Duhovni razgovori oca Gavrila sa sestrom J. A-   A+  

- Pomaže Bog, oče Gavrilo. Blagoslovite. Možete li da mi kažete nešto o tome kako smirivati strasti? Mladi smo ljudi, teško se obuzdavamo, ima puno iskušenja, naročito u razumevanju jedni drugih.

o.Gavrilo - Bog blagoslovio. Odgovor je - postom i molitvom.

- U toku dana, kada smo u iskušenju svađe sa najbližima, da li može Isusova molitva da pomogne nama neiskusnima?

o.Gavrilo - …i malo manjim sablažnjivim maštanjima.

- Hoćete li reći da su misli naša iskušenja, ili je ipak strast i temperament?

o.Gavrilo - Nije to temperament, nego razdražljivost potaknuta od nepomjanika.

- Оče, da li je blud preveliki greh za naše srce i dušu? Opet pominjem, pitam iz ugla mlade osobe, od 30 godina.

o.Gavrilo - To je smrtni greh.

- U redu. Osećam preveliki strah u srcu kada bih da volim nekoga. Da li je i to jedna od zamki? Boriti se takođe postom i molitvom protiv tog teškog stanja? Ja sam već na ivici razočaranja u sebe kao nekoga ko se plaši da ne ume da voli. Strah počinje da mi izjeda srce.

o.Gavrilo - Međutim, ako se padne, treba ustati pokajanjem kroz svetu tajnu ispovesti kod duhovnika.

- Hvala na odgovoru, oče. Bila sam u Lepavini poslednji put u novembru 2010. godine. Molim Vas pomjanite pred ikonom Presvete Bogorodice za pomoć mom srcu i duši. Već vidim da sama ne umem i ne mogu, nikako bez Gospoda. Vapi moje srce, pošto je lako udaljiti se, a da čovek to i ne primeti.

o.Gavrilo - Treba izbegavati sve ono što dovodi do iskušenja.

- Čak i ako nas to odvaja od najbližih?

o.Gavrilo - Šta vredi i bližnji ako se izgubi duša za spasenje i Carstvo Nebesko?

- U pravu ste. A možete li mi reći da li treba da verujemo drugom čoveku kao Bogu, da li treba bezuslovno da učimo da volimo? Jer mi smo ljudi slaba bića, pa zovemo ljubavlju i nešto što je  kontrolisanje i posesivnost. Kako da procenimo šta je zaista ljubav, a šta maska u nama ili drugome?

o.Gavrilo - Može se voleti, ali samo da se ta ljubav ne pretvori u greh. Treba imati hrišćansku ljubav prema svakome i prema svemu onome što je Bog stvorio.

- I još samo jedno pitanje, oče. Šta biste Vi kao duhovni lekar predložili za “recept” protiv malodušnosti i usamljenosti, kada smo u svetu, a opet se stalno osećamo usamljeno i uplašeno.

o.Gavrilo - Ponoviću, sve ovo što ste naveli dolazi od nepomjanika, zato što on nalazi duhovnu prazninu u čoveku. Treba uvek biti zaposlen molitvom i činjenjem dobrih dela.

- Hvala na odvojenom vremenu i trudu. Molim Vas, pomjanite me pred ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske. Blagoslovite.

o.Gavrilo - Kad se čine dobra dela, radovaće se i onaj kome se čini dobro i onaj ko čini dela milosrđa. Bog blagoslovio i laku noć.

- Hvala, oče, laku noć.

o.Gavrilo - Amin.

(17. maj 2011.)

Pregleda: 6046