Duhovna besjeda o. Gavrila A-   A+  

pitanje: Oče Gavrilo, imam jedno duže pitanje. Molim vas da mi oprostite zbog nepovezanosti onoga što želim da vas pitam i da vam kažem: Ja sam išao ocu Savi u manastir Krupu, pokušao sam da se ispovijedim i da kažem sve što me muči, a u prvom redu očajanje, zbog kojeg sam se i Vama javio. Ispovijest sam pripremao, napisao na papir i pročitao o. Savi, ali sam se ipak pred Gospodom osjećao kao laža. Otac Savo mi je dao samo da pročitam jednu kratku molitvu ujutru i prije spavanja. Trenutno se osjećam jako mučno i grize me savjest, veoma stradam u duši, mislim da sam veoma blizu da izgubim razum. Čitav svoj život smatram za grešan. Kada stojim pred ikonama, nemam smjelosti na molitvu, ne smijem ni da pogledam na ikone. Sa svojom suprugom sam došao do toga da ona želi da me ostavi i da odvede djecu. Ne želi više da ide sa mnom i traži pomoć u Crkvi, kaže da treba da idem psihijatru i trošim lijekove. Još sam nešto htio da pitam oca Savu, a nisam se sjetio.  Kada sam popravljao auto prije dva mjeseca, u prednjem dijelu kod motora sam pronašao dvije dopola dogorjele svijeće. Supruga misli da je to neka vradžbina, a pošto mi ne idemo u crkvu redovno i ne pričešćujemo se više od jedanput godišnje, misli da je to razlog ovakvog mog ponašanja. Čak i prije nego što smo se uzeli, ja sam isto imao jedan strašan napad očajanja, zbog hulnih pomisli koje sam prihvatio, tako da sam htio i da se ubijem, a ona misli da je tada takođe bila u pitanju vradžbina. Oče, ja samo mislim o sebi, zanemarivao sam svoje obaveze i nisam slušao glas savjesti. Razmišljam o pokajanju, a ne vidim više kako da se pokajem, jer mislim kako je čitav moj život samo grijeh i šta god radim da griješim. Moje misli su samo loše, nema u meni radosti ni zbog porodice, djece.
Brat J.

Otac Gavrilo: Brate J. nemam ništa posebno da te posavetujem od onog što te je savetovao o. Savo. Ispovedio si se kod njega i što da te dalje muče stare pomisli i da se opterećuješ s tim? Takve misli odstrani molivom. Zašto da se stalno vraćaš nazad, što je bilo, to je bilo pa prošlo. Sada se čuvaj da ne ponavljaš stare navike. Gledaj i čuvaj porodicu, koja je svetinja. Porodica je domaća crkva, a ti si glava porodice i od tebe se očekuje briga za ženu, decu i kuću. Žena gleda na muža a deca na oca i očekuju da se brineš za ono što ti pripada kao domaćinu kuće. Ali sad naišla iskušenja, dolaze svakakve misli o ovome ili onome, sve vidiš u najgorem svetlu i onda se opterećuješ time. Nego ti voli svoju porodicu i brini se za nju, izvedi decu na pravi put, na hrišćanski i blagočestiv i čestit život. Imaćeš veliku nagradu od Gospoda za svako dobro delo koje učiniš za svoju porodicu, jer na tebi leži odgovornost. Iskušenja budu i prođu, ona su prolazna, a večnost je beskonačna.

Brat J.: Hvala Vam, oče Gavrilo. Pokušaću da porazgovaram sa suprugom i da joj prenesem vaš odgovor. Ja razmišljam o vječnosti, a ne mogu da se snađem u ovome svijetu. Mislim kako moja supruga previše misli o svjetskim stvarima, prolaznima, pa se zato stalno prepiremo…
Otac Gavrilo: Znaš, brate J. nemoj mnogo da obraćaš pažnju na ženu, tj. na to što ona mnogo govori, jer ona mora da ispuni dnevnu normu. Pročitao sam negde kako je naučno dokazano da žena dnevno mora da izgovori 16.215 reči, a muškarac manje od toga 546, pa zato nemoj da obraćaš pažnju na to što ona mnogo priča. Ti njoj nemoj odgovarati, a ona neka ispuni svoju normu na svoj način. Pošto si ti više verujući od nje, onda uzmi da na ovaj način ispuniš svoju normu - sa osveštanim rečima molitve Gospodnje: GOSPODE ISUSE HRISTE, SINE BOŽIJI, POMILUJ NAS GREŠNE! Tako pominji molitvu, u množini, jer se moliš za celu porodicu.

Brat J.: Hvala, oče, evo sad sam se i nakon duže vremena nasmijao od srca. Gospod da Vas sačuva i blagoslovi, i da dođemo k Vama u Lepavinu uskoro. (J. P.)

Pregleda: 4096