Dodaj u Favorite
 
 
 
 
 
 
 
HOME
NOVOSTI
RADIO
KONTAKT

ARHIMANDRIT JOVAN KRESTJANKIN: Caru carevo ili žig zveri

image

Dragi moji, deco Crkve Hristove! U sadašnje dane, kada nebo i zemlja likuju zbog neizrecive milosti Božije – zbog rođenja u svetu njegovog Spasitelja, kada Pravoslavna Crkva 2000-godišnjim stradalni?kim stajanjem u istini i svojim spasonosnim naporima potvrđuje, da je s nama Bog, kada je sabor proslavljenih Novomu?enika ruskih založio u temelj Crkve plod svoje krsne setve, i Božijom milošću narod Rusije po?eo se sećati slavne hrišćanske prošlosti i sada nalazi put u hram Božiji, k Bogu – treba da se radujemo i živimo živom Verom i nesumnjivom nadom na Boga i Njegovu Svetu Crkvu. Živeti i svakodnevno se sećati da nas je pe?at dara Duha Svetoga, primljen u Svetom Krštenju, u?inio decom Božijom i blagodariti Bogu za to.

Ali u ove duhovne i svetonosne dane tamna senka duhovne uzrujanosti uzborukala je umove i srca verujućih, i lišava ih ne samo radosti vaseljenskog i ve?nog slavlja, nego i same vere i pouzdanja. Ko to iznova, kao u vremena Spasitelja, prilazi Njemu sa lukavim pitanjem: “Šta ti misliš? Da li nam je dopušteno davati danak ćesaru ili ne?? (Mt.22,17; Mk.12,14; Lk.20,22). Na savremenom jeziku to glasi ovako: “Treba li prihvatiti novi sistem oporezivanja ili ne??

Odgovor je paradoksalan. Sami pravoslavni verujući Hrišćani: sveštenici i mirjani, zaboravivši na promisao Božiju, na Boga – ustupaju vlast mra?nim silama. Kao što se tada kuša?i Spasitelja nisu zadovoljili Njegovim odgovorom i udaljili na neko vreme, da bi smislili novu podvalu za Njega, tako i sada odgovor sabornog crkvenog uma koji je dala Crkva radi razjašnjavanja problema nije prihvaćen – i produžava se smušenost i panika unutar Crkve i među naorodom Božijim, u samoj stvari sve to izaziva neprijatelj Božiji, neprijatelj Crkve, neprijatelj našeg spasenja.

Pitanje uvođenja li?nih elektronskih brojeva poreskih obveznika od strane države trudom neprijatelja Božijeg i lažnim glasinama o uvođenju u IPB (identifikacioni poreski broj) sa tri šestice dovelo je u Crkvi do velike pometnje i postalo za nas provera koja je kod mnogih verujućih projavila odsustvo vere i poverenja u Majku Crkvu.

Dragi moji, upravo tome je težio neprijatelj, uvodeći u bar-kod broj “666?, a ne nešto drugo. A kako lako i bezbolno je ovaj sudbinski broj uklonjen, u?inivši svoje! Broj je uklonjen, a metež i raskol u Crkvi nastavljaju da se produbljuju. I razgovori o žigu antihrista, o “obezblagodaćenosti? naše Crkve, o skorom kraju sveta uznemiravaju umove vernih.

Sektaška i protivcrkvena raspoloženja i re?i odjekuju , nažalost, i s crkvenih avmona. U istoriji Crkve takva raspoloženja su doživljena ne jednom, a naro?ito u periodima politi?kih potresa, katastrofa, ratova i svakovrsnih “perestrojki?. Čak su se i veliki stubovi Crkve u tom pogledu varali.

