Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Tankosavom A-   A+  

*** Pomaže Bog, oče, blagoslovite!  Oče, želim da Vam kažem kako se dogodilo malo čudo. Naime, uoči praznika pomolila sam se svetom Ignjatiju Bogonoscu da pomogne Dušanu za ozdravljenje i, odmah ujutru, kada je osvanuo praznik ovog velikog svetitelja, mati Mihaila je pozvala Dušana na jeleosvećenje kod oca Rafaila u Bavanište.

 

o.Gavrilo: Nema moćnijeg oružja od molitve.

*** Oče, Vi nikada ne spavate i uvek imate vremena da salušate sve koji Vam se jave. Retki su pastiri koji tako revnuju. A vidim osniva se veronauka za odrasle u nekim mestima po Vašem blagoslovu.

 

o. Gavrilo:  Da, počeli su časovi veronauke za odrasle u Prijedoru i u Banjaluci, što znači da je tu izniklo zasejano seme i umnožilo se.

 

*** Veronauka je neophodna našem narodu, jer nam je duša prazna još uvek. Medjutim, izgleda da bi se ljudi rado odazvali kada bi imao ko da ih okupi i zainteresuje..., mislim na sveštenstvo?

 

 o.Gavrilo: Sveštenstvo se trudi koliko može i zna.

 

*** Oče, ne sme se zaboraviti vreme kada naš narod u crkvu uopšte nije ulazio, i kako je tada bilo tužno jer su crkve bile sablasno prazne. A sada je narod ipak ušao u svoju Crkvu, i zato su nam potrebni pravi pastiri i revnitelji za veru i  Crkvu Pravoslavnu?

 

o.Gavrilo: Kada bi naš narod znao da ne sakuplja više ovozemaljska dobra, već da počne dušu svoju da spasava. U priči o deset devojaka u Jevandjelju, Gospod  nas uči i savetuje da, kad je u pitanju naš ovozemaljski život i spasenje, nikada ne smemo da se opustimo. Uvek moramo da budemo budni, da stražimo, jer niko od nas ne zna čas kada će Ženik doći da nas pozove. To znači da je ceo naš život predvečerje Praznika, odnosno Carstva Nebeskog i mi smo u svadbenoj povorci da se spremimo za doček Ženika..

 

*** A narod je  tako žedan Boga Živoga... Medjutim, oče, ima pastira i koji su stalno budni i koji svoje stado samo umnožavaju. Retki su, ali ih ima. I ne daju svoje ovce u tudje stado. Ne! Ne! Eto, Vi ste, oče, stalno sa svojim stadom i svakim danom ga umnožavate...

 

o.Gavrilo: Ima jedan mlad sveštenik u Prijedoru. Tako je radostan zbog osnivanja VERONAUKE za odrasle.

 

*** Pa, eto, taj mladi sveštenik ima ljubavi Božije prema svim ljudima i on čuva svoju pastvu i Gospod će za to da ga nagradi.

 Eto, Vi ste, oče, u banji, pa ipak obavljate duhovne razgovore i stalno imate kontakt sa svijim malim duhovnim stadom.

 

 o.Gavrilo: Da, to je mnogima neobično, čak me i  moja doktorka Tamara stalno nešto opminje i govori kako ne smem dugo da sedim za kompjuterom, kako moram više da se odmaram...A ja čitam kako se u Beogradu traži priznavanje Jehovinih svedoka, i pitam se, pa kuda to odlaze naše ovce? Gde su im pastiri? Ne sme se dozvoliti da naš narod odlazi u neke druge torove. 

 

*** Doktorka Tamara Vas baš čuva, ali i ona je sigurno imala noćno dežurstvo, i sigurno je obilazila svoje pacijenete i noću kao i danju. Eto, tako i Vi, oče, 24 časa bdite nad svojim čadima i svima koji Vam se jave.

 

o. Gavrilo:  A šta da radim, kad mi se mnogi javljaju...? I svi imaju neke potrebe duhovne.

 

*** A Gospod kaže: "Pričaj ili će kamen progovoriti..."I Vi ste prepoznali Reč Gospodnju i sledite je. A kako je divno kad imaš nekoga kome možeš da se javiš...! Zato Vam se toliko čak i više mladih javlja.

 

o. Gavrilo: Mnogi se često jave i kažu da nemaju ni sa kim da porazgovaraju, da im je mnogo teško,  tako da sam video mnogo, mnogo duhovne praznine kod našeg naroda i zato često i telesno oboljevaju.

 

*** Kada biste Vi, oče, ostavili svoju pastvu, to bi bilo isto kao kada doktor ne bi obilazio svoje bolesnike...ko bi ih izlečio i šta bi bilo sa njima? Eto, na primer, brat P. Vi ste njemu jedina mogućnost da nekome sve kaže što mu je na duši.

 

o. Gavrilo: Sad je kupio neki laptop za teren. Kaže da mu je potreban samo da bi bio u stalnom kotaktu sa mnom. I javlja se sa terena kad mu god nešto na duhovnom polju zatreba.

 

*** Ali to je divno...! Zamislite, brat je i do sada imao takve potrebe ali nikoga nije imao, oče! A sada mnogi imaju mogućnost da se sa Vama čuju...?

 

o.Gavrilo: Ja trenutno na skajpu imam preko 700 registrovanih za duhovne razgovore.

 

*** Kako postižete? Pa, Vi ste na rehabilitaciji u banji..?.

 

o.Gavrilo: Pa, eto, preko dana imam terapije, ali kada izmedju terapija imam i najmanju  pauzu, odmah idem na skajp,  pa malo završim po koji kraći razgovor, a onda ponovo počnem uveče,  pa ostanem negde do 1-2 h posle ponoći. 

