Duhovni razgovor oca Gavrila sa bratom A.R. A-   A+  


*** Pomaže Bog. Blagoslovite. Oče Gavrilo, Vi ste živeli monaškim životom na  Svetoj  Gori , može li se opisati osećaj življenja na jednom takvom duhovnom  mestu?

o.Gavrilo - Bog blagoslovio brate. Teško je to opisati rečima i slovima nego treba ići i živeti na Svetoj  Gori da bi se to sveto mesto moglo doživeti i duhovno osetiti,  ali ni Sveta Gora danas nije kao što je nekad bila. Polako prodire duh vremena u kojem danas svet živi i tamo. Već  je ušla moderna tehnika i mehanika i i savremena komunikacija kao što su mobilna telefonija na Svetu Goru. Repetitori su već postavljeni i takođe saobraćaj je brži i putevi su izgrađeni da bi se brže stiglo od manastira do manastira, a video sam na jednoj fotografiji na blogu o Svetoj Gori na jednom brodiću koji saobraća prema pristaništu Dafni da jedan monah ima na krilu laptop i video sam ga kako surfuje po internet- stranicama.  To mi je više izgledalo kao da su to ruski monasi koji idu na hodočašće na Sv Goru.
 
*** Uskoro imam u planu otići na put, na  Svetu Goru. Trebao sam prošle godine, ali eto sada mi je volja i želja jača.  Često danima razmišljam da odem tamo. Ostao bih tamo  duži period, recimo jedno 6 meseci,  ali mi posao ne dozvoljava. Ovo što pominjete tehnološku modernizaciju na Svetoj Gori navodi na pitanje da li  može neko da utiče na to da Sveta Gora zadrži onaj pravi istinski duh kakav je oduvek imala? Mislim da se neke stvari ne bi se smelo dozvoljavati sem ako su u korist našoj duhovnosti.
 
o.Gavrilo - Pravila bogusluženja jesu ista i ništa nije skraćeno niti je promenjeno kao što je bilo ranije, ali čini mi se, a nisam siguran, da u vremenu je nešto promenjeno doba ustajanja nešto za sat dva prema danu, ali to nije mnogo bitno za spasenje duše. Svako se može podvizavati po svojim moćima fizičkim, a ponekad volja postoji kod čoveka, ali telo je slabo da bi mogao podneti.
 
*** Ako je neko od monaha telom raslabljen i ima problem sa zdravljem, da li mu se može post ublažiti ili neke teže fizicke aktivnosti?
 
o.Gavrilo - Može po blagoslovu duhovnika ili Igumana manastira.
 
*** Ko je sada iguman Hilandara?

o. Gavrilo -   Iguman manastira Hilandara je Arhimandrit Mojsije Žarković , a zamenjuje ga u njegovom odsustvu  otac Metodije. Inače većinom sada po manastirima Iguman je i duhovnik bratije zato što monasi dok nisu stupili u manastir  i dok suživeli u svetu,   su bili duhovna deca tog igumana u manastiru. Oni su došli i on je ih je duhovno rodio, jer oni su mu bili učenici još u vreme svetovnog života. Danas su po manastirima Svete Gore većina njih  stekla i svetovno obrazovanje ili teoretsko teološko obrazovanje. Sveta Gora ipak  omogućuje pre svega praktični duhovni monaški život premda  se  koji korak napravio prema svetu sa uvođenjem savremene mehanike i tehnologije.

***  Postoje razne vrste duhovnika i veoma je indikativno i od velikog značaja da ste baš Vi taj koji duhovno poučava i preko virtuelnog sveta. Nijedan duhovnik nije postavljen na isto polje i mislim da je to Bog promisliteljski čudesno uredio, ko je na kome polju aktivan.
 
o.Gavrilo - Mora se i potrebno je koristiti i ovaj vid komunikacije za duhovni kontakt, a vreme je tako da se ne treba tapkati u mestu, jer biće drugi koji će biti vredniji pa odoše ovce u tuđe stado kod drugog pastira, koji će ih bolje čuvati i hranitu samo se postavlja pitanje kojom hranom.
 
*** Ne verujem da iko radi na ovakvom duhovnom planu kao Vi i ljudi obično beže od ličnog kontakta, pa im je ovde mnogo lakše prozboriti s Vama.  Moje je mišljenje da su duhovnici jedinstveni psihijatri i najveći psihijatri. Tvrdim da je psihijatar nemoćan da pomogne čoveku ako nije duhovno uzrastao. Šta Vi oce Gavrilo mislite o tome?
 
o.Gavrilo - Tačno je to što si kazao da  psihijatari su knjiški  učeni i oni  propisuju  bolničko lečenje i lekove koje će koristiti pacijent jedno vreme i ti će lekovi delovati, ali je to za neko vreme jedna vrsta lekova, pa će pacijent postati imun,  pa lekar mora druge lekove propisati zavisno od promene stanja pacijenta.
 
