GDE SU DEVETORICA? A-   A+  

Bog blagoslovio braćo i sestre!
Današnje tema: GDE SU DEVETORICA?
Da bi ste pročitali TEMU za diskusiju kliknite na ovaj link http://www.manastir-lepavina.htnet.hr/devetorica.html

23. april 2010 god.

NAPOMENA: Na ovom mestu je otvorena DUHOVNA TRIBINA, čiji je cilj vođenje diskusija o duhovnim temama iz Pravoslavlja. Teme će biti pažljivo birane i pre otvaranja diskusija postavljene na Tribini. Pozivam Vas da svakodnevno učestvujete u komentarima na zadatu temu i tako ulepšate diskusiju. Rasprave van zadate teme nisu dozvoljene. Svaki komentar, koji se ne bude odnosio na postavljenu temu, biće obrisan. Zato Vas molim da poštujete pravila.

Svaka tema na "Duhovnoj tribini" je trajno otvorena za vaše komentare. Ako neko nije stigao ranije ili ako ima potrebu da još nešto komentariše, može to učiniti bilo kada.

Preporučljivo je da prilikom komentarisanja na Duhovnoj Tribini, pišete sa č,š,ć,đ,ž slovima, kao i da pišete malim štampanim slovima. Tako ćete pomoći konvertiranju teksta iz Latinice u Ćirilicu.

o.Gavrilo



Vladimir Srbljak Aliluja je kratka reč ali mnogo znači jer se njome daje Hvala Gospodu za sve. Na svakoj Svetoj Liturgiji u našoj Crkvi čtec triput kliče Aliluja, a hor dodatno triput poje Aliluja. Zar ima nečega lepšeg i radosnijeg od momenta kada cela Pravoslavna Crkva odnosno Carstvo Nebesko sa svim slavnim Svetiteljima i Anđelima zajednički i gromoglasno Hvali Gospoda. Hvalite Gospoda ili Aliluja je priziv svima nama da Hvalimo Gospoda.
Na Radiju Blagovesti, koji slušamo preko Manastira Lepavina, naš otac Gavrilo čita Akatist u kome se često poziva na Hvalu Gospodu. U jednom delu Akatista Irod se naziva bezumnikom koji ne zna da peva Aliluja. Nedaj Bože da se bilo ko od nas nađe među onih devetoricom bezumnika koji posle izlečenja ostadoše nezahvalni Gospodu. U jodnom od tekstova sa Manastirskog web sajta sam čitao da stanje posle izlečenja može da bude i gore. Verujem da je nezahvalnost uzrok tome. Zato Slava i Hvala Bogu, svima Svetima i našoj Pravoslavnoj Crkvi za sve i večno Aliluja pa makar to bio samo dar usana u početku ako nemamo šta drugo, a verujem da će sam Bog sve dodati.

Dusan Milosavljevic "Bez nevolje nema bogomolje" kaže jedna poslovica.
I zaista, mnogi su ( sebe ne izostavljam) skloni da kada nam stvari idu dobro, ili mi bar mislimo da idu, da na Boga pomalo i zaborave.
Nekako se to stanje dobrobiti uzima zdravo za gotovo, kao nešto što se podrazumeva i što nam pripada.
Ali kada dođu teški trenuci onda se okrećemo Gospodu, Presvetoj Bogorodici i svima svetima Njegovim. Molimo za oproštaj, za rešenje naših problema, obećavamo da ćemo se popraviti.
I kada nam Gospod usliši molitve, da li mu svaki put dostojno zahvalimo na pomoći? Ili nas trenutno olakšanje okrene ka ovozemaljskim stvarima i opet pomalo zaboravnjamo na Onog koji je uvek tu, sa nama.
Veoma je lepo napisano da kad već malo čime imamo da uzvratimo Gospodu, onda bi bar rečima zahvalnosti mogli da uzvratimo za sve čime nas daruje.
Neka Bog blagoslovi sve koji su postojani u veri, molitvi i blagodarenju a nama oprosti i pomogne da i mi, ugledavši se na njih, svoj put ispravljamo.
Prostite i pomjanite. Svima svako dobro od Gospoda i Presvete Bogorodice!

