ZBOG ČEGA TREBA DA OPRAŠTAMO UVREDE? A-   A+  

Bog blagoslovio braćo i sestre!
Današnje tema: ZBOG ČEGA TREBA DA OPRAŠTAMO UVREDE?
Da bi ste pročitali TEMU za diskusiju kliknite na ovaj link http://www.manastir-lepavina.org/arhiva/novosti/index.php/weblog/detaljnije/zbog_ega_treba_da_opratamo_uvrede/

11. maj 2010 god.


NAPOMENA: Na ovom mestu je otvorena DUHOVNA TRIBINA, čiji je cilj vođenje diskusija o duhovnim temama iz Pravoslavlja. Teme će biti pažljivo birane i pre otvaranja diskusija postavljene na Tribini. Pozivam Vas da svakodnevno učestvujete u komentarima na zadatu temu i tako ulepšate diskusiju. Rasprave van zadate teme nisu dozvoljene. Svaki komentar, koji se ne bude odnosio na postavljenu temu, biće obrisan. Zato Vas molim da poštujete pravila.

Svaka tema na "Duhovnoj tribini" je trajno otvorena za vaše komentare. Ako neko nije stigao ranije ili ako ima potrebu da još nešto komentariše, može to učiniti bilo kada.

Preporučljivo je da prilikom komentarisanja na Duhovnoj Tribini, pišete sa č,š,ć,đ,ž slovima, kao i da pišete malim štampanim slovima. Tako ćete pomoći konvertiranju teksta iz Latinice u Ćirilicu.

o.Gavrilo


Aleksandar Kostić Blagoslovite oče Gavrilo!
Po rečima blažene uspomene patrijarha Pavla: Mene može da ponižava ko god hoće, ali da me ponizi, to mogu samo ja sam.
Sujeta i gordost, po meni, glavni su razlozi zbog kojih dolazimo u situaciju da vređamo druge i da uzvraćamo na uvrede drugih. Talion je važio u Starom zavetu (oko za oko, zub za zub). Gospod i Spas naš Isus Hristos kaže da, ako nas udare u jedan obraz, da im okrenemo i drugi. Pitam se, ako nas udare i u drugi, da li treba da dozvolimo da nas udare ponovo u prvi.
Patrijarh je govorio da treba da smo bezazleni kao golubovi i mudri kao zmije.
U čemu će se sastojati naša mudrost, ako uvek dozvoljavamo od istih ljudi ista vređanja?
Upravo, moje pitanje je koje su granice trpljenja?

Saša Lazić jednu stvar sam u životu naučio ne samo slušajući, nego iz iskustva,a to je da kad kažem nekome:ljutim se na tebe!!... šta sam time rekao: ljutim SEBE na tebe!!.. što znači da to sve ostaje u meni a ne na osobi na koju se ljutim,strada moje srce i bubrezi a ne toga na koga se ljutim...i uistinu dobijemo,kako god okrenuli: kojom mjerom mjerite mjerit će vam se!! Braćo i sestre,sve što činimo sebi činimo,ako nekome praštamo ma prvo time sebi praštamo,teramo zlo od sebe..sve je tako jednostavno,dao nam Gospod,mi samo uzet iz sebe trebamo,to je praštanje...praštajmo da nam bude oprošteno..

Vladimir Srbljak Na početku velikog posta u našoj Crkvi postoji običaj da se traži oproštaj od svih, a ujedno i da se svima oprosti. Time se svi pripremamo da neosudjeno primimo Sveto Pričešće jer kao što u tekstu piše ako ne oprostimo ni nama se neće oprostiti pa nam tada ni ispovest ne pomaže dok ne oprostimo do te mere da smo potpuno izbrisali iz sećanja uvredu ili bilo koje drugo zlo koje nam je naneto. Još i bolje kao da se nikada nije ni dogodilo.

U tekstu piše da praštamo sve do smrti ma koliko puta bilo potrebno. Na prvi pogled izgleda da moramo da trpimo zlo i samo da praštamo. Ali nije tako jer nas je Gospod naučio molitvi Oce naš u kojoj svima pa i neprijateljima praštamo sve, u kojoj volimo sve i molimo se za sve pa i za neprijatelje, ali i u kojoj se molimo da nas Svemogući Otac naš nebeski zaštiti i izbavi od svakog zla.

