znaci: umesto darova. Sveta Crkva zapoveda uzimanje antidora pre uzimanja hrane i sa strahopostovanjem, jer je to Sveti hleb, hleb sa Bozijeg zrtvenika, deo prinosa Hristovom oltaru, na kojem se vrsi nebesko osvecenje.

26. Pitanje iskusenika. Da li postoji lek za grehove?

Odgovor starca Bonifatija: Na to pitanje cu ti dati odgovor lekara jednog skitskog lecilista, slusaj! Neki covek, prolazeci kroz skit, je usao u leciliste koje se nalazila u tom skitu. Uvidevsi mnogo bolesnika, koji su lezali u njemu, on je prisao lekaru i upitao: «Da li postoje biljke koje lece grehove?» - «Postoje,- odgovorio je lekar, - i ja cu ti ih pokazati. Uzmi koren poslusanja, grane trpljenja, cvetove cistote i plod dobrih dela; stavi sve u sud smirenja, prosej kroz sito zdravomislija, sipaj … nade, polij uzdasima i dodaj nekoliko suza; zatim razgori oganj bozanske ljubavi, pokri nadevom milostinje i oblozi drvima trudoljublja. Kada se pripremljena smesa potpuno raskuva, tada je rashladi bratoljubljem i ddaj kasiku pokajanja. Po uzimanju tog leka, s cistom verom, uz pomoc uzdruanja i posta, izlecices se od svake grehovne bolesti i bices zdrav kako telom, tako i dusom (Hrist. C. XV god., str.188).

27. Pitanje posetioca. Da li je moguce naci istinsku i potpunu utehu u prijateljstvu?

Odgovor starca Bonifatija. Uteha je dar nebeski i samo se moze dobiti od nebesa – iz dalekih zemalja nase gornje otadzbine. I zato nas ne tesi prijatelj, vec nam Bog salje prijatelja ili utehu, kada smo razocarani, ili pomoc, kada nam je to potrebno, ili isceljenje, kada smo bolesni, ili savet, kada smo u nedoumici, a ne znamo sta da odlucimo.

28. Pitanje posetioca. Kako treba da se koristim bogatstvom, da bi ono bilo upotrebljeno u hriscanske svrhe?

Odgovor starca Bonifatija. Bogatstvo se istinski upotrebljava onda, kada je usmereno istinitim vrednostima i zadobijanju milosti Bozije.

29. Pitanje posetioca. Cime se zagreva ohladnela dusa?

Odgovor starca Bonifatija. Recju Bozijom, molitvom, smirenjem, pokajanjem i zahvalnim odnosom prema Bogu, osecanjem promena u srcu ne samo spoljasnjeg stanja, vec i unutrasnjeg.

30. Pitanje posetioca. Kako savladati neobicno jaka osecanja sladostrasca na samo u prisustvu zenskih lica, vec i pri slucajnom razmisljanju o njima?.

Odgovor starca Bonifatija. Pri susretanju zenskih osoba treba cuvati um i osecanja od svakog razmisljanja i neskromnih pokreta, posebno ne treba govoriti nesmotreno, treba se sto brze udaljiti od njih. Ako je tvoje raumisljanje podstaknuto demonskim laskanjem, onda se treba uzdrzavati od mislenih poriva i sa strahopostovanjem ogradjivati sebe krsnim znakom. Da bi se sacuvali od plotskih i mislenih sladostrasnih razmisljanja u svemu je korisna trezvena umerenost; ali pre svega treba moliti Svemoguceg Gospoda za zastitu od najjacih strasti koje nas napadaju, jer covek sam po sebi nikada ne moze da ih iskoreni. Ali uz nasu volju i molitve Premilosrdni Bog gasi porive tog plamena Svojom tihom Blagodacu.

31. Pitanje iskusenika. Na koji nacin da savladam lenjost koja me obuzima?

Odgovor starca Bonifatija. Ako se neodlucno boris sa lenoscu, nikada je neces pobediti; a ukoliko ustanes protiv nje sa cvrstom odlukom, iako ne bez unutrasnje bolesti, onda je s Bozijom pomoci mozes pobediti. Odbijanje neprijatelja je znak vernog i dobrog vojinika; ali samo odustajanje je svojstveno jednom lenjivom i nedostojnom ratniku. Covek do kraja zivota treba da objektivno posmatra svoje mane, da u poslednji dan ne bio cuo strasan glas Srceznalca. U svetom Pismu je receno: «Budi veran do smrti i dacu ti venac zivota» (Otkr. 2, 10). Znaci, venac dobija samo onaj koji ulazi u botbu s cvrstom odlukom da je vodi do poslednjeg izdisaja, ne polaze oruzje, cak i u trenutku najvecih opasnosti, i ne predaje svoje srce neprijatelju. Takav, iako nekada biva i porazen, ne napusta svoju svetu borbu i nikada ne gubi nadu, pa zato uspeva ili ne uspeva, za jednu svoju odluku i upornost biva uvencan kao dobar vojnik, koji stremi nebeskim pocastima.

32. Pitanje iskusenika. Ko treba da se boji Strasnog Suda

Odgovor starca Bonifatija. Strasnog Suda treba da se boje oni, koji ovde

nisu kaznjeni za svoje grehe. Ta nekaznjenost i Bozija dugotrpeljivost ce

na buducem Sudu povecati njihovu kaznu.

33. Pitanje iskusenika. Da li uvredu, koju mi je naneo brat, treba da

oprostim recju ili delom?

Odgovor starca Bonifatija. Treba prastati. Poslusaj, sta o tome govoriSveti Pismo: “Gledajte, da niko ne vraca kome zlo za zlo, nego svagda idite za dobrom, i medju sobom i prema svima (1 Sol. 5,15); ali ako jedan drugoga ujedate i prozdirete, gledajte da se medjusobno ne istrijebite (Gal.5, 15); I tako prastaj grehe svome bratu, da bi ti dobio od Gospoda oprostaj tvojih grehova.

34. Pitanje iskusenika. Ako imam mogucnost da se osvetim onome ko me je uvredio, da li to treba da uradim?

Odgovor starca Bonifatija. Kada neprijatelj dospe u tovje ruke, onda to vreme koristi ne za njegovo kaznjavanje, vec za spasenje. Mi smo tada duzni da prvenstveno brinemo o neprijatelju, kada nam se oni podcinjavaju. Ako te je neko uvredio, ti nemoj da vracas uvredom, da ne bi bio slican onome koji tebe vredja, jer se zlo ne leci zlim, vec dobrim (Zlatoust).

35. Pitanje monaha. U cemu se sastoji post i uzdrzanje?

Odgovor starca Bonifatija. Po misljenju Svetih Otaca, post i uzdrzanje se sastoji u umerenosti, tako da svi koji uporno zele da postignu savrsenstvo treba da uzimaju hranu, koja je dozvoljena za odrzavanje tela i da se uzdrzavaju od pohote; slab telom se moze uporediti u vrlini sa zdravim i krepkim, ukoliko se uzdrzava od pohote, do kojih ne dolazi zbog slabosti tela; jer i Apostol govori: “Ne ugadjajte telu pohotama�? to jest on ne zabranjuje brigu o telu, ali samo govori, da se telu ne ugadja iz pohote, cime se savladava gresna briga o njemu, vec da se treba brinuti samo o onome sto je potrebno za odrzavanje zivota, da ne bismo povladjivajuci telu na sopstvenu stetu sebe ispunjavali pohotama; medjutim, briga o telu je potrebna, kako ne bi, ne brinuci o njemu, izgubili snagu da vrsimo duhovne i druge nase obaveze (Sl. Kas. Rimljanina o postu).