Ivana Jelisić Hvala Vam oče na ovoj temi, koja tjera da preispitamo naša srca, da pogledamo gdje smo mi a gdje je Ljubav!
Razmišljam....toliko puta sam i sama bila jedna od ove devetorice, tačnije svaki dan sam pomalo u njihovom društvu i vjerovatno ću uvijek biti. Toliko puta zaboravim zahvaliti Gospodu na svakom dobru koje mi daje. On ima toliko ljubavi i milosti za nas, a mi za Njega? Vapimo za pomoći, za zdravljem, utjehom, srećom.....ima tu i smješnih i nepotrebnih stvari koje su na popisu želja.... I šta biva kad dobijemo to- okrenemo se uživajući u sreći i postignutom, pripisujući sebi zasluge, a zaboravljajući da bez Božije pomoći ništa ne možemo. Zaboravljajući koliko je čovjekoljublje Njegovo. Pa ko ne bi bio žalostan?!
Pomislim nekad -ima li uopšte ljubavi u meni kada Tvorcu svom zaboravim zahvaliti? Kada Njemu, koji mi je dao život, i sve što imam, koji je zaslužan za svaki osmjeh moj i radost u srcu- okrenem leđa. E Ivana, Ivana....
I obično tada kada okrenemo leđa, On nas brižno potapše po ramenu, prizove i kada mu se okrenemo dobijemo i zagrljaj...beskrajna je ljubav Gospoda našeg. I zato Ga molim da Sveti Duh Ljubavi useli u naša hladna srca, zagrije ih i da riječi hvale budu uvijek na našim usnama.
Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me grešnu!

Barbara Milojkovic Stevic Dragi moji, Kako cesto zaboravljamo Izvor zivota naseg!
Gospod nam je dao zivu dusu, a mi je njemu vracamo poluzivu, ili mrtvu, jer se mi ljudi,ne brinemo za hranu duse nase, a njena hrana je svaka Rec Bozija.
Ko je od nas pozeleo da postane istinski sin,Istinskog Oca?
Na ovoj Zemlji smo stranci, i putnici....Zasto to tako lako zaboravljamo i vezujemo se za ovozemaljsko?
Duso moja, da li zaista Boga volis?
Jer,kada nekoga zaista volis mislis na njega po ceo dan,noc...Kada se udso moja, Gospoda setis? Kada ti nevolja zakuca na vrata eto tada...Gospode snage mi daj...
Oce Gavrilo,Oprostite i Pomjanite mene gresnu!

Petar Martinovic Danas ljudi vide ovaj zemaljski zivot kako da je vjecni. Tjelu se dao toliki znacaj kao da je onom hram u hramu ovoga svjeta, a ne hram duha Bozijeg.
Eto devetorica pomilovana ljubavlju Gospodnjom ocistisese i dobise produzenje zivota, a ne shvativsi smisao pomilovanja buduci da su sada ponovo zdravi, odaljise se od izvora zivota koji je Gospod. Tako i mi danas ne shvatamo rijeci: "No ako se spoljsnji covjek i raspada, unutrasnji se obnavlja svaki dan" i " Da odbacite, po prvom zivljenju staroga covjeka koji se raspada u zeljama prevarljivim.
Vidimo, cujemo, a ne odgovaramo na pozive Gospodnje. Ziasta tesko nama mlakima jer Gospod ce nas izbaciti iz usta svojih buduci da nismo ni vruci ni hladni. Eto devetorica mlakih jevreja, eto samarjanin hladan ali cim uvidje prisustvo duha istine zagrija se dusa njegova i proslavljase Gospoda.
Neka bi nam Gospod dao da u ovom vremenu duhovne mlakosti ugrijemo duse Jevandjeljem Istine Nejegove.