Nepraštajući uvrede nanosimo najviše štete sami sebi jer onda nosimo gnev u sebi prema osobi koja nam je nanela uvredu. A taj gnev oesećamo mi a ne onaj koji nam je naneo uvredu i time gubimo ljubav, mir, i radost. A jos gore taj gnev može da se ispolji na nekom ko je ni kriv ni dužan pa je onda dupla šteta i mi postajemo isti kao onaj što je nama naneo uvredu.

Vladimir Srbljak Brate Saša i Brate Aleksandre,
Iznenadio sam se kada sam pročitao ono što ste Vi napisali jer je vrlo slično onome što sam napisao, a koncept je potpuno isti iako sam prvo napisao svoj osvrt pa onda pročitao Vaš. Ovo dodatno dokazaju da smo svi jedno u našoj Crkvi.


Suzana Kaplarevic S Vladika Nikolaj je molio Gospoda da blagoslovi i njegove neprijatelje. Jer su ga svojim ruznim recima i delima gurali od sebe ali sve vise priblizavali Gospodu. To je zaista tako... Zasto onda da ne oprostimo svima koji su nas povredili,kad ne znaju sta rade? I zasto onda da im zameramo? Problem nas malih je to sto neke situacije ne umemo odmah da resimo u sebi,potrebno nam je vreme. Ali i kad to odredjeno vreme prodje,zar nije lep osecaj da to nesto sto nas je nekad povredilo,vise ne dotice nas duh? Zar nije lepo kad shvatimo da smo ipak bili ispravni,dok se taj neko bavio zlim osecanjima? Da je,nazalost,naudio sebi...

Barbara Milojkovic Stevic Pomaze Bog Oce Gavrilo, prvo sam htela da Vam zahvalim sto ste ponovo zapoceli Duhovnu Tribinu, da pozdravim sve koje u njoj ucestvuju i da pozelim da nas bude jos vise.
Tema, je kao i sve do sad, veoma dusekorisna.Zbog cega treba da oprastamo uvrede?Ponajvise zbog nas samih, jer kako nas uci Otac Tadej tesko je ziveti sa bliznjima ako se upustamo u misleni rat sa njima.Jer od toga gubimo nas mir u dusi i ljubav prema bliznjima.Mislim da uvredama koje primamo ne treba pridavati veliki znacaj, a da od srca treba sve prastati, jer i Gospod nama prasta,.Kako da ocekujemo da nam bude oprosteno, ako sami ne prastamo?
Iskreno, mene zaboli teska rec dragih mi ljudi...preosetljiva sam.Ali sam i primetila kada preko nekih uvreda predjem kao da nisu ni postojale, kada one ne pomute moje misli, osetim veliku lakocu u srcu, osetim lepotu prastanja.
I zato braco i sestre neka Vas ne zatekne noc u gnevu vasem...
Prastajte!

Saša Lazić brate Vladimire sve nas veže jedan Duh,jedna istina u više paketa,eto opet potvrde,isto napisali a da nije čitano prije toga...svako dobro tebi i svima na tribini..



Dragica Mamić Pomaže Bog, Oče Gavrilo!
Radujem se novoj temi i očekujem veći odziv ,jer je ova tema izuzetno važna za duševni mir svih nas, a šira diskusija će pomoći da svi pokušamo riješiti nemir u nama ,kada se susretnemo sa uvredama .Uvodni tekst je izuzetno dobar i nudi mnoge odgovore i mi svi se trudimo da postupamo tako.Čitamo, slušamo,ukoravamo se, praštamo tražimo duhovni mir i radost praštanja....Smirenje i radost osjaćamo samo ako je praštanje obostrano i lako rješavamo sve probleme.Međutim,ja bih volela čuti iskustva drugih ,kada obostranog praštanja nema.Ja, u traganju za istinskim reakcijama na ove situacije prvo nastojim prepoznati uvredu, da li je ona slučajna(ljutnja,neobaviještenost,nervoza i sl.),ili namjerna(takva da se neko ponizi, isprovocira iskompromituje i sl.).Sa prvom vrstom uvreda vrlo brzo uspijevam pronaći oprost ,jer postoji zajednički interes da se osjeti ta radost praštanja.Ali kod druge vrste uvreda vrlo teško ......Ako na takve uvrede ćutim,ja ipak nosim uvredu u srcu........znači nemam mir....Ako uspijem ipak pronaći oprost (oprosti im Bože ne znaju šta rade), tada osjetim olakšanje, ali i dalje ćutim.Takva moja reakcija, drugoj strani samo daje povod za nove uvrede, jer nisu naišli na protivljenje i smatraju da postupaju ispravno.Ako na takvu uvredu reagujem, (a često moram), činim grijeh i gubim duševni mir.....Ako takve ljude izbjegavam, opet činim grijeh jer sam gorda i nemam snage tražiti dobro u njima.....