36. Pitanje iskusenika. Da li je koristan telesni post bez duhovnog?

Odgovor starca Bonifatija. Poznato je da se telesno uzdrzavamo zato da bismo postom zadobili cistotu srca. Ali telesno uzdrzanje je nekorisno, ukoliko ne postignemo cilj, zbog koga cinimo napore uzdrzanja; jer ako mi posteci telesno, ne savladavamo svoje strasti, onda cemo oskverniti najbolji deo samih sebe, jer cemo oskverniti ono mesto, na kome treba da obitava Duh Sveti, koji ne obitava u truleznom telu, vec u cistoj dusi.

I tako, smirujuci postom spoljnjeg coveka, po recima Apostola, cisticemo i unutrasnjeg, da bi se pripremili da primimo Hrista, koji se po recima Apostola, “verom useljava u srca nasa�? (Sl. Kas. Rim. O postu).

37. Pitanje monaha. Koja strast je najopasnija?

Odgovor straca Bonifatija. Od svih strasti najopasnija za istinu i vrlinu je – zavist. Djavolskom zaviscu je smrt usla u svet (Pr. Sol. 2, 24); zaviscu se i greh umnozava na zemlji. Jer jedan porok povlaci mnoge druge, i narocito je opasan jer oni koji mu podlezu ga cak skrivaju od samih sebe. Ovaj neuspavljivi neprijatelj vrline i dobrih dela se razdrazuje svime sto u ljudima budi zadivljenost, i ne prasta nikome i nicemu, sem poroka. Potrebno je uciniti necasnim opste poglede, kako bi na sebe privukli njegove poglede i milost. Nema zla, s kojim ne ide i zavist, koja brzo ovladava dusom, pa je od sasuda, stvorenog za cast, pravi sasudom sramote i velike mrznje.

38. Pitanje posetioca. Hoce li nas buduci zivot biti bolji od sadasnjeg?

Odgovor starca Bonifatija. Nas buduci zivot ce biti neuporedivo uzviseniji od sadasnjeg. Sila, koja odrzava zivot duse, tamo nece biti sveukupnost neceg tvrdog i tecnog, vec vidjenje bozanstvene prirode, opstenje sa istinitim i Svetim Duhom. Tamo nema ni tuznog siromastva, ni nesrecnog udovstva, tamo nema razlicitih bolesti, koje muce nase telo. Tamo ne zavide srecnim, ne perziru nesrecne. Tamo vlada potpuna pravednost prava i zakona, sa najvisom mirnom slobodom, jer tamo svako ima ono sto je boraveci jos ovde, ugotovio sebi po sopstvenoj volji i izboru. Ako je neko sebi nerazumno pripremio losije mesto od boljeg – smrt nije kriva, jer svako ovde ima mogucnost da izabere ono sto zeli (Sveti Grigorije Niski rec o bud. Ziv.)

39. Pitanje posetioca. Koji je istiniti put ka spasenju?

Odgovor starca Bonifatija. Bez obzira na to u kakvim uslovima neko zivi, svako ce po veri u Hrista Spasitelja, uz pomoc Njegove Bozanstvene Blagodati, ici najblizim putem spasenja, ako bude sledio primer Svetih Otaca; ako do kraja ostane u istinskoj veri, ljubavi i nadi u Boga, docice na kraju tamo, gde su svi Sveti i ucestvovace s njima u vecnoj nebeskoj radosti.

40. Pitanje iskusenika. Kada je moj um zaokupljen sladostrasnim pomislima, kako ih savladati?

Odogovor starca Bonifatija. Ako je, po demonskom nagovoru, tvoj um zarobljen sladostrasnim pomislima, onda svojim umom sidji u preispodnju i pri svetlosti Bozanstvenog Pisma, kao i nekih prozorljivih ljudi, pogledaj tamo mucenje tela ugodnika. Zar zelis privremenu grehovnu sladost koja vodi u najstrasniju vecnu muku? Secaj se neprestano smrtnog casa i strasnog raspadanja nase telesne lepote. Smireno moli Boga pomocnika, da slomi uperene neprijateljske strele, koje neumorno lete i ratuju protiv zakona naseg uma. 

41. Kako se moze pomoci umrlim?

Odgovor starca Bonifatija. Usrdna molitva milosrdnom nasem Spasitelju za upokojenje i pomilovanje dusa nase umrle brace je spasonosnija od svega za njih. Sto je usrdnija molitva, i sto je veci broj ljudi koji se usrdno mole za umrle, tim se obilnije na njih izliva Bozija Blagodat, i tim su vece njihove radosti, utehe i blazenstva. Zbog toga blagocestivi hriscani pojacavaju svoje molitve dajuci bogougodne milostinje siromasnoj braci, u Ime Gospoda Isusa Hrista i za umilostivljenje Gospoda za umrle duse.

Ali je jos spasonosnija molitva cele Crkve i prinosenje beskrvne zrtve za umrle, koja je otvoren izvor spasenja za ceo svet. Nece li Gospod pomilovati sirotu dusu radi beskonacnih zasluga Jedinorodnog Sina Bozijeg, radi svesilnog zastupnistva Gospoda Isusa, Koji je umro i vaskrsao radi vaskrsenja i vecnog blazenstva svih Adamovih potomaka.

42. Pitanje posetioca. Desava se da sam nekad nezadovoljan svojom sudbinom; zar to nije bogohulstvo?

Odgovor starca Bonifatija. Da li verujemo da nad svima nama bdi premudri i preblagi Boziji Promisao, a ne slepa samovolja i slucajnost? Tebi, hriscaninu, mora biti poznato da i kosa s nase glave ne pada na zemlju bez volje Oca naseg nebeskog. Premudrost Tvorca vidi sve puteve naseg naznacenja, Njegova Blagost bira bolje od njih i vodi nas njima. Svi Boziji putevi vode dobrim i spasonosnim ciljevima i nase sudbine su predmet najbrizljivijeg Bozijeg smotrenja.

I tako, sta znaci roptati na svoju sudbinu? Znaci roptati na samoga Boga; I zar to nije sramno bogohulstvo? Budi zadovoljan svime, sto si dobio i sto dobijas. Inace ces bacati kamenje k nebu, koje ce padati na tvoju glavu.

43. Pitanje istog posetioca. Od cega potice nezadovoljstvo sopstvenom sudbinom?

Odgovor starca Bonifatija. Nezadovoljstvo se radja zbog: 1. Neopravdanih ocekivanja; 2. Neblagorazumnog poredjenja svoje sudbine sa sudbinom drugih; 3. Od neznanja, gde da trazimo zadovoljstvo. Sta sve ljudi ne preduzimaju i ne izmisljaju da bi bili srecni? U svim svetskim sujetama; ali ne nalaze srecu – ili je nalaze samo u svojoj masti. Sta je uzrok tome? To sto je ne traze tamo gde treba, vec je traze veoma daleko.

Vecna rec Istine nam kaze: “Carstvo Bozije unutra je u vama�? (Lk. 17, 21); nego istite Carstvo Bozije, i sve ovo ce vam se dodati�?.

44. Pitanje posetioca. Kada neka sveta misao i predstava ne deluju na razdrazeno ili bezosecajno srce, sta treba uraditi da bi se ono omeksalo?

Odgovor starca Bonifatija. Tada sebe treba prinuditi na molitvu, na izliv osecanja u dusi pred Bogom. Kada dusa malo omeksa, tada treba traziti uzrok takve hladnoce. Ako se duhovna neosecajnost pojavila zbog nezadovoljenja neke strasti, onda prezri tu strast i udalji od sebe predmet koji je razdrazuje; i kada se u tebe useli tuzna ogorcenost zbog neznanih razloga, onda moli Svemoguceg Gospoda da Svojom Blagodacu otkloni sve strasti i Svojom toplotom zagreje tvoje ohladnelo srce.