Evo kako opisuje sli?na zbivanja stanovnik naše svete Pskovo-Pe?erske obitelji veliki podvižnik pobožnosti mitropolit Venijamin (Fed?enko): uzrok sli?nih pojava je u duši ?ovekovoj… uvek je za ?oveka sablažnjivo sve što je tajanstveno, neobi?no, natprirodno, ?udesno,; a naro?ito sve što je strašno. A pri tom se javlja lažna “revnost? za Boga… Sve je to odavno poznato u duhovnom životu. Ali, sli?ni pokreti, periodi?no , kao vulkanske erupcije, izlaze na videlo tokom istorije. To je obi?no bilo povezano s nekakvim politi?kim potresima, katastrofama, ratovima i ugnjetavanjima. Nužno je boriti se s tom duhovnom bolešću. Sam ap. Pavle po?eo je tu borbu napisavši celu 2. Poslanicu Solunjanima ( a delom i 1.), gde on zapoveda da se ne veruje “ni duhu, ni re?i, ni poslanici? (2.Sol. 2-4). Bez obzira na ovo, sli?ni pokreti u istoriji nicali su uvek iznova. Čak su i neki veliki stubovi Crkve grešili u određivanju “rokova? kraja sveta?. Na primer, Sv. Jovan Zlatousti je otvoreno pisao da kraj sveta treba o?ekivati negde oko “?etiristote godine?. “Neću pogrešiti(!), govorio je ukazujući na približan datum oko 400. godine…I pogrešio je: prošlo je 1548 godina od toga dana, kraja sveta nema. To je napisano u 8. tomu njegovih dela, u tuma?enju Hristovog razgovora sa Samarjankom (Evangelije po Jovanu, gl. 4).

Sli?no tome je, u vreme progona ikona i ikonopoštovalaca – od 6. do 9. veka- mislio o “skorom? kraju sveta i Sv. Teodor Studit. I uopšte, mnogi su se mnogo puta bavili ovom idejom. U Rusiji, o tome je govorio o. Amrosije Optinski? (Mitr. Venijamin Fed?enkov, “Zbog Pravoslavlja pomilovaće me Gospod?…SPB.1968.god.).

Ali evo doživeli smo 2001. godinu, a kraja sveta nema i život se produžava. I Hristos, Koji je došao u svet da grešne spase, produžava svoj podvig ljubavi prema rodu ?ove?anskom. On nam je darovao put ka spasenju, samo je On put spasenja za Hrišćane i prvih i poslednjih vremena – i ovo je vera u Promisao Božiji i život po veri. Sam Gospod naš Isus Hristos u Svojoj prvosvešteni?koj molitvi moli Boga-Oca za sve koji veruju u Njega:?Ne molim da ih uzmeš sa sveta, nego da ih sa?uvaš od zloga.? Dragi moji, to moli Hristos za nas! Tako smo, Božijom zapovešću mi, deca Božija, pozvani da živimo u svetu. Međutim, svet može biti razli?it – hrišćanski, paganski, bogobora?ki, a mi smo pozvani da u bilo kakvom svetu posvedo?imo svetlost Hristovog u?enja i Istine, a to je po re?i Pisma – “ljubav, radost, mir, dugotrpeljivost, dobrota, milosrđe, vera, krotost, uzdržanje. Za takve nema Zakona.?

U pretprazni?nom kanonu na Krštenje Gospodnje Crkva, sasvim jasno opisuje pravilan odnos prema onome što je svetovno i onome što je Božansko, odnos koji važi za sve koji idu za Hristom. “Napisao si se, ali se nisi u?inio slugom povinujući se ćesarevoj naredbi, nego si nas koji smo isprva prodani zakonom greha oslobodio sada i udostojio usinovljenja?. Po primeru Spasitelja mi se verujući, pokoravamo državnim zakonima, ostajući , pri tome, duhovno slobodni kao sinovi Božiji, sinovi Svetlosti!

Kako da se na setimo u sadašnjoj situaciji onog trenutka u životu Crkve kada je ona ušla u bespuća revolucionarne smutnje i kada je bilo potrebno nau?iti se živeti i sa?uvati Crkvu u vremenu potpunog bezakonja. A naš Svajtjejši Patrijarh Tihon je svaki dan prebrođivao u duhovnom spokojstvu, jer je verovao Bogu i Njemu je predavao Crkvu i sebe i narod Božiji.

Verovati Bogu- eto u ?emu je naša snaga, naše suprotstavljanje smutnji i raskolu u Crkvi. Svedo?anstva istinske vere ostavili su nam ruski Novomu?enici. Tako, sveštenomu?enik mitropolit Venijamin Petrogradski piše uo?i svoje mu?eni?ke kon?ine:” ...Hri?tos je naš život, svetlost i mir. S Njim je uvek i vazda dobro. Treba više vere, treba više da je imamo, mi pastiri. Zaboraviti svoje samopouzdanje, um, u?enost i dati mesta blagodati Božiojo- evo istinite hrišćanske duhovne izgrađenosti.? Vernik živi u miru sa Hristom, umire u Hristu i ide ka Hristu. I niko nas ne može razdvojiti od ljubavi Božije: ni briga ,ni teskoba, ni kleveta Boga i Crkve, koju seje neprijatelj roda ljudskog.

