Duhovni razgovor oca Gavrila sa bratom Zoranom A-   A+  

*** Pomaže Bog, oče Gavrilo, blagoslovite! Evo, poželeh da Vam se javim nakon mog boravka u Lepavini.


otac Gavrilo - Bog blagoslovio, brate Zorane! Da li se cela „pratnja" vratila sa tobom ili je po nešto ostalo i u ovoj našoj šumi?

*** Na žalost, oče, dobar dio „pratnje" se vratio sa mnom u Crnu Goru, pa se pitam, dokle ću ovako više da trpim? 

otac Gavrilo - Otićiće o n i, samo ih treba poterati molitvom i postom!

*** Oče, a koje pravilo za molitvu i post biste mogli da mi blagoslovite, pa da odu od mene...?

 otac Gavrilo - Nema posebnog pravila. Pravilo je da uvek treba prebivati u molitvi!

*** Oče, ja želim da prebivam u molitvi, ali mi se nepomjanik uvukao nekako u glavu i još neće da izadje...

otac Gavrilo - Sedative, koji se piju za smirenje, treba uzimati oprezno i u najmanjoj količini, jer pod njihovim dejstvom čoveku se samo spava.

*** Oče, moram ih piti, jer mi ih je doktor propisao...

otac Gavrilo - Ma, tu ima pomalo i umišljene bolesti...? Samo se čuvaj da ti ta umišljenost ne predje u paranoju. A za te lekove, obavezno da pitaš doktora da ne bi uzimao pogrešne, pa može da se dogodi da ti bude gore.

*** Da, sigurno ima i umišljenosti, a i paranoje, slažem se, a kako da se izbavim od toga? I to je sigurno od demona...? A, ove lijekove mi je propisao doktor, koji dobro zna da odredi pravu terapiju, ali, problem je što on ne vjeruje da demoni postoje.

otac Gavrilo - To je njegovo pravo da veruje ili da ne veruje da demoni postoje ilida ne postoje...

*** Jeste, oče, ali bih ipak bio rad da vidim kod nas bar jednog doktora koji se slaže sa činjenicom da demoni postoje. Znam da u Crnoj Gori takvog nema. Dok u Rusiji, vidim, ima vjerujućih doktora, koji ne poriču demonsko dejstvo na čovjeka.

otac Gavrilo - Doktor vrši svoju doktorsku dužnost i radi ono za šta se specijalizovao u medicini i na taj način pomaže i leči bolesne ljude.

*** Oče, saradjivao sam ranije sa jednim psihijatrom iz Beograda, koji je vadio ljude iz sekti i vjerovao da demoni postoje.

otac Gavrilo - Da, kod nas ima i verujućih i poluverujućih lekara, ali se oni još nisu oslobodili od snažnog uticaja iz vremena ateizma. Mnogi od njih su završili medicinske nauke u vreme kad je kod nas vladalo bezbožništvo, a i oni su sami bili deca ateista, tako da se od toga ne mogu lako osloboditi. Pa još uvek je prisutan i taj strah, koji još leži u njima, da ih drugi ne bi ismejavali na radnom mestu. Eto, i to je jedna vrasta umišljenosti, ili čak jedna vrsta paranoje. Ali, svako ima svoje ljudsko pravo da veruje ili da ne veruje. Mi, kao pacijenti, dužni smo da slušamo kako verujuće tako i neverujuće lekare, jer svaki čovek, a posebno lekar, kada mu se neko poveri, trudi se da i tom, a i svakom drugom čoveku spase život, ma od koje bolesti da boluje.

*** Oče, čitao sam na Vašem sajtu o psihijatru, koji je postao sveštenik, a čitao sam i od Igumana Evmenija neke korisne stvari vezano za psihologiju i duhovnost. Imam i knjigu Jeroteja Vlahosa „Pravoslavna psihoterapija" pa razmišljam da li da počnem da je čitam, ili da još malo odstoji...?
 
otac Gavrilo - Samo ti čitaj knjigu Jeroteja Vlahosa. Medjutim, mnogo zavisi od pacijenta da li želi da bude izlečen? Pacijent će u mnogome pomoći svom lekaru u svom uspešnom ozdravljenju ukoliko bude poslušan i disciplinovan u ispunjavanju terapija, koje mu lekar propisuje, a ne da hoda od lekara do lekara. Od toga nema mnogo vajde, ali, ako je bolesnik u svemu poslušan svom lekaru, onda će mu i Nebeski Lekar, Gospod, pomoći. Gospod je lekarima dao mudrost i znanje da nauče da leče bolesnike, ali, svakako je lakše ako je i lekar verujući, jer, on će lakše shvatiti bolest bolesnika, a i bolesnik će lakše steći poverenje u svog lekara. Ako je lekar verujući, bolesnik neće imati straha i nepoverenja, jer njegov lekar veruje u Boga, a čim je on vernik, znači da ima straha od Boga. S druge strane, ako lekar spase nečiji život, i Bog će tog lekara nagraditi i nebeskim, duhovnim darovima a i zemaljskim, materijalnim dobrima, kao i zemaljskim zdravljem kako bi mnoge ljude lečio svojim lekarskim umećem, i ne samo umećem, već hrišćanskom ljubavlji i ljudskom pažnjom prema svojim bolesnicima. Jer, ako je lekar verijući, treba da veruje u to da taj bolesnik nije slučajno došao baš kod njega da ga leči, već da ga je sami Gospod poslao tu na lečenje.