Nena Lironi Blagoslovite oče Gavrilo,Pomaže Bog svima.
Simbolom vere potvrđujemo svoju sigurnost da će nam Bog oprostiti naše grehe.Ovaj čin je uslovljen, i zahteva da i mi oprostimo onima koji su grešili prema nama.Tu nema dvoumljenja.To se kaže i u molitvi Isusa Hrista prema Svevišnjem Ocu, ''Oče Naš''.
Ako ne oprostite,neće vam biti oprošteno.U našoj mudroj veri,ne postoji ništa jasnije rečeno od ovoga.Ovde ne postoji izuzetak, niti opravdanje.A Gospod šta kaže, On to i misli.
Svi ćemo mi pisati uglavnom isto, drugim rečima,jer suština teme ne može da se promeni,ako se rukovodimo logikom.Treba da oprostimo SVE,sve greške,zlobe,užase,boli,suze,reči koliko se god to ponavljalo ili bilo često,jer u suprotnom neće biti oproštena ni jedna naša.Ako mi možemo opravdati svoje grehe pred Bogom, sigurno možemo i tuđe.Biti Hrišćanin, znači oprostiti ono što se ne može opravdati,jer i Gospod prašta nama ono što je nedopustivo i neopravdano.To da ne oprostimo, isto je kao da ne prihvatamo milost Božiju prema nama.

o.Gavrilo Svim učesnicima tribine šaljem blagoslov iz manastira Lepavine i želim srećan današnji praznik sv. Vasilija Ostroškog, čijim molitvama neka nam Gospod svima bude milostiv. Brat Vladimir je lepo napisao da smo svi jedno u našoj Crkvi. I na ovoj tribini se u jednom duhu okupljamo, bilo da smo već uznapredovali u veri bilo da smo početnici. Bratu Saši šaljem posebne pozdrave, želeći da sa revnošću nastavi "dobru trku" koju je započeo i da ga u tome prati pomoć Božja.


Snezana Bosnjakovic Pomaze Bog,Oprostiti da bi nam bilo oprosteno ,jer kako ocekujemo milost Boziju i oprostaj ,ako sami nismo u stanju svom bratu pruziti ruku pomirenja i sto je vaznije oprostiti u srcu .Srce mi cisto sazdaj Boze i duh prav obnovi u meni .Medjutim nije to lako ,treba sebe uniziti ,a drugog uzvisiti .Blago onom ko to dostgne .
Gospode daj nam snage i vere jake i usadi ljubav nelicemernu u srca nasa ,da mozemo svim srcem voleti tebe i ljubiti i prastati braci nasoj .

Marko Popović Ja sam nizak rastom, zguren i nosim naočare. Kad sam bio u Osnovnoj školi mnogo dece me je kinjilo zbog toga i zvalo štreberom. Ja sam plakao i želeo da ih ubijem, ali pre svega sam sebi naškodio jer sam zbog tog jeda stalno morao u wc i nisam mogao da spavam. Većina dečaka je već stasalo u mladiće, a ja ostao nerazvijen. Međutim, kada sam krenuo intenzivnije da se družim sa njima krenuo sam i da im opraštam. Ubrzo sam se tako promenio i postao mladić da me više prijatelji i prijateljice iz razreda nisu mogli poznati. Danas imam dubok glas, da kad pričam sa nepoznatom osobom preko telefona ona misli da sam visok dva metra! Opraštanjem ne činimo samo drugome dobro, već i sebi. Puno pozdrava svima i da da Bog da jednim ustima i jednim srcem pevamo i slavimo presveto veličanstveno ime njegovo!

Snezana Bosnjakovic AMIN !SLAVA TEBI BOZE NAS ,SLAVA TEBI !



Jovana Čonjić A jel zna neko kako se to oprašta? Ja kad god izgovorim :"..i oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim" shvatim da tu nešto debelo nije u redu..shvatim da još ne znam šta uopšte pričam u drugom dijelu ove rečenice..tj da ne znam, barem za sad, opraštati, nit znam kako se to radi i dal to dolazi s vremenom ..mislim na pravo opraštanje, koje nije samo riječima, već odistinski..