45. Pitanje posetioca. Cuo sam da se prica: lik i zvanje hriscanskog cara na zemlji je zivi Lik i Podobije Hrista – Cara, Koji zivi na Nebesima; da li je to istina?

Odgovor starca Bonifatija. Istina je. Poslusaj sta o tome govori Sveti Dimitrije Rostovski. On ovako kaze: “Lik i zvanje hriscanskog cara na zemlji je zivi Lik i Podobije Hrista Cara, Koji zivi na Nebesima. Jer kako je covek svojom dusom podobije i Lik Boziji, tako je pomazanik Boziji svojim carskim cinom lik i podobije Hrista Gospoda; Gospod Hristos na Nebesima u pobednickoj Crkvi je prvi; Gospodin na zemlji u Crkvi vojujucoj Blagodacu i Miloscu Hristovom je prvi. Taj gore plete vence, a ovaj dole umnozava podvige, dostojne venaca. Gospod uvencava pobednike; ovaj dole vodi dobre vojnike ka pobedi. Gospod priprema vecna blaga, ovaj dole odvazne heroje podstice na hrabru borbu, da prime vecna blaga. Gospod je polozio dusu Svoju za Crkvu Svoju, prolivajuci Svoju Casnu Krv; ni ovaj drugi ne stedi svoju dusu za Crkvu Hristovu, za jedinstvo hriscanske otadzbine polaze svoju dusu, ne misleci na svoje zdravlje, izlazuci se neprijatelju, cineci sve vojne napore. Kako da se takvom hriscanskom caru sinovi Siona ne raduju? Ko se ne bi, ugledavsi Istinitog Svojeg Gospoda Hrista na Nebeseima, ne bi obradovao – ako ne istinski sluga Njegov? Ko se ne bi, ugledavsi Gospoda Hrista na zemlji, ispunio radoscu ako ne istinski njegov sluga?�? (Iz govora Dimitrija Rostovskog Imperatoru Petru I).

46. Ptanje posetioca. Sta je samoljublje, kako ono nastaje u coveku i kako se savladjuje?

Odgovor starca Bonifatija. Samoljublje se pojacava u nama usled nedostatka samopoznanja, ono je nepotrebno uvazavanje samog sebe i pojavljuje se usled nase nepaznje prema sebi i pridavanja paznje laskavim ljudskim pohvalama. Njen koren je gordost koja je urodnjena nasoj prirodi. Samoljublje se savladava podescanjem na smrt, pazljivim pracenjem svojim postupaka, a pre svega predstavom starsnog Bozijeg Suda.

47. Pitanje posetioca. Otkuda je nasa neodlucnost za dobro?

Odgovor starca Bonifatija. Mnogi od nas nisu ni poceli da zive vrlinskim zivotom. Istina, sveta istina u propovedima ili tihom razmisljanju je cesto doticala nase srce, ali posle propovedi, posle razmisljanja, mi smo se ponovo vracali na staru, siroku stazu; utisak dobra se gubio i zlo je ponovo uzimalo svoje zezlo. Cesto nas je obuzimala sveta odlucnost, istinski smo ispovedali svoje grehe pred Bogom i Njegovim svestenikom – sluziteljem; ali istog casa posle pokajanja smo ponovo postajali predjasnji gresnici. Revnost jos nije ovladala nama u potpunosti, mi to zelimo i ne zelimo! Videci smrt prijatelja i prateci ga do groba, mi smo sebi sami govorili: “Sad je vec vreme odreci se grehovnih navika, koje smo dosad veoma voleli�?. Ali uskoro posle prijateljeve smrti, ubrzo posle njegovog pogreba, predavali smo se ponovo predjasnjim gresima, zato sto to i zelimo i ne zelimo. I tako, eto sta je uzrok nase neutvrdjenosti u dobru.

48. Pitanje posetioca. Ceo zivot sam proveo grehovno, i ako se pokajem, hocu li se spasti?

Odgovor starca Bonifatija. Naravno da hoces samo veruj u krsne zasluge Sina Bozijeg i uzdaj se u Njegovo covekoljublje. Bez obzira kakav je nas greh, on je greh ljudski, a neiskazano Bozije Milosrdje je uvek vece od nase zlobe, kako se zbog nase slabosti ona ne bi uvecavala. “A gdje se umnozi grijeh ondje se jos vecma umnozi Blagodat�? (Rim. 5, 20). “Sta cemo dakle? Hocemo li ostati u grijehu da se blagodat umnozi? Nikako!�? (Rim. 6,1).

49. Pitanje posetioca. Koliko treba odvojiti vremena za prinosenje istinskog pokajanja?

Odgovor starca Bonifatija. Bog od nas ne trazi dugo vreme za pokajanje. Ukoliko je gresnik istinski skruseno priznao svoj greh, toliko je i opravdan, koliko se istinski pokajao, toliko je i pomilovan. Nije vreme to koje zadovoljava Boziju pravdu, vec usrdnost onoga koji se kaje unistava greh; jer je moguce i zivei zivot provodeci dugo vremena u pokajanju, a ne zadobiti spasenje i isto tako iskreno se pokajati za kratko vreme i osloboditi se greha.

50. Pitanje posetioca. Zbog cega Bog dugo trpi nase grehe?

Odgovor starca Bonifatija. Bog dugo trpi, da bi se onaj koji gresi pokajao. Apostol Petar pise: “nego nas dugo trpi, jer nece da iko propadne no da se svi pokaju�? (2 Pet. 3,9).

51. Pitanje posetioca. Da li ce se nase telo po Vaskrsenju preobraziti?

Odgovor starca Bonifatija. Neminovno ce se preobraziti! Evo sta o tome govori Apostol Pavle: “Gospod Isus Hristos ce preobraziti nase ponizeno tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave Njegove, po sili kojom On moze sve uciniti i sebi pokoriti�? (Filip. 3, 20-21).

Pitaces koje je to telo, koje ce Gospod preobraziti saobrazno telu Slave Svoje? Ocito, to telo je plot, koje se raspada, odlazeci u zemlju. Preobrazenje znaci da ce ono buduci smrtno i prolazno ne samo po sebi, vec Silom Bozijom, kao smrtno biti obuceno u besmrtno, i kao trulezno zamenjeno netruleznim.

52. Pitanje posetioca. Da li je moguce spasti se u svetu ili je za to potrebno povuci se u manastir?

Odgovor starca Bonifatija. Nije mi lako da odgovorim na to pitanje; znaj samo da mesto ne spasava coveka, vec dobronamaernost i usrdnost. Adam je, ziveci u raju – sagresio, a Lot se i u Sodomu – spasao; Jov je u cirevima zasluzio opravdanje, a Saul, nalazeci se u carskim palatama, je lisen carstva i sadasnjeg i buduceg. Jer je moguce spasti se na svakom mestu i u svakoj situaciji, prema onome sto nam je Svevisnji odredio.

53. Pitanje posetioca. Koja smrt se moze smatrati losom?

Odgovor starca Bonifatija. Ne treba smatrati losom onu smrt, kojoj je prethodio dobar zivot. Smrt je losa zbog svojih Posledica. I tako, covek koji ce NEMINOVNO umreti, treba da brine ne o tome, od cega ce umreti, vec o tome GDE CE BITI posle smrti.