*** Meni se čini da je mog doktora sam Sveti Vasilije poslao da me liječi.

otac Gavrilo - Onda mu veruj, slušaj ga i ispunjavaj sve terapije koje ti daje i redovno idi na kontrolne preglede koje ti odredi. Ali, ni u molitvenosti ne izostaj!

*** Pa, idem i slušam ga, mada me u zadnje vrijeme neki djavo tjera da ne slušam u svemu svog doktora.

otac Gavrilo - E, nepomjanika nemoj da slušaš, odupiri mu se svim duhovnim oružjem i stalno ponavljaj umnu molitvu „GOSPODE ISUSE HRISTE, POMILUJ ME GREŠNOG!"

*** Dugačko mi je, oče, da se svakoga dana molim po pravilima večernjih i jutarnjih molitava, pa se molim ovako: „Gospodi pomiluj" i molitveno se obraćam mom molitveniku Siluanu Atonskom, Arhimandritu Sofroniju i Presvetoj Bogorodici da me iscele.

otac Gavrilo - Pa, eto, kad te savlada i napada virus "lenjivitis" možeš da ponavljaš umnu molitvu i ležeći u krevetu, ali, da to ne bude previše često, pa da onda pređe u naviku i tako čovek lako postane teško pokretljiv. Treba izaći na čist vazduh, u šetnju, jer duh "lenjivtis" je jak, ali zato treba skupiti snage i, uz Božiju pomoć, on se može savladati...

*** Da , da, oče, duh virusa "lenjivitis" želi da me savlada, ali tačno je da se za vrijeme posta nekako vedrije osjećam, manje spavam i um mi je nekako bistriji. Tu je i velikoposna molitva svetog Jefrema Sirina: „ ...Duh lijenosti, uninija, vlastoljublja i praznoslovlja, ne daj mi! Duh čistote, smirenoumlja, trpljenja i ljubavi, daruj mi..." itd.

otac Gavrilo - Da, ponavljaj tu molitvu svetog Jefrema Sirina i to što češće, i ne samo u vreme Velikog Posta, već i van posta.

*** Oče, ja mislim da je Gospod htio sa mnom da ima neku drugu misiju, ali ja to nijesam htio da prihvatim i sad sam ostao bez blagodati. Da sam bio poslušan Gospodu, imao bih i sada onu radost... Ili je, možda, moralo tako da bude? Ne znam, nijesam baš siguran...?

otac Gavrilo - To su samo ikušenja i borba sa njima. A, kad se iskušenja savladaju, biće veće nagrade kod Gospoda u Carstvu Nebeskom.

*** Moguće, oče, moguće, ali, nekad me iskušenja savladaju da ne znam šta ću od sebe da radim...? Kao što mi se sada desilo u Lepavini...?
 
otac Gavrilo - Molitva i stalno molitva i pokajanje, zatim post i često pričešćivanje, brate Zorane.

*** Sve to, oče, i radim, ali još se nijesam iscijelio, pa ne znam gdje griješim? A, možda imam neki neispovijedjeni grijeh, koji me muči...?

otac Gavrilo - Napravi „inventuru"...možda ćeš pronaći taj učinjeni, a neispoveđeni greh, a možda još poneki, zaboravljeni...

*** Kakvu inventuru, oče? Gdje da čitam o tome?

otac Gavrilo - Ne, ne čita se to u nekoj knjizi, već preispituješ svoje sećanje i vraćaš se mislima i prolaziš kroz ceo svoj život, uključujući i mladalački...

*** Mislio sam da ima negdje spisak svih sagrješenja, pa bih tamo mogao pronaći koji je grijeh u pitanju?

otac Gavrilo - Gresi, mali i veliki, podjednaki su. Kao što je isto džak peska težak 100 kg ili samo jedan kamen težak takodje 100 kilograna. Tako je isto i sa gresima, mali gresi su kao džak sitnog peska, ali su ipak teški, a samo jedan veliki greh može da bude težak koliko je tažak samo jedan kamen. 

*** Hvala Vam, oče, na savetu! Laku noć! Blagoslovite!

otac Gavrilo - Bog te blagoslovio, brate Zorane! Laku i mirnu noć ti želim. AMIN!!!

 

Na dan 42 mučenika Amorejskih 2009 god. 

Pregleda: 5349