Marko Popović Opusti se samo. Sve to dolazi kad se čovek opusti. :)



Bojana Srbljak Pomaže Bog! Srećan svima danasnji praznik Vaznesenje Gospodnje-Spasovdan!
Slažem se sa sestrom Jovanom....zato sam dugo odlagala komentar na ovu temu.
Gospod u Svetom Pismu kaže:” Budite medju sobom blagi, milostivi, prastajući jedan drugom...” Na jednom drugom mestu Gospod opet kaže: “Podnosite jedan drugog i praštajte jedan drugom, kao sto je Gospod i vama oprostio, tako oprastajte i vi.”
Ključ u oba ova stiha je da Gospod govori u MNOŽINI. Ja verujem da je za neku nesuglasnicu uvek potrebno najmanje dvoje. Zato, kada do nesuglasice dodje, ja se uvek preispitujem šta je to u meni čime sam prouzrokovala nečiju ljutnju, gnev, …Istovremeno znam da je moja greška gotovo podjednako velika, jer nisam uspela da oćutim, i ne uvedem drugoga u iskušenje…
Slažem se sa mnogima koji su svoje misljenje izlozili ranije…odlažući oproštaj, tj. pomirenje sa bližnjim, mi svoje srce, dušu, svest i podsvest trujemo zlim pomislima prema onome koga bi trebali da bezuslovno volimo. Tada dajemo mesta ne Hristu, već onom drugom - ‘nepomjaniku’ da ovlada nama. Odbijajući maker jedan sat da oprostimo, mi u nama zadrzavamo bes, ljutnju, gorčinu, a ako to činimo koliko se zaista možemo nazvati Hrišćanima? Kako onda mi da stanemo pred Gospoda i sveštenika-ispovednika kao svedoka i da tražimo oprostaj nekih naših i težih grehova, ako nismo bili u stanju da sami oprostimo i zaboravimo neke neznatne uvrede drugih. Mogućnost traženja oprostaja od Boga je velika blagodat koja nam je data. Svi znamo kako se osećamo posle ispovesti i kada doživimo istinsko, suzno pokajanje. Ako nam Bog tada oprašta SVA naša sagrešenja, kako mi smemo da se prema drugome odnosimo drugacije?
Naravno, sve je ovo teoretski lako reći, ali je najteže sve ovo rečeno sprovesti u delo …Tu najčešće i sama zatajim... Neka nam Gospod svima da snage da opraštamo jedni drugima, ali istinski i od srca.
Svako dobro!

Jasmina Latinovic Kako bi trebalo da opraštam uvrede? -Tako što ništa ne bi trebalo da primam kao uvredu!

Zbog čega bi trebalo da praštam uvrede? -Zbog toga što one ni nepostoje tj. nemam šta nekome da oprostim!

Zbog čega nemam šta nekome da oprostim? -Zbog toga što sam majušna, ništavna, slaba, opterećena strašnim gresima i ne postoji apsolutno ništa što ja već nisam nekad pomislila ili učinila (direktno ili indirektno), pa da to mogu videti kao "uvredu",a ne kao istinu. Drugim rečima, ako ja bilo koju reč, delo ili misao mojih bližnjih shvatam kao uvredu, znači da sam gorda, da zaboravljam more svojih grehova! A ja kao hrišćanka ne smem da se gordim tj. moram svim silama da se borim protiv toga...pa ću svaku potencijalnu "uvredu" shvatiti kao istinu o nekim svojim skorašnjim ili davnim nedelima, jer to i jeste istina...i zagrliću brata svoga, jer me je spasao ukazivši mi na greh moj...za koji moram pasti na kolena i moliti Gospoda Milostivog za oproštaj. I tako ja uistinu nemam neprijatelja koji bi me vređali, samo braću milu koja me ispravljaju i pokazuju put spasenja... jer sve je u životu stvar tačke posmatranja. Ako sam svesna da sam najgora, ja ustvari na svet gledam sa dna ada...a odatle su svi drugi u Carstvu Nebeskom i ne mogu me uvrediti, jer je svaka reč njihova samo gola istina o meni.