54. Pitanje posetioca. Kojih gresnika se Bog najvise gnusa?

Odgovor starca Bonifatija. Gordog, lazljivog i preljubocinca (Sir. 25, 4), gnusa se jos i zlopamtivog coveka i gnevnog u dusi. Ako smo mi i veoma pravedni, ali ako smo zlopamtila, onda su sva nasa dela uzaludna i ne mozemo se spasti. I zbog toga svako neprijateljstvo treba bezuslovno prekidati i uvek imati mir i ljubav sa svima, bez cega “niko nece ugledati Gospoda�? (Evr. 12, 14).

55. Pitanje posetioca. Ko je zaista velikodusan?

Odgovor starca Bonifatija. Istinski je velikodusan onaj, koji se pre odlucuje da trpi siromastvo, nego da bezi od njega, i koji, imajuci svetlu i cistu savest, prezire sud ljudski, narocito narodni, kao najvecim delom pogresan.

56. Pitanje iskusenika. Kako postupati sa onima koji klevetaju svog bliznjeg?

Odgovor starca Bonifatija. Nikada ne treba slusati klevetu i uvazavati onoga, koji kleveta svog bliznjeg; bolje je tome coveku reci: prestani brate, ja svakodnevno cinim mnogo vece grehe od svih i zbog toga ne mogu i ne treba nikoga da osudjujem; tim recima, kao melemom se isceljuju dve bolesti: svoja i onoga koji klevece.

57. Pitanje posetioca. Ako gazda kaznjava svoga najamnika, kako to zlo treba da prihvati kaznjenik?

Odgovor starca Bonifatija. Za dobrog najamnika, svako zlo koje trpi od svog gazde, nije kazna za prestup, vec iskusenje vrline. Jer je dobar, iako sluzi, slobodan, a zao, i da caruje je sluga, koji nema jednog gospodara, vec onoliko, koliko ima poroka.

59. Pitanje posetioca. Da li moguce odgadjati obracanje Bogu?

Odgovor starca Bonifatija. Ni zbog kakvih razloga ne treba odgadjati obracenje Bogu, da zbog svoje lenjosti i sporosti ne izgubimo vreme za ispravljanje. Jer Onaj Koji je obecao Milost onima koji se kaju, nije pripremio buduca blaga za neodlucne.

59. Pitanje iskusenika. Ko dobro peva u Slavu Boziju?

Odgovor starca Boniftija. Dobro peva u Slavu Boziju onaj, ciji je zivot u saglasnosti sa recima. Jer po zavrsetku pevanja nema vise reci, a zivot u dobrim delima nikada ne umanjuje slavu onog, koji se istinski u sebi raduje.

60. Pitanje monaha. U cemu se sastoji istinsko smirenje?

Odgovor starca Bonifatija. Istinsko smirenje se sastoji u tome, da se nicim ne gordimo, ni za sto ne ropcemo, ne pokazujemo nezahvalnost, nezadovoljstvo, vec da za sve blagodarimo i hvalimo Boga, Koji je sve odredio ili po Svojoj pravdi ili Blagosti.

61. Pitanje iskusenika. Ko je duhovno siromasan?

Odgovor starca Bonifatija. Veoma su siromasni oni, koji su bogati bezzakonjima – oni nemaju blago pravde i premudrosti. Naprotiv, oni koji sluze Bogu, pronalaze takva blaga koja se ne mogu izgubiti.

62. Pitanje posetioca. Da li je za mene dovoljno ako se samo uzdrzavam od zla?

Odgovor straca Bonifatija. Nije dovoljno samo uzdrzavati se od zla, vec treba ciniti i dobro. Malo je onih, sto nikome ne cine zlo, a jos se treba starati da se bude koristan za mnoge.

63. Pitanje posetioca. Kojom vrlinom je moguce pribliziti se Bogu?

Odgovor starca Bonifatija. Na Boziju visinu izlaze samo smireni. Oni koji se predaju Bogu se Njemu priblizavaju, a oni koji se uznose su daleko od Njega.

64. Pitanje posetioca. Ja molim Boga – zelim da dobijem ono sto od Njega molim i ne dobijam – sta treba da radim?

Odgovor straca Bonifatija. Ne treba hriscanine da te plasi to sto se ono sto ocekujes po svojoj veri odlaze. Iako je obecanje prikriveno, ti nastavi da se molis s nadom. Upraznjavaj dobra dela, uzrastaj u vrlinama. Kada se ispituje cvrstina vere, onda se umnozava slava darivanja.

65. Pitanje monaha. Koji covek moze biti Bozije staniste?

Odgovor starca Bonifatija. Covek koji je priljubljen uz Boga i koji uvek tvori Volju Njegovu, je neprekidno Bozije staniste; ako on trpi neku nevolju, to je onda iskusenje a to ne znaci da ga je Bog ostavio.

66. Pitanje posetioca. Da li je dobro ispovedati svoje grehove?

Odgovor straca Bonifatija. Ispovedanje grehova je dobro i spasonosno delo onda kada za njim sledi ispravljanje.

67. Pitanje iskusenika. Koji je prvi dar Bozije Blagodati?

Odgovor starca Bonifatija. Prvi dar Bozije Blagodati je da nas ona uci da poznamo svoju nistavnost. Sve dobro koje cinimo – cinimo silom Onoga, “bez Koga se ne moze nista ciniti�?.

68. Pitanje posetioca. Ako me neko zamoli da se pomolim za njega, imam li pravo da ga odbijem osecajuci svoju nedostojnost?

Odgovor starca Bonifatija. Kada nas neko moli da se molimo za necije spasenje, mi ne treba to da odbijamo iako jos nismo zadobili dar molitve. Jer cesto vera onoga koji moli ga spasava, uz njegovo staranje da ispravi svoj zivot.

69. Pitanje monaha. Cemu sluzi iskusenje Isusa Hrista za hriscanina?

Odgovor oca Bonifatija. Iskusenje Isusa Hrista je pouka hriscaninu. Mi treba da podrazavamo naseg Nastavnika ali ne u tvorenju cudesa, koja nikom ne trebaju, vec u smirenju i trpljenju, na sta nas Gospod priziva Svojim primerom.

70. Pitanje posetioca. Sta moze biti uzrok istinske Radosti za hriscanina?

Odgovor starca Bonifatija. Uzrok istinske radosti za hriscanina nije sadasnji vek, vec vek buduci. Treba se koristiti vremenom tako, da ono ne bude prepreka za postizanje vecnih blaga: kao putnici na putu – volecemo ono sto nas vodi u otadzbinu.

71. Pitanje posetioca. Prilici li hriscaninu da se hvali svojim vrlinama?

Odgovor starca Bonifatija. Bolje je smireno spoznavati svoje grehe, nego se gordeljivo hvaliti svojim vrlinama.

72. Pitanje posetioca. Cemu je slican covek razvratnog zivota i koji svojim recima sablaznjava?

Odgovor starca Bonifatija. Kada vidis nekoga da zivi razvratno, seti se zmije, o kojoj Sveto Pismo kaze: “ali zmija bese lukava mimo sve zveri poljske�? (Post. 3, 1) I ne sledi kao Eva, njenim zlim obecanjima. Ta mudrost je i njemu na stetu, jer nije pracena vrlinom i treba da zastrasi svakog nevinog, kao najpogubnija i najsmrtonosnija gnojna rana.

73. Pitanje posetioca. Sta otvara i sta zatvara put urazemljenju?

Odgovor starca Bonifatija. Vera otkriva, a neverje zatvara put urazumljenju.

74. Pitanje posetioca. Pri stvaranju svake tvari postavljaju se tri pitanja: ko ju je napravio? Kako? I zasto? Molim vas da mi to objasnite.

