ŽIVJETI TAJNOM KRSTA HRISTOVA

Zašto danas vlasodršci nisu spremi da se odreknu vlasti. Umjesto da sebe i svoju sujetu žrtvuju za svoj narod oni kao da su spremnni da ponovo žrtvuju narod i da ga gurnu u novo bratoubilaštvo? Čine to zato što ne znaju za tajnu Časnoga Krsta. Kada je mala vjera onda je malo i znanje o Časnom Krstu, mala i odgovornost pa onda ljudi podređuju sebi i svome samoljublju narod i svetinju.

Zato je narod dužan da se oslobađa od takvih vlastodržaca i da nalazi svoje prave i istinske vođe, koji će ga voditi, a ne zavoditi.

Danas nas blagodat Svetog Duha sabra, draga braćo i sestre, u ovoj divnoj Božijoj OstroÅ¡koj svetinji pa tako i pjevamo i dodajemo, i svi uzevÅ¡i Krst svoj govorimo: «Blagosloven koji ide, koji dolazi u ime Gospodnje Osana na visini». Zaista ni jedan Sveti Sabor ne moeže se ostvariti, bez sile i Blagodati Božije, bez djelovanja duha Svetoga. Sila Duha Svetoga sabira i drži u jedinstvu svu Božansku tvorevinu, daje joj život, snagu i moć. Sila Božija je i onaj blagoslov kojim je Bog blagoslovio da bude svjetlost i bi svjetlost. Blagoslov kojim je Bog odvoji svjetlost od tame i dan od noći. Blagoslov kojim je Bog odvojio nebo i zemlju, kojim je zapovjedio da zemlja daje travu i svako bilje , i da more bude ispunjeno životom. Blagoslov kojim je Bog blagoslovio prah zemaljski, i od njega stvorio Ä?ovjeka je upravo ta sila Duha Svetoga Životvornoga, ta sila Božija. Ona kao sveti kavasac Ä?uva život i vasionu, Ä?uva ljudski rod i njegovo jedinstvo, jedinstvo njegove priorode, dajući mu moć da napredjuje, raste i da se usavrÅ¡ava. Dajući moć svakom pojedincu , daje moć porodici da nastaje, da bude jedna u Gospodu i da raste u tom jedinstvu postajući Sveta Zajednica u Crkvi Božije Zajednice, u Svetoj Crkvi. Silom duha Svetoga Crkva Božija osnovana je i utemljena na Sveti TrojiÄ?in dan, kada nam se otkrila u vidu ognjenih jezika treća Ipostas, treće Lice Presvete Trojice. Sila Duha Svetoga je ona koju su primili Sv. Apostoli, koji duhom Svetim nadahnuti i osvećeni krenuÅ¡e po svijetu kao orlovi da propovijedaju Hrista Boga, Jagnje Božije koje uzima na sebe grijehe svijeta. Ovom silom Božijom se mi i raÄ‘amo, silom Duha Svetoga živimo, i njome se na pravi naÄ?in sabiramo, naÄ?in na koji je Bog blagoslovio da se ljudi sabiraju i da se sreću i da se sjedinjuju.

ZAJEDNICE BEZUMLJA I NERAZUMLJA

Postoje u ovom svijetu i drugaÄ?ije zajednice, koje nijesu Božije zajednice, gdje se ljudi sastaju ne u ime Božije, i ne silom Duha Svetoga, Ne u tajni Božije ljubavi i u tajni Crkve Božije koja sabira sve i sva i pribira i priprema za Carstvo Nebesko, nego se sastaju oko druge sile – demonske sile koja razara Božiju silu i razara ljudksu prirodu Ä?ineći da se ljudi sastaju oko laži, obmana i svojih strasti, oko svojih lažnih ideja. Sastaju se da život svoj prinesu prolaznim stvarima, sa njima opÅ¡teći i njih primajući. Sreću se sa ljudima ali ne u ime Gospodnje i ne saglasno prirodi i Božanskom prizivu, nego saglasno svome bezumlju i nerazumlju. Takve zajednice prije ili kasnije ma kako moćne izgledale propadaju i nestaju, a iza njih ostaje smrad i neÄ?istota dok zajednica Božija ostaje tvrda i nepokloebljiva jer je Duh Sveti njen temelj i njena duÅ¡a, njena sila i njena snaga. Duh Ä?ovjeÄ?iji je prolazan i ako se ljudi samo oko duha Ä?ovjeÄ?ijeg sastaju, onda je i njihovo sastajanje i zajedniÅ¡tvo prolazno. Samo je Duh Božiji vjeÄ?an i neprolazan i samo oni ljudi koji se Duhom Božijim sabiraju mogu biti sigurni da će njihova zajednica, u prodici, selu, gradu, bratstvu, plemenu ili državi ostati vjeÄ?na i neprolazna. A da bi takva bila, neophodno je da oni koji se u Ime Božije silom Duha Božijeg sastaju uzmu Krst svoj i ponesu ga. Tajna Krsta Hristovog upisana je u ljudsko biće, u ljudsku sudbinu i u ljudsku prirodu. Preko tajne Krsta Bog silazi u ovaj svijet. Krstom Ä?asnim Bog otkriva svoju veliku i vjeÄ?nu ljubav, jer nema veće ljubavi od one da neko život svoj položi za svoje bližnje. I samo onaj koji ponese Krst zna Å¡ta je i kakva je ta prava istinska ljubav. Gospod je ponio Krst na Golgoti i raspeo se i bio zaklan kao jagnje za život svijeta.