A strah tamo “gde ne beše straha?, sda je paralizovao veru i oduzeo nadu mnogima i senka neprijateljeva upinje se da zakloni Sunce Pravde-Hrista. Ne daj, Bože, da tako bude!

Dragi moji, kako smo se to prepustili panici smatrajući da ćemo poništiti svoje ime hrišćansko, zamenivši ga brojem? Ali zar se to uopšte može desiti u o?ima Božijim? I zar ne pamtimo mi sve one sveštenoslužitelje, mirjane-Hrišćane, koji su tokom dugog perioda života morali da zaborave svoja imena, prezimena, koja su bila zamenjena brojem. Mnogi su tako i otišli u ve?nost, samo sa brojem, a Bog ih je primio u Svoje O?insko naru?je kao Sveštenomu?enike i Mu?enice, i bele pobedni?ke rize sakrile su pod sobom njihova zatvoreni?ka odela. Nije bilo imena, ali je Bog bio blizu i Njegovo vođstvo je vodilo svakog zato?enog vernika kroz sen smrtnu svakoga dana.

Kod Gospoda nema shvatanja o ?oveku kao broju: broj je neophodan samo savremenoj ra?unarskoj tehnici; za Gospoda nema ni?eg skupljeg od ?ovekove duše, radi koje je On poslao Sina Svoga Jedinorodnog Hrista- Spasitelja. I Spasitelj je došao u svaet sa popisom stanovništva.

A šta reći o kontroli i totalnoj špijunaži kojima tako plaše prostodušne ljude? Kada i u kojoj to državi nije postojala tajna kancelarija? Sve je to već bilo…sve biva…i biće… ali ništa ne spre?ava verujućeg ?oveka da se spasava. I svaki ide kroz život svojim krsnim putem, verom prohodeći sve sa ?im se susreće na svom životnom putu. I verujući prima sve iz ruke Božije sa uverenošću da sve koristi spasenju.

Bolje da razmislimo o tome, ?ega uvek treba da se seća pravoslavni Hrišćanin- Svevidećeg Oka Božijeg, Koje je videlo kako se tkalo naše telo, o angelu svetlosti i angelu tame, koji motre svaki naš korak, savku našu misao-od detinje kolevke do smrti. Mislimo li mi o tome? Mi se sada (više nego Boga) bojimo žiga antihristovog, koji će biti “u vreme ono?, za koje ne znamo da li ćemo ga doživeti. A evo o žigu našeg li?nog greha malo ko se zamisli. A upravo on, taj žig, predaje ?oveka pod vlast antihristove stihije i postaje stvarni predobraz tog žiga. Njega se ustvari treba bojati! I ništa Božansko neće proći kroz taj strašni grehovni žig, kojim mi svi svakodnevno žigošemo svoj um i srce. Gospod, pak, znajući našu nemoć, dao nam je pokajanje- razrešenje grehova.

Ali, o?išćenje duše, uma i srca vrši se samo u Crkvi, samo u Svetim Tajnama. Upravo na Crkvu je sada ustao neprijatelj!

Da, sve Božansko Pismo ispuniće se bez sumnje. Da, biće pred kraj sveta tri i po godine takva nevolja kakve nije bilo od stvaranja sveta, i time će biti obeležena vlast antihrista. Da, biće Slavni i Strašni Dolazak Spasitelja, Koji će ubiti neprijatelja dahom usta Svojih. Sve će to biti, ali- kada? Vremena i rokove odredio je u Svojoj vlasti Gospod Bog-Otac, a zaustaviti Promisao Božiji ili izmeniti ga ne može ni najmoćnija ruka. I nama nije moguće ni da ubrzamo dolazak tog ?asa, niti da ga spre?imo. A živeti u Bogu treba sada i odmah.