Odgovor starca Bonifatija. Rece Bog: “Neka bude svjetlost, i bi svjetlost, i vidje Bog svjetlost da je dobra.�? I tako ti pitas: “Ko je stvorio?�? Odgovaram: Bog. “Kako?�? – rece i bi. Zasto? Zato sto je to dobro.

Nema niceg boljeg i niceg silnijeg od – reci, i nema boljeg uzroka stvaranja, nego onog, koje je Bog Svojom Blagoscu stvorio.

75. Pitanje iskusenika. Ko moze coveku da podari blazenstvo?

Odgovor starca Bonifatija. Za razumnu tvar nema blaga koje moze da joj podari blazenstvo, sem Boga; jer njeno blago, kao stvorenoj ni iz cega, ne proizilazi iz nje same, vec od Onoga Ko ju je stvorio. Sjedinjena s Njim – ona je blazena, a razdvojena od Njega – nesrecna.

76. Pitanje monaha. Da li je smrt kazna za greh za blagocestive ljude?

Odgovor starca Bonifatija. Jeste. Ali za njih je ona – blago, jer je oni koriste na korist; za njih je ona kraj privremenih zala i prelazak u vecni zivot. Jer kako laz koristi na zlo ne samo zlo, vec i dobro, tako istina obraca na dobro ne samo dobro, vec i zlo.

77. Pitanje posetioca. Da li pozeljno da zadobijem vrlinu; sta je potrebno za to?

Odgovor starca Bonifatija. Ko zeli da zadobije vrlinu, taj pre svega treba da omrzne njoj suprotno zlo. I tako, ako zelis da imas tugu po Bogu i plac, treba da omrznes sujetne radosti i smeh. Zelis li da zadobijes smirenje? Omrzni gordost, zelis li da budes uzdrzan? Omrzni prezasicenost. Zelis li da budes milostiv? Omrzni srebroljublje. Zelis li da budes celomudren? Omrzni sladostrasce. Onaj koji zeli da zadrzava svoj jezik neka zatvori svoje usi, kako ne bi mnogo slusao. Onaj koji zeli da uvek ima strah Boziji, neka omrzne tastinu i nadmenost, zavoli nevolje, teskobu i tada moze iskreno sluziti Bogu.

78. Pitanje posetioca. Kada je volja zaista slobodna?

Odgovor starca Bonifatija. Volja je istinski slobodna, kada ne robuje porocima i gresima. Takva sloboda je coveku data od Boga i kada se izgubi, ne moze je vratiti niko, sem Onog Ko ju je i darovao. Zato Istina kaze: “Sin ce vas osloboditi, i zaista cete biti sobodni�?.

79. Pitanje posetioca. Kako da znam da li se ubrajam u one koji se spasavaju?

Odgovor starca Bonifatija. Na to pitanje, niko od ljudi, dokle god zive na zemlji, ne moze sa sigurnoscu da odgovori; jer “pozna Gospod one koji su Njegovi�? (2 Tim. 2, 19). Mi mozemo samo delimicno da sudimo o tome, da li smo na putu ka Carstvu Nebeskom ili, smo naprotiv daleko od pravog puta. Na koji nacin? Sadasnji zivot u odnosu na buduci – je isto sto vreme setve u odnosu na vreme zetve. I tako, ko ovde ne poseje, taj i tamo nece poznjeti, ko ovde nije postavio osnove svog spasenja, nije ucinio sebe sposobnim da udje u Carstvo Nebesko, tako ce i tamo ostati van Carstva Bozijeg.

80. Pitanje kupca. Ko moze da me ucini gradjaninom Nebeske otadzbine?

Odgovor starca Bonifatija. Mi smo gradjani zemlje po svojoj prirodi, koja je grehovna, i mi postajemo sasudi gneva Bozijeg. Blagodat radja gradjane Carstva Nebeskog, koja oslobadja prirodu od greha, i cini nas sasudima Milosrdja.

81. Pitanje posetioca. Da li covek, koji se bori sa porocima moze imati potpuni mir?

Odgovor starca Bonifatija. Dokle god se borimo sa porocima dotle nam nema potpunog mira; jer i te strasti s kojima se borimo, predstavljaju opasnost, kao i one koje smo pobedili, ne predstavljaju sigurnu pobedu, vec zahtevaju brizljivo vezbanje.

82. Pitanje posetioca. Da li moze covek po razlucenju s telom dobiti ono, o cemu se za zivota nije starao?

Odgovor starca Bonifatija. Uzalud se covek nada da ce po razlucenju s telom, dobiti ono o cemu se nije starao ziveci u telu. Niko protiv svoje volje nije dobrodeteljan, i ako su njegova dela bila dobra. Jer duh straha nije koristan, ako nema duha ljubavi.

83. Sta je najteze za hriscanina?

Odgovor starca Bonifatija. Najteza vrlina je neprekidna moltva Bogu. Kada covek samo pozeli da se moli, neprijatelji se trude da ga odvuku, jer znaju da nista nije tako jako kao molitva Bogu. U svakom podvigu, koji bi covek preduzeo, posle istrajnog truda zadobija mir, a molitva iako donosi nebesku i svetu utehu, do poslednje minute hriscaninovog zivota zahteva od njega budnost. Da bi neprekidno imao potrebu za molitvom, hriscanin treba neprestano da opominje sebe i otkriva svoju dusu, govoreci: tesko meni! Kako cu stati pred Hristov Sud i cime cu se opravdati pred Njim? Ako uvek budes tako razmisljao, mozes se spasti.

84.  Pitanje posetioca. U cemu je krajnji cilj nevolja koje Bog salje coveku?

Odgovor starca Bonifatija. Krajnji cilj nevolja, koje nam Bog salje, se sastoji u tome, da jasnije predstavi nebesko blazenstvo, da da dublji osecaj bezgranicnog Milosrdja Bozijeg i premudrost Bozanskog Promisla. Ko posle svega toga ne bi dobrodusno podnosio privremena stradanja, koje za sobom donose spasonosne pouke? Ko ne bi sa Apostolom rekao: “jer mislim da stradanja sadasnjega vremena nisu nista prema slavi koja ce nam se otkriti�? (Rim.8, 18). Jer nasa prolazna mala nevolja priprema nam preizobilno i neizmjerno vjecno bogatstvo slave, nama, koji ne gledamo na ono sto se vidi; jer je ovo sto se vidi privremeno, a ono sto se ne vidi vjecno (2 Kor. 4, 17,18).

85.  Pitanje posetioca. Da li treba ocajavati zbog zlih ljudi?

Odgovor starca Bonifatija. Ne treba ocajavati zbog zlih ljudi, vec se za njih treba moliti usrdnije, kako bi postali dobri. Broj svetih se uvek povecava od broja gresnih.

86.  Pitanje monaha. Trazeci mir od Boga, da li treba biti nemiran sam u sebi?

Odgovor starca Bonifatija. Trazeci mir od Boga treba imati mir sa samim sobom, da ne bi bilo jedno ispovedanje ustima, a drugo srcem. Jer nema koristi od toga, kada je u srcu istina, a pritom se govore lazi. Ne treba samo verovati u istinu, vec je i govoriti.

87.  Pitanje monaha. Koji su podvizi Bogu narocito ugodni?

Odgovor starca Bonifatija. Tri podviga su Bogu posebno ugodna: prvo, kada se covek nalazi u nevolji i ima razna iskusenja i prima ih sa zahvalnoscu; drugo, kada se neko trudi, da sva njegova dela budu skrivena od ljudi i cista pred Bogom bez ikakvih sujetnih pobuda; i trece, kada se neko nalazi u poslusanju u odnosu na svog duhovnog oca i odrice se svih svojih zelja. Poslednji donosi dodatni venac u odnosu na ostale.