Darovao je sebe bližnjima svojim, narodu svome i ovome svijetu bez ostatka. Ne ostavljajući niÅ¡ta za sebe sve je podario drugima u Ä?emu i jeste tajana njegovog ÄŒasnog Krsta. SiÅ¡ao je vertikalom na zemlju da bi horizonatlu naÅ¡ega život uzdigao prema nebesima. «Ko se odrekne sebe i uzme Krst svoj i krene za Mnom pravi je Moj uÄ?enik». Nositi Krst to je hrišćansko prizvanje. Mi se samo ÄŒasnim Krstom ponosimo, onim Krstom i raspećem Hrisotovim, koji je sablazan za Jevreje, jer oni ne mogu shvatiti da veliki i veliÄ?anstveni Bog može biti tako smiren da silazi u dubine pakla i prima na sebe svu ljudsku bijedu ovoga svijeta. Jevreji nijesu mogli takvog Boga primiti i prihvatiti. Za Grke je to takoÄ‘e bezumlje jer im njihovo vjerovanje u lažne bogove ne dozvoljava da tako shvate Boga - kao poniženoga, raspetoga ali vjernoga Ocu do raspeća, do Krsta i smrti, i to smrti na Krstu.

DVA ZNAÄŒENJA KRSTA

Tako i danas mnogi ljudi ne mogu da shvate tu veliku i svetu tajnu. Samo oni ljudi koje Duh Sveti prosvjetli zanaju Å¡ta je tajna ÄŒasnog Krsta. Oni se njega ne stide i, primajući ga Svetim KrÅ¡tenjem, oni ga nose na svojim grudima i upisuju u svoja srca, noseći takav naÄ?in sa Gospodom Krst Njegov ÄŒasni. Krst opet ima dvije strane i dva svojstva. Sa jedne strane njime i preko njega silazi i useljava se u nas sila Božanska, Božanska svjetlost i mudrost i snaga.Sa druge strane, da bi ta svjetlost i sila Božanska i zdravlje u nas uselili, prizvani smo da noseći ÄŒasni krst, odsijeÄ?emo od sebe i oslobodimo sebe od, svega onoga Å¡to prlja ÄŒasni Krst u nama i skrnavi u nama svetinju koju nam je Bog podario. Nositi Krst znaÄ?i odreći se svojih zabluda, svojih laži, svojih obmana i svojih strasti. Nositi Krst znaÄ?i biti spreman na žrtvu -

radi imena Božijeg i pravde Božije, žrtvu za ljubav i za svoje bližnje. Nije to lako i nije jednostavno ali je dostojno Ä?ovjeka jer za to je Bog i stvorio Ä?ovjeka. Na taj naÄ?in i sam Bog postoji jer je On prvi ponio Krst i žrtvovao se, pa tek onda prizvao i nas da poput Njega nosimo svoj Krst i da se žrtvujemo, da se oslobaÄ‘amo od svega onog Å¡to nije po Bogu u nama, da bi onda ono Božije u nama zablistalo i da bi sila Duha Svetoga siÅ¡la u nas i da bismo, Krst ÄŒasni noseći i njemu se klanjajući, mogli zapjevati pjesmu: «Blagosleven koji ide u ime Gospodnje, Osana na visini.» kao Å¡to su pjevala djeca kada je Gospod ulazio u sveti grad Jerusalim i kao Å¡to su pjevali svi oni koji su Bogom bili osveÅ¡tani i ozareni kroz vjekove do danaÅ¡njih dana. Tu radosnu pjesmu: «Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje,» a to je i pjesma Svetog Oca naÅ¡eg Vasilija i svih Svetitelja božijih. NaÅ¡ Sveti Otac Vasilije odricao se Ä?itavog svog života od svega onoga Å¡to je skrnavilo u njemu svetinju priorode njegove i njegovog prizvanja. Ova pećina svedoÄ?i kolika je bila njegova žrtva i kolika je bila njegova nesebiÄ?nost i kolika je bila njegova ljubav prema Bogu. Stoga ga je Gospod obdario i obasjao silom Duha Svetiga. Blagodat Duha Svetoga je siÅ¡la na njega, osveÅ¡tala ga, osveÅ¡tala i ovu stijenu ovdje, pretvorivÅ¡i u svetinju njegove kosti, koje evo, sijaju i zraÄ?e privlaÄ?eći sve nas. One koji znaju i one koji ne znaju zaÅ¡to njima streme ali koji osjećaju neku silu u njima kao i neku silu u ovoj stijeni zagrijanoj njegovim suzama i njegovim podvizima. Ova sila svedoÄ?i o njegovom noÅ¡enju ÄŒasnog Krsta i nas privlaÄ?i ta sila Duha Svetog. Nije sluÄ?ajno Å¡to je sveti Otac naÅ¡ Vasilije ovdje iznad svoje kelije, sada iznad svojih moÅ¡tiju, posvetio ovaj mali hram upravo ÄŒasnome i Živoitvornom Krstu., Krstovdanu velikom i divnom prazniku kada su car Konstatntin i Jelena pronaÅ¡li Hristov ktst u Jerusalimu i vozdigli ga zajedno sa patrijarhom Sofronijem da bi od tada on stajao pred svima nama, i iÅ¡ao ispred, osveÅ¡tavajući nas. Podigao je Sveti Otac Vasilije Svetinju ÄŒasnoga Krsta na vrh ostroÅ¡ke stijene da bi odatle , ÄŒasni Krst svjetlio svima koji njemu dolaze i koji mu se poklanjaju. Da bismo se, dolazeći njemu i gledajući ga, mi osveÅ¡tavali.