Bojana Srbljak Ova Jevandjeljska priča podsetila me je na jednu kratku pripovetku. Ona govori o četvorogodišnjoj devojčici i njenoj majci koje su se jednog sunčanog jutra uputile na pijacu. I prolazeći izmedju redova izloženog voća i povrća, devojčica je zastala i zagledala se u gomilu lepih, narandžastih pomorandži. Prodavac je primetio devojčicu, uzeo je jednu pomorandžu sa gomile i dao joj.
“Izvoli,” rekao je prodavac.
“Šta treba da odgovoriš dobrom čiki?” upitala je majka želeći da je podseti na zahvalnost.
Devojčica je pogledala pomorandžu, pa prodavca…bacila ju je nazad prodavcu u ruke i rekla: “Oljušti je!”
Mi zapravo živimo u društvu koje je postalo nezahvalno, a i sami smo u najvećoj meri deo tog društva. Zahvalnost je retka osobina ,a izgubio se i osećaj medjusobne ljubaznosti . Iako su nas roditelji učili da kažemo “molim” i “hvala”, negde su se izgubili ti lepi maniri. Ja bih se usudila reći: izgubilo se vaspitanje.
Mnogi od nas se odnose prema Bogu i bližnjem na način na koji se ova devojčica ponela prema prodavcu...No, to ponašanje je moguće opravdati četvorogodišnjem detetu, ali odraslome ne.
Biblija upozorava da u poslednje dane ljudi će postati sve više i više sebični, samoljubivi, ponosni, hulitelji, nezahvalni roditeljima, bezbožnici…Ljudi će čak priznati da nemaju razloga da zahvaljuju Bogu, već da je dužnost Boga i bližnjeg da čine dobro. Sve to je postala stvarnost našeg vremena . U odnosu prema Bogu, mi najčešće ropćemo kada nam ne ide sve po ‘planu’, a kada ide, onda sve životne uspehe pripisujemo sebi…zaboravljamo da je Gospod taj bez koga ne bismo mogli ništa činiti…
U odnosu prema bližnjem isto se potvrdjuje. Naročito u odnosu dece prema roditeljima. Ne želim nikoga da osudim, ali istraživanja potvrdjuju da smo ubedljivo vodeća zemlja po broju nezaposlenih, radno sposobnih, mladih ljudi…Mladi se ni ne trude da nadju neki pošten posao kako bi bar koliko toliko pomgoli kućni budžet…Sve dok ih majka i otac hrane, oblače, školuju, daju novac za izlaske…dobro je. Kada roditeljski izvor novca ‘presuši’ dolazi do sukoba izmedju dece i roditelja, svadja, čak i do fizičkog obračuna…Mladi smatraju da je roditeljska dužnost da ih izdržavaju i to traje nekada do 30 i više godina… Ta roditeljska požrtvovanost i zaštita u većoj meri uzrokuje i nespremnost mladih ljudi za osnivanje sopstvenih porodica. Izgovori su razni, a u stvarnosti, smatram da je osnovni razlog strah da se mlad čovek, koji je do juče bio pod potpunom roditeljskom zaštitom, suoči sa odgovornošću supružničkog života, roditeljsta i svega onoga što život može da donese.
Imajući sve ovo u vidu, potrebno je da se istrajno borimo protiv tog velikog greha - greha nezahvalnosti koja po meni proizilazi iz greha sebičnosti i greha samoljublja...Trebalo bi se truditi da u duši osetimo iskrenu potrebu da molitvom ili svojim rečima Gospodu svakodnevno, s poverenjem zahvaljujemo, kako za mala i velika dobra,tako i za sve nevolje, jer jedino Gospod zna zašto je nešto dobro za nas i naše spasenje. Takodje, trebamo biti zahvalni i bližnjima, bez obzira u kom srodstvu i rodu bili sa njima…I da shvatimo da je svo dobro koje nam čine odraz njihove ljubavi, a ne moranje i obaveza.