88.  Pitanje posetioca. Koja je najteza kazna?

Odgovor starca Bonifatija. Nema teze kazne, od kazne porocne savesti, koja, nemajuci Boga u sebi, nema ni utehe. Zbog toga i treba da prizivamo Spasitelja, da bismo u trenucima kada nas nevolje svesno privode pokajanju, dobili oprostaj grehova.

89.  Pitanje posetioca. Treba li u trenucima srece biti bezbrizan?

Odgovor starca Bonifatija. Nikada u trenucima srece ne treba biti bezbrizan, jer je to za dusu opasnije negoli zlopacenje tela; sreca, nanevsi coveku stetu, oduzima mu snagu za trpljenje.

90. Pitanje posetioca. Da li je stetno svako preterivanje u hrani i picu?

Odgovor starca Bonifatija. Prejedanja i pijanstva se svakako treba cuvati, jer su oni koren bluda i necistote, uzrocnici vecne muke, teskobe u dusi, pomracenja uma, plotske pohote, gneva, sto sve omogucava pristup zlom duhu, i udaljava od bozanstvene ljubavi. Suprotno tome, zivot u uzdrzanju i trezvenosti je raj – jos na zemlji, dok je izopcen i zivot u gresima najveca muka za dusu i pakao na zemlji.

91. Pitanje monaha. Da li je za spasenje dovoljna samo jedna vrlina?

Odgovor starca Bonifatija. Kao i u svemu, tako i za spasenje jedna vrlina nije dovoljna. Svako neka uzme svoj Krst, to jest, Krst, saglasno svojim duhovnim potrebama i svom moralnom stanju; svako treba da ispravi ili umrtvi u sebi ili stetnu volju, pogruzenu u zemaljske stvari, ili nadmen i uobrazen um. Tada i samo tada se moze istinski slediti Gospod i ne sablaznjavati se Hristovim Krstom, videti u Raspetom Hristu Boziju Silu i Boziju Premudrost.

92. Pitanje posetioca. Ko je zavrsetak svega za verne?

Odgovor starca Bonifatija. Za verne je zavrsetak svega – Hristos. Ko je Njemu predao celo svoje srce, taj nema vise sta da trazi – on samo ne treba da se udaljava od svog puta.

93. Pitanje iskusenika. Koja je tuga najbolja?

Odgovor starca Bonifatija. Bolja je tuga onoga, koji nepravedno trpi, nego radost onoga koji radi nepravedno.

94. Pitanje iskusenika. Da li treba srcu dozvoliti da se seca proslosti?

Odgovor starca Bonifatija. Ne dozvoli srcu da se seca proslosti s nasladom, da se u tvoju dusu ne bi potkrala pohota koja bi je prinudila da se vrati u Egipat.

95. Pitanje posetioca. Da li se siromah moze resiti siromastva bez Bozije pomoci?

Odgovor starca Bonifatija. Nijedan siromah se nikakvog siromastva ne moze osloboditi ukoliko mu Bozije Milosrdje ne pomogne.

96. Pitanje posetioca. Da li Bog uvek ispunjava nasu molitvu, ako se s verom molimo za svoje potrebe?

Odgovor starca Bonifatija. Kada se s verom molimo za zivotne potrebe, onda Bog i ne ispunjava uvek nasu molitvu po Svom Milosrdju: lekar najbolje zna sta je bolesniku korisno, negoli sam bolesnik. Ako molimo za ono, sto nam sam Bog prepisuje i obecava, to cemo bezuslovno dobiti. Ljubav dobija ono, sto sprema istina.

97. Pitanje monaha. Kako gledate na to sto neko ocajava radi velikog broja svojih grehova?

Odgovor starca Bonifatija. Ako nas greh prevazilazi svaku meru (od cega neka nas Bog sacuva), i tada ne treba da ocajavamo i beznadezno tugujemo, jer nema greha koji moze prevazici Bozije Milosrdje. Svi nasi gresi se ne mogu uporediti sa beskrajnom dobrotom naseg Gospoda, koji nas spasava Svojim Milosrdjem.

98. Pitanje posetioca.  Za sta se od nas trazi ozbiljan odgovor?

Odgovor starca Bonifatija. Ne za to, da li smo bili siromasni ili bogati, blagorodni ili neuglednog porekla, da li smo bili malo ili puno nadareni, vec za to kako smo upotrebili dobijene talante. Ako je onome koji je dobio jedan talant i sakrio ga u zemlju receno: slugo lukavi i lenjivi! – sta ce onda biti receno onome ko je imao srecu da ima pet ili deset talanata, o sve ih zakopava zbog svoje lenjosti i besposlice

99. Pitanje monaha. Da li se savrsenstvo moze dostici bez iskusenja?

Odgovor starca Bonifatija. Savrsenstvo se ne moze postici bez iskusenja, i niko ne moze spoznati sebe, ukoliko nema iskusenja. Nece biti uvencan onaj ko ne pobedi, a nece pobediti onaj ko se ne bori, i ko se bori – ako nema neprijatelja i ne suprotstavi se iskusenju.

100. Pitanje iskusenika. Kako da znam ciji sam gradjanin?

Odgovor starca Bonifatija. Dve vrste ljubavi donose dve vrste gradjanstva u celom svetu: ljubav prema Bogu koja nas cini gradjanima Jerusalima, i ljubav prema svetu – cineci nas gradjanima Vavilona. Upitaj sam sebe, sta volis? I saznaces ciji si gradjanin.

101. Pitanje posetioca. Da li je lako ispunjavati Bozije zapovesti?

Odgovor starca Bonifatija. Svaka Bozija zapovest je laka za onoga koji ljubi Boga – ona se ogleda u tome da Gospod salje Svetog Duha, koji izliva ljubav u nasa srca, tako da sa njom sa zadovoljstvom ispunjavamo Volju Boziju. Ko tu volju ispunjava samo zbog straha, taj postupa kao rob, i nije prijatelj Istine, jer ne zeli obavezu da joj se povinuje.

102. Pitanje posetioca. Koja dela se mogu smatrati dobrim?

Odgovor starca Bonifatija. Dobra su samo ona dela koja se vrse s verom i ljubavlju zajedno: jedna bez druge ne radja pravi plod.

103. Pitanje monaha. Kada coveka zatvara grehovna dubina?

Odgovor starca Bonifatija. Coveka zatvara grehovna dubina, ne samo kada se on pogruzava u njih, vec se jos stara da ih opravda i gubi svest o svojoj krivici.

104. Pitanje posetioca. Da li bogati hriscani mogu biti siromasni?

Odgovor starca Bonifatija. Bogati hriscani su, ako su zaista pravi hriscani, potpuno siromasni, jer oni svo svoje zlato u poredjenju sa nebeskim blagom smatraju samo kao prah, te ih nagomilavanje bogatstva nimalo ne uveseljava.

105. Pitanje posetioca. Kakve vrste moze biti ljudski zivot?

Odgovor starca Bonifatija. Postoji dvojaki zivot: telesni i dusevni. Kako je za telo zivot – dusa, tako je za dusu zivot – Bog, i kako telo umire razdvajajuci se od duse, tako i dusa umire kada je ostavlja Bog.

106. Pitanje iskusenika. Cemu treba da tezi razumna dusa?

Odgovor starca Bonifatija. Razumna dusa treba da tezi onome sto je najbolje u duhovnoj prirodi, i tada ce imati mudrost nebesku, a ne zemaljsku.

