Duhovni razgovor razgovor o.Gavrila sa bratom Z. A-   A+  

- Bog blagoslovio, brate Z., odakle se javljate?
- Hvala, oče Gavrilo… Javljam se iz Amerike.
- Iz kog grada i države?
- Miramar, u okolini Majamija, na Floridi.
- Koliko godina imate?
- 37.
- Koje Vam je obrazovanje?
- Magistrirao sam računarstvo, ovde u Americi.
- Jeste li oženjeni?
- Jesam, žena nije našeg porekla, ali je krštena u pravoslavnoj crkvi.
- Jeste li vernik, odlazite u crkvu redovno ili ponekad?
- Idem redovno u crkvu, po novom kalendaru, jer ovde idem u ogranak Ruske pravoslavne crkve.
- Postite sve postove i pričešćujete se češće ili kako je praksa u crkvi koju pohađate?
- Upravo tako.
- Dobro je, praktični ste i revnostan vernik.
- Ovo je naša crkva: http://www.orthodoxmiami.org/ Trudim se, oče, imam još puno da učim.
- Još ste mladi, stići ćete. Kako se kaže, bolje star student nego mlad penzioner. Posećujete li naš sajt?
- Nedavno sam pročitao o vama, tačnije o čudotvornom izlečenju. Moja majka je teško bolesna, od raka pluća, jetre i štitaste žlezde. Sutra putujem u posetu, majka mi živi u Beogradu i mislio sam da vas posetim u utorak ili sredu.... Došao bih sa suprugom, da se poklonim i celivam čudotvornu ikonu i da vas zamolim za molitvu za moju majku.
- Koje je njeno ime, da je pominjem ispred čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Lepavinske?
- Stana. Oče, kako je najlakše doći iz Beograda do vas?
- U utorak je Preobraženje i Sv. Liturgija počinje u 9 sati. Autom od Beograda do man. Lepavine ima 4-5 sati, ako se dobro zna put i ako se rano krene.
- To je kratko.
- Kako mislite kratko? Zavisi koliko ko ima konja…
- Očekivao sam više od osam sati vožnje.
- …i kako ko zna put, da ne bi zalutao pa umesto u Lepavini obreo se u Lepoglavi, gde je čuveni zatvor u Hrvatskoj.
- Pretpostavljam da bi put bio Beograd-Zagreb-Koprivnica-Sokolovac.
- Evo Vam link sa našeg sajta, pa proučavajte kartu…
- Oče, da li su ovo teška vremena za vas u manastiru?
- Za monaha nije nigde teško, jer je zemlja Gospodnja i sve što je na njoj, i svi ljudi na zemlji, svi smo deca NEBESKOG OCA.
- Prošlog leta smo posetili manastir Sv. Prohora Pčinjskog kod Vranja. Iguman nam se požalio da je teško, jer je narod izgubio veru. Pokazao nam je neozbiljne napise, poput imena i godina pored njih na starom zidu crkve… Godine napisane na tom zidu su iz 18. i 19. veka…
- Mi treba da pokažemo primer, da budemo dobri pastiri i ovce će se skupljati u tor oko svog pastira da ih vukovi ne zgrabe i ne rasture.
- Jeste, oče, pastiri poput Vas hrabre nas ostale. Mada, pastir na koga Vi ukazujete je Sveta Trojica.
- Trudimo se i stražimo gde nas je Crkva postavila na poslušanje. PASTIRONAČALNIK JE NAŠ GOSPOD ISUS HRISTOS.
- Da, oče, Isus Hristos je pastir.  Voleo bih da moja majka ozdravi, i još da kroz njeno izlečenje moj otac i brat pronađu put ka Gospodu.
- …ON JE STRADAO RADI NAS I NAŠEG SPASENJA. Zato da budemo u nadi, da se molimo i verujemo. I da za sve budemo zahvalni, i u zdravlju i u bolesti, jer nam je bolest dao da se popravimo.
- Razumem.
- I DA CARSTVO NEBESKO ZADOBIJEMO. Zemaljsko je za malena, a nebesko je večno i neprolazno. Koliko god mi živeli, sve je to kratko prema večnosti. Koliko god čovek bio moćan, silan i bogat, sve to nestaje u jednom magnovenju. Koliko silnika u naše vreme bejahu koji su se borili za zemaljske ideale, da im imena budu zapisana u zemaljske istorije, ali sve to kratko trajaše jer u Boga ne verovaše. Brate Z.,
Bog te blagoslovio.
- Ljubim ruku, oče Gavrilo, hvala Vam.

Pregleda: 4582