*** Pomaže Bog, oče Gavrilo, blagoslovite! Ja sam tek od večeras počela da slušam radio „Blagovesti“. Inače sam vernik, redovno idem u crkvu i postim sredu i petak. Nisam do sada znala za ovaj radio, a sada sam presrećna što imam mogućnosti da Vas čujem i da se sa Vama molim za mene i moju djecu. Od večeras sam svako veče sa Vama i molim se. Bog Vam svako dobro dao.
o.Gavrilo: Bog blagoslovio, sestro! Dobro došla na slušanje radio „Blagovesti“.
*** Hvala, oče! Sinoć dok sam slušala radio „Blagovesti“, meni je srce lupalo kao kada se čovek nešto jako obraduje, tako da sam u cijelom tijelu osjećala puls kako udara. Posle slušanja sam zaspala kao malo dijete.
o.Gavrilo: Znači, od večeras si iako u Švedskoj, na ovaj virtuelni način duhovno zajedno sa svim slušaocima u manastiru Lepavini.
*** Da, oče, svako veče sam sa svima vama. Sanjala sam noćas da moram da slušam svako veče radio „Blagovesti“.
o.Gavrilo: To je blagoslov iz manastira Lepavine od Čudotvorne Ikone Presvete Bogorodice Lepavinske.
*** Oče, ja sam sa Vašeg sajta skinula Ikonu Majke Bogorodice i bila je u našoj crkvi 3 mjeseca, a sada je kod mene u kući. Ja se Njenoj Ikoni molim svako jutro i svako veče za spas mene i moje djece.
o.Gavrilo: Neka je Blagosloveno i neka Presveta Bogorodica svojim česnim Omoforom štiti tebe i sve tvoje ukućane.
*** Hvala, oče. Želim da Vas pitam za svoje zdravlje. Naime, vec 13 godina ja sam medecinski zdrava, ali, ovako nisam...Padam u postelju, pa ne ustajem po nedelju dana. Imam neki nemir u sebi. Redovno se molim, ali dok se molim ponekad osećam kao da ću da se onesvestim. Ne znam šta je to?
o.Gavrilo: Da li je to neki zdravstveni problem ili...?
*** Sa medicinske strane jedino što imam visok pritisak i bolest mišića, drugo ništa... Ali, ja sam tako nemoćna, često nemam snage, nevoljna sam... Na primer, ja želim nešto da uradim, ali tada se pojavljuje nemoć u meni i osećam da ne mogu... Osećam nemir u tijelu. Oče, ja redovno idem u crkvu, od malena postim, ispovedam se, ali me neke muke muče...? Naš sveštenik mi je rekao da sam puna „nečega“ i da bi trebalo da mi se čitaju specijalne molitve.
o.Gavrilo: Moraćeš malo fizički da se aktiviraš... Recimo, ko živi u gradu, moraće da upražnjava šetnju po čistom vazduhu.
*** Oče, ja sam uvijek u pokretu, jer imam četvoro djece, pa i kad ne mogu, ja moram da se krećem. Ali, sve je to na silu. Dok mi je muž bio živ, jedna žena se umešala u naš brak i svašta nam je unosila u kuću. Znam da su mi se te tegobe počele da dešavaju od tada. Ali, ja ne znam gde da tražim pomoć? Ja jedino idem u crkvu i molim se, jer jedino u Crkvi i vidim pomoć.
o.Gavrilo: Što se molitve tiče, svaka molitva je specijalna, a najbolja je ona molitva, kuju sam čovek vrši a posebno ako je usrdna i redovna. Naravno, nikako ne izostaviti Bogosluženja, znači, redovno nedeljom i praznicima odlaziti u crkvu na zajedničku molitvu.
*** Trenutno od 15 postim 7 dana i naš sveštenik će mi čitati molitve. Inače, ja više puta spavam u crkvi. Godine 2003. bila sam pod Ostrogom kod Svetog Vasilija, ali nisam tražila da mi se čitaju molitve za zdravlje. Mislim da sam tu pogrešila.
o.Gavrilo: Kako spavaš u crkvi, pazi da se ne prehladiš i da ne izazoveš neki grip pa da se još više razboliš, jer, kako kaže ona narodna "Ako se sam čuvaš i Bog će te čuvati".