107. Pitanje posetioca. Sta je u stvari nas zivot?

Odgovor starca Bonifatija. Nas zivot je more koje neprekidno uzburkavaju bure neprilika, strasti i sablazni; nastavak zivota je – neprekidno plivanje, koje je svakog minuta povezano s velikim opasnostima. Opasnost u plivanju u njemu donose vetrovi iskusenja, iznenadnih dogadjaja. Ima mnogo puteva u zivotu punom nevolja, i na svakom od njih nas ocekuju odredjeni problemi; na putu dobra je potrebna borba sa zlom. Ono sto je utesno za nas je da Bog nece dozvoliti iskusenja koja ne mozemo da podnesemo, vec ce nam pomoci, kako bismo ih savladali.

108. Pitanje iskusenika. Koja je osobina smirenih?

Odgovor starca Bonifatija. Osobina smirenih je da se ne hvale znanjem; oni postuju istinu, kao i svet, kao opste nasledje svih.

109. Pitanje monaha. Zasto se pravednik raduje kada nepostene stigne kazna?

Odgovor starca Bonifatija.  Pravednik misli dobro, a ne zlo kada se raduje kazni koja je snasla nepostene; njega ne raduje pri tom stradanje gresnika, kome on zeli ispravljenje, vec pravda Bozija, za koju je uveren da moze da obrati mnoge.

110. Pitanje posetioca. Sta treba ciniti da bi se cinilo dobro, a uklanjalo od zla?

Odgovor starca Bonifatija. Ljubav prema Bogu i strah Boziji prethodi svakom dobrom delu; ljubav i strah prema svetu prethodi svakom grehu. I tako, da bismo cinili dobro, a uklanjali se od zla, treba razlikovati sta treba voleti i sta ne treba voleti i cega se ne treba bojati.

111. Pitanje posetioca. Cime je praceno istinsko pokajanje?

Odgovor starca Bonifatija. Covek koji tezi istinskom pokajanju, govori malo, radi odlucno. Spoznavsi sta je vazno, on zuri da izmeni svoj zivot na bolje, uveren da je nastupio trenutak njegovog spasenja. Uznemiren snaznim razmisljanjima o nestalnosti sveta i promena u svom prethodnom zivotu, on trazi usamljeno mesto, gde bi mogao slobodno da razgovara sa samim sobom i proliva potoke suza. Ne mogavsi vise kontrolisati svoju tugu, pri secanju na svoja predjasnja dela, on priklanja svoje celo k zemlji, ne smejuci da pogleda na nebesa, odakle uostalom ocekuje pomoc i spas: on cesto iz dubine srca vapije Gospodu, moleci za Njegovu pomoc za ukrepljenje u vrlini.

112. Pitanje posetioca. Da li svako ko zeli da sakrije istinu lazov?

Odgovor starca Bonifatija. Iako svaki lazov zeli da sakrije istinu, nije svako ko zeli da sakrije istinu lazov. Cesto se istina sakriva ne prevarom, vec cutanjem. Tako je postupio i Gospod kada je rekao: “ jos vam imam mnogo govoriti, ali sada ne mozete nositi (Jn. 16, 12).�?

113. Pitanje posetioca. Ako se Zapovest Bozija ispunjava zbog straha od kazne, da li se onda ona istinski ispunjava?

Odgovor starca Bonifatija. Ako se Bozija zapovest ispunjava zbog straha od kazne, a ne zbog ljubavi prema istini, onda se ona ispunjava robovski, a zbog toga kao da se i ne ispunjava. Jer ne moze biti dobrog ploda u tome, sto ne izrasta iz korena ljubavi.

114. Pitanje posetioca. U cemi se sastoji pohvala vere?

Odgovor starca Bonifatija. Pohvala vere je u tome sto ona veruje u nevidljivo; njena nagrada ce biti tada, kada ce oni koji veruju, dobiti ono u sta su verovali.

115. Pitanje posetioca. Da li svakog gresnika treba voleti kao gresnika?

Odgovor starca Bonifatija. Svakog gresnika ne treba voleti kao gresnika, vec ga treba voleti kao coveka, i radi Boga; Boga treba voleti radi Njega Samog, od Koga su svi koji vole. Njegovi imaju sve – i to, sto postoji, i to sto vole Njegovo.

116. Pitanje posetioca. Sta znace reci: Ja sam Put, Istina i Zivot?

Odgovor starca Bonifatija. Te reci znace sledece: preko Mene, rekao je Gospod Isus Hristos, dolaze k meni, dolaze i u Meni prebivaju. Jer, kada Njemu prilazimo, onda prilazimo i Ocu, i spoznajemo Njegovim posredstvom Onoga Kome je On ravan, a povezani Duhom Svetim, da bismo vecno bili sjedinjeni sa najvecim i nepromenljivim blagom.

117. Pitanje posetioca. Da li se treba smucivati sto pravednik tesko i nezasluzeno strada?

Odgovor starca Bonifatija. Ne treba se smucivati, kada vidimo, da pravednik tesko i nezasluzeno strada. Setimo se, da je postadao Najpravedniji od pravednih i Najsvetiji od svetih. Njegova stradanja su veca od svih ostalih stradanja, jer se tvar i njen Tvorac nikako ne mogu porediti.

118. Pitanje posetioca. Moze li spasiti samo milostinjom?

Odgovor starca Bonifatija. Uzalud je razdavati imanje siromasnim, ako u srcu nema ljubavi, koja sve trpi, ne zavidi, ne gordi se, ne trazi svoje i ne misli o zlu (1 Kor. 13, 4. 5. 7.). Bez ispravljanja naravi, nasa darezljivost nas sama po sebi ne moze spasti. Milostinja cisti grehe, za koje smo se pokajali, ali ne opravdava one, u kojima uporno ostajemo. Ona jeste nas dug, ali neiI jedini, iako njeno neispunjavanje znaci narusavanje samih nacela zakona, a pritom ispunivsi nju, treba da izvrsavamo i druge zapovesti zakona. 

119. Pitanje posetioca. Kada je pocelo vreme?

Odgovor starca Bonifatija. Vreme je pocelo da protice sa kretanjem stvorenih stvari. Naravno da je uzalud racunati vreme pre stvaranja, kao vreme pre vremena. Jer kad ne bi bilo kretanja duhovne i telesne tvari to jest kad ne bi bilo prelaska iz proslosti preko sadasnjosti u buducnost, onda ne bi bilo nikakvog vremena. I tako, realnije je da je vreme pocelo stvaranjem tvari, nego da je tvar nastala vremenom. Ali je i jedno i drugo od Boga, “jer je od Njega i kroz Njega i radi Njega sve�? (Rim. 11, 36).

120. Zbog cega se mnogi zale na svet?

Odgovor starca Bonifatija. Zbog toga, sto je ceo svet ispunjen tugom, i sve sto nas okruzuje, ustaje zajedno sa nasom izopacenom prirodom protiv nas: bogatstvo kvari prirodu, siromastvo proizilazi iz trpljenja, sreca se nadima, nerad vlada, nesreca muci, znanje gordi, neznanje se udruzuje sa zabludom, zdravlje podrazava strasti, bolesti vode neosecajnosti ili roptanju, bukvalno sve sto je u nama ili nas okruzuje, predstavlja za gresnog coveka tugu i kamen spoticanja. Jedina nada za spasenje coveka je vapaj ka Prestolu Svemilosrdnog Boga, da Sam blagovoli da nam pritekne u pomoc, obuzda nase neukrotive strasti, prosvetli nas razum, ukrepi nase nemoci, usmeri nasu duhovnu borbu na pobedu i spreci pad.