 

 ***Oče, mnogo je bolesnih ljudi.  Da li je svaka bolest posledica greha?

 

o.Gavrilo: Da, može i tako da se kaže... Medjutim, ja za sebe mislim da mi je bolest nagrada i poseta Božija, jer, čini mi se, da nije bilo moje bolesti, ja verovatno nikada ne bih radio ovo što sada radim, mislim na misionarenje ove vrste i na ovaj način, misionarnje u ovoj virtuelnoj „paučini".

 

*** Kako bolesnog čoveka pripremiti i privoleti na ispovest? Da li ispovest olakšava?

 

 o.Gavrilo: Samo savetom, ali, ako on to neće da prihvati, to je njegova slobodna volja. Svako neka radi po svojoj savesti.

 

*** Kako objasniti čoveku da mu je bolest nagrada? Kako to da je Vaša tako ozbiljna bolest Vama nagrada?

 

o.Gavrilo: Čini mi se da nisam ni osetio težinu svoje bolesti kada sam spoznao  tu samarićansku ljubav i pažnju od strane onih koji su me okruživali za vreme moje bolesti, kako tada, tako i sada, dok ti pišem ove redove i odgovaram na tvoje pitanje... Ja ih sada ne mogu sve imenovati, ali će se oni prepoznati...Ja samo znam da dugujem svima veliku zahvalnost i Gospodu se za njih stalno molim, jer, „...Gladan bijah, nahraniste me, bolestan bijah, obiđoste me..."

 

*** Svima je to bilo na spasenje, nekome na jedan, nekome na drugi način, ali, mnogi stekoše tako velikog molitvenika - oca Gavrila... Zar i to nije dar od Boga?

 

 o.Gavrilo: Trudim se kolike su moje moći, da izvršim svoje poslušanje prema svima onima koji me zadužiše svojom pažnjom, dobrotom i molitvom za moje zdravlje...

 

*** Oče, sećam se da ste se divili nesebičnom radu medicinskih sestara, njihovoj ljubavi  i pažnji...? A srce doktora Davidovića, koji je naložio da hitno doputujete u Beograd, njegova organizacija i odabir tima i odluka da Vas sa sigurnošću poveri ruci doktora Jakovljevića i celoj ekipi, koji su hitnu i vrlo komplikovanu operaciju na Vašoj nozi počeli u 23 časa  i uz Božiju pomoć uspešno završili oko 3 sata ujutro?

 

o.Gavrilo: Da, jednostavno tu ne postoji ocena, kojom bi mogao da ocenim njihov rad, njihovu pažnju i ljubav prema svim pacijentima. To je nešto iznad svih ocena. Nema ni novca kojim se može platiti njihova žrtva i ljubav, koju oni pružaju danonoćno svojim pacijentima. Gospod će njih nagraditi za sva njihova učinjena dobra dela. Ja moram da pomenem doktora Davidovića, doktora Jakovljevića i sve na Kardiovaskularnoj klinici u Beogradu, a onda niz ljudi koji su imali udela u toku moje rehabilitacije, Gamzigradsku banju, a onda neverovatnu doktorku Tamaru, koja je prepoznala stanje mog organizma u postoperativnom toku i prosto me naterala da prihvatim da  dodjem u banju Mlječanicu na tako potrebnu rehabilitaciju. Njen trud i trud celog osoblja banje, pa doktora Stefanovskog i ljubav njihova jeste prava samarićanska ljubav.

 

***  Divno je, oče, čuti od Vas kako ste to medicinsko osoblje posmatrali i sa koliko ljubavi želite da im se zahvalite za njihove žrtve, ne samo za ono što su uradili  za Vas lično, nego i za sve pacijente.

 

 o.Gavrilo: To se sve desilo po promislu Božijem. Prosto je bilo sve tako čudno, kao da je unapred taj program sačinjen, tako da je u tom lancu svaka karika bila na svom mestu, mogu reći još od Svete Liturgije u selu Veliki Poganac, kada mi se krvni sud na nozi potpuno začepio trombom, i ceo taj put do danas traje 31 mesec.  To je bio jedan nevidljivi program trasiran od Svevišnjeg za svedočanstvo drugima da se treba predati samo volji Božijoj i samo u Gospoda verovati i Njemu se nadati.

 

***Kako je lepo znati oslanjati se na Gospoda i Presvetu Bogorodicu i srce Im svoje bez rezerve predati! To može samo ko ima čisto srce!

 

o.Gavrilo: Samo se Gospodu treba predati i Njemu služiti, a kad bolest i nevolje naiđu, treba ih sa zahvalnošću primati i Njemu blagodariti...

*** Mnogima je to teško da shvate, ali to je zaista tako!

 

o.Gavrilo: Shvata li to neko ili ne, ali svako sebi trasira neki put, pa, kakav put pripremi, upravo takvim će putem i ići... To je neizbežno. A put  treba praviti po nizini, sigurnije je nego penjati se na visine, jer kad se sa visine padne, teško se onda podići.

 

*** Da, da, u Carstvo Nebesko  ne ide se po ružama, već po trnju, jer nismo znali da sačuvamo raj koji nam je Gospod ustrojio. Laku noć, oče, blagoslovite!

 

o. Gavrilo: Sve što radimo, treba da radimo u slavu Gospoda da bismo zadobili Carstvo Nebesko. To je naša misija ovde u dolini plača, na Zemlji. Bog blagoslovio.

AMIN.

Pregleda: 4834