*** Nisam ja prehladjena, oče. Mene neke muke muče već 13 godina. Moji lekarski rezultati su kao u malog deteta, a ja sam ipak bolesna.
o.Gavrilo: Ako nisi sada prehladjena, ne znači da nećeš biti ako budeš legla na ledeni mermer u crkvi...
*** Oče, kod nas pored crkve ima crkvena sveštenička kuća, i ja tu spavam na dušeku. Crkva je posvećena Presvetoj Bogorodici.
o.Gavrilo: Pa, znači ti ne spavaš u crkvi, pa tako možeš da spavaš i kod kuće.
*** Ma, ne, mi to kažemo u crkvi, a ja računam da pošto je to crkvena kuća, nije problem da spavam tu zato što je crkva od mene udaljena 100 kilometara, a ja idem svake nedelje na Službu.
o.Gavrilo: Nije isto crkva i crkvena kuća. Crkvena kuća je dom gde sveštenik stanuje sa svojom porodicom, a crkva je svetinja gde se vrši Bogosluženje. Ali, nisi ti daleko, jer danas postoje prevozna sredstva, pa se do crkve ne mora da ide peške.
*** Oče, pa ja tu kuću poštujem, jer tu sveštenik živi, pa je za mene i to mesto sveto, jer tu stanuje sveto lice. Ja to poštujem...
o.Gavrilo: Pa, nije to baš isto... U goste se kod nekoga ide, ali ne prečesto, jer i svešenik ima svoju porodicu kao što i ti imaš svoju. Kako bi tebi bilo kad bi ti neko stalno, pa makar i od rodbine, stalno dolazio u goste i obavezno prespavao kod tebe?
*** Oče, to je bio poziv od sveštenika da dodjem i da prespavam, da bi mi čitao molitve. Ja ne vidim tu ništa loše? Ako je nekome potrebna pomoć, ja mislim da je sveštenik upravo zato tu da pomogne. Neki traže pomoć na drugoj strani, a ja samo od Boga. Ja sam iz porodice pobožne i tako i radim.
o.Gavrilo: Da, ali razni su vidovi pomoći. Medjutim, nije primereno da se često ide kod sveštenika gde on živi sa svojom porodicom. To je ipak njegov kutak...
*** A, ne, oče, i sveštenik tu prespava samo kada treba da ima Službu, inače njegova porodica živi u Geteborgu, a crkva je u Jencepingu. Tako da on tu ne živi. Inače, razumem ja Vas, oče...Hvala Vam, ja se izvinjavam ako sam negde pogrešila, nije mi to bila namera. Ja sam samo htela da pitam za savet i Vaše mišljenje. Neka Vas Bog čuva i da svako dobro.
o.Gavrilo: Ma, nisi ništa pogrešila, sve je normalno i u duhu ženskog roda i jezika, jer svaka žena ima pun fond reči, koje se teško daju istrošiti i priču završiti...
*** Hvala Vam, oče Gavrilo, na razumevanju i vremenu, koje ste mi podarili. Nadam se da ćete drugom prilikom kada budemo pričali, razumeti ove moje muke...?
o.Gavrilo: Ma, ko ih nema? Svako nosi svoj krst i svoje breme...
