Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Varvarom A-   A+  

*** Pomaže Bog, dragi oče Gavrilo! Blagoslovite!

 

O.Gavrilo - Bog blagoslovio, sestro Varvara!

 

*** Oče Gavrilo, interesuje me da li ako nismo zadovoljni kako smo ispovedili neki greh je bolje da ga ponovo ispovedimo ili se on može izbrisati stalnom Isusovom molitvom? I još ovo pitanje, da li iskrena Isusova molitva može izbrisati grehe ako nema ispovesti i razrešne molitve kod sveštenika - duhovnika?

 

O.Gavrilo - Sveta tajna pokajanja i ispovesti je jedna od najvažnijih, blagodatnih sredstava u životu jednog  hrišćanina. U svakodnevnom životu čovek čini manje ili veće grehe. Oni su kao blato koje „kalja" dušu čovekovu i njegov moralni lik. Zato je Crkva  Božija ustanovila sredstvo kojim se to blato i prljavština greha spira sa čoveka, a to je Sveta tajna pokajanja i ispovesti. Ispovest je potrebna što češće, a obavezno  pred svako pričešće.

 

Nažalost, ova Sv.tajna nije dovoljno zastupljena kod našeg  verujućeg naroda, a možda je upravo odsustvo pokajne „discipline"  jedan od bitnijih uzroka našeg moralnog i duhovnog pada. Vernik  ispoveda sve ono što ga muči u duši i što mu opterećuje savest, sve grehe, čak i one koji su počinjeni u mislima ili željama. Koliko je važna ispovest znaju oni koji se često ispovedaju, jer oni posle ispovesti osete veliko olakšanje, kao da  im je neki veliki  teret spao sa duše i srca, a celo njihovo biće prožima neizrecivo blaženstvo. Ne treba se plašiti  ispovesti, jer sveštenik  zbog svoje zakletve po cenu svoga  života ne sme  nikome da otkrije ničiji greh koji mu je ispoveđen.

 

*** Ne plašim se ispovesti, naprotiv, osećam veliku radost i sreću u srcu, ali sam mnogo srećnija kada detaljno ispovedim greh. Nažalost dešavalo mi se kada sam htela mnogo toga da ispovedim da je sve ispadalo konfuzno. Zato mi se stalno vrzmaju po glavi te nedorečenosti  u tim ispovestima.

 

O.Gavrilo - Sveta tajna pokajanja i ispovesti su jedno, a ISUSOVA MOLITVA je sasvim nešto drugo, to je UMNA MOLITVA, koju monasi i verujući hrišćani upražnjavaju neprestano i  svakodnevno da bi im um bio zaposlen molitvom Gospodu.

 

*** Da sad razumem ,da Sv.Tajnu pokajanja treba odvojiti od UMNE MOLITVE. A sada bi Vam postavila još jedno pitanje za koje sam u dilemi... Kada se ispovedamo, greh koji smo ispovedili se briše, međutim šta biva sa grehom u kojem je učestvovalo više osoba, a samo se jedana  ispovedila i iskreno pokajala? Da li će taj greh biti izbrisiv samo za pokajnog grešnika? Ali taj će se greh ipak objaviti kod nepokajnog grešnika! Da li će se tada razobličiti pokajnik ili jednostavno, kako će se to razrešiti za onog koji se pokajao?

 

O.Gavrilo - Neki se ljudi boje i kao da ne veruju da im gresi mogu biti oprošteni i taj strah ponekad poprima i oblik bolesti. Osećaj straha se temelji na nedostatku vere, nade i ljubavi prema milosrdnom Gospodu, ili pak čestom ponavljanju greha. Trudi se da ne grešiš i onda će se uz Božiju pomoć smanjiti briga da ti Gospod neće oprostiti grehe.

 

*** Da znam da ta bojazan može preći u bolest. Tako je to kod nas koji nismo vaspitavani od malena da živimo u „živoj veri", stalno smo u nekom strahu. Ali, nadam se da će uz Božiju milost i strahovi nestati.

Dragi Oče Gavrilo, hvala Vam puno za ovaj razgovor i veoma pohvaljujem i zahvaljujem za sve stranice na vašem sajtu. Blagodatan su izvor „žive vere" i našeg Svetog  Pravoslavlja.

 

O.Gavrilo  - Svaki pojedinac odgovaraće individualno pred  Gospodom za učinjeni greh, takođe svakom pojedincu ispoveđeni greh će biti oprošten ako se iskreno iz srca bude pokajao. A ako neko i nema osećaj olakšanja i preporoda, treba  imati snage za povratak ispovesti; treba svoju  dušu  očistiti od  nečistiote, treba hrabro izbaciti sve nakaznosti, sve gadosti  bez  prikrivanja i ukrašavanja, očistiti je od  oskrnavljenosti . Onaj ko teži ka tome on će i uspeti.

 

*** Kako ste mi lepo odgovorili. Moja jedina  težnja, zaista je da sebe očistim od grehova mojih. Najlepše mi je kad se setim one moje detinje duše koja je uvek težila Bogu i volela Boga, ne zbog vaspitanja nego iz srca, ali je svet oko mene stalno hvalio „slavu" prolaznu. To je prilično pomračilo tu iskricu vere u  mome srcu, jer niko nije pominjao Svetlost od Svetlosti. Ali ona je zaiskrila iz dubine srca, pronašla je put i sada mi je vodilja moja najveća. Hvala Vam još jednom, dragi oče Gavrilo.

 

O.Gavrilo - Bog blagoslovio i srećne Božićne praznike, da ih provedete u miru i radosti!

 

*** Hvala, takodje želim Vama i bratstvu manastira  Lepavina, puno radosti za najradosni  dan u godini, BOŽIĆ.

 

O.Gavrilo - AMIN

Pregleda: 4824