Milena Madzar Dragi moji,prvo da pozdravim naseg oca Gavrila pa sve vas.Tema je predivna kao i sve do sad,sve to jeste tako,da prastati se mora ali koliko nas to cini zaista od srca,jer oprostiti rijecima a ne srcem to je kao da nismo oprostili,ali smatram da je zivot i iskustvo najveca skola i upravo to iskustvo zivotno uz uspone i padove i kroz VJERU mi pocinjemo polako da se ucimo pa i da prastamo i to nemoze preko noci'znaci oprostiti istinski iz srca to je pravo prastanje,s tim covijek pokazuje koliko je veliki,kao i Bog sto nas drzi na zemlji prasta i voli,mislim da mi kao narod jako puno grijesimo ali i najbitnije se pokajati ali pokajati se s tim da se nevracamo ponovo na isto pa mislimo Bog ce nam oprostiti.Ali jako je tesko ne grijesiti koliko god mi to nehtjeli priznati grijesi se jako puno svakim danom,najvise mislima,jer tek kad covijek ode u velike svetinje napomenucu Ostrog jer dodjoh jucer,osjeca se kao veliki gresnik kad vidi to sve gore i osjeti griznju savjest i pomisli Boze kako je Bog milostiv kad nam oprasta sve nase grijehe i ne ostavlja nas,a mi i dalje grijesimo i zivimo u grijehu svjesnom i nesvjesnom'ali bitno da se pokajemo da pokusamo i da treniramo svakim danom biti sve bolji,molimo se Bogu da trpimo,prastamo i volimo.Blagoslovite oce sve nas'

Marijan Simakoski Mnogo mi se dopada tvoje mislenje ,sestro Milena ,najvaznije je da nikad ne odstupamo od puta Bozijeg,i da uvjek se uzdamo u Boga tako da bi ni dao snagu da istrajamo o veri, i da bi mogli istinski da prastamo od srca, jer ko se uzda u Gospoda svog on je ucinio pravu stvar i ide pravo putem spasenje !!! Blagoslovite oce sve nas i neka Bog vas blagoslovio za veki vjekov Amin!


Nena Lironi Ako krenemo od kraja, uvrede treba opraštati jer smo i mi nekada nekog uvredili i želimo da nam bude oprošteno.Ako ipak krenemo od početka oni koji veruju ,treba da oproste,jer je naša vera ljubav. Od početka do kraja. od A do Ω .
Tako počinje sa (alfa) grčki alfabet,a završava se sa (omega).Znači Bog je SVE, i početak i kraj.Godine su mi trebale da shvatim da reč VOLIM je u svemu.Na grčkom jeziku ΑγαπΩ (agapo)
Praštati izgleda teško,ali je vrlo jednostavno.Boli kada se ubodeš,još više ako trn ostane , ali kako se izvadi trn, tako se i zaboravi.

Milica Bacic Tvrdo srce kaže ljutito: “Lako je reči ‘izvini’, a da li to zaista misliš, hoćeš li to opet uraditi? Šta da radim sa tim tvojim ‘izvini’?” A nije baš ni lako reći ‘izvini’, nekada čak nije lako ni primjetiti da treba… A nekad, nekad nas iznenadi nečije izvinjenje. To mi se nedavno desilo na putu u Indiji i još uvijek mislim na taj moment. Dok sam primala izvinjenje, bez da sam razumjela zašto, odjednom sam se postidjela i osjetila šta znači izvinjenje, izvinjenje za riječi koje su možda nehotice nekoga povrijedile, a kamoli dijela (ili misli). Tako ostaje ćutnja i nada da budem svjesna kada pogriješim, želja da kažem odmah ‘izvini’, ili da jednostavno stalno širim izvinjenja, kad već svakako svjesno ili nesvjesno griješim. I kako dani prolaze, hvala Bogu, javlja se radost – radost, ne samo da će mi oprostiti, nego radost da srce nije tako tvrdo i slijepo. Lijepo je čuti ‘izvini’, radost je izgovoriti, ljubav je oprostiti.

Ivana Jelisić Izdišući Gospod je izrekao jednu od najvećih pouka ljudskom rodu: ˝Oče oprosti im jer ne znaju šta rade˝ Sv. Vladika Nikolaj pitajući se zašto baš ovu pouku, odgovara: ˝Nesumnjivo zato što je naročito htio da se ova pouka zapamti i ispuni ˝ - njom je Gospod zapečatio svoje Jevanđelje. Počeo je riječima pokajanja a završio riječima praštanja, pokajanje je sjeme a opraštanje je plod. Vrijedi li sjeme bez ploda? Nikako, tako ni pokajanje nema vrijednosti bez opraštanja. Praštajmo da bi Otac naš nebeski oprostio grijehe naše.
 