Milena Madžar Bez nevolje nema Bogomolje'upravo tako, jer mi smo samo ljudi od krvi i mesa koji grijesimo stalno' a ponajvise mislima,ali Bog je milostiv ako mu pridjemo iskreno i od srca tacno se osjeca Bozija milost,ja mislim da je obavezno kad se probudimo ujutro da se zashvalimo Bogu sto nas je uveo u svoj svijetli dan i da se pomolimo da nas cuva taj dan,mislim da se iz kuce netreba izlazit dok se to neuradi a i isto tako i navece da se zahvalimo to ne zahtjeva mnogo vremena bar toliko mozemo.Ali isto tako i ja sama 'kad covijku u zivotu ide' pomalo i zaboravi na to,pa kad ga opet uhvati nevolja obraca se Bogu i on nas opet primi koliko je veliki,hvala mu slava mu i milost ali svi smo mi gresnici i zivi ljudi.Blagoslovite Oce.

Saša Lazić Svakog dana padamo,ustajemo,spotičemo se,a sve to iz ljubavi Božije prema nama,a mi samo kukat znamo,joj ovo,joj ono,a sve je za naše dobro,mi se od Gospoda udaljimo,a ne On od nas,mi samo znamo tražit sreću i zdravlje pa da bježimo a ni svjesni nismo ako od utvrde opet odemo,eto nam prijetnje...kaže nam Teofan Višenski Zatvornik-ako vas i pogodi nesreća zahvalite Bogu,jer ne znate da je to za vaše dobro,a naš sv. Jovan Zlatousti kaže-nevjernici,nehrišćani kosu čupaju kad ih nesreća pogodi,a hrišćani nek se mirno isplaču i Bogu hvalu daju jer sigurno vam teže nego Jobu nije,a nek žale one koji život u divoti,bogatstvu i slastima provedu a na Boga zaborave.....a vi ako vidite da vam sve lijepo,kamen u obuću stavite da vas žulja...!! Ištimo od Boga i dobit ćemo,ali strpljivo čekajmo,a kad dobijemo budimo kao onaj jedan zahvalni a ne onih 9,opet-puno pozvanih malo izabranih,opet- mali broj uzak put nalazi...eto,1 od 10!!!

Saša Lazić Statistika je uistinu poražavajuća,1/10......zašto smo tako teški na zahvalnosti a laki na kukanju...teški na molitvu zahvale a laki na traženju,uvijek radimo obratno...kako bi tek da VIDJELO nije došlo....eto da priliku iskoristim

Vladimir Srbljak Do sad nas ima osam, treba nam još jedan pa da dobijemo nagradu odnosno sledeću temu.


Tihomir Ilic Neznam , možda je ovu devetoricu uhvatio strah od nemoći , strah od novog sebe

Marko Radosavljević
Pomaže Bog, dobri ljudi. Hvala oče Gavrilo za ovu temu. Ona me je inspirisala da danas još posebno treniram zahvaljivanje Bogu. U mislima se što je moguče češče zahvaljujem. To je pravi lek protiv letargije in slabe volje. Patnja nema smisla ako se čovek nešto ne nauči od nje :)

