Pisem Vam u velikoj hriscanskoj radosti, sa velikom nadom i verom da cu uspeti bar delic te radosti da Vam prenesem.
Zovem se Bozana V. i poreklom sam iz lepe Slavonije (otac mi je iz Novske, majka iz Bebrine kod Nove Gradiske, a ja sam rodena u Slavonskom Brodu, gde smo i ziveli do 1970.god.). Sada zivim na periferiji Beograda, tj. u Zelezniku. Od prosle godine pocela sam redovno da posecujem crkvu Sv. Trifuna na Topciderskom groblju u Beogradu, ciji je staresina otac Dejan Dejanovic, nas duhovni otac i mnogo vise od toga. Od male, puste, kakve su obicno grobljanske crkve, svojom ljubavlju stvorio je jednu malu oazu u kojoj sve vrvi od dece, mladosti, radosne starosti i zajednicke ljubavi u Hristu, koja nas sve povezuje.
Pomaze Bog, oce Gavrilo i draga braco,
Pisem Vam sve ovo iz razloga, sto kad sam prvi put usla u ovu crkvu, o kojoj sam pre toga mnogo slusala, paznju mi je privukla predivna ikona Majke Bozje sa Hristom. Nisam je ranije videla ni u jednoj drugoj beogradskoj crkvi. Rekli su mi da je to ikona Majke Bozje Lepavinske, o kojoj sam kasnije i nasla tekst.
Dana 14. 10. 2001.god. za Pokrov Presvete Bogorodice, u crkvu Sv. Trifuna doneta je cudotvorna kopija iste ikone. Radi se o ikoni koju je gospodin Sava iz Bjelovara, dobio na dar od Vas Oce. Po izbijanju rata on je presao sa porodicom u Beograd i kao sto i sami znate gosp. Sava se upokojio, ali je cudotvorna kopija ikone Presvete Bogorodice Lepavinske ostala u vlasnistvu njegove porodice, koja za sve Bogorodicne praznike donosi ovu ikonu u crkvu Svetog Trifuna, kako bi joj se sto vise ljudi poklonilo i posvedocilo o Bozijem projavljenju. Prvi put kad sam se poklonila ovoj ikoni, videla sam da je ikona vlazna sa unutrasnje strane stakla, poljubila sam je ocekujuci da cu i ja da osetim miris o kome pricaju. No, nije mi bilo dato. Nista, ni tokom liturgije, malo vec razocarana (tj. po sopstvenoj gresnosti slaba), po zavrsetku krenula sam da stanem u red kako bi nas otac pomazao uljem iz kandila koje gori nad ikonom Presvete Bogorodice u Vasem manastiru, najednom za mene se desilo veliko cudo. Osetila sam za trenutak tako snazan, jedinstven i nezaboravan miris, na kratko, ali dovoljno da se zapamti, da se zadrzi u secanju, kao podsticaj mojoj jos jacoj veri i ljubavi.
Mala ikona Presvete Bogorodice nalazi se sada na mom radnom stolu. Sinoc sam dugo radila i po zavrsenom poslu, setila sam se da bih mogla da posetim veb sajt Vaseg Manastira, posto sam dobila za slavu (Sv. Dimitrija) na poklon, od moje sestre u Hristu Olivere, knjigu Cuda Bogorodice Lepavinske, u kojoj je bila Vasa adresa. Kakva radost za mene i pohvala i sva zahvalnost Vama i Vasem bratstvu za predivno uraden sajt i prelep izbor tekstova.
Ostala sam nocas do pola tri, citajuci intervju sa ocem Tadejom, pouke, pisma i ostale prelepe tekstove. Legla sam zabrinuta da li cu se uspeti ujutro na vreme da se probudim, da bi otisla na liturgiju u crkvu Sv. Trifuna. Strah mi je bio neopravdan, probudila sam se sama, bez sata jos u pola sedam naspavana, ali sa otporom da ustanem i da idem u crkvu, sve pod izgovorom sopstvene slabosti. No hvala Gospodu sto mi je dozvolio da prepoznam zlo koje nosim u samoj sebi i koje me nagovara da odustanem od vecnog dobra. Nevoljno, ali ipak se spremam i odlazim. Uz put se molim Gospodu da me oslobodi napada neprijateljskog i da mi pomogne da ocistim svoju dusu od greha. Kako Gospod cuje! Dragi oce Gavrilo, mozete zamisliti moju danasnju radost, kad sam usla jutros u crkvu i kad sam zatekla u crkvi cudotvornu kopiju cudotvorne ikone Presvete Bogorodice Lepavinske, malo pre pomenutu. Zadrhtala sam od srece, radosti koja se ne da recima opisati. A onda, kao dar Boziji pomilovao me je miris koji me nije napustao sve vreme liturgije. Cini mi se da sam ga ponela sa sobom kuci, da ga i sada osecam dok Vam pisem. Oprostite mi na mojoj slobodi, da Vam pisem ovako opsirno i dugo pismo, ali zelja da ovo podelim sa Vama i bratstvom bila je jaca od moje obzirnosti.
Dragi oce Gavrilo i draga moja braco u Hristu, Boziji glas se svuda cuje, a vi ga svakodnevno na najlepsi i najsnazniji nacin pronosite. Svakodnevno ste sa nama u mislima i ja i sva moja braca i sestre u crkvi Sv. Trifuna, molimo se da vam Gospod daruje svako dobro i da vas sto duze pozivi u dobrom zdravlju, na radost i spasenje svih nas.
Malo sam poranila, ali od srca vam svima zelim
SRECNU SLAVU I SVAKO DOBRO OD GOSPODA!