Tankosava Damjanovic -КОНСТАНТИН СЕРГЕЕВ

Отец Гавриил, благодарю Вас за весьма актуальный для нас вопрос «Почему мы должны прощать обиды?».
Во всех случаях, когда мы не видим и не осознаем истинного состояние своей души, т.е. состояния ее сердца, ума и воли, Господь вынужден промыслительно управляя нами через окружающих людей (духовных наставников, начальников, родителей, старших и т.д.) создавать ситуации, в которых у нас могут проявляться чувства либо с положительной, либо с отрицательной направленностью.
Появление чувств с отрицательной направленностью характеризует соответствующую направленность нашего сердца, а затем ума и воли. Поэтому осуждение начальников, старших, наставников, а также обиды на них – это равносильно осуждению Бога, т.к. в системах «БОГ-НАЧАЛЬНИК-ЧЕЛОВЕК», «БОГ-НАСТАВНИК-ЧЕЛОВЕК», «БОГ-МУЖ-ЖЕНА» «БОГ-ПРЕПОДАВАТЕЛЬ-УЧЕНИК» - Бог непрерывно и промыслительно управляет нами через начальников и старших, а по нашей реакции на Его управляющие воздействия показывает нам либо степень нашей деградации, либо степень нашего приближения к Богу. Поэтому в этих случаях мы должны благодарить Бога и начальников за оказанную помощь видеть свою духовную слабость, и просить помощи в преодолении тех или иных порочных влечений и чувств.


KONSTANTIN SERGEJEV
Oče Gavrilo, zahvaljujem Vam na pitanju: „Zašto moramo da opraštamo uvrede?“, koje smatramo veoma aktuelnim.
U svim slučajevima, kada ne vidimo i ne shvatamo istinsko stanje svoje duše, odnosno, stanje svoga srca, uma i volje, Gospod je prinuđen da po Njegovom promislu, upravljajući nama preko ljudi, koji nas okružuju, odnosno, preko duhovnih učitelja, rukovodilaca, roditelja, starijih, itd., ustroji takvu situaciju, u okviru koje se u nama mogu pojaviti ili pozitivna ili negativna osećanja.
Pojava negativnih osećanja karakteriše odgovarajuću usmerenost našeg srca, a zatim uma i volje. Zato, osuđivnje rukovodilaca, starijih, nastavnika, kao i vređanje istih, ima istu snagu kao da osuđujemo Boga, jer, u sistemima „BOG-RUKOVODILAC-ČOVEK“, „BOG-UČITELj-ČOVEK“, „BOG-MUŽ-ŽENA“, „BOG-NASTAVNIK-UČENIK“ - Bog po promislu, preko rukovodilaca i starijih, neprekidno nama upravlja, a po našoj reakciji na Njegovo delovanje, kojim nas rukovodi, neprekidno nam pokazuje ili stepen naše degradacije, ili stepen našeg približavanja Bogu. I zato, u tim slučajevima, mi moramo da zahvaljujemo Bogu i starešinama na ukazanoj pomoći kako bismo uvideli svoju duhovnu slabost i molili se da nam Gospod pomogne da odolimo ovim ili onim poročnim strastima i osećanjima.
Prevod: Tankosava Damjanović

Tankosava Damjanovic Oče Gavrilo, blagoslovite!
Ovu diskusiju u vezi sa zadatom temom poslao je brat Konstantin Sergejev iz naše bratske Rusije, koji redovno posećuje Vaš sajt i rado učestvuje u diskusijama. Očigledno da je oduševljen temom, koju ste postavili i zamolio je da mu ovu poruku prevedem.
Svako dobro od Gospoda!