Aleksandra Dimitrijevic U ovoj priči od deset gubavaca iz jevanđela mi najviše upada u oči ona pasaža gde nam Gospod kaže: “Vjera tvoja spasla te je.” (Luka 17,19) Kao i ona rečenica gde se opisuju oni gubavci da su odmah “poslušno… i bez reči krenuli”.
Pitala sam sebe kako bi ja reagovala u toj situaciji da sam ja bila jedna od tih gubavaca. Da li bi ja imala tako jaku veru i poslušnost da se jednostavno vratim i verujem da ću biti isceljena?
Mislim da bi ja možda počela da se kolebam, pitajući sebe: A šta ću ako odem a ne iscelim se? Možda bi rekla bolje ti mene isceli ovde da ja to vidim. Znač možda bi se ponašala kao neverni Toma.
U današnjem društvu dominira ekonomsko razmišljanje: Malo bi da ulažemo za maksimalni dobitak. Sigurno odatle i potiče tako jedno sebično i kritično razmišljanje.
Zbog toga je vrlo važno da se naučimo živeti po jevandjelu, koji nam se propoveda u pravoslavnoj crkvi, i koji je suprotan tim da ga tako nazovem “ekonomskim načinom života”.
Ako ne pazimo na svoje ponašanje, to znači ako se ne trudimo u malom da živimo kao pravi hrišćani u ovim zemaljskim životu, onda može doći do toga, da i više ne primetimo da smo skroz ušli u taj neki “ekonomski način života” i tako grešimo.
Gospod je pomogao iz ljubavi. To Bog i od nas hoće. Da se ugledamo na Njega. Da i mi pomažemo drugima iz ljubavi. Da činimo dobra dela iz ljubavi prema Bogu. Da zablagodarimo i kad nam je najteže i loše, kao što su to Sveti mučenici činili kada su bili mučeni. I tako ćemo promeniti svi na svom mestu možda malo ovaj svet i ovu civilizaciju, da više liči na jednu hrišćansku civilizaciju i da možemo da damo dobar odgovor na strašnom sudu kad zato dodje vreme.
Ja mislim da je najteža vrlina biti poslušan: To znači prema duhovniku, roditeljima, gazdu na poslu itd. Ko danas danju hoće još da sluša. Evo ako polazim prvo od sebe moram da kažem – i nije mi baš prijatno - da sam oduvek bila neposlušna i da mi je dugo trebalo da naučim koliko je to važno i da u stvari samo mogu da se spasem u ovom svetu kroz poslušanje.
Molim Boga da mi pomogne i da mi da snage da Njemu uvek zablagodarim za sve šta mi se desi, pogotovo ako je to nešto, što ja mislim da je za mene loše, jer mi tad najteže pada Njemu da zablagodarim.

Milena Madzar PREKRASNO RECENO SESTRO ALEKSANDRA.....


o.Gavrilo Brate Vladimire, primetili ste da ređe postavljam teme na ovu duhovnu tribinu, a statistika može da objasni zašto je to tako. Na prijašnjoj duhovnoj tribini, na manastirskom sajtu, bilo je oko 400 registrovanih i oko 50 aktivnih učesnika. Sada na Fejsbuku i na Skajpu ukupno ima skoro 8000 prijatelja, a na tribini učestvuje samo vas desetak. Brojke sve govore o zainteresovanosti za razgovore na duhovne teme i razmenu mišljenja.
Hvala Bogu, barem ste vi ovde, "stado malo ali izabrano". Večeras ću staviti novu temu na duhovnu tribinu. Svim učesnicima šaljem blagoslov iz manastira Lepavine.

Vladimir Srbljak Slava Bogu. Hvala Vam Oče. Pretpostavio sam da je to razlog što ne postavljate nove teme. Drago mi je da ste ipak odlučili da nastavite sa duhovnom tribinom. Nadam se da će se broj učesnika povećati.

Vladimir Srbljak Zaista prekrasno rečeno sestra Aleksandra. Daj Bože da tako bude i da svi budemo poslušni svom Duhovnom Ocu i da uz Božiju pomoć sa duhovnom radošću i veseljem blagodarimo Bogu za sve i u svakoj okolnosti sa nadom u večno Carstvo Nebesko.

Tihomir Ilic Tako vam je to oče kad ne postoji na fejsbuku ne postoji termin poznanik. Ljudi vas stavili ko poznanika ili ko javnu ličnost ali bez neke potrebe da vas čuju ili poslušaju . Neda im se ili nešto im ne da .
Tako da je i ovaj odnos 1:9 Gubavaca koji je Gospod imao skoro pa isti prema odnosu kakav je ovde između onih koji učestvuju i onih koji su samo "kliknuli" prijatelja

Aleksandra Dimitrijevic
Blagodarim dragi oce za blagoslov.