*** Da, baš je tako, oče, ali volela bih da su od Boga, a ne od nepomjanika. Ali, šta ćemo? Tako je to. Ja se nadam, oče, da ću u julu mesecu, ako mi Bog pomogne, da budem kod Vas, jer imam veliku želju da dodjem koliko zbog mene, toliko i zbog dece, a najviše zbog sina, ali, eto, da Vas više ne zadržavam...Da Vas Bog što duže poživi, da Vam da zdravlje i sve blagodati.
o.Gavrilo: Korisno je videti kako kaže i poučava sveti Jovan Kasijan. Naime, kada čoveka snadje naka nevolja, on treba da se trudi da nađe čoveka od poverenja, kome se može iskreno izjadati, ili bolje reći "ispovediti". Onda mu bude lakše, a ako ne nadje čoveka, neka nađe živinče da se njemu izjada i da olakša ono što ga iznutra pritiska, a ako ni to ne nađe, onda da se poveri drvetu ili nekoj biljci i da se tako rastereti, a posebno za ono što nikome drugom ne može da kaže. I, eto, da se tako rastereti od onoga što ga muči iznutra. Svaki čovek je jedna tajna*, i niko ne zna šta je u njemu samom, i kad tako opterećen nađe nekoga i stekne u njega poverenje, i uspe da se u razgovoru sa njim rastereti, onda zaista bude rasterećen, i odmah mu biva lakše i oseća se kao da je umiven od neke prljavštine, koja se naslagla na njegovo telo. Kad kažem da se neko „rastereti“, to, naravno, mislim u prenosnom smislu, a ustvari to znači rasteretiti se grehova, koji su se naslagali na dušu čovekovu, jer niko nije bez greha osim Jedinoga Boga, Stvoritelja našega.
*** Oče, u to sam se i sama uverila. Par puta sam se ispovedala i tih muka više nemam. A, hvala Bogu, svakome sam pomogla i volim da pomažem, volim dobro da činim i nikada se ni sa kim ne svadjam, nikome zlo nikada nisam mislila. Čak se molim i za svoje dušmane i palim sveće za njhovo zdravlje. Oni mene kamenom, a ja njih hlebom i tako ću i dalje ... Oče, sanjala sam Svetu Petku ...U snu mi je rekla da se molim Majci Bogorodici za isceljenje...Sanjala sam da sam bila u raju ... Isto tako sam sanjala i Svetog Petra. Tada nisam ni znala za Svetog Petra, da mi Bog oprosti..! A, sanjala sam i Gospoda Boga kako mi kruži oko glave i kaže mi da je On Bog i da me čuva.
o.Gavrilo: Pa, jeste, kad se mnogo spava, štošta čovek sanja, uglavnom, sve o onome, što po danu razmišlja...
*** Oče, skoro, kada sam se molila pred spavanje, stavila sam maramu , inače, ja uvek imam maramu na glavi kada se moli, i, tako dok sam čitala molitve, odjednom mi se na papiru pojavi svetlost, koja je šetala po papiru. To je bila molitva Majci Bogorodici. Šta Vi možete da mi kažete o tome? Znam da se to samo svešteniku može da kaže. Oče, verovali Vi meni ili ne, ali ja znam da mene Bog ne čuva, ja bih odavno otišla sa ovog sveta, jer, šta mi se sve dešavalo, hvala dragom Gospodu Bogu, Majci Bogorodici, Svetoj Petki i svima svetima! Oni me čuvaju, ja to osećam i u to sam sigurna. Kada mi je najteže, ja se samo Majci Bogorodici pomolim i meni sve bude dobro...
o.Gavrilo: Pazi se ti od ma kakve svetlosti, jer može to da bude i od nečastivog...
*** Da, rekao mi je to i naš sveštenik...A ja jedva čekam da dodjem u manastir Lepavinu, meni ništa nije daleko. Laku noć, oče, blagoslovite! Mogu li i sutra da se javim?
o.Gavrilo: Samo se ti pripremi za duhovni razgovor za sutra u isto vreme. Voljan sam ja za svaku dikusiju koja je za dušu korisna, ali, ima i onih koji bi hteli da sa mnom diskutuju, ali ne umeju i nemaju odgovarajući fond reči, da bih mogao da im odgovorim, jer neki, iako ne mogu da se izraze, duša njihova govori i oseti se šta hoće da kažu. Nekima je dovoljno da samo blagoslov dobiju iz manastira Lepavine od Čudotvorne Ikone Presvete Bogorodice Lepavinske.
Bog blagoslovio, sestro, i svako dobro od Gospoda! AMIN!