Konstantin Sergeyev Отец Гавриил, простите и благословите!
Очень благодарен Вашей духовной дочери Танкосаве (Tankosava Damjanovic) за помощь в общении с Вами.
От души желаю Вам и Вашим духовным чадам милости и помощи Божией.
P.S. Ваше Высокопреподобие, если будет несколько свободных минут, познакомтесь со словом нашего Святейшего Патриарха Кирилла в Светлый Понедельник 5 апреля 2010 г.в Успенском Патриаршем Соборе Московского Кремля.
http://www.patriarchia.ru/db/text/1132818.html
Tankosava Damjanovic - KONSTANTIN SERGEJEV

Oče Gavrilo, oprostite i blagoslovite!
Veoma sam zahvalan Vašoj duhovnoj ćerki Tankosavi na pomoći u komunikaciji sa Vama. Vama i Vašim duhovnim čedima od srca želim milost i pomoć Božiju.
P.S. Visokoprepodobni oče Gavrilo, ako budete imali malo slobodnog vremena, saslušajte reči naše Svetosti Patrijarha Kirila na dan Svetlog Ponedeljka, 5. aprila 2010. godine u Uspenskom Sabornom Patrijaršijskom hramu Moskovskog Kremlja.
http://www.patriarchia.ru/db/text/1132818.html
 
Sasa Milosevic Ja ne umem da oprostim, Hocu, pokusavam, trudim se, ali ne ide. Pokusavam da lazem sebe u oprostu ali je onda samo jos teze....



Tankosava Damjanovic Naslov: Zašto nepravednici napreduju - sv. Vladika Nikolaj
Dokle napreduju? I šta im biva na kraju, njima i porodu njihovom? Jesi li se to pitao? Neka se ne spotiču misli tvoje kad vidiš, da se neko hvališe snagom a zaboravlja Darodavca snage. Seti se kako je oholi i hvalisavi Golijat poginuo od praćke jednog dečaka, Davida. Neka se ne zbunjuje srce tvoje kad vidiš, da se neko bogati nepravednim putem. Ješće i neće se zasititi; otimaće i neće mu biti dosta. Seti se bogatih Sodomljana, kako su u jednom času zasuti ognjem i pepelom sa svim bogatstvom svojim. Ti si hrišćanin, a hrišćanin posmatra događaje na drugoj liniji, u celini, a ne delimično. Napredak nepravednika hrišćanin ne ceni kao neki svršen događaj nego čeka da vidi šta će dalje doći. On zna, da nepravednik ne napreduje ni svojom snagom ni svojom pameću nego samo zato što mu Bog popušta da napreduje, e da bi se kao tad setio Boga. Jer je neiskazano milostiv Bog naš, i dopušta nepravednicima ono što oni žele, e da bi se kad tad dosetili, da je to od Boga, i zastideli se nepravde svoje, i popravili. Bogu su mili pokajnici; vrlo su Mu mili oni koji se skrušeno kaju za nepravedna dela svoja. Nije Stvoritelj kao tvar, da uvek odmah kazni čim neko krene krivim putem. On čeka da se zalutali sam vrati na prav put. On gleda i ćuti. Čeka i ne docni. Čudan je u mudrosti, prečudan u milosti Svojoj. Zbog toga vidoviti Psalmist ushićeno govori Gospodu: sudovi su tvoji bezdna velika. Ko će ispitati svu dubinu Božijeg promisla? Nerazumni se ljute što Bog ne upravlja svetom po njihovom razumu, a razumni se pašte neprestano da uđu u Božiji razum. Teško je ponekad i najrazumnijem razumeti zašto jednom čoveku biva ovako a drugom onako; zašto mlad i željan života umire dok star i željan smrti živi; zašto se pobožan muči a bezbožan blaguje. I najsvetije duše ponekad su se zbunjivale pred zagonetkom događanja. U sveštenom predanju zapisan je ovakav slučaj: umro neki grešan bogataš, čiji su gresi bili javni za svakoga, i njegov pogreb bio je svečan, sa episkopom i mnogim sveštenicima. Uskoro zatim napadne hijena na jednog isposnika u pustinji i rastrgne ga. Monah neki, koji je gledao i onaj svečani sprovod grešnika i krvave ostatke pravednika, u zabuni svojoj zaplače se i uzvikne: Gospode, kako je ovo i zašto? Kako da onaj grešnik ima i blag život i blagu smrt, a ovaj pravedni gorak život i gorku smrt? Na to mu se javi angel Božiji pa objasni: onaj zli bogataš imao je u životu samo jedno dobro delo, a ovaj isposnik imao je samo jedan teži greh. Svečanim i počasnim sprovodom Svevišnji je hteo isplatiti zlom bogatašu ono jedno dobro delo, te da nema ništa više očekivati u onome svetu; a groznom smrću isposnika hteo je ovome izgladiti i onaj jedini greh, da bi mu dao punu nagradu na nebesima.

