Duhovni razgovor oca Gavrila sa sestrom J. A-   A+  

 
*** Pomaže Bog oče Gavrilo. Blagoslovite. Da li je grijeh ako ja slažem nešto sitno,  samo da neko ne bi trošio svoje živce i da ne bi izbila svađa. Možda žalosno zvuči,  al eto ta sitna laž stvori mir u kući. Kad god sam istinu rekla, to nije prošlo dobro i  nije mi jasno što se istina uvijek teško i loše prihvata, a laž uvijek lako i čak je dobrodošla. To  me uvijek stavlja u takvu situaciju da ću radije reci neku laž,  samo da ne bi bilo svađe i nemira.
 
o.Gavrilo -  Bog blagoslovio sestro Jovana. Govori istinu i ISTINA će te spasiti. Svaka neistina i laž dolazi od nepomjanika.
 
*** Ali ja sam rekla laž da se drugi ne bi nervirali, što je žalosno..meni je samo eto bilo žao njih da se nerviraju, ali  duboko u sebi znam da to nije ispravno što sam uradila.
 
o.Gavrilo - U tome je i zamka nečastivog da činiš laž  i  posle savest neće da ti da mira i spokoja.
 
*** Upravo tako. Najgore je što jedna sitna laž  za sobom povlači i drugu,  koja je pokriva i ode sve u zamršen krug. Ja se trudim da ne lažem, ali mi je tako mučno i da slušam neke stvari posle izrečene istine  da nekad pribjegnem laži.
 
o.Gavrilo -  Sklanjaj se i ne slušaj ono  što te duhovno uznemirava, a  umesto odgovoranja na to,  čini molitvu. 
 
*** Mislite da u tim mučnim situacijama držim jezik za zubima i fokusiram se na unutrašnju molitvu kao da nisam tu.. da ne bi svojim odgovorom samo "uznemirila duhove".... To  podrazumijeva dva mala podviga: da kažem istinu;  i da oćutim.  Ovo što ste maločas rekli o tome da nam savjest ne da mira i spokoja,ja zamišljam da je sam pakao upravo takav, jer to je pakleno stanje, kao neki predukus pakla,da se čovjek sam uplaš. Dobro je samo dok još imamo vremena da se za to pokajemo.
 
o.Gavrilo -  Nemirna savest, ma zbog čega, bilo to zbog nekog načinjenog greha, bio on mali ili veliki, to je  već deo pakla koji počinje ovde na zemlji.
 
***  Strašno..a neki će se ljudi tako vječno mučiti. Daj nam Bože vjere i snage i trezvenoumlja i čisto srce da to ne budemo mi.
 
o.Gavrilo -  Ali sve ono, što je učinjeno da bi se stekao mir u duši i da bi se imala čista savest zbog nečega načinjenog lošeg jeste Sveta Tajna Ispovesti tj. POKAJANJE.
 
*** To je nama veliki dar od Boga. Ja se tako posle svake ispovijesti osjećam kao da je neko zbacio sa mene teret i da mi malo fali da poletim,i tako je lijepo to osjećanje neuprljanosti, ali to kod mene kratko traje,jer ja se začas odmah uprljam, a ne znam nekako da izdržim malo duže.
 
o.Gavrilo -  Kad god čovek pada, on i ustaje i kad god se uprlja, ponovo se umije i nastoji da bude čist da nebi bio nepodnošljiv za okolinu svojom prljavštinom,  a od prljavštine dolaze i razne bolesti. Tako je i u duhovnom životu, pa ako čovek živi u grehu, on bude duhovno bolestan i onda dođe i do najgorjeg. Tu je popoločan put za pakao.
 
*** Pa onda on mora podhitno na ispovjest, ali da svi znaju kako je lijepo kad se covjek ispovijedi  i kako to ulijeva neku nadu u čovjeka, da ima Neko ko će mu oprostiti kao Roditelj sve što on pogriješi, mozda ne bi bilo toliko ni samoubistava , o kojima se dosta tematizuje preko tekstova koje postavljate na sajtu manastira Lepavine. Kad bi ljudi znali za taj osjećaj pokajanja ,i za Boga, sigurno ne bi bilo tako mrqačnih stanja. Svakome nekad padaju crne misli na um,  ali se čovjek uz Božiju pomoć izvuče iz takvog stanja i  posle žali što je u njega i upao. Negdje sam čula da u najvećem broju slučajeva, kad se ljudi se odluce za taj nesrećni čin, da se osjećaju usamljeno i da na taj način skreću pažnju okoline na sebe. Kad bi znali za Boga, oni nikad ne bi bili usamljeni. Pažnja i ljubav okoline su bitni ,ali u nju čovjek nikad ne može biti siguran kao u Boga. Bog jedini nikad ne napušta iako se nama u našoj slabosti to nekad i učini.
 
o.Gavrilo -  ŽETVE JE MNOGO, A POSLANIKA MALO. Svaki pastir trebalo da bdi nad svojim stadom. Tad se ne bi se dogodilo to što se događa sa ovcama’, koje su mu poverena na duhovnu brigu.  Dobra je i savremena psihijatrija i lekar psihijatar, samo psihijatar ne može da ponire u unurašnjost nečije duše kao iskusan DUHOVNIK , a onaj kojga nešto muči iznutra, ima više poverenja u duhovnika nego u psihijatra. Duhovnik leči molitvom, a psihijatar lekovima i razgovorom.
 
*** To dvoje se  ne može ni porediti, ali se mogu nadopunjavati. U današnje vrijeme teško je da svako nađe iskusnog duhovnika. To nekako Bog da. Koliko su sami ti psihijatrijski lijekovi dobri, ako se samo oni troše, pitanje je, jer  onda ljudi postanu zavisni od tih lijekova i misle da ne mogu bez njih. Ja o medicini ne znam ništa, pa ne bih da se pravim kompetentna. Samo kažem kako se to meni čini.
 
o.Gavrilo -Teško je danas naći iskusnog i duhovnika, a ima mnogo mladostaraca, koji nisu prošli školu poslušnosti.
 
*** Da,poslusnost. To uvijek i nama ističete oče. Meni je Bog dao iskusnog duhovnika  i nemam riječi da mu zahvalim i ko zna kuda bih ja u suprotnom otišla.
 
o.Gavrilo - Moli se Bogu za njega, a ti se trudi da ga poslušaš sa rasuđivanjem.
 
*** Hoću oče svojim slabašnim molitvama. Trudiću se svojim snagama. Hvala na ovom razgovoru. 
 
Svako dobro,  voljeni moj oče Gavrilo. 
 
o.Gavrilo - Bog blagoslovio sestro J. i dobro trpljenje u poslušnosti. AMIN.
 
*** Amin. Bože daj.
 
22 sesptembar 2009 god.
 

Pregleda: 4730