Duhovni razgovor razgovor o.Gavrila sa bratom P. A-   A+  

- Oče Gavrilo, blagoslovite. Ne znam šta da blagoslovite i koga, jer ja nisam hrišćanin. To da sam hrišćanin je bio samo moj loš trip, kako kažu mladi danas, pošto sam ovih dana u nekom svom haosu. Sinoć mi otac kaže umro ovaj, umro onaj, i meni dođe nekako sjećanje na smrt i dosta me smiri.
- Svašta tebi dolazi na pamet. Moli se Bogu i spasavaj dušu.
- Oče, ova moja djevojka bi da ja gledam da napravim nešto, i kaže da bi me poslušala u vjeri. Vjerovatno hoće sigurnost. Da li je to u redu po Vama, pošto ja zaista nemam dje da je dovedem kada bih se ženio.
- Jako si ti siguran, ko vrbov klin.
- Ha-ha-h, moram nešto činjet od života.
- Danas ovako, sutra onako, od svega toga bućkuruš, a u glavi sama surutka.
- Oče, ja nju volim, i grijeh je da je ostavim ako bi već da se mijenja, da posluša…
- Kao i ti…
- Ona ima 28, ko će je uzet za koju godinu? Mislim, nisam trebao da se petljam, sada je sve…
- Sada nemam vremena za praznoslovlje s tobom.
- Kada napišem tekst, hoćete li imati vremena? Da me posavjetujete da ja kažem njoj ovako i ovako.
- Izgleda da bi trebalo neko zabavište za odrasle i nezrele poput tebe. Za neposlušne i neozbiljne nemam vremena.
- Oče, meni se čini da mi je za Petrovdan bila prekretnica u životu, nisam se odlučio za taj svijetli put. Dobro, oče, šta da radim da se popravim, može li se išta učinjeti?
- Nikada se ti nećeš odlučiti za nešto.
- Znam, oče, da je konfuzno, ali nemam za šta da se uhvatim.
- Neozbiljan si i nestabilan. Malo se udari po tintari, da se probudiš iz učmalosti!
- Oče, Vi to vidite sve na jedan ljepši način, evo ja Vas ne bih pitao sve ovo da znam šta hoću i da sam svojevoljan.
- Lutaš ko guska u magli, ne znaš šta hoćeš.
- Pa ne znam šta je Božija volja.
- Pusti ti mene, i vidi šta ćeš sa sobom. Nešto radi da zaradiš tu gde jesi, da ti bude blagosloveno za ono što ti daju. Ti bi hteo veću platu, a jel se pitaš da li si privredio kad tako imaš vremena za
ćaskanje i praznoslovlja.
- To je, oče, u prolazu. Ne znam, moram donijeti neku odluku, volio bih da imam djecu, a ponovo, Boga volim, a volim i ovu moju. Eto, to je tako kako jeste. I Vas volim i teško mi je kad Vas razočaram i ako vam podižem šećer. Ja se, oče, trudim da budem pravedan pred svima, i to me raduje kada tako živim. Malo me ko razume, pa mi je nekada teško.
- A ko bi hranio tu decu i vaspitao, ulica?
- Zašto tako mislite?
- Da li si ti sposoban da odgojiš decu, jer ona nisu od plastike! Zato što nisi ozbiljan niti stabilan.
- To vidi i moja djevojka, očigledno, pa je strah. Da sam ja stabilan,ona bi se odavno promijenila. Ja želim da napravim korak.
- Nisi kadar da sebe ispraviš. Ili nazad ili tapkanje u mestu.
- Oče, ja ne pijem, ne pušim, ne izlazim, radim, i kada dođem kući praznina neka. Toga se bojim, sve prazno, nit žene, nit djece, nit majke, sam… Dođem s posla, i ko gluva kučka.
- Pa da sve to imaš tek bi veselje bilo, besplatno pozorište u kući. Nisi ti gluv već lenj, bez ikakve aktivnosti, bez plana da ispunjavaš slobodno vreme. Kad bi bio ispunjen, ne bi ti došle svakojake
fantazije u glavi.
- Oče, vježbam pomalo i želim više. Ali neprestano mislim u glavi: šta ćeš sa sobom, ovo ili ono, ovo ili ono. Samo me umara taj glas. Čovjek mora da ima neki cilj u životu. Možete li mi pomoći oko tog cilja. Želim samo dušu da spasim, kao i ove oko mene, u kući jedino ja donosim novac.
- Ne mogu, jer ti to ne želiš.
- …a treba ovo, treba ono… Evo, još ovaj put, šta Vi mislite da trebam da radim, da mi kažete redom.
- Ne mislim ništa, jer ti danas tako, a sutra opet po svome.