A već sada neki zovu vernike da se povla?e u šume, pustinju, u tajne odaje: nemojte uzimati identifikaioni broj, nemojte se upisivati u novi sistem državne evidencije, idite iz sveta, idite iz Crkve…

Ali kako se spasti? Kako živeti, kako gajiti decu u Bogu u svetu, o tome svi ćute. Već sada potok gorkih i suznih pisama, nedoumice, zapljusnuo je duhovnike:kažu, naša Crkva je već dobila svoj poreski broj i u nju, onda, više ne treba ići. Starica, koja je celog života i u najteže vreme sa?uvala vernost Bogu i Crkvi, sda kada je pri kraju života, otpada od spasonosne lađe Crkve…I ko će dati odgovor pred Bogom za sablažnjavanje svih ovih malih , koji su se prostodušno spotaknuli na ono što sa duhovnim životom nema nikakve veze-na identifikacioni preski broj…

Pogledajte kakva se provera naše vere i njene trezvenosti, njene duhovnosti zbiva u naše dane…Pe?at Hristov pojavio se u svetu kroz Njegovo spasonosno delo. Krst koji je bio oruđe sramne kazne, osveštan Krvlju i blagodaću našeg Isusa Hrista, postao je Hristov pe?at neograni?ene sile za pobeđivanje đavola.

Sad, pak, mnogi govore samo o broju 666 kao žigu antihrista. Ali, zar je antihrist već osvojio vlast u svetu? Zar su već izbrisane državne granice…I zar se antihrist već zacario, i zar su ga priznali svi kao vladara ?itavoga sveta, ?ime je zadobio pravo na svoj pe?at?

Ali, još apostol i jevanđelista Jovan Bogoslov govori da se u njegovo vreme pojavilo mnogo antihrista. Mnogo ih je bilo – razli?itih nevera, smutljivaca, sablaznitelja, raskolnika i kvaritelja, ali to još nije bio onaj jedinstveni antihrist koji će po dopuštenju Božijem dobiti vlast nad svetom, i onima koji žive u njemu na tri i po godine. Svi treba da se sećamo, da sada još živimo u spasonosno vreme, u vreme blagodatno, kada je spasitelj sveta Hristos spreman da primi i spase svakoga grešnika koji uzdahne Bogu za svoje spasenje. Spasavamo se i spasavaćemo se u Crkvi, ograđujući se strahom Božijim od svakog greha, od lukavstva, laži i pritvornosti i samovolje.

Dobro je sada, kada se u narodu budi hrišćansko samosaznanje, da svi shvatimo kome su i zašto su baš sada potrebni takvi nehrišćanski metodi borbe za “slobodu?. A i pitanje je od ?ega treba da budemo “slobodni??

Da li od hrišćanske crkvene discipline, jer takvi svojim privatnim mišljenjem osporavaju saborni glas Crkve? Da li od Crkve jedine saborne, pa da se odazovemo na poziv one raskolni?ke manjine koja zove vernike u “katakombe? , da bi se potom sve toizrodilo u sektu? Da li od plaćanja poreza…?

Na oprez decu Crkve navodi to što se ovakvi, u želji da dostignu svoj cilj, ne gnušaju, da se koriste metodom “oca laži?, đavola, odnosno klevetom!

Od po?etka pojave ove smutnje napisao sam ne malo pisama u vezi sa identifikacionim poreskim brojem. I evo jedno od njih je, voljom Božijom, preko Interneta objavio Sretenjski manastir, tako da je postalo dostupno širokom auditorijumu. Ali, to moje pismo su proglasili za lažno, tj. da nije moje. Danas se opet i opet, upravo zbog toga, potpisujem pod ovim ?lankom…

Sada sam u vezi sa tim što moje ime upliću u klevetu oni, koji se bore protiv Crkve, obavezan reći svima, koji su uvu?eni u ovu psihozu: BOJTE SE PODELE I RASKOLA U CRKVI!

Bojte se da ne otpadnete od Majke – Crkve, jer samo ona jedina zadržava lavu antihrišćanske razuzdanosti u svetu sada!

Bojte se da sudite crkvenim sveštenim starešinama, jer to je pogibija i bez antihristovog pe?ata!

BOJTE SE GREHA!

…Jer otišavši od Crkve, mi ćemo naslediti upravo to od ?ega se sada bojimo.

Zape?atimo na tablicama srca i uma duhovnu osnovu našeg jedinstva s Bogom:?Sine, daj mi tvoje srce?. Dušu i srce, verno Bogu, Gospod neće dati neprijatelju na uništenje!