121. Pitanje posetioca. Da li se Blagodat dobija po zasluzi?

Odgovor starca Bonifatija. Nagrada se dobija po zasluzi za dobra dela, po njihovom izvrsenju; a Blagodat koja nije po zasluzi se daje pre izvrsenja dobrih dela da bi se ona uradila.

122. Pitanje posetioca. Da li je moguce porediti ljudske sudove sa Bozijim sudovima?

Odgovor starca Bonifatija. Boziji sudovi se nikako ne mogu uporedjivati sa ljudskim sudovima. Ne treba sumnjati u to, da je Bog pravedan, i tada, kada nam se neko Njegovo delo cini nepravednim.

123. Pitanje posetioca. Od koga se radja pravednik?

Odgovor starca Bonifatija. Pravednik se radja od Boga, a ne od ljudi, jer je on urodjeno pravedan, a ne po rodjenju. Zbog toga se urodjeni pravednici i nazivaju Bozijim sinovima.

124. Sta predstavlja pravedan Boziji sud?

Odgovor starca Bonifatija. Pravedan Boziji sud se sastoji u tome, da svako strada od svoga greha, jer Bog nije stvorio greh, kao sto nije stvorio ni smrt, a one koji su zasluzili smrt umrtvljuje. Ovde nema protivurecnosti, ukoliko razlikujemo sudove Bozije od dela Bozijih. Jer jedno stvaranjem ne predodredjuje za smrt, a drugo ce sudom kazniti coveka. 

125. Pitanje posetioca. Da li je od Boga uredjeno da telo cini dusu otezalom?

Odgovor starca Bonifatija. Nije od Njega! Bog je stvorio ceo svet i sva tela; a to sto telo kratkotrajno otezava dusu i plot predstavlja pohotu za duh, nije od Njega: to nije bila prvobitno naznacenje ljudske prirode, vec posledica i kazna za greh.

126. Pitanje posetioca. Da li roditelji mogu ukinuti urodjeni greh?

Odgovor starca Bonifatija. Neki roditelji otezavaju, a neki olaksavaju urodjeni greh, ali ga niko ne moze ukinuti sem Onog, za Koga je receno:�? Gle Jagnje Bozije, koje uzima na sebe grjehe svijeta!�? (Jn. 1, 29). Ko moze stvoriti svako dobro, moze ukinuti i svako zlo.

127. Pitanje iskusenika. Moze li covek sam po sebi imati veru i ljubav?

Odgovor starca Bonifatija. Sposobnost za veru, kao i za ljubav jeste osobina ljudske prirode; a imati pravu veru, kao i pravu ljubav je - delo Blagodati kod verujucih ljudi.

128. Pitanje posetioca. Da li je slavoljublje greh od koga se tesko oslobadja?

Odgovor starca Bonifatija. Kako je velika i stetna sila slavoljublja, oseca samo onaj ko se bori sa tom strasti. Jer je lako ne zeleti pohvale kada se ne daju; ali je tesko ne nalaziti u njima zadovoljstvo kada postoje.

129. Pitanje monaha. Ko prezire sva svetska blaga?

Odgovor starca Bonifatija. Sva svetska blaga prezire onaj, koji prezire ne samo sve sto je mogao, nego i sve sto je zeleo da ima. Uostalom, ovde je potrebna opreznost, kako se u dusi ne bi potkrala gordost. Bolje je zadrzati zemaljska blaga sa smirenjem, nego ih ostavljati sa gordoscu.

130. Pitanje posetioca. Kada gnev prelazi u zavist?

Odgovor starca Bonifatija. Ko se gnevi, ne smatra li svoj gnev opravdanim? Zasto je potrebno da se od svih neprijatnih osecanja brzo vracamo krotkim osecanjima; jer ako brzo ne oprostimo jedan drugome, onda to uporno negodovanje prerasta u mrznju.

131. Pitanje iskusenika. Mnogo puta ste oce licemerje nazivali velikim grehom; zasto?

Odgovor starca Bonifatija. Zato sto su licemerni “koji s bliznjima svojim mirno govore, a u srcima im je zlo (Ps. 28,3). Cesto nas neko pozdravlja glasom angelskim, srece rasirenih ruku, ljubi nas, spreman je na usluge i prijateljstvo, ali tada zateze luk, priprema strele, “da iz mraka streljaju prave srcem�? (Ps. 10,2). I upravo strele! Bolji je mac porazenog neprijatelja, nego jezik laskavca, rekao je neko od otaca. Neprijatelj se moze izbeci, a od laskanja licemera ko se moze spretno izbaviti? Jer kada nas ljubi, tada nas izdaje, kada nam cini uslugu, tada nas pogubljuje i unistava; kada hvali nase savrsenstvo, tada kao zli insekt umnozava rane, glasno obznanjujuci slabosti i padove bliznjega i vidi svaki trun u oku svoga brata. Veliki je i bolan greh licemerje!

132. Pitanje posetioca. Koju apostolsku zapovest treba da zapamtimo kada se radi o zemaljskom vladaru?

Odgovor starca Bonifatija. Sledecu: Apostol Pavle pise: “Molim, dakle, prije svega se cine moljenja, molitve, prozbe, blagodarenja za sve ljude, za careve, i za sve koji su u vlasti, da tih i miran zivot pozivimo u svakoj cestitosti�? (1 Tim. 2, 1,2). Primetite, da je Apostol to pisao jos za vreme neznabozackih careva i ocekivao tako veliki plod za njih. Ne treba li se tim pre moliti za blagocestivog vladara? - O to je nasa duznost - glavna i sveta! To se od nas zahteva ne samo za dobro otadzbine, ciji je Gospodar otac, vec i za dobro cele Pravoslavne Crkve, ciji je On vrhovni pokrovitelj i zastitnik.

133. Pitanje posetioca. Da li se moze verovati snovima, koji (vidljivo) predskazuju buducnost?

Odgovor starca Bonifatija. Desavalo se, da su i bozanstvena vidjenja bila otkrivana najvecim pravednicima u snu, ali su takvi snovi imali jasan predznak otkrovenja svise, jer su praceni javljanjem Angela ili Svetih Ugodnika ili cak Samog Hrista. Ali sa snovima treba biti oprezan, kako se preko njih ne bi upalo u samoobmanu: jer su se kroz veru u snove mnogi prelestili. Onaj koji veruje snovima je slican onome koji trci za svojom senkom i pokusava da je uhvati; a onaj koji ne veruje nikakvom sanjarenju jeste istinski ljubitelj mudrosti.

134. Pitanje posetioca. Koje se obaveze roditelja prema deci?

Odgovor starca Bonifatija. Apostol Pavle ovako pise roditeljima:�?I vi ocevi, ne razdrazujte djecu svoju, nego ih podizite u vaspitanju i nauci Gospodnjoj�?(Efes. 6, 4). Evo sta su ukratko sve roditeljske obaveze: vaspitanje dece prema zapovestima to jest prema poukama i nauci Gospodnjoj.

135. Pitanje posetioca. Da li covek ima sam od sebe neceg dobrog?

Odgovor starca Bonifatija. Covek sam od sebe ima samo laz i greh. Ako ima istinu i pravdu, onda je to iz tog izvora, sa koga se napajamo u ovoj pustinji, kako oroseni njegovim kapljicama ne bi oslabili na putu.

136. Pitanje monaha. Kako dusa moze biti hramom Bozijim?

Odgovor starca Bonifatija. Ako trazis posebno i sveto mesto za molitvu, onda ocisti svoju unutrasnjost, i izagnavsi odatle svaku zlu zelju, u tisini svoga srca napravi sebi klet; kada se molis i u hramu, moli se u sebi, i tako po

Pročitano: 6419 puta