- Meni se čini da kad bih živio po tome kako Vi mislite da je moj put, da bih završio u manastiru. Ja možda nemam snage za sve to, možda da ste bliže bilo bi lakše, da mogu kod Vas češće da dolazim. Meni je Bog otkrio biser, koji ste Vi, samo ja ne vidim to u svom sljepilu.
- Imaš ti blizu manastir Savinu i o.Varnavu.
- Ma eto, nikako da se ja i o. Varnava upoznamo. Mene to sve nešto smućuje, mislim ako volim protestanticu da sam kao neka crna ovca.
- To je zato što ne ideš redovno na bogosluženje u manastir.
- Pa ima li ikakve šanse da ja i ova moja uspijemo, ako bi se ona mijenjala, a rekla je da hoće. Dosta sam je pritiskao oko toga, mi dvije godine kao da živimo zajedno, tek se sada malo manje gledamo.
- Molim te, brate P., ostavi me malo na miru. Kao da ja imam samo tebe besposlenog, imaj malo obzira.
- Oprostite, ali meni je to važno pitanje. Rekli ste da ona treba da se odrekne svojih zabluda jednom prilikom. Ništa, oče, rekli ste mi da idem na službe u manastir. Eto, javiću Vam se kada počnem redovno da idem. Oče, ne možete znati kako mi je u duši sada, zaista mi je žao što Vas ljutim.
- Ne ljutiš me, nego tebi ko gluvome šaputati i ćoravome namignuti.
- Šta da radim, tako je. Nemam snage i to je to. Ja se puno opteretim raznim stvarima, i onda sam kao slijepac. Imam sto nekakvih misli. Želim svijetli put, a drže me mnoge stvari u svijetu, kad želim naglo da prekinem Vi mi ne date blagoslov, kažete: ne zakopavaš stari bunar dok zidaš novi, i onda ja ne opstanem, vratim se na stari. Oče, ja se zaista trudim da živim hrišćanski, ali nikako da nađem nekoga kao Vas da mi je blizu. Vi ste nekako sve ono što sam ja zamišljao i kakvog sam duhovnika želio i hrišćanina da upoznam. I kako sada da pišem o poslušanju, zapravo sada ne mogu više ni o čemu da pišem, inspiraciju pojela lenjost.
- Sada piši o neposlušanju!
- Da znate da mi je palo na pamet.
- To ti je svojstveno i to ti je najlakše za pisanje.
- Mislim, do svega ovoga je došlo zato što kada ste mi rekli da pišem, vidio sam da ne slušam i kako onda da pišem…
- To će ti i nepomjanik šaputati…
- Ništa, ja sam očito izgubljen slučaj.
- Samo ti slušaj šefa na poslu…
- Ja njega slušam, i povećali mi platu, valjda vide da se trudim.
- …i redovno idi u manastir Savinu na bogosluženje, i prosvetliće ti se um i onda ćeš sebe sam videti i znaćeš gde se nalaziš
- Oče, ja to sve želim, ali nekada kao da neke sile ne daju.
- Prekrsti se krsnim znamenjem i samo kreni, a nepomjanik će iščeznuti ko vatrom opaljen.
- Ujutro me najviše napada, kao da mi sveže cijelo tijelo, samo čeka da neki grijeh napravim, ili nečim drugim a ne molitvom um da zabavim.
- Pobeći će duboko u more…
- Eto, oče, toliko za sada. Molio bih Vas da me pitate svake nedjelje jesam li bio u crkvi, da li se krstim… Ja ne umijem da lažem, to neka mi bude kontrola, isto kao što sam se navikao da ne jedem meso.
- Misliš, da li si se prekrstio krsnim znamenjem?
- Da, jer ujutro mi je sve svezano dok ne ustanem. Lenjitis opasan, i um i telo mi sveže, kaže čekaj još malo, spavaj, ima vremena za posao, za molitvu, a ja budan u 6 h i prije, ali onda on počne da me uspavljuje…
- Znači, dao si mi poslušanje da vršim kontrolu koliko si revnostan i koliko si napredovao u duhovnom podvigu
- Ma, nisam ja Vama dao poslušanje, ja bih volio da me kontrolišete, da znam gde sam.
- Hoću, ali moraš me izveštavati svako jutro o duhovnom stanju. Kako ti ide i o preprekama koje ti ne dozvoljavaju.
- Dobro, a vremenom ćemo napraviti tačnu shemu kako trebam da pišem, vidjećemo ujutro. Šta da čitam ujutro od molitava?
- Jutarnje molitve iz molitvenika.
- U redu, ujutro imate stanje.
- A uveče molitve pre spavanje iz molitvenika. Jesmo li za danas završili?
- Oprostite, oče moj. Ujutro odmah izveštaj će da bude kako je sve išlo, večernje i jutarnje.
- Bog da prosti.
- Blagoslovite.
- Bog te blagoslovio. Amin.

Pregleda: 4056