*** Znam čoveka, koji je bio u potpunom nervnom rastrojstvu od silnih lekova  i nije znao šta više da radi jer je sve medicinske mogućnosti isprobao i na kraju je otisao u manastir Ostrog da traži pomoć. Lekovi jesu bili umirujući za njegovo telo,  ali duša mu je bila u potpunom nemiru. U manastiru Ostrog je dobio pravu dozu duhovnog leka i tamo ga je Bog molitvama Svetog Vasilija, Slava mu i Milost,  iscelio, te je on je sada jedna zdrava ličnost. Bio je u haotičnom stanju tada,a posle, nakon  godinu dana, kada sam otišao ponovo u posetu manastiru Ostrog, njega sam ugledao podpuno zdravog što je bilo za ne poverovati. Šta je potrebno čoveku za takva isceljenja?
 
o.Gavrilo - Duhovnik je nešto drugo nego psihijatar i on pomaže savetima i daje duhovnu terapiju i duhovne smernice. Ipak bi  trebalo razlikovati tip pacjenta, da li on boluje od duhovno-duševne bolesti,  ili bolesti za čije je lečenje potreban izričito lekar i gde su potrebni lekovi.  Tu je potrebna saradnja između duhovnika i medicinskog stručnjaka,  jer se događa se po neki put da se neko razboli duhovno i pacijenta odmah odvedu lekaru-psihijatru i odmah počinju sa lekovim za smirenje, što može da povredi organizam pacijenta, zato što on nije bolestan telesno već duhovno, ali ako se pacijent odvede da mu se čitaju molitve za ozdravljenje i odredi sebi post i ispovest, pa se i pričesti, to se lakše u tim slučajevima dolazi do ozdravljenja. Ako se to odmah preduzme pre nego što se počne lečenje sedativima, onda budu dobri rezultati, a to sam ja video iz svog iskustva ovde u manastiru  Lepavini. Doveli su mi dečaka od 11 godina i bio je zdrav, a odjednom počeli da mu se priviđaju nekakvi neobjašnjivi likovi koje je navodno on samo vidio i još ih je nacrtao i doneo je meni da vidim. Taj dečak je  komunicirao sa tim nevidljivim silama koje su za druge i bile nevidljive. Roditelji su ga odmah nakon saznanja o njegovom stanju doveli da mu pročitam molitve ispred Čudotvorne Ikone Presvete Bogorodice Lepavinske i odmah posle pročitane molitve te nevidljive sile sunestale i dečak je odmah krenuo u školu zdrav kao i ostala deca u školi.  Normalno je počeo da uči bez ikavih problema, ali je to uspelo zbog toge što je to bila duhovna bolest, i prava terapija je bila jedino  molitva sveštenika-duhovnika. To je neki tipičan slučaj duhovne bolesti.

*** Kako nastaju tako teški vidovi duhovne bolesti i da li je obično covek kriv zbog svojih postupaka, pa je na neki način zaradio tu bolest?
 
o.Gavrilo – Za sve to je potrebno konzilijum, kad se dovede takav bolesnik, da bi zajedno mogli konstatovati bolest kod pacijenta. Da li je to duhovna bolest ili telesna gde je potrabno bolničko lečenje,  to je važno utvrditi i tu je prostor saradnje i sa rodbinom pacijenta da se i oni saglase sa onim što je konstatovano od strane ovog konzilijuma koji sam ovde naveo.  Duhovnik treba u ovim slučajevima da bude isto psihčki zdrav i sa iskustvom, a ne početnik kao i da bude iskusan i  lekar-psihijatar. Imma bolesnih lekara kao i bolesnih duhovnika i teško da bi mogli da leče takvog pacijenta.
 
*** U svakom zrnu ima kukolja. Postoji jedna žena,  koja je bila potpuno normalna i odjednom ništa nije mogla , bez volje je bila ,zavučena u kuću , ništa nije radila , nije vodila računa o sebi i u potpunom je haosu bila  i nije htela  pomoć praveći se da se sa njom nije ništa desilo. Odbijala je pomoć. Nikako mi to nije bilo jasno. Mislim da je nju nečastivi toliko obuzeo da ne može da mrda, i pitanje je  kako pomoći takvim ljudima koji pomoći neće,  a ražalošćena porodica pati i nemoćna je da pruži bilo kakvu pomoć. Mislim da nije rešenje raditi nešto na silu, a opet žao je čoveku gledati patnju bližnjeg.
 
o.Gavrilo -  To je duhovna bolest, ali je trebalo na početku kad  pojavila ta bolest ,  uraditi kao što sam već gore napisao, ali danas malo ima pravog verujućeg naroda i postoji nekakvo sujeverje koje ima prevagu u odnosu na spoznaju prave vere, pa se prvo se počinje odlaziti i obilaziti vračara i vidovnjk, pa tek traže pomoć gde su trebali u početku, kad se "karcinom“ proširi i teško se da lokalizovati. Tek onda dolaze u crkvu tražeći pomoć, ali ponekad bude to kasno, pa i tad socijalno okruženje ostaje isto kao što je i bila, a i „karcinom“ ostaje isti i ne povlači se.  Ovde ćemo stati, pa ćemo drugi put nastaviti brate. Bog te blagoslovio.

*** Blagodarim oče Gavrilo.

o. Gavrilo -  Amin.
 

Na Pokrov Presvete Bogorodice 2009 god.
 

Pregleda: 5839