ŽIVJETI TAJNOM KRSTA DANAS

Danas nam treba viÅ¡e nego ikada da gledamo na ÄŒasni Krst i da živimo tajnom ÄŒasnoga Krsta, kao pojedinci i kao narod. ZaÅ¡to nam je narod toliko razbratimljen? ZaÅ¡to danas vlastodrÅ¡ci nisu spremni da se odkrenu vlasti? Umjesto da sebe i svoju sujetu žrtvuju za svoj narod oni kao da su spremni da ponovo žrtvuju narod i da ga gurnu u novo bratoubilaÅ¡tvo? ÄŒine to zato Å¡to neznaju za tajnu ÄŒasnog Krsta. Da su se malo viÅ¡e tajni ÄŒasnog Krsta približili, oni bi znali da se Bog i narod ne mogu i ne smeju niÄ?ega radi žrtvovati. Znali bi da im je Bog dao razum i vlast, ne da tiraniÅ¡u narod i da ga zavode, ne da ga iskorišćavaju i da njime manipuliÅ¡u, već da se žrtvuju za narod, da ga vode pravim putem i ukazuju mu na puteve napretka i spasenja. Ne, dakle, da podvrgavaju narod svojoj sujeti i svojem samoljublju, već da se odreknu samoljublja i raÅ¡ire svoje srce za svoj narod. MeÄ‘utim kada je mala vjera onda je malo i znanje o ÄŒasnom Krstu, mala i odgovornost pa onda ljudi podreÄ‘uju sebi i svome samoljublju narod i svetinju. Zato je narod dužan da se oslobaÄ‘a od takvih vlastodržaca i da nalazi svoje prave i istinske voÄ‘e, koji će ga voditi, a ne zavoditi. Takav je bio sveti Otgac naÅ¡ Petar Cetinjski, i Sveti Sava i Sveti Simeon MirotoÄ?ivi. Takav je i Sveti Otac naÅ¡ Vasilije OstroÅ¡ki i drugi veliki Svetitelji i vitezovi, koji su nosili ÄŒasni Krst i život svoj žrtvovali za bližnje svoje. Neka bi Bog nama prvo podario pokajanje i duhovno oÄ?išćenje, da bismo se mi udostojili takvih voÄ‘a jer Bog daje voÄ‘e narodu prema srcima ljudi njegovih.  Tek kada narod bude iznutra ozaren pravim znanjem i mudrošću, Ä?istotom i bogoljubljem, tek će onda on moći da bira prave ljude da ga vode, a ne one koji ga zavode i koji su ga zavodili i koji opet hoće da ga odvedu u tamu i u mrak , da bi ga razbili i razjedinili. Svaka nesloga, svako razdvajanje i razdor meÄ‘u ljudima posledice su nepoznavanja tajene Božanske ljubavi koja nam se otkriva kroz tajnu ÄŒasnoga i Životvornoga Krsta. Neka bi nam Bog podario mir i bratsku slogu i neka bi ova svetinja i ÄŒasni Krst odavde obasjali umove i srca svih Ä?lanova roda naÅ¡ega, a najprije onih kojima je Bog podario vlast i razum, da taj dar od Boga ne zloupotrebe na Å¡tetu naroda, nego da ga iskoriste za svoje dobro, i za dobro svog naroda. Krstu ÄŒasnom se poklonimo i sveto Vaskrsenje Njegovo proslavimo i danas i sjutra i u vjekove vjekova Amin.

Svetigora, godina8, Br. 99, Pokrov Presvete Bogorodice 2000., str. 34-35