Uz savremene tehni?ke mogućnosti “moguće je zape?atiti sve narode “brojevima? i “?ipovima? i “pe?atima?. Ali, oni dušu ljudsku ne mogui ozlediti ako ne bude svesnog odricanja od Hrista i svesnog poklonjenja neprijatelju Božijem.

Životne reći Spasitelja našega neka nam budu rukovodstvo i putovođa po životnom burnom moru:

“Mir vam ostavljam, mir Svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji? (Jn. 14,27-28), “verujte u Boga, i u Mene verujte? (Jn.14,1)

Sa ruskog: Filotej Dilberović

JERO?AKON AVELJ SEMJONOV

IDENTIFIKACIONI BROJ-ORU?E GLOBALIZACIJE

Uvođenje identifikacionih brojeva narušava Bogom ustanovljeni predak…Što se ti?e odnosa prema li?nosti, umesto imena se dobija broj: umesto Anđela-Čuvara i vere u Boga – kompjuterska bezbednost i vera u sistem “novih svetskih? vrednosti; umesto Crkve hijerarhijska pot?injenost Svetskoj vladi.

Dobrovoljnim prihvatanjem li?nog koda ?ovek postaje deo globalnog sistema, koji propoveda mundijalizam, a koji sa svoje strane obećava celom svetu sva “blaga? ovog sistema i nagoveštava skori dolazak svoga mesije. Pored toga, identifikacioni broj je doživotni broj, a ne broj dokumenta ili elektronske legitimacije, već broj li?nosti. Zato takav odnos broja prema ?oveku pretenduje na njegovo ovekove?enje, tj. taj broj će biti posmrtan. Sam karakter cifarskog imena ozna?ava da je identifikacioni broj , kao i elektronski pasoš-legitimacija i identitet li?nosti, pasoš ?oveka, njegova “ikona? u kompjuterskom sistemu, pasoš virtualnog dvojnika koji određuje li?nost ?oveka. A s obzirom da identifikacioni broj nosi u sebi upravo religijski smisao, on predstavlja simbol vlasti nad ?ovekom “gospodara? ovog apokalipti?kog trgovinsko-finansijskog sistema, ?ime je dobrovoljno prihvatanje identifikacionog broja put odricanja od Hrista. Zbog toga je neta?na tvrdnja, da ni identifikacioni broj , ni elektronski pasoš, ni mikro?ip, niti ikakva “tehnološka sredstva? i spoljašnji znaci ne mogu da uti?u na duhovni život li?nosti. Identifikacioni broj nije više u dometu delatnsoti ?oveka i njegovog unutrašnjeg života, već , suprotno, on je njegov pokazatelj, određuje ga, on je potvrda ?ovekovog odricanja o vere i istinitog Boga. Tvrditi, da identifikacioni broj ne može da uti?e na dušu je isto što i nazivati sebe Hrišćaninom, a biti ?lan komunisti?ke partije. Svima je poznato da je Hrišćanstvo u antagonisti?kom odnosu prema komunizmu, i obrnuto. Drugim re?ima: identifikacioni broj je pasoš mundijalizma. I ukoliko su državni pasoši legitimacije li?nosti kao građanina zemlje, identifikacioni broj, a tim pre elektronski pasoš su legitimacije ?lanstva u svetskom antihristovskom sistemu. Na taj na?in, bez obzira da li ?ovek prihvata u znanju ili neznanju ili mu je svejedno, samim dobrovoljnim prihvatanjem ovog sistema odri?e se od Hrista i Njegove Crkve…

Put identifikacionih brojeva je put izgradnje lažnog raja na zemlji, “raja bez Boga?, na ?ijem ?elu će biti lažni mesija, i govoriti o tome, da identifikacioni broj nema nikakvog uticaja na duhovni život, da ni “brojevi?, ni “?ipovi? bez svesnog odbacivanja Hrista i klanjanja Božijem neprijatelju ne mogu da naude duši, jednostavno je duhovna oslepljenost, neshvatanje ozbiljnosti sadašnjice…Da, za Gospoda ?ovek nije broj. Upravo ova ?injenica treba da nam bude podstrek da ne prihvatamo “li?ne? brojeve. Zar smo mi životinje, koje obeležavaju? Međutim upravo to i jeste cilj mundijalizma da od ljudi stvori jednu životinjsku masu, obeleženu brojevima, kako bi oni radi svedo?enja globalnog antihristovog sistema dobili na ruku ili na ?elo pogubni po dušu pe?at njegovog zacarenja, poklonivši se njemu. Jer sve dotle, dok mi ne dozvolimo da nas pretvore u životinje, antihrist neće moći da se zacari…