Zbog toga ti razmišljaj o sudovima Božjim i položi svu nadu u Stvoritelja svoga. Nemoj se žestiti gledajući nevaljale; nemoj zavideti onima koji čine bezakonje. Tako piše pravedni car David, koga je dugo i mnogo mučilo ono što i tebe muči, dok mu Gospod nije otkrio kroz razum da razume. Isti on izgovara i ovo utešno iskustvo svoje: bijah mlad i ostarijeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena niti djece njegove da prose hljeb. Čitaj često Psaltir, pa ćeš i razumeti i utešiti se.

Mir ti i blagoslov od Gospoda.
 
Zaklina Mancic Napisaću ovo iz svog ličnog iskustva-dok uvredu sasvim ne oprostim, da prestanem da razmišljam o njoj, da se ne vraćam na nju, ja nemam smirenja, a kad nemam smirenja meni nije dobro, kao bolesna sam, ja se udaljavam od Gospoda, nemirna sam, tužna, povređena a to znači da je proradila gordost kod mene. tek kad uvredu oprostim, prosto pustim i zaboravim na nju ja mogu da krenem dalje. dakle ne opraštamo mi uvredu samo zbog onoga koji je nanosi već i zbog nas da bi krenuli napred na svom duhovnom putu.


Masha Vujanovic Evo izašla sam iz teškog perioda ČEKANjA da mi oni, koji su me uvredili, povredili i sl, tražili oproštaj, a ja im oprostila. Ali pošto to NIKO nije učinio, ja sam krenula u obnavljanje kontakata i traženjem oproštaja, jer, ako oni nemaju svest o tome da je pogubno biti u svađi, ja imam. Jes da mi je malo kasno stiglo kao odgovor na muke koje sam proživljavala u sebi zbog zadržavanja tuđih uvreda, bolje ikad nego nikad.


Zaklina Mancic odlicno razmisljanje, sestro draga!



Sasa Milosevic Ako mozete to jas veliki uspeh. Ja jos uvek ne mogu. Ne mislim tu na neke sitne stvari. Radi se zmijskim ujedima za srce i dusu. Da biste oprostili morate razumeti. Oprostaj znaci pre svega razumevanje zasto nam je neko naneno bol. Posebno bol i uvredu velikog intenziteta. Zar ne? Obnavljanje starih kontakata po meni je izraz nemoci. Cak i kada oprostite vracanje na stare kombinacije i druzenja vise nece biti isto. Na Zemlji ima 8 milijardi ljudi. Uvek mozete pronaci nekog novog.


Masha Vujanovic Da bih oprostila, moram da se prisetim sebe i svojih postupaka prema nekim drugim ljudima i eto oprosta tuđih grehova prema meni :) Ali zaista. Uvek možemo pronaći nekog novog, to je tačno, ali da li smo naučili lekciju, to je pitanje.



Sasa Milosevic jeste li uspeli da u potpunosti razumete sve one kojima ste oprostili? jeste li uspeli da razumete zasto su se tako poneli prema vama i sta je bilo u korenu tog postupka?



Masha Vujanovic Jesam dragi brate Saša.
Jel znaš (malo kome persiram ;) kako?
Samo se zagledam u sebe i svoje besove, mržnje, zlobu i eto kako razumeh i njih.

Sasa Milosevic Ja radim to isto, ali mi se lakse suociti sa sopstvneom mracnom stranom nego sa tudjom.



Masha Vujanovic Ali imaju i drugi pravo na svoje mračne strane.
Slušala sam tik pred ovaj post, a posle dužeg vremena neslušanja Božije reči, radio Slovo ljubve na 107.3 i pouke nekog starca o praštanju, koji je rekao da mi moramo SVE SVIMA da oprostimo ako hoćemo da Bog nama SVE oprosti.
To je jedini način, a drugog puta i načina NEMA!

Sasa Milosevic lako je to reci, ali da li se oni pitaju koliko je tesko, nama mirjanima, to sprovesti u delo. Ako me neko gazio, jednom, drugi put, treci put, sedmi, deseti, i ja svaki put prastao, a on nastavljao, zar tako nisam ucinio dva teska dela, svesno sam pustio da me neko gazi i unistava kao Bozju tvorevinu, a njemu jos samo vise pojacao slepilo u sopstvenom zlu da ne vidi sta radi....cesto se to pitam....