Oni koji su već sada primili identifikacione brojeve ili elektronski pasoš, ako to nisu u?inili radi “oskudice u hrani?, još uvek mogu da si osene Čanim Krstom i nisu lišeni mogućnosti pokajanja. Međutim, bar-kod sa šesticama, kao što je već sada jasno, smišljen je zato da bi ?ovek postao rob mamona, svetskog totalitarnog kompjuterskog sistema… i biće prakti?no nemoguće izići iz njega osim po cenu ispovdanja vere ili mu?eništva…A vešta?ki kreiran haos u svetu, nemoral, krvoproliće i glad od strane Svetske vlade, koji će kulminirati pojavom lažnog mesije, dovešće ?oveka do stanja gubitka razuma, kako bi ?ovek kao životinja išao da mu se pokloni radi hrane. Upravo zato se sada pomoću identifikacionih brojeva stvara takav trgovinsko-finansijski sistem u kome neće moći ništa da se kupi, ni da se proda bez pe?ata antihrista, odnos prema identifikacionom broju treba da bude nedvosmislen i beskopromisan. Po svojoj suštini i identifikacioni broj i njegov štampani oblik sa magnetnom trakom i sigurnosnim bar-kodom 666 neće se razlikovati od izjave “Ja sam tvoj?, jer sa njima ?ovek dobrovoljno prihvata đavolsku simboliku i sistem…

Stav o. Jovana (Krestjankina) je ta?an i osnovan samo u slu?aju prinudnog dodeljivanja brojeva, kao što je to bilo u koncentracionim logorima, kada volja ?oveka nije povezana ni sa kakvim spoljašnjim uticajem, i samo tada spoljašnji znaci ne mogu da uti?u na duhovni život. O. Jovan je prošao logore i mu?enja , i gledao smrti u lice, i bio i jeste ispovednik Hristov. Njegov stav je proniknut dubokim optimizmom i snagom vere, on je svedo?anstvo mu?eni?kog života. I sam o. Jovan se neće uplašiti da i pred licem antihrista ispovedi veru u Gospoda Isusa Hrista. I upravo sa tog aspekta visine njegovog duha i vere sve što je on rekao je istinito. Ali, mi smo ipak slabi, nisu nas terali u logore, nisu ni mu?ili, mi smo odrasli u “udobnostima svetskog života?, i na većinu od nas se takav prilaz savremenim eshatološkim događajima ne može primeniti. Svima je o?igledno: danas identifikacioni brojevi, sutra pasoši, prekosutra- pe?ati. Takvi postepeni “ustupci? duhu vremena će dovesti do toga da ćemo, mi raslabljeni, primenjujući ih, zameniti svoju volju, hrabrost i rasuđivanje za mogućnost da preživimo u bogobora?kom globalnom sistemu “ novog svetskog poretka?, ostajući samo po spoljašnjim obeležjima sa Hristom. Ali hoćemo li mi zaista biti u Crkvi, u Hristu?

…Na kraju da napomenemo, da se u “Okružnoj poslanici Svetog Sinoda Gr?ke Pravoslavne Crkve? od 1998. godine osuđuje “sveobuhvatni sistem kontrole li?nog života, koji je vređanje ?ovekove li?nosti?, savetuje se takođe vernicima da ne prihvataju pasoše koji imaju bogohulni bar-kod 666, o ?emu piše u poslanici Sv. Sinoda Ruske Crkve od 7. marta 2000. godine: “Apelujemo na vlast Rusije i drugih zemalja, koje imaju većinu pravoslavnog stanovništva da postave pitanje o uklanjanjanju bogohulne sibolike iz bar-koda putem promene međunarodnog sistema obeležavanja odgovarajućih znakova.?

sa ruskog: Natalija Rakić




Upisite email bliznjih:


|
Postao 02/25 u 03:45 PM

Komentari:



    << Pocetna stranica